Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž R-1776/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika B.P. /OIB…/ iz P., zastupanog po punomoćniku I.B., odvjetniku u P., protiv tuženika - protutužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. /OIB:…/, E. P., P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-98/2020-70 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-98/2020-70 od 21. siječnja 2022. u dijelu stavka V. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu preko iznosa od 30.602,58 kn do iznosa od 55.140,20 kn i u dijelu stavka VI. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II/. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-98/2020-70 od 21. siječnja 2022. u dijelu stavka I. izreke kojim je utvrđeno da nije dopušten otkaz Ugovora o radu za obavljanje poslova referenta VŠS 4, šifra radnog mjesta 17, kojega je tuženik dao tužitelju svojom Odlukom od 3. studenoga 2014. tako da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem iste nije prestao i u dijelu stavka VI. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

III/. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr- 98/2020-70 od 21. siječnja 2022. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je radni odnos između stranaka raskinut sporazumom stranaka 19. rujna 2006. i u dijelu stavka V. izreke kojim je naloženo tuženiku- protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 30.602,58 kn sa zatraženom zateznom kamatom i sudi:

„I. Utvrđuje se da je radni odnos između tuženika-protutužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. P., P., OIB… i tužitelja-protutuženika P. B. iz P., OIB…, zasnovan temeljem sklopljenog Ugovora o radu br. PU-70 9423/01072006 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova „Referent VŠS 4“ šifra radnog mjesta 17 r.br. TRM283 u HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., E. P., Služba za opskrbu, Odjel za nabavu i prodaju od dana 16.06.2006., raskinut sporazumom stranaka (konkludentnim radnjama) dana 19. rujna 2006.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 30.602,58 kn na ime naknade štete sa zatraženom zateznom kamatom, kao neosnovan.“

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-98/2020-70 od 21. siječnja 2022. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je radni odnos između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika zasnovan temeljem sklopljenog Ugovora o radu br. PU-70-9423/01072006 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova „Referent VŠS 4“ šifra radnog mjesta17 r.br. TRM283 u HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., Elektroistra Pula, Služba za opskrbu, Odjel za nabavu i prodaju od dana 16.06.2006., raskinut sporazumom stranaka (konkludentnim radnjama) dana 25. listopada 2006. i u stavcima III. i IV izreke.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 400,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu za obavljanje poslova referenta VŠS 4, šifra radnog mjesta 17, kojega je tuženik dao tužitelju svojom odlukom od 3.11.2014. godine tako da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, dok se s preostalim dijelom zahtjeva kojim tužitelj traži vraćanje na posao tužitelj odbija.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je radni odnos između tuženika-protutužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. P., P. O… i tužitelja-protutuženika P. B. iz P., OIB… zasnovan temeljem sklopljenog Ugovora o radu br. PU-70-9423/01072006 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova „Referent VŠS 4“ šifra radnog mjesta17 r.br. TRM28,3 u HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., E. P., Služba za opskrbu, Odjel za nabavu i prodaju od dana 16.06.2006. raskinut sporazumom stranaka (konkludentnim radnjama) dana 19.09.2006.

Utvrđuje se da je radni odnos između tuženika-protutužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. P., P. OIB… i tužitelja-protutuženika P.B. iz P., OIB… zasnovan temeljem sklopljenog Ugovora o radu br. PU-70-9423/01072006 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova „Referent VŠS 4“ šifra radnog mjesta 17 r.br. TRM28, 3 u HEP Operatoru distribucijskog sustava d.o.o., E.P., Služba za opskrbu, Odjel za nabavu i prodaju od dana 16.06.2006. raskinut sporazumom stranaka (konkludentnim radnjama) dana 25.10.2006. (dan od kojeg je prestala svaka daljnja međusobna komunikacija tuženika-protutužitelja i tužitelja- protutuženika).“

III. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu br. PU-70-9423/01072006, zaključen dana 16.06.2006. godine između tuženika-protutužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB:… E.P.,i tužitelja-protutuženika P.B. iz P., OIB:… na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova "Referent VŠS 4", šifra radnog mjesta 17. r. br, TRM 28.3, u HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E.P., Služba za opskrbu, Odjel za nabavu i prodaju, s danom 15.06.2015. godine.

IV. Odbija se tuženik – protutužitelj sa dijelom zahtjeva kojim traži utvrđenje da je radni odnos prestao sa danom 19.09.2006. i 25.10.2006. godine.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku na ime naknade štete isplati iznos od 30.602,58 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2021. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2022. pa do isplate sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu do iznosa od 55.140,20 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2021. pa do isplate tužitelj-protutuženik odbija.

VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Protiv presude u stavku III. izreke, u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev za isplatu naknade štete preko iznosa od 30.602,58 kn i dijelu stavka VI. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, žali se tužitelj-protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) iz žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv presude u dosuđujućem dijelu stavka I. izreke, u stavcima II., III., IV. izreke, u dosuđujućem dijelu stavka V. izreke i u dijelu stavka VI. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) za naknadu parničnog troška, žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška njezinog sastava.

4. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te istu predlaže odbiti.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3. studenoga 2014. (čl. 116. st. 1. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj: 93/14, u daljnjem tekstu: ZR-a/14) i za vraćanjem na posao (čl. 124. st. 2. ZR-a), a za slučaj prihvaćanja eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete (čl. 125. st. 1. ZR-a/14).

8. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je utvrđenje da je radni odnos između stranaka raskinut međusobnim sporazumom (konkludentnim radnjama) dana 19. rujna 2006. (čl. 110. st. 5. Zakona o radu - „Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, PRO 137/04 i 68/05 u daljnjem tekstu: ZR-a); eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je taj datum 25. listopada 2006., a za slučaj da sud ne usvoji niti jedan od tih zahtjeva, a usvoji tužbeni zahtjev, tada i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 19. rujna 2006., odnosno 25. listopada 2006.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru razloga navedenih u žalbi te u okviru razloga iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe izreci presude, niti sadržaju zapisnika o izvedenim dokazima tijekom postupka.

10. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora, zbog čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), ali je iz činjenica, koje je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, na kojima je utemeljio odluku u dijelu kojim je odbio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev te je posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a).

11. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

- da je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta VŠS4 ;

- da je tužitelj tijekom 2006. bio na bolovanju, koje je zaključeno s 18. rujna 2009. te da nakon tog dana tužitelj nije dolazio na posao, niti je svoj izostanak adekvatno opravdao, što proizlazi iz iskaza neposrednog rukovoditelja tužitelja svjedoka M.B.;

- da je tužitelj bio pozvan na sjednicu Radničkog vijeća 20. listopada 2006. gdje je upozoren na moguće posljedice svog postupanja i neopravdanog nedolaska na posao, nakon čega tužitelj i nadalje svoj izostanak nije opravdao, niti se javio na posao;

- da je tuženik tužitelju uputio brzojav 6. listopada 2006. da se javi tuženiku radi reguliranja statusa i radnog odnosa, s time da je dobiven odgovor Brzojavnog ureda P. da tužitelj odbija prijem brzojava, nakon čega je tuženik ponovno 10. listopada 2006. uputio tužitelju preporučenu pošiljku sličnog sadržaja, koja je vraćena s naznakom „Obaviješten-nije podigao pošiljku“;

- da iz obrazloženja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 26. listopada 2006. i 12. ožujka 2007., kao i iz presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2013. proizlazi da je, prema ocjeni liječničkog Povjerenstva, tužitelj bio radno sposoban s 19. rujna 2006.;

- da je privremenim rješenjem HZMO Područna služba u P. od 31. ožujka 2006. utvrđeno da tužitelj ne smije obavljati poslove koji iziskuju veća psihofizička naprezanja, emocionalno zahtjevnije poslove i duža statodinamička opterećenja, slijedom čega nije bilo zapreke tužitelju da dođe na posao i obavlja za tuženika poslove za koje ne postoje navedene kontraindikacije, ali isti svjesno nije dolazio na posao znajući da za takvo ponašanje nema opravdanja;

- da iz presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2013. nadalje proizlazi da je Povjerenstvo HZMO u nalazu, mišljenju i ocjeni od 18. svibnja 2010. izvršilo analizu podataka o liječenju tužitelja od 2003. do 16. listopada 2007. i analizu njegovog osobnog zdravstvenog kartona te da nije nađeno medicinsko opravdanje za daljnje bolovanje nakon 18. rujna 2006., odnosno da je tužitelj s 19. rujna 2006. bio radno sposoban, s time da se isti od 16. listopada 2007. nije niti telefonski, niti osobno javio u ordinaciju izabranog liječnika te ne uzima nikakve lijekove;

- da tuženik tužitelju od 19. rujna 2006., odnosno od prvog dana od kada je isti neopravdano izostao s posla, prestao isplaćivati plaću;

- da je tužitelj podnio tužbu za isplatu plaće tek 1. travnja 2016., odnosno gotovo deset godina od kada mu je tuženik prestao s isplatom plaće;

- da je tuženik 3. studenoga 2014. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu s danom 19. rujna 2006., odnosno s danom s kojim je tužitelj trebao doći na svoje radno mjesto, jer mu je nesporno s danom 18. rujna 2009. zaključeno bolovanje.

12. Imajući u vidu navedeno kao opravdan se nameće zaključak da je radni odnos između stranaka prestao sporazumno na način da su iste svojim konkludentnim radnjama jasno izrazile volju da između njih više ne postoji obveznopravni odnos reguliran sklopljenim ugovorom o radu, to stoga što je tužitelj od 19. rujna 2006. svjesno prestao dolaziti na posao, odnosno s danom kada mu je zatvoreno bolovanje nije pristupio na rad, što je bila njegova zakonska obveza, kako bi u dogovoru s poslodavcem nastavio obavljati poslove za koje nema kontraindikacija po njegovo zdravstveno stanje, s time da isti niti tvrdi niti dokazuje koje to konkretne poslove svog radnog mjesta ne bi mogao obavljati, imajući pri tome u vidu da se nakon listopada 2007. nije javljao svom liječniku opće prakse, niti je bio na medikamentoznoj terapiji.

13. Nadalje, tuženik je svoju namjeru da se radni odnos sporazumno raskine manifestirao na način da je tužitelju od 19. rujna 2006. prestao isplaćivati plaću, čemu se tužitelj nije protivio, budući da se nije obratio tuženiku sa zahtjevom da mu se plaća isplati (sve do podnošenja tužbe 2016.), budući da je bio svjestan da ne dolazi na posao, da za isto nema nikakvog opravdanja pa da stoga ne postoji niti zakonski temelj da bi mu se plaća isplaćivala.

14. Odredbom čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05) propisano je da se Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

15. Jedan od načina prestanka ugovora o radu je i sporazum radnika i poslodavca (čl. 110. toč. 5. ZR-a) te iako u konkretnom slučaju isti nije sklopljen u pisanoj formi, ima se smatrati valjanim budući da je utvrđeno da su za isto ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 294. ZOO-a i to na način da ugovorne strane nisu svjesno ispunjavale temeljna prava i obveze iz radnog odnosa, odnosno samu svrhu radi koje se ugovor o radu primarno sklapa, tj. tužitelj kao radnik nije obavljao ugovoreni rad, a samim time tuženik kao poslodavac mu radi toga nije isplaćivao plaću i to kroz vremensko razdoblje od punih osam godina (odnosno do donošenja odluke o izvanrednom otkazu), zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo usvojiti prvotno postavljeni protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je radni odnos između tužitelja i tuženika raskinut sporazumom stranaka (konkludentnim radnjama) dana 19. rujna 2006.

16. Imajući u vidu da je utvrđeno da je radni odnos između stranaka prestao Sporazumom, ukazuje se pravilnom odluka suda da Odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena, samo iz drugih razloga, budući da se ne može otkazati ugovor o radu koji je već ranije prestao na drugi način, ali se samim time ne mijenja pravna pozicija tužitelja, budući da se zapravo radi o odluci koja u svojoj suštini predstavlja deklaraciju postojećeg stanja, odnosno potvrđuje činjenicu da tužitelj od 19. rujna 2006. ne dolazi na posao te da je zapravo s tim danom radni odnos između stranaka prestao na način da su obje ugovorne strane svjesno prestale ispunjavati svoje temeljene obveze preuzete potpisom ugovora o radu.

17. Budući da je utvrđeno da je radni odnos između stranaka prestao Sporazumom, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu štete, budući da za isto više nisu ispunjene zakonske pretpostavke (čl. 125. st. 1. ZR-a/14), kao i zahtjev da se sudski raskine Ugovor o radu s 19. rujna 2006.

18. Kako je ovaj viši sud preinačio prvostupanjsku presudu na način da je usvojio prvotno postavljeni protutužbeni zahtjev, to više nije bilo mjesta odlučivanju o eventualno kumuliranom protutužbenom zahtjevu (čl. 188. st. 2. ZPP-a) , kao niti o uvjetno postavljenim tužbenim zahtjevima za sudskim raskidom ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave (zahtjev tužitelja), odnosno s 25. listopadom 2006. (zahtjev tuženika), radi čega je presudu u dijelu kojim je o tim zahtjevima odlučeno valjalo ukinuti, bez vraćanja na ponovno suđenje.

19. Neovisno o izmijenjenom uspjehu stranaka u sporu, odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena to stoga što je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u neznatnom dijelu, koji nije konačno bio od utjecaja na njegovu povoljniju procesnu poziciju, a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije stavio zahtjev za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 5. i čl. 164. st. 3. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 91/04., 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: OT/).

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

22. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II. izreke, čl. 373. toč. 2. ZPP-a za stavak III. izreke) i rješenja (čl. 369. st.

1. ZPP-a za stavak I., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III).

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.