Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-1708/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika M. A., vlasnika P. obrta za šumarstvo, lovstvo i izdavaštvo, B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici

radi naknade štete,

iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. u B.,

odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-514/2021-7 od 25. veljače 2022., dana 5. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-514/2021-7 od 25. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se da tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju podmiri parnični trošak u iznosu od 13.800,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pa do isplate.“

2.Protiv citirane presude se žali tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3.U odgovoru na žalbu, tužitelj je osporio žalbene navode tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19– dalje: ZPP). ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i na koje upućuje žalitelj te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

Sud prvog stupnja nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 335. st. 6. ZPP jer okolnost da tuženik nije uredno pozvan na ročište za objavu presude nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući je tuženiku presuda dostavljena sukladno odredbi čl. 335. st. 11. ZPP.

6.Presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni, slijedom čega je presudu moguće ispitati, pa tuženik neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju je, prema činjeničnim navodima tužbe, pretrpio uslijed objave članka s neistinitim sadržajem u lovačkom časopisu „L.“.

9.Tijekom prvostupanjskog postupka su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je pregledom članka objavljenog u neovisnom časopisu naziva „L.“ iz studenog 2013., broj 21, utvrđeno kako je na stranicama 38, 39 i 40 objavljen članak autora I. L. naslova „Ispravak informacije, jer to nije dopustio „glavni“ te podnaslova „Odgovor na tekst glavnog urednika u njegovoj rubrici: U očima javnosti - reflektor - zašto ste kontra svoga čeda – D. K. broj 144“, da tekst započinje „Hvala poštovani gospodine M., veliko hvala što se slažete sa mnom u 90% mojih tvrdnji i što ste mi dali javnu podršku za sve misli izrečene u „L.“ broj 20, nadalje se navodi „Svjesni smo i Vi i ja da ste, gospodine M., za vrijeme mojih mandata u ŽLS-u i HLS-u imali bitno sužen prostor za razne spletke i manipulacije, stoga me ne čudi Vaša frustracija i velika akumulacija zloće i mržnje prema meni. Za razliku od mene, gospodin D. M. uređivao je L. v. u vrijeme likvidacijskog postupka 1998. kada strelovitom brzinom uskače u njedra likvidatora Pavelića, uvidjevši svoju veliku šansu da se dočepa fotelje glavnog urednika L. v. No, to mu je bio i ostao nedosanjani san. Svrstava se nasuprot interesima svih županijskih LS-ova i lovaca uvjeren da će doprinijeti sramotnom položaju likvidatora da preustroji HLS, san kratko traje, D. mora otići kao gubitnik jer 14 ŽLS-a okupljenih da spase HLS od likvidacije i mogućeg preustroja, koordinira iz LS-a, Splitsko-dalmatinske županije u početku mog prvog mandata, uspijevaju spasiti HLS. Otkako ga poznajem početkom 70-ih godina prošlog stoljeća oduvijek obnaša samo plaćene dužnosti kojekakvih tajnika i slično. Od LU-a do fotelje samozvanog poslovnog tajnika LS-a, SDŽ-a, što mu je bila i posljednja u sustavu HLS-a. Smijenjen jer je u to doba u LS-a, SDŽ-a nastala pronevjera od cca 220.000,00 kn k tome ostavlja dug od cca 30.000,00 kn prema S. D., tiskanje J. l., čiji je ujedno bio i urednik, ali i druge značajne troškove. Kolika je njegova ljubav spram HLS-u i LS-u, SDŽ-a govore njegovi postupci. Na primjer, dok je bio poslovni tajnik, uvijek je zavlačio plaćanje obveza prema HLS-u, stalno je napadao HLS i L. v. Dok je 1998. bio uz likvidatora, bio je uvjeren da će likvidator uspjeti u nakani da preustroji HLS pa je hitro s nekolicinom izmanipuliranih čelnika lovačkih udruga LS-a, SDŽ-a, osnovao paralelni savez – zajednicu lovaca, koja mu je trebala osigurati pristupnost na više plaćenih fotelja u paralelno preustrojenom HLS-u. Na kraju, očajan neuspjehom, čim se ukazala prilika, vrlo brzo osniva pučko učilište za izobrazbu lovaca i lovočuvara, a normalno na komercijalnoj osnovi i stvara velike probleme u izobrazbi lovaca HLS-a i u svim LS ovima u Dalmaciji. Prije razrješenja s dužnosti poslovnog tajnika, stvorio je nevjerojatan razdor među članovima LS-a, SDŽ-a koristeći se spletkama, arogancijom pa čak i fizičkim napadom na čelnika I-a, LS-a. Evidentno je da je radio za svoj interes i za skupinu oko sebe. Također izriče nevjerojatnu laž da sam ja za napade na neistomišljenike i kritike na L. v. koristio razne ljigavce, protuhe i trabante ponovno me želeći poistovjetiti sa sobom, a najvjerojatnije je upravo on koristio takve spodobe za sve nečasne radnje koje sam iznio. Gospodin M. je tada imao priliku, kao i svi sudjelovati, kritizirati, iznositi svoje stavove itd. Međutim, ostao je bez riječi i teksta kao pokisli miš. Taj gospodin meni pojašnjava demokraciju, a samo jedan detalj dovoljno govori kako on shvaća demokraciju: kao smijenjen, nikada nije vratio ključeve i službeni pečat LS-a niti je potpisao primopredaju“,

- da je uvidom u tekst iz časopisa „L.“ broj 20 utvrđeno kako je u istome objavljen intervju I. L. naslova „Hrvatsko lovstvo danas“, u članku I. L. iznosi stavove o stanju u Hrvatskom lovstvu o cilju rada Hrvatskog lovačkog saveza kao probne udruge svih županijskih lovačkih saveza, nadalje u članku se piše i o časopisu „L. v.“ te I. L. navodi kako je to postao list predsjednik HLS-a koji promovira sebe i svoju politiku, da se ne može i ne smije čuti drugo mišljenje, što da ne može dovesti do boljitka i što je veliki problem jer da se sve vrti oko novca kao interesa te da treba ljudima koji ih zastupaju HLS kazati dosta i postaviti neke nove ljude, „L. v.“ da nije ovisan o tržištu jer da mu je osigurana prodaja kroz članarinu koju plaćaju lovci članovi i da mu ne može biti konkurent niti jedna druga lovačka revija ili izdanje poput „L.“.

- da je uvidom u rješenje Općinskog suda u Splitu K-1245/13 od 21. ožujka 2014. utvrđeno kako je u predmetu protiv okrivljenika D. M. odbačena privatna tužba tužitelja I. L. zbog kaznenih djela iz članka 147. i 149. Kaznenog zakona (kazneno djelo klevete i uvrede) uz obrazloženje da tužba nije sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, rješenje je potvrđeno Odlukom Županijskog suda u Splitu broj Kž-182/14 od 8. travnja 2014.

10.Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su iznesene informacije kojima se tužitelja naziva „pokusnim mišom“ tereti ga za razna kaznena djela, proziva ga se osobom koja stvara razdor i koristi se spletkama, prikazuje ga se da je arogantan i sklon fizičkim napadima neistinite jer su iznesene javnosti bez provjere te je upravo tom i takvom informacijom tužitelju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti i to povreda časti, ugleda, dostojanstva.

Radi se, naime o informacijama koje bi kod svake prosječne treće osobe uzrokovale zauzimanje negativnog stava o tužitelju te utječu na položaj tužitelja i njegove obitelji, posebice iz razloga jer se tužitelj profesionalno bavi novinarstvom od 1970. i da je obnašao niz odgovornih dužnosti te da nikada nije doživio ovako brutalan napad na sebe. Lovstvu da je pokušao pomoći na način da je formirao mjesečnik „D. K.“, da je još uvijek glavni urednik ovog časopisa te da je u svom dugogodišnjem stažu objavio preko 20 znanstvenih radova i 20000 do 30000 članaka o lovstvu, sve u svrhu da se pomogne lovstvu i lovcima.

11.Obzirom na sadržaj informacija iz predmetnog članka na kojemu tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da članak nije utemeljen na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, pa je, uvažavajući cjelokupni sadržaj članka, sud prvog stupnja pravilno zaključio da su informacije koje nisu utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, podobne za nanošenje štete, a da je tužitelj trpio štetu, nedvosmisleno proizlazi iz njegovog uvjerljivog i logičnog stranačkog iskaza.

Stoga je pravilno i zakonito prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu novčanog iznosa neimovinske štete u visini od 30.000,00 kn, a zahtjev preko tog iznosa kao neosnovan odbijen.

12.Suprotno toj tvrdnji tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke o osnovanosti zahtjeva, dao je valjane i jasne razloge da tuženik tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

13.Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužitelj prije podnošenja tužbe postupio sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZM kojim je propisano da se pravo na podnošenje tužbe ostvaruje obraćanjem oštećene osobe glavnom uredniku ili nakladniku.

14.Kako je, dakle, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena činjenica da je tužitelj prije podnošenja tužbe postupio sukladno odredbi čl. 22. ZM te da je objavom predmetnog članka tužitelju počinjena šteta, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je tuženik odgovoran za naknadu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog objave neistinitih navoda čiji sadržaj je utvrđen prvostupanjskom presudom, a kako je to prethodno izloženo.

15.Nadalje, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZM svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Iznimku predstavlja, prema odredbi čl. 8. ZM, ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju, a koje okolnosti tuženik u ovoj pravnoj stvari nije uspio dokazati, obzirom na sadržaj teme i informacija koje su iznošene u objavljenom članku.

16.Imajući u vidu prethodno iznesene, nedvojbenim utvrđene neistinite informacije objavljene o tužitelju u spornom članku, iskaz tužitelja kao i kontekst cijelog članka kojim se javnost izvještava o nezakonitim radnjama tužitelja, to je i po ocjeni ovog suda, tuženik iznošenjem istih povrijedio čast, ugled i dostojanstvo tužitelja kao osobe, ali i njegov profesionalni ugled i čast, čime mu je nanesena šteta u vidu psihičkog bola, a odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 21. st. 1. ZM.

Naime, dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava. Sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu.

17.Stoga se u konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, samom činjenicom što je tuženik kao nakladnik objavio prethodno navedenu neistinitu informaciju o tužitelju, a nije dokazao da je istinita niti opravdani javni interes u pogledu iznesene informacije, ne može se osloboditi odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. ZM jer je već sama objava takvih (neistinitih) informacija objektivno mogla izazvati povredu ugleda i časti tužitelja.

18.Zbog navedenog, objavljene informacije nisu dane u dobroj vjeri. Naime, svijest autora o objektivnoj škodljivosti iznesenih neistinitih informacija (a u predmetnoj situaciji morala je postojati) i unatoč tome htijenje da se objavi upravo takva informacija, uvijek isključuje dobru vjeru.

19.Tuženik neosnovano otklanja svoju odgovornost jer se i po ocjeni ovog suda ne može se u okolnostima konkretnog slučaja isključiti protupravnost štetne radnje, a tijekom provedenog postupka utvrđeno je postojanje svih općih i posebnih pretpostavki odgovornosti i to štetna radnja u vidu objavljivanja neistinite informacije, protupravnost štetne radnje, šteta, ali i uzročnu vezu između štete dakle pretrpljenih duševnih bolova i štetne radnje jer je upravo članak tuženika na opisani način povrijedio čast, dostojanstvo i ugled tužitelja.

S druge strane, nakladnik nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od svoje odgovornosti iz čl. 21. st. 4. al. 3. ZM, odnosno da je prijeporni članak utemeljen na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti te da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija i da je postupao u dobroj vjeri.

20.U pogledu pitanja postojanja neimovinske štete i njezinog dokazivanja, valja reći da je postojanje iste utvrđeno temeljem uvjerljivog iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja.

Naime, ovakvo postupanje tuženika predstavlja vrijeđanje časti i ugleda tužitelja zbog kojih je nedvojbeno imao poteškoća u životu i radu, zbog kojih mu je bio poremećen duševni mir i pravo na miran život (obiteljski i profesionalni) te mu pripada naknada neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda te dostojanstva koje mu je objavom citiranog članka nedvojbeno povrijeđeno.

21.Dakle, tužitelj je dokazao da je zbog prijepornog članka trpio štetu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade za štetu pretrpljenu objavljenom netočnom informacijom primjenom odredbe čl. 21. st. 1. i 2. ZM, a imajući u vidu sve odlučne okolnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08- dalje ZOO), suprotno žalbenim navodima, dosuđena mu je pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 30.000,00 kn kao primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i zakonskim kvalifikatornim okolnostima.

Pravična novčana naknada se, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO, određuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli, ugleda i časti te vodeći računa o cilju kojem služi ta naknada, kao i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

U okolnostima konkretnog slučaja koje je sud prvog stupnja savjesno i brižljivo ocijenio, a koje su prihvaćene i od strane ovog suda i obrazložene u ovoj presudi, dosuđeni iznos je u svemu primjeren, slijedom čega su neosnovani suprotni žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja nije s dovoljnom pažnjom cijenio sve okolnosti prilikom utvrđivanja visine novčane naknade.

22.Sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o zateznim kamatama temeljem odredbe čl. 19. i 1103. ZOO u svezi s odredbama čl. 16., čl. 21. st. 1. ZM.

23.Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP jer su tužitelju priznati troškovi parničnog postupka koji su bili nužni za vođenje spora.

Suprotno tvrdnji tuženika, tužitelju pripada trošak sastava zahtjeva za ispravak, odnosno ispriku jer se radi o trošku koji je nastao u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP).

Također je iz odluke o troškovima parničnog postupka razvidno da su tužitelju priznati troškovi za sastav četiri obrazložena podneska (17. veljače 2015., 20. ožujka 2015. i 23. listopada 2015. te 3. svibnja 2016.), ali pravilnom primjenom Tbr. 8./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje: Tarifa), a ne Tarifom („Narodne novine“, broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09). Međutim i pravilnom primjenom Tarife je valjalo jednako odlučiti o troškovima.

24.Slijedom navedenoga je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP i odlučeno je kao u t. I izreke ove presude.

25.Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka. Stoga je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

26.Tužitelj je također odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer naznačeni trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. III izreke ove presude.

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak, v.r.