Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 22 Gž-1742/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Područna služba Z.1 , OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. G., dipl. pravnik, protiv tuženika C. o. d.d. Z.1 , Filijala Z. , Z. , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., dipl. pravnik, 2 2
temeljem generalne punomoći broj Su-357/15, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5154/2017-79 od 5. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 5. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5154/2017-79 od 5. ožujka 2018. u toč. I izreke.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 234.519,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose i razdoblja kako je navedeno u toč. I izreke, te je u toč. II izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
2.Protiv navedene presude u toč. I izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine.
3.Žalba je neosnovana.
4.U pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji joj je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
5.Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a, na koju u žalbi ukazuju žalitelji, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i istu je moguće ispitati.
6.Nije osnovan ni po tužitelju istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za prosudbu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
7.Potraživanje tužitelja u ovom predmetu temelji se na odredbi čl. 160. st. 1., čl. 161. st. 1. i čl. 163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11- dalje: ZMO), kojim odredbama je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja (čl. 160. st. 1.), da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe (čl. 161. st. 1.) te da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 160. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (čl. 163. st. 1.). Naknada stvarne štete koju tužitelj (Zavod) ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti; troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava. Na temelju čl. 160. st. 2. i 5. ZMO-a proizlazi da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, s tim da se visina naknade štete u tom slučaju određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života korisnika.
8.Prvostupanjski je sud utvrdio uvidom u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske posl. broj IN-698877 od 11. svibnja 1995. da je J. M. zbog povrede na radu priznato pravo na invalidsku mirovinu počam od 16. ožujka 1995., a uvidom u obračun i isplatu MIO primanja utvrđeno je da je HZMO osiguraniku M. J. za vremenski period od 16. ožujka 1995. do 31. listopada 2013. izvršio isplatu invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 234.519,45 kn.
9.Tijekom postupka bila je sporna uzročno posljedična veza između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u štetnom događaju od 22. studenog 1990., za koji je odgovoran isključivo osiguranik tuženika i uzroka invalidnosti, na koju okolnost je provedenim vještačenjem po vještaku medicine rada dr. N. T. te je na temelju nalaza i mišljenja iste sud zaključio da nema uzročnoposljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u štetnom događaju 22. studenog 1990. (prijava o povredi na radu u spisu HZMO) za koju je odgovoran isključivo osiguranik tuženika i uzroka invalidnosti M. J. zbog kojeg je umirovljena, slijedom čega da nema niti odgovornosti tuženika i samim time nema mjesta primjeni odredbi čl. 210. i 211. ZMO-a.
10.Pri tome je sud prvog stupnja zauzeo stav da u ovom postupku nije vezan utvrđenjima tužitelja o uzroku invalidnosti M. J. u upravnom postupku, jer su utvrđenja iz upravnog postupka obvezujuća jedino za stranke u tom postupku i odnosi se na njihov interni odnos.
11.Ovaj sud je presudom posl. broj Gž-2700/18-2 od 15. svibnja 2018. preinačio presudu suda prvog stupnja i usvojio tužbeni zahtjev, koja je presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 1869/2018-2 od 12. travnja 2022. s obrazloženjem, u bitnom, da je ovaj sud pogrešno primijenio odredbu čl. 12. st. 1. ZPP-a kad je smatrao da je vezan odlukom nadležnog upravnog tijela i u odnosu na utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16), a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
12.Tijekom postupka prvostupanjski je sud utvrdio, s kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:
- da je osiguranica tužitelja prilikom povrata s posla pretrpjela štetu u prometnoj nezgodi 22. studenoga 1990. za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika,
- da su nakon toga osiguranica tužitelja imala više prometnih nezgoda u kojima je pretrpjela ozljede (od 1991. da je imala u tri navrata ozljedu glave, a zadnja da je bila 19. ožujka 1993.),
- da je rješenjem prednika tužitelja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske poslovni broj IN-698877 od 11. svibnja 1995. osiguranici tužitelja J. M. priznato zbog ozljede na radu pravo na invalidsku mirovinu počevši od 16. ožujka 1995.,
- da je HZMO osiguraniku M. J. za vremensko razdoblje od 16. ožujka 1995. do 31. listopada 2013. izvršio isplatu invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 234.519,45 kn,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada N. T. provedenim u ovom postupku proizlazi da umirovljenje osiguranice tužitelja nije uvjetovano ozljedom zadobivenom 22. studenoga 1990. (udarac u grudni koš i desno rame) koja ozljeda je sanirana bez trajnog utjecaja na opću i radnu sposobnost, dok je osiguranica tužitelja umirovljena zbog ozljeda glave, epilepsije, vrtoglavica, težih psihičkih tegoba, koje smetnje su intenzivirane nakon ozljede od 25. ožujka 1993.
13.Slijedom navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćajući kao osnovanu tvrdnju tuženika da invalidnost osiguranice tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem što proizlazi iz provedenog vještačenja, pa da stoga nema niti odgovornosti tuženika, polazeći od zaključka da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojom je osiguranici tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, ali da parnični sud u sporu za naknadu štete koju tužitelj potražuje od osiguratelja nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnosti za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguranici tužitelja, jer utvrđenja iz upravnog postupka provedenog kod tužitelja obvezuju jedino stranke u tom postupku i odnosi se na njihov interni odnos. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da parnični sud u sporu za naknadu štete, što je ovdje slučaj, koju potražuje zavod od osiguratelja kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u smislu čl. 210. do 213. ZMO-a nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnosti za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguranici tužitelja.
14.Sud prvog stupnja je na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrdio da je rješenjem tužitelja od dana 11. svibnja 1995. osiguranik tužitelja J. M. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, uslijed koje je kod nje nastupila opća nesposobnost za rad s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka tužitelja o invalidnosti osiguranika kao i u ovom predmetu provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. N. T. zaključio da nema uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u štetnom događaju 22. studenog 1990. za koju je odgovoran isključivo osiguranik tuženika i uzroka invalidnosti M. J. zbog kojeg je umirovljena. Sud je stava da u ovom postupka nije vezan utvrđenijima tužitelja o uzroku invalidnosti M. J. u upravnom postupku, jer utvrđenja iz upravnog postupka provedenog kod tužitelja obavezujuća su jedino za stranke u tom postupku i odnosi se na njihov interni odnos. Prema nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka dr. N. T. koje je u ovom predmetu izradila utvrđeno je da iz dijagnoze koje su utjecale na invalidnost i iz obrazloženja mišljenja jasno proizlazi da se isto odnosi na ozljede iz 1993. godine, a u tom prilog govori i cjelokupna medicinska dokumentacija. Umirovljenje osiguranice tužitelja nije uvjetovano ozljedom od 22. studenog 1990., jer ta ozljeda po svom karakteru i intenzitetu nema utjecaja na radnu sposobnost. Osiguranica tužitelja bila bi umirovljena i da nije bilo ozljede od 22. studenog 1990. budući ista nije ostavila trajne posljedice. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja je pravilno zaključio da ne postoji uzročno posljedična veza između uzrokovanog štetnog događaja od dana 22. studenog 1990. za koji je odgovoran osiguranik tuženika i činjenice da je osiguranik tužitelja upućen u invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i to povrede na radu.
15.Stoga je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.
16.Žalitelj u žalbi ponavlja sve navode i prigovore, pozivajući se na brojne odluke sudova, posebice da je parnični sud vezan upravnim rješenjem pa tako i utvrđenjima u pogledu uzročno-posljedične veze pa tako i priznatog prava na mirovinu kao i razlogom umirovljenja, te parnični sud ne smije u parničnom postupku to preispitivati i drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju, pri čemu nije od utjecaja da li je parnična stranka sudjelovala u postupku, jer te odluke djeluju erga omnes, koje je prigovore pravilno otklonio sud prvog stupnja, koje obrazloženje prihvaća u cijelosti i ovaj sud.
17.Na žalbene navode je za ponoviti da je parnični sud načelno vezan za odluku upravnog tijela, ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, kao i ako postoji identitet stranaka u postupku odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba sudjelovala u postupku, dok je utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. ZMO-a u nadležnosti parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala (niti je bila pozvana sudjelovati) u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana (tako i u odluci ovoga suda broj Rev 450/2021-2 od 22. veljače 2022.).
18.Radi navedenog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Lidija Bošnjaković, v.r.
