Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 29 Gž R-1860/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Slavice Garac, predsjednice vijeća, Lidije Jelavić, izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. /OIB:…./, iz S., kojeg zastupa punomoćnica D. T.-K., odvjetnica u S., protiv tuženika K. d.o.o. za upravljanje parkiralištima S., /OIB:…/, kojeg zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. & P. j.t.d. u S.¹, radi utvrđenja nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate naknade plaće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1032/2020-23 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1032/2020-23 od 23. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrditi da nije dopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 8. srpnja 2020., te naložiti tuženiku da ga vrati na rad na njegovo radno mjesto, da mu isplati naknadu plaće od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do vraćanja tužitelja na rad sa zahtijevanim zateznim kamatama i nadoknadi trošak parničnog postupka. U točki II. izreke, naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u svoti od 2.500,00 kn.

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008.,123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u dijelu točke I. izreke, osnovom članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP, u skladu sa navodima žalbe a u preostalom ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj zahtijeva naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ovaj sud ispitao je presudu u cijelosti jer se u cijelosti pobija žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. ZPP. Ispitivanjem presude ustanovljeno je da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Tužitelj se neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Kako presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev to se tuženik neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP. Pravilno je odlučio sud koje će dokaze izvesti te nakon što je utvrdio odlučne činjenice više nije bilo potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju kako to on promašeno obrazlaže u žalbi. Takvim navodima neosnovano se tužitelj žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 220. stavka 2. ZPP.

6. Tijekom postupka pravilno su i potpuno utvrđene odlučne činjenice. Zbog toga se tužitelj neosnovano žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP).

7. Predmet spora je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 8. srpnja 2020.

8. Iz presude i stanja spisa razvidno je:

- da je tužitelj bio radnik tuženika osnovom Ugovora o radu sklopljenog 19. ožujka 2002. na neodređeno vrijeme prema kojem je radio na naplatnoj rampi te obavljao i ostale poslove po neposrednom nalogu rukovoditelja /list 3-5 spisa/, u vezi kojeg su sklopljeni Aneksi od: 2 siječnja 2010. / list 7 spisa/, 1. studenog 2010. /list 8 spisa/ i 31. prosinca 2019. /list 9 spisa/;

- da je tužitelj tijekom radnog odnosa kod tuženika, pisano opomenut zbog povrede obveze iz radnog odnosa /verbalno i fizički negativno postupanje prema nadređenoj direktorici K. K. 10. prosinca 2012./, uz mogućnost redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem ukoliko nastavi ponavljati opisano ili slično ponašanje i to tuženikovom Opomenom od 10. prosinca 2012. /list 34 spisa/, da prema tuženikovoj Obavijesti pred suspenziju od 7. veljače 2014. /list 32 spisa/, tužitelj nije predao "inkas" koji je ostvaren na naplatnoj rampi u datom periodu a što je bio obvezan i na što je bio više puta usmeno pozvan pa je tom Obavijesti pisano pozvan da to učini u roku od tri dana pod prijetnjom nastupa opisanih pravnih posljedica, da prema tuženikovoj Obavijesti pred suspenziju od 1. svibnja 2014. /list 39 spisa/, tužitelj nakon višekratnih usmenih upozorenja nije predao "inkas" na blagajni poduzeća koji da nedostaju u periodu od 26. travnja 2014 do 6. svibnja 2014., zbog čega je pozvan to učiniti a u suprotnom da će to tuženik riješiti pravnim putem, da je tužitelju tuženik izrekao pisano Upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 9. travnja 2019. /list 35 spisa/, jer da je 8. travnja 2019., zadržao polog 6. travnja 2019., u iznosu od 1.450,00 kn te kojim tuženik tužitelja upozorava na mogućnost otkaza Ugovora o radu sklopljenog 19. ožujka 2002., zbog skrivljenog ponašanja;

- da je tuženik na temelju članka 116. i članka 120. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/2014., 127/217., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR/14), 8. srpnja 2020., donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu / u daljnjem tekstu: Odluka, list 11 spisa/, kojom se tužitelju izvanredno otkazuje predmetni Ugovor o radu sa navedenim aneksima, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega da nastavak radnog odnosa nije moguć /točka 1. izreke/, prema kojoj tužitelju prestaje radni odnos danom dostave Odluke /točka 2. izreke/, s time da tužitelj nema pravo na otkazni rok i otpremninu /točka 3. izreke/;

- da je prema obrazloženju Odluke, tužitelj 25. lipnja 2020., došao nepozvan u ured direktorice M. C., koju je vrijeđao i prijetio smrću te fizički na nju nasrnuo zbog čega je pozvana policija PP S., da je tužitelj uhićen i pritvoren te pušten slijedećeg dana - 26. lipnja 2020., s time da su u vezi toga pokrenutom kaznenom postupku po Općinskom državnom odvjetništvu u S.¹, naložene mjere opreza: zabrana približavanja tužitelja direktorici tuženika na udaljenost manjoj od 50 metara, zabrana uspostavljanja izravne i neizravne komunikacije tužitelja sa direktoricom tuženika te zabrana uznemiravanja direktorice od strane tužitelja, da je zbog opisanog ponašanja tužitelja i izrečenih mjera opreza od strane Općinskog državnog odvjetništva u S.¹, kao i ranije uočenih nepravilnosti u radu tužitelja, trajno narušeno povjerenje između tuženika i tužitelja te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, da tužitelj nema pravo na otkazni rok prema članku 116. ZR/14, niti otpremninu, prema članku 126. stavku 1. ZR/14);

- da je tužitelj Odluku primio 18. srpnja 2020., protiv koje je podnio zahtjev za zaštitu prava /list 13 i 14 spisa/, koji je tuženik odbio Odlukom od 11. kolovoza 2020. /list 16. i 17. spisa/, a nakon toga tužitelj je pravovremeno podnio predmetnu tužbu 26. kolovoza 2020. /list 1 i 2 spisa/;

- da je tužitelj u zahtjevu za zaštitu prava naveo da je Odluka nezakonita između ostalog jer da mu tuženik nakon osamnaest godina rada nije omogućio iznošenje obrane, da su on i ostali radnici nakon dolaska aktualne direktorice 2020., sustavno izloženi neosnovanim prijetnjama otkazima i smanjivanjem plaće te drugih stečenih prava a što da je kulminiralo 26. lipnja 2020., kada je direktorica neargumentirano djelatnici tuženika D. R., supruzi poginulog branitelja i samohranoj majci četvoro djece, na njezinu molbu, otresito odbila omogućiti rad u jednoj smjeni navodeći da da otkaz ili da uzme porodiljni dopust ako nije u stanju raditi u smjenama što da je kod ostalih zaposlenika izazvalo nezadovoljstvo i nemir pa da su otišli kod direktorice te da je tužitelj bio izazvan opisanim neprimjerenim postupanjem direktorice, da je i Nadzorni odbor tuženika koji je djelovao i 25. lipnja 2020., pa do 30. srpnja 2020., smatrao da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta davanju izvanrednog otkaza te da razlozi u vezi utvrđivanja postojanja teške povrede radne obveze nisu automatski vezani za postojanje kaznene prijave i za izricanje mjera opreza osobito imajući u vidu da je tužitelj u životnoj dobi od preko 60 godina;

- da je u obrazloženju Odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava, navedeno da je tužitelj 25. lipnja 2020., vrijeđao direktoricu tuženika, prijetio joj smrću i fizički nasrnuo na nju, zbog čega je uhićen uz izricanje mjera opreza, da takvo postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, da tuženik nije imao drugu mogućnost nego donijeti odluku o izvanrednom otkazu, da navodi tužitelja da bi od dolaska direktorice 2020., radnici tuženika bili sustavno izloženi prijetnjama otkazima nisu ni sa čime dokazani, a osim toga sve kada bi tome bilo tako, da tada postoji zakonom predviđen postupak za zaštitu prava zaposlenika, a to da svakako nisu vrijeđanje, prijetnje i fizički nasrtaji, te da je prema članku 119. stavku 2. ZR/14, poslodavac prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učini, a da su upravo takve opisane okolnosti;

- da je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj zajedno sa svjedocima M. A., J. B. i S. G. odnosnog dana nepozvan ušao u ured zakonske zastupnice tuženika M. C. kada je bila na sastanku sa S. B., inače voditeljem sportskih objekata kojima gospodari tuženik, da je tužitelj ušao prvi i rekao S. B. da napusti prostoriju, te se uputio dva do tri koraka do radnog stola direktorice, počeo galamiti, vikati, psovati riječima nije ovo tvoje vlasništvo, otac ti je udbaš i partizan, pun mi je k...ac partizana i udbaša , p... m..., s time da iz iskaza svjedoka proizlazi da nisu čuli da je tužitelj prijetio smrću direktorici ili da bi htio udaviti direktoricu koja da je bila šokirana i vidno uznemirena takvim ponašanjem tužitelja, da je pozvala policiju koja je došla, odvela i pritvorila tužitelja kojemu su izrečene mjere opreza a državno odvjetništvo da je podiglo optužnicu protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela prijetnje opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 3. u svezi s stavkom 2. Kaznenog zakona uz prijedlog izdavanja kaznenog naloga;

- da je tužitelj priznao da je navedenog dana na opisani način na radnom mjestu vrijeđao tužiteljicu, ali je osporio da bi joj prijetio smrću ili na nju fizički nasrnuo;

- da tuženik zapošljava samo četrnaest radnika (a pravo na sudjelovanje u odlučivanju imaju radnici ako poslodavac zapošljava najmanje dvadeset radnika - članak 140. ZR/14), tako da kod tuženika ne djeluje Radničko vijeće niti Sindikat. 9. Kako je kao nesporno utvrđeno da je tužitelj verbalno napao direktoricu tuženika, nadređenu tužitelju, na njezinom radnom mjestu, koji je tom prilikom došao nenajavljeno sa još trojicom radnika tako da je kod tužiteljice izazvao osjećaj straha i bojazan za njezinu sigurnost i tjelesni integritet, to već takvo ponašanje tužitelja opisano u predmetnoj Odluci o izvanrednom otkazu, i bez da je prijetio direktorici tuženika smrću ili da je fizički nasrnuo na nju, čini osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te je u opisanim okolnostima tuženik izgubio povjerenje u tužitelja tako da postoje osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu (članak 116. stavak 1. ZR/14). Opisano ponašanje tužitelja nema opravdanja sve da je direktorica tuženika neodgovarajuće postupila prema djelatnici tuženika D. R.. Konačno, opisane okolnosti u konkretnom slučaju su okolnosti zbog kojih nije bilo očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelju omogući da iznese obranu (članak 119. stavak 2. ZR/14). Prema tome, u pogledu glavne stvari, ne postoji ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP).

10. Tužitelj ne obrazlaže odluku o troškovima parničnog postupka u kojem dijelu sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP).

11. Iz navedenih razloga osnovom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

12. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe ( točka II. izreke drugostupanjske presude/.

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.