Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 47 Gž-1222/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. T. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. M. B., odvjetnici iz P., protiv tuženice R. Ž. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz P., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-117/2022-17 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice R. Ž. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-117/2022-17 od 28. veljače 2022. u pobijanom dijelu u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 4.700,00 kn.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Nalaže se tuženici R. Ž. da tužiteljici E. T. preda u posjed, slobodnu od svih svojih stvari i osoba 1. etažu 2/12 dijela s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu stanu "A" u prizemlju zgrade desno s posebnim ulazom iz zajedničkog hodnika koji se sastoji od predprostora, dnevne sobe, wc-a, kupaone, kuhinje, spavaće sobe i šupe pod stepenišnim trakom, u planu označenim plavom bojom, smještenom u zgradi na adresi …, u P., sagrađenoj na k. č. br. 1828/1 ZGR i k.č.br. 1828/2 ZGR. upisanom u podulošku 1 zk.ul. 1005 k.o. P., u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženici R. Ž. da tužiteljici E. T. nadoknadi trošak ovoga postupka od 4.700,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 500,00 kuna zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.“
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tuženice je neosnovana.
4. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Iako tuženica u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženici naknaditi troškove parničnog postupka, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP, uzeo da tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.700,00 kn.
6. U ovom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu radi predaje u posjed stana u P., protiv tuženice S. S. koja je tijekom postupka, 8. svibnja 2018., umrla te je postupak preuzela njezina nasljednica, sada tuženica R. Ž.
7. Na temelju utvrđenja da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnog stana i da je tuženica u posjedu predmetnog stana, ali da nije dokazala postojanje prava koje ju ovlašćuje na posjedovanje stana, prvostupanjski sud je, sadržajno se pozivajući na odredbe čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) i čl. 163. st. 1. ZV, prihvatio tužbeni zahtjev. Ujedno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim pozivanje tuženice na pravo na dom jer tuženica nije stanovala u predmetnom stanu u vrijeme podnošenja tužbe 12. srpnja 2012. te je 2019. imala prebivalište na adresi ...
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. U odnosu na žalbene navode da „sud ne navodi ni jedan dokaz prema kojemu je utvrdio da je sporni stan u posjedu tuženice“ i „tuženica u ni jednom svome navodu u ovom postupku ne tvrdi da je u posjedu stana“, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tuženica nasljednica S. S. protiv koje je tužiteljica podnijela tužbu i koja je tijekom ovog postupka umrla, valja poći od odredbe čl. 17. st. 1. ZV koja glasi: (1) Ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.
9.1. U primjeni navedene zakonske odredbe odlučno je da je prednica tuženice bila posjednik predmetnog stana, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz stanja spisa, slijedom čega je tuženica kao nasljednica S. S. u trenutku njezine smrti postala posjednica istog, bez obzira što u tom trenutku nije uspostavila svoju faktičnu vlast glede tog stana.
10. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud trebao ispitati prigovor prava na dom tuženice i provesti test razmjernosti, a što je sud, ocjenjujući takav prigovor neosnovanim, propustio učiniti.
10.1. To iz razloga jer u slučaju isticanja prigovora poštovanja prava na dom, potrebno je utvrditi predstavlja li određena prostorija ili nekretnina dom pojedinca, pri čemu je nužno da je ostvarena dovoljna jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) povezanost između pojedinca i prostorija ili nekretnina.
10.2. U konkretnom slučaju tek ukoliko se utvrdi da se radi o domu tuženice, potrebno je provesti test razmjernosti radi utvrđenja koji od dva suprotstavljena privatna interesa, i to interes tužiteljice da na temelju vlasničkih ovlaštenja upravlja i raspolaže nekretninom, a s druge strane interes tužene za koju, prema njezinoj tvrdnji, predmetna nekretnina predstavlja dom, prevladava.
10.3. Prema pravnom shvaćanju izraženom u brojnim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012. i sl.), koje je istovjetno pravnom shvaćanju izraženom u presudama Europskog suda za ljudska prava izraženom u predmetima Bjedov protiv Hrvatske (zahtjev broj 42150/09), Orlić protiv Hrvatske (zahtjev broj 48833/07), „dom“ je autonoman pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija) ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takove mjere.
10.4. Tuženica u ovom postupku ne tvrdi da stanuje u predmetnom stanu, a u žalbi čak navodi da „ne tvrdi da je u posjedu stana“ u smislu vršenja faktične vlasti glede stanu, što po ocjeni ovog suda implicira da nije ostvarena osnovna pretpostavka povezanosti tuženice sa predmetnom stanu na način da ona u tom prostoru stanuje i razvija privatni i obiteljski život, zbog čega predmetna nekretnina ne predstavlja „dom“ zaštićen čl. 8. st. 1. Konvencije. Stoga u takvoj činjeničnoj situaciji ne postoji sukobljeni interes tuženice u odnosu na interes tužiteljice koja je vlasnica stana, pa stoga nije potrebno provoditi test razmjernosti.
11. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki 2. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
12. Slijedom navedenog, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 4.700,00 kn.
U Zagrebu, 5. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.
