REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4073/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dubravku Marjanoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Prijevoz i trgovina Tomislav i Slavko Uremović d.o.o. (OIB: 30772374972) iz Našica, Vatroslava Lisinskog br. 57, zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-452/19-2 od 2. travnja 2019., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-194/2018-12 od 11. siječnja 2019., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 1.250,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 28. veljače 2018., na vraćanje na rad, na isplatu bruto iznosa od 45.000,00 kn na ime naknade plaće sa zatraženom zateznom kamatom te za naknadu parničnog troška (stavak I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (stavak II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u iznosima naknade bruto plaće (točka I. izreke). Nadalje je preinačena prvostupanjska presuda u preostalom dijelu stavka I. izreke i u stavku II. izreke na način da je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju te je nalaženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto radnika na poslovima bravara te mu priznati sva prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme (stavak II. izreke, toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, s osnova naknade plaće, bruto iznos od 40.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanom u izreci (stavak II. izreke, toč. II.) te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn (stavak II. izreke, toč. III.), dok je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.000,00 kn (stavak II. izreke, toč IV.). Nadalje je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (stavak III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ne navodeći izričito revizijske razloge, ali iz sadržaja revizije proizlazi da je podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvati i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije u iznosu od 2.675,00 kn.

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora u iznosu od 1.250,00 kn.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onim dijelovima u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju, da radni odnos nije prestao te zahtjev za povratak na rad, kao i zahtjev za naknadu plaće i parničnih troškova.

8. U revizijskom stupnju postupka sporna je zakonitost tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, odnosno pravilna primjena odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR) podredno i pravilna primjena odredbe čl. 119. st. 2. ZR.

9. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2009. na poslovima bravara;

- da je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju u razdoblju od 2015. do 15. veljače 2018., s kojim danom je istome zaključena privremena nesposobnost za rad;

- da je 16. veljače 2018. pozvan od strane poslodavca (na mobitel od strane djelatnice tuženika) da pristupi u firmu radi dogovora oko odlaska na liječnički pregled (medicina rada) radi utvrđivanja sposobnosti za rad na poslovima bravara te je pregled zakazan za dan 22. veljače 2018.;

- da tužitelj u razdoblju od 16. - 22. veljače 2018. nije trebao dolaziti na posao, s obzirom da se čekalo na pregled vezan uz utvrđivanje radne sposobnosti tužitelja;

- da je tužitelj pregledu pristupio 22. veljače 2018. (četvrtak), kojom prilikom mu je liječnik rekao da je sposoban obavljati poslove bravara, ali uz određena ograničenja, s time da tužitelju nije uručeno uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, nego mu je od strane medicinske sestre rečeno da će uvjerenje i nalaz krvi, koji u tom trenutku još nije bio gotov, biti proslijeđeni poslodavcu tužitelja, koji će tužitelja potom pozvati na rad;

- da je tuženik uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja primio 23. veljače 2018., nakon čega tužitelja nije pozvao da dođe na posao, kao što je to učinio nakon što je zaprimio obavijest o prestanku nesposobnosti za rad tužitelja;

- da se tužitelj javio poslodavcu (u srijedu) 28. veljače 2018., kada mu je uručena pobijana Odluka o izvanrednom otkazu;

- da iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju neopravdani nedolazak na posao uzastopno 5 radnih dana, radi čega je došlo do značajnih poremećaja u procesu rada kod tuženika;

- da tuženik, prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, tužitelju nije omogućio iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a.

10. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši osporavani otkaz dopuštenim uz obrazloženje da činjenica što se tužitelj nije javio tuženiku nakon obavljenog pregleda pet dana uzastopno predstavlja opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu, kao i da u navedenoj situaciji nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući obranu.

11. Drugostupanjski sud polazeći od utvrđenih činjenica da se tužitelj nalazio na bolovanju od 2015. do 2018. zaključuje da okolnost što tužitelj, nakon obavljenog liječničkog pregleda, nije došao na posao od petka do srijede, ne predstavlja opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a pogotovo iz razloga što u tim okolnostima zasigurno nije moglo doći do značajnih poremećaja u procesu rada kako to tuženik u odluci o otkazu navodi. Nadalje, ocjenjuje da tuženik nije ni dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane. Stoga, preinačuje prvostupanjsku presudu i primjenom odredbe čl. 116. st. 1. i čl. 119. st. 2. ZR prihvaća tužbeni zahtjev (osim u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u iznosima naknade bruto plaće).

12. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sadržajno se prvenstveno svodi na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR te materijalno pravo iz odredbe čl. 119. st. 2. ZR.

13. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13.1. I prema shvaćanju ovog suda, a u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj na bolovanju proveo tako dugo razdoblje (2015.-2018.), te kada mu je nakon zaključenog bolovanja poslodavac dogovorio liječnički pregled radi utvrđivanja sposobnosti za rad i oslobodio ga u tom periodu dolaska na rad, činjenica da se nakon obavljenog pregleda, a radi nesporazuma među strankama, tužitelj od petka do srijede nije javio tuženiku radi povratka na rad, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da je nalaz trebao biti dostavljen tuženiku kao naručitelju pregleda, te ga tužitelj nije dobio kako bi se iz njega uvjerio o svojoj sposobnosti za rad već mu je rečeno od strane medicinskih djelatnika na pregledu da će ga po zaprimanju nalaza tuženik kontaktirati, ni po mišljenju ovog suda, u takvoj činjeničnoj situaciji izostanak s posla ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili neku drugu osobito važnu činjenicu, radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR. Sve i iz razloga što u navedenim okolnostima konkretnog slučaja i tako dugog izbivanja tužitelja s rada radi bolovanja u kojem je tuženik zasigurno morao organizirati proces rada bez tužitelja, u razdoblju od dobivanja nalaza o osposobljenosti za rad (petak) do dana kada se tužitelj javio tuženiku da se informira o dolasku na rad (srijede), zasigurno nije moglo doći do značajnijih poremećaja procesa rada kod tuženika izazvanog tužiteljevim izostankom s posla, kako to on tvrdi u predmetnoj osporavanoj odluci.

14. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14.1. Kako u okolnostima konkretnog slučaja tuženik nije dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužitelju onemogući iznošenje obrane, to tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, pa stoga i u tom pravcu predmetni otkaz ugovora o radu trpi manjkavosti radi kojih bi bio nedopušten. 15. Slijedom navedenog u pobijanoj odluci pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. i čl. 119. st. 2. ZR.

16. Kako revident dijelom navoda iznesenih i u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

17. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil