Republika Hrvatska Općinski
sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split
Povrv-1215/2020-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. D. d.o.o. S.
OIB:……………. iz S., P. 3, kao upravitelja zgrade u S.,
G. 3, zastupanog po punomoćnici D. Ž., odvjetnici u S., protiv
tužene D. D. iz M., K. P. K. I. 90
OIB:……….., zastupane po punomoćniku P. T., odvjetniku u
M., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19.
svibnja 20221. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja a u izočnosti uredno pozvane tužene, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 05. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u S. Z. M.-Š. pod brojem Ovrv-959/2020 od 20. studenog 2020. i zahtjev se tužitelja odbija.
Obrazloženje
1. Dana 13. studenog 2020. kod Javnog bilježnika u S. Z. M.-Š.
zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja protiv ovršenice u kojem se navodi da ovršenica duguje ovrhovoditelju temeljem ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga iznos od 4.818,86 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospjeća do isplate. Budući da ovršenica do dana podnošenja ovršnog prijedloga nije podmirila svoje dugovanje, to je predloženo da se donese rješenje kojim bi se istu obvezalo na plaćanje glavnice potraživanja, pripadajućih kamata te troškova ovršnog postupka.
2. Dana 20. studenog 2020. Javni bilježnik u S. Z. M.-Š. donio je rješenje o ovrsi kojim je prihvaćena predložena ovrha.
3. Ovršenica/tuženica je dana 08. prosinca 2020. uložila na rješenje o ovrsi, prigovor u kojem je istaknula da je stan na VI. katu na adresi u S., M.
Getaldića 3 dobila u nasljedstvo i prodala još 90-tih godina prošlog stoljeća. Dokumentacijom o prodaji da više ne raspolaže i da ne smatra svojom dužnošću dokazivati da nije vlasnica nekretnine. U predmetnom stanu kojeg je naslijedila nikada da nije stanovala, a napomenula je i da je 2020. god. početkom godine razgovarala sa upraviteljem zgrade i o svemu ovome ga izvijestila, a on da joj je rekao da ima problema sa kontaktiranjem sadašnjih stanara, odnosno vlasnika.
Predložila je da se postupak protiv nje obustavi.
4. Rješenjem pod brojem Povrv-1215/2020 Općinski sud u Splitu, je po prigovoru tuženika stavio izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika u S.
Z. M.-Š. pod brojem Ovrv-959/2020 od 20. studenog 2020. i to u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je predmetni spis po pravomoćnosti tog rješenja dostavljen parničnom odjelu ovog suda.
5. Sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te je izveden dokaz pregledom kartice vlasnika prostora od 05. studenog 2020., Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u S., G. 3 od 26. lipnja 2002., međuvlasničkog
ugovora od 26. lipnja 2002. zajedno sa popisom posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade i izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. 1315/6 ZU 14015 K.O. S. (zgrada, M. G. 3), a budući da nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga,
to je sud zaključio raspravljanje, te je zaključenjem raspravljanja u ovom predmetu, po ocjeni i analizi izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno, na način kako to propisuje čl.8. ZPP-a, pri svemu imajući u obzir očitovanja stranaka, na temelju rezultata raspravljanja donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prigovor promašene pasivne legitimacije je osnovan. 8. Tužitelj je popisao parnični trošak.
9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos sredstava zajedničke pričuve, zakonske zatezne kamate kao i trošak postupka.
10. Odredbom čl.375.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, nadalje u tekstu: ZV) određeno je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor). Nadalje, odredbom čl.376.st.1. istog ZV-a određeno je da, ako je nekretninom upravljao fond u stambenom gospodarstvu, su suvlasnici dužni tom Fondu dostaviti Međuvlasnički ugovor i obavijestiti ga o računu sredstava zajedničke pričuve. čl.378.st.1. ZV-a određeno je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu sa ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju. Isto tako čl.379.st.1.alineja 3.ZV-a određeno je da je upravitelj dužan osobito, pored ostalog, utvrditi visinu zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik. Osim toga prema odredbi čl. 380.st. 1. i 2. ZV-a suvlasnici su dužni uplaćivati sredstva na račun zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, te su ista sredstva dužna uplaćivati mjesečno.
11. Sukladno odredbi čl.90.st.3. ZV-a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.
12. Plaćanje pričuve je dakle, kao što je to vidljivo iz navedenih zakonskih odredbi, obveza vlasnika nekretnine, stana ili poslovnog prostora.
13. Analizom provedenog dokaznog postupka jasno je utvrđeno da je prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji osnovan, odnosno tužitelj ničim nije dokazao u postupku da bi tužena imala obvezu plaćanja sredstava zajedničke pričuve kao svoje zakonske obveze, i to sa pozicije vlasnika posebnog dijela zgrade, odnosno suvlasnika predmetne čestice. Jedino što je tužitelj u postupku dostavio je Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u S., G. 3, kao i
Međuvlasnički ugovor za predmetnu zgradu, sve iz mjeseca lipnja 2002., s tim da Međuvlasničkom ugovoru prileži još i popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade, kao privitka I spomenutom Međuvlasničkom ugovoru. Iz ove dokumentacije koja je dostavljena, a poglavito popisa posebnih dijelova suvlasnika, ne proizlazi da bi tužena bila suvlasnik stambene zgrade. Jedino što se vidi je da su pojedini suvlasnici dali potpis na Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju zgradom, a pojedinci nisu, međutim tužena se ne nalazi ni kao potpisnik ni kao nepotpisnik, a time niti kao suvlasnik na posebnom dijelu u stamenoj zgradi G. 3. Jednako tako, kada je tužitelj dostavio izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, jedino se iz tog izvatka vidi da bi D. D. bila upisana kao vlasnica na suvlasničkom dijelu sa neodređenim omjerom stana na VI. katu, označenog brojem 19, u ukupnoj površini od 32,94 m2. Na tragu onoga što je tužena ustvrdila u svom prigovoru, očito je da je ona predmetni stan naslijedila i da je njezina tvrdnja u tom dijelu točna, očito je da je ona taj stan i otuđila, jer je prilikom popisivanja suvlasnika, a radi upravljanja zgradom, tužitelj izostavio navesti tuženu kao jednu od suvlasnica.
U tom dijelu se ukazuje istinitim i kazivanje tužene u prigovoru, da je o ovoj problematici razgovarala sa upraviteljem, koji joj je potvrdio da imaju problem u komunikaciji s novim vlasnikom. Stoga je upravitelj bio u obvezi u privitku I Međuvlasničkog ugovora u popisu suvlasnika naznačiti stan, vlasnika, njegov identifikacijski broj, pa makar i uz napomenu da je u tom stanu osoba sa kojom ne može ostvariti komunikaciju. Tužitelj, drugim riječima rečeno nije imao nikakvih uvjeta za podnošenje ovršnog prijedloga i sadašnje utuženje, jer po svemu sudeći on niti ne zna tko mu je sve suvlasnik stambene zgrade u S., G. 3, a što bi kao upravitelj trebao nedvojbeno znati i utvrditi. Uvidom u JRO MUP-a RH, sud je utvrdio da tužena nije imala zabilježeno prebivalište ili boravište u S. na adresi
G. 3, no isto tako utvrdio je da su njezini pravni prednici J. i V. S., pa je u tom dijelu provjerio popis suvlasnika, kako bi eventualno utvrdio nalazi li se u tom popisu obitelj S., međutim bez uspjeha.
15.1. U trenutku kada je tužena istakla prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj je bio dužan dokazati da je ona vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da njezini navodi iz prigovora nisu osnovani. Tužitelj smatra da je navedeno dokazao dostavom zemljišno knjižnog izvatka, međutim gubi iz vida da je u svrhu dokazivanja zakonske obveze tužene dostavio i privitak I Međuvlasničkom ugovoru, kojeg kao upravitelj zgrade u S., G. 3 ima, odnosno mora imati kao ovlaštenje za upravljanje zgradom i prikupljanjem sredstava zajedničke pričuve. U privitku I Međuvlasničkom ugovoru, tj. popisu suvlasnika predmetne zgrade, tužene nema i to je činjenica koja tužitelju jest poznata još od 2001. god. kada je preuzeo upravljanje zgradom.
16. Slijedom navedenog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u S. Z. M.-Š. pod brojem Ovrv-959/2020 od 20. studenog 2020. ukinut je u cijelosti i zahtjev tužitelja je odbijen.
17. Odluka o troškovima ovog postupka jer tužena, koja je u postupku u potpunosti uspjela, nije isti trošak popisala i specificirala na način da bude određen ili barem odrediv kako po kvantiteti tako i kvaliteti (visini).
19. Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 05. srpnja 2022.
S U D A C
Dunja Ljubičić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tužene
- u spis
