Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8. Gž-477/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sudu toga suda Ivici Veseliću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz J., OIB …, zastupan po punomoćnici M. A., odvjetnici iz V., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i partneri, odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-889/19-30 od 12. siječnja 2022., dana 5. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-889/19-30 od 12. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.000,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 889/19-30 od 12. siječnja 2022. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 11.375,00 kn do iznosa 14.500,00 kn (za iznos od 3.125,00 kn), i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. / Nalaže se tuženiku A. b. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, da tužitelju S. C. iz J., OIB: …, isplati novčani iznos od 19.567,23 kn (devetnaesttisućapetstošezdesetsedam i dvadesettri kune) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-20,42 kuna od 01.05.2010. godine pa do isplate,

-140,27 kuna od 01.06.2010. godine pa do isplate,

-224,39 kuna od 01.07.2010. godine pa do isplate,

-204,45 kuna od 01.08.2010. godine pa do isplate,

-273,58 kuna od 01.09.2010. godine pa do isplate,

-237,34 kuna od 01.10.2010. godine pa do isplate,

-209,80 kuna od 01.11.2010. godine pa do isplate,

-295,59 kuna od 01.12.2010. godine pa do isplate,

-338,84 kuna od 01.01.2011. godine pa do isplate,

-299,69 kuna od 01.02.2011. godine pa do isplate,

-304,84 kuna od 01.03.2011. godine pa do isplate,

-284,23 kuna od 01.04.2011. godine pa do isplate,

-290,36 kuna od 01.05.2011. godine pa do isplate,

-380,81 kuna od 01.06.2011. godine pa do isplate,

-393,79 kuna od 01.07.2011. godine pa do isplate,

-497,94 kuna od 01.08.2011. godine pa do isplate,

-466,64 kuna od 01.09.2011. godine pa do isplate,

-401,08 kuna od 01.10.2011. godine pa do isplate,

-393,92 kuna od 01.11.2011. godine pa do isplate,

od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. / Nalaže se tuženiku A. b. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, da tužitelju S. C. iz J., OIB: … naknadi parnični trošak u iznosu od 14.500,00 kuna (četrnaesttisuća i petsto kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja tj. 12. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. / Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na parnični trošak u iznosu od 750,00 kuna kao neosnovanim."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajno iznijetim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijanih odluka.

5. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. U prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 19.567,23 kune, s osnova odredaba Ugovora o kreditu broj … partija … sklopljenog između 2005., koji iznos se odnosi na pretplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.

9. Dokazima izvedenim tijekom postupka sud prvog stupnja je raspravio i utvrdio sve odlučne okolnosti za presuđenje ovoga spora te na temelju postignutih rezultata, uzimajući ih u ocjenu, valjano utvrdio činjenično stanje, kako ga je izložio u razlozima pobijane presude.

10. Sud prvog stupnja je pošao od činjenice kako je "nesporno da su tužitelj i tuženik 4. travnja 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu br. … na iznos od 23.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti zaračunavajući kamate od 5,25% godišnje, dekurzivno", na koji ugovorni odnos je primijenio presude iz kolektivnog u spora u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i činjeničnih tvrdnji stranaka utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika S. b. d.d. kao banka-kreditor 4. travnja 2005. godine sklopili naprijed navedeni Ugovor o kreditu br. …, kojim Ugovorom je prednik tuženika tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunat po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita sa kamatnom stopom od 5,25% godišnje dekurzivno. Stranke su u članku 4. toga ugovora ugovorile da korisnik kredita "prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koji se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru".

11.1. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je upravo u odnosu na ovakav način ugovaranja redovnih kamata kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P- 1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.

12. Prvostupanjski sud pravilno smatra da se utvrđenja iz navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. u sporu koji se vodio povodom kolektivne tužbe korisnika kredita protiv banaka (Parnica Potrošač), koja se odnose na pitanja vezano uz ništavost (ništetnost) pojedinih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, primjenjuju u ovom predmetu. Navedena presuda potvrđena je u tom dijelu u presudi Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev t-249/14 od 9.4.2015., koje odluke se protežu i na sporove individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama.

13. Kako je prednik tuženika H. A.-A.-B. d.d. Z. (koji je istovremeno pravni slijednik S. b. d.d.) kao tuženik bio obuhvaćen navedenim presudama, neosnovano tuženik smatra da se kolektivni spor protiv banaka ne odnosi na njega.

14. Dakle, s

uprotno žalbenim navodima tuženika, utvrđeno je da je u trenutku kada je pokrenut kolektivni postupak za zaštitu potrošača pod poslovnim brojem P-1401/2 bilo izvršeno spajanje S. b. d.d. H. A. A. B. d.d., da je tuženik pravni slijednik H. A. A. B. d.d., radi čega je pravilno zaključiti da se tužitelj u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je ovdje tuženik sudjelovao kao V. tuženik A. b. d.d. (ranije H. A. A. b. d.d. Z. pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. b. d.d.), sve u smislu odredbe članka 502. c. ZPP u vezi sa čl. 502. a. st. 1. ZPP- a.

14.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

14.2. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, od 04. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih V. tuženik A. b. d.d. (ranije H. A. A. b. d.d. Z. pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. b. d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 01. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

14.3. Odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Prvostupanjski sud je u odnosu na prijeporni Ugovor o kreditu između stranaka utvrdio da je u tom Ugovoru ugovorena promjenjiva ugovorna kamata koja će se mijenjati sukladno odlukama banke, te valuta CHF, te da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije informirao tužitelja o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora ugovaranjem valutne klauzule u CHF, niti o parametrima promjene stope ugovorene kamate. Ovakav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i ugovaranja valutne klauzule u CHF je upravo bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, koja tužba je u tom dijelu usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF je utvrđen kao nepošten.

16. Prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da je odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje je koristio prednik tuženika, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna i odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

17. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovaj drugostupanjski sud smatra da, u smislu odredbe članka 138. a ZZP-a, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Vezano pak uz navode žalbe kojima se ukazuje da je presudom zauzeto shvaćanje kao da su stranke imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu tuženiku samo valja odgovoriti da je ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja, u smislu ujednačavanja sudske prakse, vezan shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u odlukama povodom predmeta iste činjenične i pravne osnove te je, u tom smislu, sud prvoga stupnja i glede kamatne stope od koje je pošao kod izračuna razlike koja tužiteljici pripada pravilno pošao od kamatne stope koja je jedino bila jasno i određeno ugovorena, a to je ona od 5,49% u kom smislu je jasno shvaćanje izraženo u odluci najvišega suda u polovni broj Rev-1172/18-2 od 19. ožujka 2019., kojim je ovaj sud vezan, a s obzirom na to neosnovani su i navodi žalbe koji se odnose na utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

21. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine neosnovanim. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. godine zauzeto je shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u-daljem tekstu: ZOO/05) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

21.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je istaknuo glede svoga shvaćanja izraženog na sjednici Građanskog odjela toga suda od 30. siječnja 2020. koje je doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2) da pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je predmet ovoga postupka utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, tužba od 8. siječnja 2019. podnijeta je u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO-a.

22. Neosnovano tuženik smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka na okolnost sklapanja prijepornog ugovora.

23. Prvostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je u potpunosti pravilno ocijenio da bi u konkretnom slučaju bilo suvišno i nesvrhovito saslušavati javnog bilježnika i djelatnika banke, s obzirom na vezanost suda na utvrđenja iz spora koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

24. Kako je utvrđeno da je ništetna odredba kojom banka može vršiti promjenu ugovorene kamatne stope u skladu s odlukama banke, te ugovorena valuta u CHF, posljedica takvih ništetnih odredbe u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog Ugovora.

25. Prvostupanjski sud je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj tuženiku preplatio iznos od ukupno 19.567,23 kn, dosuđujući tužitelju navedeni iznos.

26. Tuženik neosnovano u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o visini preplaćenog iznosa utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Naime, na zadnjoj raspravi od 7. prosinca 2021. godine tuženik je izrijekom izjavio da "na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi niti pitanja".

27. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta tuženiku na temelju odredbi članaka 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO-a.

28. Odredbom članka 1111. st. 1. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

29. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta

31. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa), i to: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima 19. siječnja 2021., 4. ožujka 2021., 7. prosinca 2021., za svako u iznosima od 1.000,00 kuna. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju i trošak sastavka šest podnesaka i to 9. studenoga 2020., 10. studenoga 2020., 17. prosinca 2020., 5. ožujka 2021., 7. travnja 2021. i 2. rujna 2021. i to za svako iznos od 1.000,00 kuna, te za trošak financijskog vještačenja iznos od 2.000,00 kuna.

31.1. Djelomično osnovano žalitelj prigovara odluci suda prvog stupnja da se tužitelju priznata nagrada za svih šest podnesaka. Naime, sukladno odredbi Tbr. 8. toč. 1. Tarife odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 (četiri) takva podneska u prvostupanjskom postupku – nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Dakle, tužitelju, zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada nagrada za najviše četiri obrazložena podneska po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7.

31.2. Međutim, prema Tbr. 8. t. 3. za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. pa je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku dosudio trošak za svih šest obrazloženih podnesaka kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. budući je trebao za dva podneska dosuditi trošak od 25%.

32. Stoga je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka do iznosa od 11.375,00 kuna, a u preostalom dijelu preinačiti i odbiti zahtjev za isplatu iznosa od 3.125,00 kuna.

33. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ove presude.

34. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troška žalbe te je odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

Sudac:

Ivica Veselić, v.r.