Republika Hrvatska Općinski

sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-50/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. D. M. iz

O. D., OIB…. pod 2. K. M. iz C., 2630

E T. D., R. S. OIB:…………………..i pod 3. K. R. iz

U., OIB:…………………….., svih zastupanih po punomoćnici

T. G., odvjetnici u S., protiv tuženika M. M. iz S., OIB:…………………, zastupanog po punomoćnici J. D., odvjetnici u K. S., zbog iseljenja, nakon održane glavne i

javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2022. u nazočnosti stranaka, primjenom odredbe čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu ZPP) dana 05. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku M. M. O.:……………… da u roku od 15 dana preda tužiteljima D. M. O.:…………………, K. M. O.:…………………. i

K. R. O.:……………………. u posjed stan u prizemlju obiteljske kuće sagrađene na čest.zem.2891/3 Z.U. 7877 K.O. S., anagrafske oznake… , slobodan od osoba i stvari.

II. Nalaže se tuženiku M. M. O.:………………………… da u roku od 15 dana preda tužiteljima D. M. O.:…………………, K. M. O.:……………………. i

K. R. O.:………………….., parnični trošak u iznosu od 2.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod suda zaprimljena dana 13. srpnja 2021. tužitelji su naveli da su suvlasnici čest. zem. 2891/3, ZU 7877 K.O. S. i to svaki od njih za 1/3 idealnog dijela cijeloga. Na toj nekretnini da je izgrađena zgrada u kojoj, u prizemlju, u stanu boravi tuženik, i to bez pravnog osnova. Tužitelji su pozvali tuženika da iseli iz prizemlja obiteljske kuće, koja nosi anagrafsku oznaku S., , te da stan slobodan od osoba i stvari preda tužiteljima. Na taj

poziv tuženik se oglušio, pa su tužitelji predložili da sud provede raspravu, izvede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom će tuženika obvezati na iseljenje i predaju stana, naprijed opisanog, slobodnog od osoba i stvari tužiteljima, zajedno sa troškovima prouzročenim ovom parnicom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj usprotivio i predložio da tužbeni zahtjev bude odbijen, a tužitelji osuđeni na plaćanje parničnog troška njemu. Tuženik je prigovorio da bi u predmetnom stanu stanovao bez pravnog osnova, navodeći da u njemu nesmetano i kontinuirano boravi od mladih dana i prije negoli je sa suprugom stupio u brak. Taj stan njemu je darovan još dok mu je otac bio živ, a roditelji su mu ga predali u posjed prije više od 40 godina. Nitko nikada da nije rekao da to nije njegov stan, pa je on istog uređivao, vršio preinake i ulagao znatna materijalna sredstva u opremu stana.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao izvadak iz zemljišnih knjiga za K.O. S., ZK uložak 7877, čest. zem. 2891/3 (dvor i kuća), opomenu za iseljenje od 24. svibnja 2021., Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između J. M. i M.

Matende 17. prosinca 2021., kao i izvatke iz zemljišnih knjiga za K.O. S., ali ZK uloške 3250, odnosno 9278. Tijekom postupka saslušane su parnične stranke, kao i svjedoci J. M., M. M., Z. M., A. Č., J. K.,

Z. P., A. R. i M. P..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da im tuženik preda u samostalni i nesmetani posjed stan u prizemlju obiteljske kuće sagrađene na čest.zem.2891/3 Z.U. 7877 K.O. S., anagrafske oznake… te

plati trošak prouzročen ovom parnicom.

7. Odredbom čl.161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredbom čl.162. ZV-a pak određeno je da vlasnik, a kako bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo, da od osobe koja posjeduje njegovu stvar, zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu (stavak 1.). Odredbom čl.166.st.1. ZV-a propisano je da onog tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari će se smatrati vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili prema slabijem pravnom temelju.

8. Tužitelji su nesporno vlasnici nekretnine, obiteljske kuće sagrađene na čest.zem.2891/3 Z.U. 7877 K.O. S., anagrafske oznake … o čemu svjedoči izvadak iz zemljišnih knjiga.

9. Kod naprijed navedene pravne situacije te nedvojbene činjenice da su tužitelji upisani zemljišno knjižni vlasnici predmetne nekretnine koju u posjedu drži tuženik, što on niti ne spori, valjalo je pozivom na citirane zakonske odredbe donijeti presudu, odnosno odluku kao u izreci ove presude.

10. Obzirom da se tuženik u odgovoru na tužbu pozvao na to da bi predmetna nekretnina, odnosno stan u kojem on nedvojbeno stanuje u prizemlju kuće sagrađene na čest. zem. 2891/3 K.O. S., njemu bila darovana još od strane pokojnog mu oca, te da on u istoj živi preko 40 godina, za kazati je da tuženik sud nije uvjerio u izneseni navod, odnosno po njemu pravnu činjenicu. Dapače, ono što je sud utvrdio tijekom ovog postupka je da su pravni prednici stranaka (tužitelji i tuženik su braća i sestra), dakle pravni prednici su im isti, a to je da su ti prednici bili izuzetno brižni prema svojoj djeci i da su sve što su stekli tijekom braka J. M. i njen pok. suprug P., razdijelili svojoj djeci raznim pravnim poslovima. Prije nego li su se odlučili, točnije J. M. za života napraviti podjelu stečene imovine, bračne stečevine nje i pok. P. među djecom, oni su svojoj djeci omogućili život u tako stečenoj bračnoj imovini. Tako je J. M. objasnila sudu u svom iskazu kako je svojoj djeci, tuženiku, ali i bratu mu M. omogućila da stanuju u prizemlju predmetne obiteljske kuće u kojoj se nalazi sporni stan, baš stan koji je predmet ovog postupka. Naime, oba su sina bila prispjela do ženidbe, a nisu imali vlastiti dom, pa ih je ona primila kod sebe u kuću dok se ne snađu. Saslušana svjedokinja J. M.,

majka stranaka, dodatno je u svom iskazu kazala da je njen suprug preminuo …., i da je ona, kako bi poboljšala svoju financijsku situaciju imala potrebu iznajmiti prizemlje. Kako se sinu M. ukazala potreba da se negdje sa obitelji smjesti, to da je odlučila izaći mu u susret i dati mu na korištenje stan u prizemlju, uz napomenu da je i tuženik M. stasao za ženidbu, te da i on ima potrebu stanovati u tom prizemlju. O ostaloj djeci nije morala brinuti na taj način, jer su otišla u tuđinu raditi i zarađivati. J. M. ustvrdila je da nikada niti jednom gestom, izjavom ili pravnim poslom nije dala očitovanje da tuženiku daruje, pa makar i dio stana u prizemlju. U prizemlju obiteljske kuće, u predmetnom stanu živjeli su jedno vrijeme zajedno braća M. (tuženik) i M., s tim da je naglasila kad im je davala prostor na korištenje, da se moraju slagati i zajednički dijeliti troškove, jer će u protivnom, ako bude kakovih problema morati iseliti iz stana i ići u podstanarstvo, odnosno, kako se sama izrazila, "bit će im široko polje". Dok su braća zajedno stanovala nije bilo nikakvih problema, a potom se iz stana iselio M. i otišao je u kuću koju je sam napravio. Po M. odlasku iz stana, M. supruga T., da ju je zamolila bi li se njihova djeca

P. i M. mogli odvojiti svaki u soju sobu u prostor gdje je ranije živio M. sa obitelji. Ona da joj je tada rekla da nema nikakvih problema da se djeca prošire na dio koji M. više nije koristio, ali ako njoj bude trebalo, da će iz tog prostora morati odmah iselili, odnosno prepustiti joj ga. Stoga je za nju bilo potpuno iznenađujuće i šokantno kada je njen sin D. tražio da se privremeno smjesti u prizemlje po povratku iz tuđine, a M. ga je u tome spriječio, odnosno odbio. Zbog navedenog se odlučila stečenu imovinu razdijeliti kako među djecom ne bi kasnije bilo problema. Pri podjeli se potrudila da svatko dobije isto, odnosno približno isto u vrijednosti imovine.

10.1. Iskaz svjedokinje J. M. najvrjedniji je od izvedenih dokaza saslušanjem kako stranaka, tako i svjedoka, jer je upravo to osoba koja je bila vlasnica predmetne nekretnine prije negoli je istu darovala svojoj djeci, tužiteljima. Njen iskaz je jasan, logičan i vjerodostojan. Prilikom njezinog saslušanja utvrdilo se da je ona zdravstveno jako dobro, te da ima tek manje probleme s tlakom i želucem, a sa pamćenjem, odnosno kognitivnim sposobnostima nema nikakvog problema. Navedeno su potvrdili i tužitelji kao i svjedokinja A. Š. R. i argumentirano objasnila je svjedokinja J. M. način na koji je stjecala imovinu,

način na koju ju je podijelila, razloge koji su je na to natjerali, te je jasno i decidirano ustvrdila i potvrdila da niti njen pok. suprug, a niti ona nikada nisu darovali stan u prizemlju anagrafske oznake S., ….sinu M.,

odnosno tuženiku. Iz izvedenih dokaza, a posebice iz odgovora na tužbu tuženika, kao i samog njegovog iskaza, jasno proizlazi da je on itekako dobro bio svjestan da mu stan nije darovan. Bio je svjestan da nema pravni posao temeljem kojeg bi stekao bilo kakvo pravo na predmetnom stanu ili barem njegovom dijelu, a da je tome tako proizlazi iz činjenice da je po odlasku iz stana brata M. tražio privolu, putem svoje supruge, od majke, tadašnje vlasnice predmetne obiteljske kuće da se njegova djeca usele u dio koji je do tada koristio brat M..

11. Tuženik je predložio da se tijekom postupka izvede dokaz saslušanjem čitavog niza svjedoka na okolnost da bi mu predmetna nekretnina bila darovana. Međutim, ti svjedoci potvrdili su tek jednu činjenicu, a to je da su prednici stranaka, njihovi roditelji pok. P. i svjedokinja J. M. bili izuzetno vrijedni i radišni ljudi, koji su bili izuzetno pošteni, jako su brinuli o svojoj djeci. Svjedoci, pa tako A. Š., J. K. i Z. P., koji se nalaze u susjedstvu stranaka, potvrdili

su redom da ništa o darovanju ne znaju, tek da znaju da je tuženik živio i živi u prizemlju obiteljske kuće. Naspram tih svjedoka, svjedočili su svjedoci Z. M. i M. M., braća stranaka, koji su u svom iskazu potvrdili da je njihova majka napravila pravilnu podjelu svoje imovine, prema kojoj podjeli je predmetna nekretnina pripala upravo braći K. i D., te sestri K., dok su oni dobili druge nekretnine, pa tako i M., koji je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju stekao čest. zem. 2888/1 i čest. zem. 2888/2 K.O. S..

12. Uvodno je dakle u ovom obrazloženju rečeno da je za uspjeh tužiteljima u ovoj parnici potrebno da dokažu da je nekretnina koju traže u predaju njihova, njihovo vlasništvo i da je tuženik drži bez pravnog osnova. Tužitelji su u ovoj parnici to i dokazali već u tužbi priložili su zemljišno knjižni izvadak iz kojeg se jasno vidi da su upisani vlasnici predmetne nekretnine, i to svaki od njih za po 1/3 idealnog dijela. Dokazali su da u prizemlju nekretnine koja je sagrađena na predmetnoj čestici 2891/3 K.O. S. živi bez ikakvog pravnog osnova tuženik, njihov brat. Sud se u ovoj parnici neće baviti diobom bračne stečevine P. i J. M., kao niti pitanjima je li netko od njihovih pravnih slijednika u podjeli imovine dobio više ili manje. To je pitanje za neku posve drugu parnicu. Međutim, sud ne može, a ne naglasiti da tuženik unatoč tvrdnji da mu je predmetni stan u prizemlju obiteljske kuće u S., … darovao pok. otac, nije ovom sudu dostavio

bilo pravni posao u pisanoj formi, svjedocima taj pravni posao nije dokazao, a vrlo je indikativno da prilikom rasporeda imovine nakon provedene ostavinske rasprave iza pok. P. M., nije zatražio da se darovana nekretnina izdvoji iz ostavinske mase P. M., a jasno je da se granice pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju protežu na sve sudionike u tom postupku, na što su ispravno upirali tužitelji Tuženik je pak prilikom davanja svog iskaza potvrdio da nakon očeve smrti u ostavinskoj raspravi nije tražio nikakav svoj dio.

12.1. Tijekom postupka svjedočili su i svjedoci A. R., koji je u svom iskazu potvrdio da se njegova sestra udala za tuženika, te M. P. kojoj je supruga tuženika sestra. A. R. u svom iskazu bio je iskren, pa time i vjerodostojan, jer je kazao tek toliko da mu je poznato da su u prizemlju obiteljske kuće u S., …. živjeli jedno vrijeme M.

M. s jedne strane i s druge strane M. M., za kojeg se njegova sestra udala. Kazao je da nikada nije čuo da o načinu raspodjele ili dodjele tog prizemlja govore pravni prednici stranaka. M. stanovanje u predmetnom stanu da je prihvatio zdravo za gotovo. Za razliku od A. R., svjedočenje M. P.

izuzetno je suspektno, jer je ova svjedokinja, inače u tazbinskom srodstvu s tuženikom, u nekoliko navrata tijekom davanja iskaza upala u kontradiktornost, čime je prouzročila efekt nevjerodostojnosti i njen iskaz sud je u konačnosti potpunosti otklonio kao nevjerodostojan i neistinit, te čak podložan preispitivanju kaznene odgovornosti, o čemu bi trebao odlučivati nadležni ODO. Između ostalog svjedokinja P. ustvrdila je da su proslavljali rođendan tuženika u dvoru obiteljske kuće, kada je postignut dogovor da će se kompletna kuća renovirati i da će majka stranaka dati neki novac, kao i rasporediti ostalu imovinu, čime bi prizemlje obiteljske kuće u S. pripalo tuženiku. Ostali saslušani svjedoci tvrdili su posve drugačije i sudu su ti svjedoci djelovali uvjerljivije, nego li svjedokinja P., to tim više što je ustvrdila da se rođendanska proslava tuženika odvijala u dvorištu obiteljske kuće u S., a tuženik je rođen…., dakle u vrijeme kada su već temperature zraka poprilično niske. Pokušala je kasnije tijekom postupka svjedokinja P. uljepšati i uobličiti svoj iskaz, na način da sudu bude prihvatljiv, no već je u tom trenutku izazvala potpuno suprotni efekt, tako da sud nije povjerovao niti jednoj riječi koju je ova svjedokinja izgovorila. Uostalom, dio njezinog iskaza svojim je iskazom dezavuirao i sam tuženik M. M., koji je kazao da je na njegovoj rođendanskoj proslavi…. u svezi s raspodjelom imovine pričao sa

ženom, svastikom i djecom i da se uopće ne sjeća tko je još bio nazočan. Svjedokinja P. je pak početno kazala da su tom događaju nazočili svi osim K., M. i

K., dok je prilikom suočenja M. P. i J. M., baš J. M.

jasno i decidirano kazala da nikada nije bila sa svjedokinjom M. P. na rođendanu tuženika, a pogotovo nikada nije izgovorila ono što svjedokinja tvrdi. Još jednom se napominje da je ovom sudu uvjerljivije djelovao iskaz J. M. nego li

M. P.. Svjedočenju J. M. u prilog govore i ostali dokazi koji su u postupku izvedeni, pri čemu se prvenstveno misli na materijalne dokaze, ali i ono što je sud utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka.

13. Sud je odustao od izvođenja daljnjih predloženih dokaza saslušanjem svjedoka I. G., J. B. i J. B., jer se kod postojećeg stanja

stvari ova pravna stvar smatrala dovoljno raspravljenom i zrelom za meritorno odlučivanje, to tim više što je sud dužan sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što je moguće manje troškova.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a dok je visina istog, koji je priznat tuženiku, određena pozivom na Tbr.7.toč.2. alineja 3. (postupci iseljenja) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, nadalje u tekstu: Tarifa) i to u obliku jednokratne naknade za cjelokupni postupak u visini od 200 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda a potom je dobiveni iznos od 2.000,00 kn uvećan za iznose sudskih pristojbi na tužbu i na prvostupanjsku presudu od po 400,00 kn ili ukupnih 800,00 kn. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je konačan iznos prouzročenog parničnog troška što će ga tuženici, kao stranka koja je postupak izgubila, platiti tužitelju, kao stranci koja je u postupku uspjela, u visini od 2.800,00 kn.

Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 05. srpnja 2022.

SUDAC

Dunja Ljubičić, v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave i uručenja iste. Žalba se podnosi putem ovog suda a za viši, drugostupanjski sud, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis