Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1843/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz V., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva J. i p. j.t.d. iz V., protiv tuženika E. C. C. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o., Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-427/2020-13 od 29. travnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-427/2020-13 od 29. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu odlučeno je:

„ I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, posl.br.: Ovr-197/20-2, od dana 26. svibnja 2020. godine.

II. Nalaže se tuženiku E. C. C. d.o.o., sa sjedištem u Z., osobni identifikacijski broj (OIB):… da tužitelju K. B., s prebivalištem u V., osobni identifikacijski broj (OIB):… naknadi trošak ovog parničnog postupka u roku 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju K. B. iz V., OIB:…, da tuženiku E. C. C. d.o.o., Z., OIB:…, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (tri tisuće sedamsto pedeset kuna), u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda i odluka o troškovima preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj je kao ovršenik u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem Ovr-197/20 rješenjem broj Ovr-197/20-11 od 04. rujna 2020. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-197/20-2 od 26. svibnja 2020. nedopuštenom iz razloga jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršenom ispravom i iz razloga jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a zbog kojeg je razloga izjavio žalbu.

6. Između stranaka je i u ovoj, žalbenoj fazi postupka sporno je li nastupila zastara tražbine iz rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005., te je li potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo.

7. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) propisano je, da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Prema čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Prema čl. 242. st. 1. i st. 2. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, te isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

8. Uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovrv-3456/05 (novi broj Ovr-197/20) utvrđeno je:

- da je dana 27. srpnja 2005. ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave na mirovini i plaći ovršenika, ovdje tužitelja, radi namirenja potraživanja u iznosu od 28.528,03 kune sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 1.523,77 kuna, a koje su dospjele do 15. prosinca 2004., te sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2004. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.884,72 kune,

- da je rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005. naloženo ovršeniku, ovdje tužitelju, platež tražbine iz gore navedenog prijedloga za ovrhu, zajedno s odmjerenim troškovima, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te je radi ostvarenja predmetne tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, određena predložena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenika, ovdje tužitelja, odnosno ovrha na mirovini istog, kao i predložena ovrha na pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja,

- da je zaključkom broj Ovrv-3456/05 od 21. rujna 2005. obaviješten Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u V., da je rješenje o ovrsi ovoga suda broj Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005. postalo pravomoćno dana 20. kolovoza 2005., pa da zaplijenjeni dio mirovine umjesto ovršeniku, ovdje tužitelju, isplaćuje ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, do potpunog podmirenja njegove tražbine, a koji je zaključak zajedno s rješenjem o ovrsi broj Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje zaprimio dana 26. rujna 2005.,

- da je podneskom od 26. rujna 2018. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, sudu dostavio obračun potraživanja u kojem navodi da preostalo potraživanje na dan posljednje zaplijenjene mirovine 14. studenog 2016. iznosi 38.603,68 kuna, odnosno što na dan 24. rujna 2018. s dospjelim zakonskim zateznim kamatama iznosi 42.505,91 kunu,

- da je podneskom od 28. veljače 2019. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, sud obavijestio da je ovršenik, ovdje tužitelj, zaposlen kod H. m. d.o.o. iz V.,

- da je dopisom od 24. prosinca 2018. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio sud da je po rješenju o ovrsi ovoga suda broj Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005. postupano od 1. lipnja 2016. i ustegnuto 2.788,43 kune, te da se s postupanjem prestalo jer se ovršenik, ovdje tužitelj, zaposlio dana 25. listopada 2016.,

- da je dana 12. studenog 2019. na adresi ovršenika, ovdje tužitelja, održano uredovanje radi pljenidbe pokretnina ovršenika, ovdje tužitelja, sastavljanjem pljenidbenog popisa i procjenom, a na kojoj adresi nije zatečen nitko, te je ovršeniku ostavljena pisana obavijest o pokušanoj pljenidbi pokretnina,

- da je dana 18. veljače 2020. na adresi ovršenika, ovdje tužitelja, održano uredovanje radi pljenidbe pokretnina ovršenika, ovdje tužitelja, sastavljanjem pljenidbenog popisa i procjenom, a na kojoj je adresi zatečen ovršenik, ovdje tužitelj, te je utvrđeno da nisu nađene pokretnine koje bi sukladno odredbama ovršnog zakona bile podobne za popis, a čijom bi se eventualnom prodajom podmirilo ukupno dugovanje ovršenika, ovdje tuženika,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovrv-3456/05 od 21. veljače 2020. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, obaviješten da sudski ovršitelj prilikom pljenidbe održane dana 18. veljače 2020. na adresi ovršenika, ovdje tuženika, nije pronašao pokretnine koje mogu biti predmetom ovrhe, da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, može u roku od 30 dana od dana dostave navedenog zaključka predložiti da se pljenidba ponovno provede, a ako ovrhovoditelj ne predloži ponovnu provedbu pljenidbe u roku od 30 dana od dana dostave navedenog zaključka, ili ako se pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmetom ovrhe, da će sud obustaviti ovrhu,

- da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik 17. veljače 2020. podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe u kojem predlaže odrediti ovrhu radi naplate predmetnog potraživanja pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenih novčanih sredstava ovršenika, a s obzirom da se na dosadašnjim predmetima ovrhe nije uspio naplatiti, a koji je prijedlog kod ovoga suda zaprimljen 20. veljače 2020.,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovrv-3456/05 od 19. ožujka 2020. obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005. te su ukinute sve provedene radnje, a koje je rješenje postalo pravomoćno dana 1. travnja 2020., i to iz razloga što je ovrhu nemoguće provesti, a s obzirom da ovršenik, ovdje tužitelj, nije u mirovini, te iz razloga što nisu pronađene pokretnine koje bi mogle biti predmet ovrhe,

- da je povodom prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 17. veljače 2020., zaprimljenog kod suda 20. veljače 2020. doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr- 197/20-2 od 26. svibnja 2020.,

- da je ovršenik, ovdje tužitelj dana 19. lipnja 2020. protiv rješenja o ovrsi broj Ovr- 197/20-2 od 26. svibnja 2020. podnio pravodobnu žalbu u kojoj u bitnome navodi da nema nikakva dugovanja prema ovrhovoditelju, te ističe prigovor zastare ovršne isprave temeljem koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi,

- kao i da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-197/20-11 od 4. rujna 2020. ovršenik, ovdje tužitelj, upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-197/20-2 od 26. svibnja 2020. nedopuštenom, zbog razloga da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, te da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a zbog kojeg je razloga izjavio žalbu.

9. Imajući u vidu gornja utvrđenja sud je utvrdio da je rješenjem o ovrsi Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005. određena ovrha na mirovini i pokretninama ovršenika,

10. Radi toga prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da, iako je povodom prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 17. veljače 2020. ovršni sud bio dužan prvo odlučiti o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a nakon toga obustaviti ovrhu na mirovini i pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja, navedeni procesni propust nema u konkretnom slučaju učinka na nastup zastare predmetne tražbine. Naime, iz prvostupanjskog spisa Ovrv-3456/05, te iz obrazloženja rješenja ovoga suda broj Ovrv-3456/05 od 19. ožujka 2020., razvidno je da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovrv- 3456/05 od 3. kolovoza 2005. na mirovini i pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja, obustavljena iz razloga što je ovršenik prestao biti korisnikom mirovine, odnosno iz razloga što kod ovršenika nisu pronađene pokretnine koje mogu biti predmetom ovrhe, dakle iz razloga neovisnih o postupanju ovrhovoditelja, ovdje tuženika, a ovrhovoditelj, ovdje tuženik, je pravodobno podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, čime je spriječio obustavu ovrhe zbog propuštanja predlaganja daljnjih ovršnih radnji u predmetnom ovršnom postupku. Slijedom navedenog, iako je propustom ovršnog suda da prvo odluči o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 17. veljače 2020., a nakon toga obustavi ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovoga suda broj Ovrv- 3456/05 od 3. kolovoza 2005., pravomoćnošću rješenja o obustavi broj Ovrv-3456/05 od 19. ožujka 2020. dana 1. travnja 2020. okončan ovršni postupak pokrenut prijedlogom od 27. srpnja 2005., nema mjesta primijeni čl. 242. st. 1. i st. 2. ZOO, a s obzirom da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije povukao prijedlog za ovrhu od 27. srpnja 2005., niti odustao od kakve ovršne radnje, već je upravo zbog nemogućnosti naplate na dotadašnjim predmetima ovrhe (mirovini i pokretninama) podnio pravodobni prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Prijedlog za ovrhu od 27. srpnja 2005., kao ni prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 17. veljače 2020., nisu odbačeni niti odbijeni, već je istima udovoljeno predmetnim rješenjima o ovrsi.

11. Neosnovano se zato u žalbi prigovara da je zbog činjenice, da je rješenje o obustavi doneseno prije odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a da protiv tog rješenja tuženik kao ovrhovoditelj nije podnio žalbu, nastupila zastara sporne tražbine. Za prekid zastare, kako to propisuje citirana odredba čl. 242. ZOO, odlučno je da li je tuženik kao ovrhovoditelj poduzimao radnje radi ostvarenja tražbine, a takva je radnja poduzeta prije donošenja rješenja o obustavi postupka na do tada određenim predmetima ovrhe, a ne da li je o prijedlogu ovrhovoditelja, sud već bio donio odluku. Tuženik kao ovrhovoditelj doista ne bi mogao, nakon obustave ovršnog postupka, pokrenuti novi postupak ovrhe radi iste tražbine, jer bi se u takvom slučaju moglo smatrati da nije bilo prekida zastare; u konkretnom slučaju, međutim, postupak ovrhe na novom predmetu pokrenut je prije obustave ovršnog postupka, u istom ovršnom predmetu, te se ne može smatrati da je zastara nastupila.

12. Nesporno je naime da je tuženik kao ovrhovoditelj prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnio 17. veljače 2020., isto je zaprimljeno kod suda 20. veljače 2020. a da je ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda posl. br. Ovrv-3456/05 od 3. kolovoza 2005. obustavljena rješenjem pod istim poslovnim brojem od 19. ožujka 2020., dakle nakon što je ovrhovoditelj poduzeo daljnje procesne radnje radi ostvarenja svoje tražbine. Zato se ne može smatrati da nije bilo prekida zastare u smislu čl. 242. ZOO. Podnošenje prijedloga za promjenu sredstva i predmeta trebalo bi smatrati novim prijedlogom za ovrhu tek ukoliko bi takav prijedlog bio podnijet nakon što je doneseno rješenje o obustavi postupka, što ovdje nije slučaj.

13. Provedeni dokazi pravilno su ocijenjeni, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te su o istom dani i prihvatljivi razlozi, radi čega nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se ukazuje u žalbi.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP,

15. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.