REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Psp-214/2018-26

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja M.

G., OIB ….. S. zastupanog po

punomoćniku J. G., protiv tuženika D. L., OIB …..

. K. L. zastupane po punomoćniku R.

P., radi Stvarno - smetanje posjeda, dana 5. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene koji glasi:

"1.Utvrduje se da je tužena D. L., OIB: …..,

samovlasno zasmetala tužitelja M. G., OIB: ….., u

zadnjem, faktičnom i mirnom posjedu prostorije i dijela i dijela dvorišta u prizernlju č. zgr. 36/1 Z.U. 2234 k.o. K. L. i to tako što je tužena pristupila u dio dvorišta u posjedu tužitelja i fotografirala prostoriju u posjedu tužitelja pa se tuženoj ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknadi trošak ovog postupka uvećan za zateznu kamatu tekliću od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate."

II Odbacuje se kao vandoban dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi: "ili pak treće osobe po njenom nalogu ili o njenu korist"

III Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana tuženoj naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.700,00 kuna.

Obrazloženje

Dana 30. 11. 2018. godine ovom sudu dostavljena je tužba tužitelja protiv tužene radi smetanja posjeda.

U tužbi se navodi da je dana 24. listopada 2018. g. tuženica ovom sudu podnijia prijedlog za osiguranje dokaza protiv ovdje tužitelja kao predloženika jer da bi isti navodno uklonio vanjski dio predlagateljičine, ovdje tuženičine, kanalizacijske cijevi te da bi tužitelj time prekinuo istu cijev i potom isti odvod začepio pa da bi kao posljedica tužiteljevih radnji došlo do poplave u tri apartmana tuženice.

Naime, tuženica je suvlasnica nekretnine č. zgr. 36/1 Z.U. 2234 K. L.

za 17/36 dijela anagrafske oznake M. i D. dok je tužitelj suvlasnik iste nekretnine za 4/36 dijela te se isti služi dijelom nekretnine u svojem vlasništvu i to ne redenom prostorijom u prizemlju i dijelom pripadajućeg dvorišta dok se tuženica bavi iznajmljivanjem apartmana, odnosno pružanjem ugostiteljskih usluga domaćinstvu. Uz predmetni prijedlog, za osiguranje dokaza, od 24. listopAcia 2018. g. tuženica je kao prilog priložila fotografije s postavljenim dijelom cijevi, fotografije nakon što je, navodno, tužitelj uklonio spornu cijev te fotografije prostorije u vlasništvu ovdje tužitelja.

Obzirom da su fotografije nakon, navodnog, uklanjanja cijevi mogle nastati samo kao posljedica smetanja posjeda, odnosno, neovlaštenog ulaska tuženice ili pak trećih osoba po njenom nalogu na dio nekretnine u posjedu tužitelja to tuženica sasvim evidentno zasmetala tužitelja u zadnjem faktičnom i mirnom posjedu dijela predmetne nekretnine.

Slijedom svega iznesenog predlaže se da Sud nakon provedenag postupka donese sljedeće rješenje

1.Utvrduje se da je tužena D. L., OIB: ….., samovlasno

zasmetala tužitelja M. G., OIB: ……7, u zadnjem,

faktičnom i mirnom posjedu prostorije i dijela i dijela dvorišta u prizernlju č. zgr. 36/1 Z.U. 2234 k.o. K. L. i to tako što je tužena pristupila u dio dvorišta u posjedu tužitelja i fotografirala prostoriju u posjedu tužitelja pa se tuženoj ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknadi trošak ovog postupka uvećan za zateznu kamatu tekliću od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te, osporava navode istih u cijelosti. Iz historijata tužbe, te, i, iz priloga koji prileže uz istu, najprije, nije razvidno da bi tužbeni zahtjev bio osnovan, te se, osim toga, tužiteljevi navodi ukazuju netočnim. Tužitelj, naime, uz tužbu, ne prilaže nikakvog dokaza u prilog postojanja osnovanosti svojeg tužbenog zahtjeva. Tužitelj, podredno prednjem, ne prilaže nikakvog dokaza da bi tuženik na bilo koji način počinio radnje koje, ovlaš, spominje u svojoj tužbi. Tužbeni navodi, osim toga, jesu proturječni, te isti, također, ukazuju na neosnovanost tužbenog zahtjeva.

Na ročištu dana 9.9.2019. god. punomoćnik tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev uređuje isti tako da nakon riječi: "tako što je tužena" dodaje riječi: "ili pak treće osobe po njenom nalogu ili u njenu korist" dok u ostalom dijelu ostaje ne izmijenjen.

Punomoćnik tuženika protivi se uređenom tužbenom zahtjevu, te predlaže da tužitelj s istim bude odbijen, podredno da isti bude odbačen, te da tužitelju bude naloženo platiti parnične troškove. Ističe prigovor zasrare uređenog tužbenog zahtjeva odnosno da se uređeni tužbeni zahtjev ukazuje kao van roka.

U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom zk izvatka ZU 2234 od 29.11.2018.god., službene zabilješke I PP S. od 07. siječnja 2019. god., 08. siječnja 2019. god., 08. siječnja 2019. god., izvršio uvida spis ovog suda R1-671/18, te u tom spisu pregledao vještvo vještaka J. M., te spisa ovog suda Psp- 229/18, saslušao stranake, svjedoka B. L., J. Č. te J.

M..

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Odredbom čl. 22 st. 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Odredbom čl. 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili ne savjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Pravo na zaštitu posjeda u smislu odredbe čl. 21 st. 1 i 4 ZV pripada posjedniku u koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

Prema odredbi čl. 20 st. 1 i 2 ZV zabranjena je samovlast, pa bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, pa i u slučaju ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku u bez njegove volje oduzme posjed ili da ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

Tužitelj je ustao tužbom u okviru zakonskog roka od 30 dana od dana saznanja za izvršeno smetanje posjeda i počinitelja, dok je uređeni tužbeni zahtjev tužitelja na raspravi dana 9. rujna 2019. Godine istakao izvan zakonskog roka.

Analizom dokaznog gradiva sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužitelj legitimiran za vođenje ovog postupka jer se u vrijeme spornog smetanja nalazio u posjedu predmetnog prostora te je bio zadnji mirni posjednik nekretnine – dvorišta ispred svog poslovnog prostora smještenog ispred prizemlja stambeno- poslovnog objekta u k.o. K. L. br. č. zgr, 36/1 z.u. 2234.

Svjedok odnosno suprug tužene B. L. je ušao u prostor tužitelja i

napravio sporne fotografije kako i sam navodi u svom iskazu. Ta činjenica utvrđena je u postupku koji se vodio u pravnoj stvari istog tužitelja M. G. protiv

tuženika B. L. u predmetu ovog suda Psp-229/18. U tom u postupku

utvrđeno je da je B. L. samovlasno zasmetao tužitelja M. G.

u zadnjem, faktičnom i mirnom posjedu dijela dvorišta u prizemlju č. zgr, 36/1 z.u. 2234 k.o. K. L. i to tako što je dana 29. studenog 2018. g. neovlašteno pristupio u dio dvorišta u posjedu tužitelja. Svjedok J. Č. potvrdio je navode

B. L..

Ocjenjujući provedene dokaze u ovom postupku, ali i u postupku ovog suda pod brojem Psp-229/18 u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio da tužena nije pristupala u dvorište tužitelja i time smetala tužiteljev posjed. Stoga sud tužitelju nije pružio posjedovnu zaštitu i tužbeni je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

Tužba tužitelja zaprimljena je dana 30. studenog 2018. Godine, a na ročištu dana 9. Rujna 2019. Godine tužitelj je uređivao tužbu pa je jasno vidljivo da je tužitelju protekao zakonski rok od 30 dana od dana smetanje posjeda. Taj dio tužbenog zahtjeva je trebalo odbaciti jer je istaknut izvan zakonskog roka.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženoj je sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika trebalo obistiniti trošak od 200 bodova odnosno 2.000,00 kuna, trošak 25% PDV-a od 500,00 kuna, trošak pristojbe 200,00 kuna, ukupno 2.700,00 kuna.

U Splitu, 5. srpnja 2022.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.