REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-551/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja F. N. iz B., J. 4c, zastupan po opunomoćenicima iz Z. odvjetničkog ureda V. K., E. B., B. P., S. P.-S. i N. K. u R., R. 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko- goranske, Policijske postaje Crikvenica, Crikvenica Kralja Tomislava 85a, zastupan po službenoj osobi D. T., radi odobrenja privremenog boravka, 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se točke 2., 3. i 4. rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, Broj: 511-09-27-03/3-UP/I-24/2022 od 19. travnja 2022., te se u tom dijelu predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, Broj: 511-09-27-03/3-UP/I-24/2022 od 19. travnja 2022., u dijelu pod točkom 1. izreke rješenja.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko- goranske Rijeka, Policijske postaje Crikvenica, Broj: 511-09-27-03/3-UP/I-24/-2022 od 19. travnja 2022. od 11. siječnja 2021., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji – životno partnerstvo s hrvatskim državljaninom, te je određeno da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti ovog rješenje i da je dužan prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno Konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a i ukoliko ne izvrši rješenje u danom roku da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako se radi o tužitelju kao osobi koja ne poznaje hrvatski jezik i da mu nije tijekom postupka omogućeno prisustvovanje stalnog sudskog tumača za engleski jezik čime da su prekršena njegova osnovna prava na razumijevanje što se dešava u postupku, da je punomoćnik tužitelja u nekoliko navrata pokušao doći do dokumenta koji je tužitelj potpisao na hrvatskom jeziku no bezuspješno i uz usmeno obrazloženje kako se radi o tajnom dokumentu u spisu tuženika, a kao razlog navodne tajnosti, kao niti pravna osnova te tajnosti da nije obrazloženo, a iz obrazloženja pobijanog rješenja da se vidi kako se radi o običnom zapisniku i da tužitelj do dan danas nije zaprimio taj dokument niti mu je dostavljena barem preslika istog. Ističe da je tuženik onemogućio tužitelja o razumijevanju postupka i uskratio mu prijevod a njemu razumljiv jezik i da pri tome još izvrće utvrđene činjenice i dugogodišnju vezu tužitelja i njegovog životnog partnera da svodi na jednu jedinu kratku operativnu provjeru iako s druge strane utvrđuje kako su tužitelj i njegov životni partner u vezi već 12 godina, kako je tužitelj prvi puta boravio u Hrvatskoj 2011. te kako je upravo tužiteljev životni partner vlasnik nekretnine u kojoj boravi tužitelja, a svoje životno partnerstvo da su registrirali 24. kolovoza 2019. upravo u Hrvatskoj. Navodi kako tuženik sasvim neosnovano utvrđuje kako tužitelj i njegov životni partner ne održavaju životno partnerstvo, niti izvršavaju obveze koje proizlaze iz navedene zajednice, da žive na odvojenim adresama prebivališta, a u trenutku obavljanja operativne provjere da je utvrđeno da se K. Č. od 25. listopada 2021. ne nalazi u Republici Hrvatskoj, već da je evidentirao adresu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a izjavu na okolnost dozvole stanovanja za svojeg životnog partnera da je dao u Švicarskoj i da u Republici Hrvatskoj nikada nije imao prebivalište. Time ističe kako tuženik upada u zamke vlastite kontradiktornosti gdje sad pak od jednom tvrdi da životni partner tužitelja nikada nije imao prebivalište u Hrvatskoj, a jednu stranicu prije da je ustvrdio da se odjavio iz Hrvatske 25. listopada 2021. Nadalje navodi kako su se tužitelj i njegov životni partner odlučili trajno nastaniti u Hrvatskoj i postepeno prenijeti poslove ili obavljanje poslova u Hrvatsku ili iz Hrvatske, no da bi to mogli učiniti tužitelj mora imati mogućnost boraviti u Hrvatskoj, da je tužitelj u svojoj tvrtki u Južnoj Africi izvršio organizacijske promjene i zaposlio još dva izvršna direktora kako bi se poslovi mogli obavljati dok je on u Hrvatskoj, te kako bi on iz Hrvatske samo nadzirao poslovanje i donosio strateške odluke. Naglašava kako je postupak za privremeni boravak tužitelja vođen 2019., ali da je tužitelj zbog posla morao naputiti Hrvatsku, a onda se u veljači/ožujku 2020. zadesila anemija izazvana Covid 19 virusom, pa je tužitelj zbog restrikcija u putovanjima „zaglavio“ u svojoj matičnoj zemlji Republici Južnoj Africi, a čim su se ostvarili uvjeti za putovanje u Hrvatsku, da je doputovao da bi saznao da se je postupak koji s vodio 2019. okončao bez da je primljena bilo kakva odluka tuženika, ali posljedično tome da je podnio novi zahtjev po kojemu je doneseno pobijano rješenje. Dalje navodi kako tužitelj ima valjanu vizu i da se istome ne može nalagati napuštanje EGP-a u roku od 15. dana, kao niti mu zaprječivati prisilnim udaljavanjem iz EGP-a i da je tuženik upoznat s činjenicom da tužitelj ima valjanu vizu koja vrijedi do 16. rujna 2024. pa stoga nije da tuženik nije ovlašten tražiti od tužitelja napuštanje EGP-a i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su navodi tužitelja netočni i neosnovani i da je tužitelj bio višekratno upozoravan da prilikom rješavanja njegovog zahtjeva za izdavanjem odobrenja za prvi privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva, bude u prisustvo sudskog tumača za engleski jezik koji je njegov materinji jezik, upravo radi izbjegavanja nesporazuma i vođenja upravnog postupka, a vođenje upravnog postupka da se vodi na hrvatskom jeziku i latiničkom pismu, da u nadležnosti upravnih poslova, upravnih referenta i upravne zajednice nije vođenje upravnih poslova, osobito uzimanja zapisničkih izjava kod donošenja rješenja komuniciranje na stranom jezik, te da nije učinjena niti jedna povreda niti je na bilo koji način prekršeno pravo stranke opunomoćenika na razumijevanje, budući je isti višekratno upozoravan da postupak komuniciranja se vodi sa službenom osobom u osobi punomoćnika odvjetnika koji govori i razumije engleski jezik, kao i uz prisustvo sudskog tumača o čemu da je sastavljena službena zabilješka u omotu spisa. Navodi kako je opunomoćenik tužitelja bezbroj puta slao e-mailove, odnosno komunicirao elektroničkom poštom na engleskom jeziku, koja komunikacija da se vodila osobito nakon 23. veljače 2022., kao i nakon obavljanja operativne provjere od strane policijskog službenika i da se na taj način vršio određeni pritisak na tuženika i da je službenim osobama bez prijevoda sudskog tumača za engleski jezik, bilo teško komunicirati i da je isti pozvan od strane službene osobe, na uzimanje zapisničke izjave koja komunikacija da se vodila ponovno na engleskom jeziku na inzistiranje podnositelja zahtjeva i da mu je obrazloženo da će se njegov zahtjev odbiti budući nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti za pozitivno rješavanje i da je tom prilikom ponovno upozoren da u postupku je potrebno sudjelovati sa sudskim tumačem za engleski jezik, a koju obvezu i prijedlog nije prihvatio i da je 22. ožujka 2022. saslušan na zapisničku izjavu sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe kako su netočni navodi da je tuženik objasnio tužitelju usmeno razlog odbijanja pozitivnog rješavanja zahtjeva na način kako to obrazlaže tužitelj, činjenica da životni partner K. Č. radi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, već da je odlučna činjenica neživljenja navedeno u obrazloženju pobijanog rješenje povodom kojeg je pokrenut ovaj upravni spor, te ističe da je svrha i smisao životnog partnerstva činjenica za oboje životnih partnera, zajedničko življenje na istoj adresi i mjestu boravka, kao i zajedničko prisustvo prilikom obavljanja operativne provjere u svrhu utvrđivanja činjenica življenja na zajedničkoj adresi, koja nije ostvarena niti do dana pokretanje upravnog spora. Ističe kako je tužitelj uz svoj zahtjev priložio prednju stranicu osobne iskaznice životnog partnera koja je važeća bez preslike poleđine, na kojoj je navedena adresa u inozemstvu pa stoga predlaže da se tužitelja obveže na dostavu ovjerene preslike osobne iskaznice. Navodi da iako životni partner K. Č. ima izdanu osobnu iskaznicu, budući ima evidentiranu adresu u inozemstvu, te da je izvršio trajnu odjavu iz Republike Hrvatske s danom 25. listopada 2021. za Dubai, da osobna iskaznica u tom slučaju ne služi kao dokaz njegovog prebivališta u Republici Hrvatskoj, a što proizlazi iz službenih evidencija Ministarstva. O vođenju istog upravnog postupka za izdavanje odobrenja za privremeni boravak tijekom 2019., da tuženik navodi da se neće upuštati u raspravljanje, niti se o tome očitovati u ovom odgovoru na tužbu jer isto nije predmet ovog upravnog spora i stoga predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. U ovom upravnom sporu 27. lipnja 2022. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te napominje još jedanput da kao prvo tužitelj nije mogao biti izgnan iz područja EGP-a, kako je to određeno točkama 2., 3. i 4. osporavanog rješenja jer ničime nije dokazano da on nezakonito boravi u RH, a niti je to rješenjem utvrđeno što izričito je propisano Zakonom i to sve bez obzira i na konkretnu situaciju. S druge strane tužitelj je registriran u Republici Hrvatskoj, odnosno živi u životnom partnerstvu s hrvatskim državljaninom već 12 godina, a njegov životni partner da je odjavio svoje prebivalište iz Republike Hrvatske, radi poreznih razloga, a sve vezano uz dvostruko oporezivanje i svakako smatra da se tužitelju, odnosno njegovom životnom partneru ne može ograničavati način njihovog življenja, te da tužitelj ispunjava sve uvjete da mu se odobri boravak radi spajanja s obitelji, te napominje da je u tijeku postupak radi stjecanja doktorata na Pravnom fakultetu u Zagrebu, odnosno upisa, pa će to biti još jedan od razloga za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, što je istome već drugi doktorat i svakako se ne slaže da se radi o životnom partnerstvu iz koristi, obzirom da tužitelj i sasvim dovoljno zarađuje i bez toga.

6. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te navodi kako je ovaj upravni spor nezakonit jer se ne vodi u prisustvu stalnog sudskog tumača za engleski jezik kako bi se tužitelju omogućilo da sudjeluje u ovom sporu, a što su oni učinili u upravnom postupku, odnosno da su upozoravali tužitelja da se može angažirati stalni sudski tumač, a što da je on odbio. Nadalje navodi kako se konkretan zahtjev tužitelja odnosio na odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja sa životnim partnerom, a koji zahtjev je odbijen jer nisu ispunjeni uvjeti iz Zakona o strancima i da se ovdje nikako ne može govoriti da je tužiteljev zahtjev odbijen iz nekih drugih razloga, odnosno u konkretnom slučaju da se nije niti razmatralo da li se radi o životnom partnerstvu iz koristi. Također navodi da nije točno da je tužitelju odobren privremeni boravak u istu svrhu 2019., kao što to navodi opunomoćenik tužitelja, a iako tužitelj tvrdi da ima odobren privremeni boravak kao digitalni nomad, da tu informaciju nije uspjela provjeriti pa predlaže da to učini Sud, odnosno da ukoliko tužitelj boravi na adresi u Bribiru, a nije prijavio svoj boravak u roku od 30 dana, da čini prekršaj iz Zakona o strancima.

7. Opunomoćenik tužitelja navodi kako je tuženik danas iskazao da ovaj zahtjev nije odbijen iz razloga životnog partnerstva iz koristi, iako to izričito piše u osporavanom rješenju, a koji iskaz da naravno ide u korist tužitelju jer tada nema pravne osnove za donošenje rješenja. Napominje da je tuženik kao i Sud dužan osigurati stalnog sudskog tumača kad je u pitanju strana osoba, a pitanje troškova tog tumača ovisi o pravilima postupka, a samo usmeno obavještavanje o tome da nema učinka. Predlaže Sudu da zatraži od tuženika cjelokupni spis, a povodom zahtjeva iz 2019. za koji tuženik tvrdi da je njegov zahtjev odbije, a tada da je tužitelju bilo usmeno priopćeno da će njegov zahtjev biti usvojen, te napominje kako navedeno rješenje nikada tužitelj nije zaprimio, te u tom smislu predlaže da se od tuženika zatraži rješenje i dokaz o dostavi istoga stranci i napominje kako je u trenutku donošenja osporavanog rješenja tužitelj imao urednu šengensku vizu i da nema osnova da isti napusti teritorij EGP-a.

8. Službena osoba tuženika se protivila pribavljanju dokumentacije povodom zahtjeva iz 2019. jer da je to pravomoćno okončana upravna stvar i napominje da je ovo rješenje donijeto samo iz razloga što životni partner tužitelj K. Č. nema prijavljeno prebivalište na adresi u Bribiru i time da nije ispunjen uvjet za odobrenje boravka tužitelja, te napominje kako šengenska viza nije od utjecaja na ovaj konkretan spor.

9. Opunomoćenik tužitelja ističe kako je itekako važna šengenska viza, a posebice na točku 2., 3. i 4., osporavanog rješenja, a vezano sve za izgon iz Republike Hrvatske i ustraje kod zahtjeva da se pribavi spis upravnog postupka povodom zahtjeva tužitelja iz 2019. i zahtjev za boravak tužitelja od Policijske uprave Zagrebačke, čemu se službena osoba tuženika protivila, te je predložio da se sasluša i tužitelj kao stranka, svjedok K. Č., životni partner tužitelja i svjedoci koji će potvrditi njihovo postojanje životne zajednice, čija imena da će naknadno dostaviti.

10 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokazne prijedloge tužitelja, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

11. Tuženik je prigovorio kako se rasprava u ovom upravnom sporu nije vodila u prisutnosti ovlaštenog sudskog tumača za engleski jezik, čime da je onemogućeno tužitelju da sudjeluje u ovom sporu. Takav prigovor tuženika je neosnovan iz razloga što je tužitelj prisustvovao raspravi pred ovim Sudom u nazočnosti njegova opunomoćenika – odvjetnika, koji je zastupao njegova prava i interese, čije radnje u sporu imaju isti pravni učinak kao da je poduzima sama stranka. U slučaju da je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, tada bi se i angažirao ovlašteni sudski tumač.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Odredbom članka 57. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, dalje: ZOS), propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu: 1. spajanja obitelji, 2. srednjoškolskog obrazovanja, 3. studiranja, 4. istraživanja, 5. humanitarnog razloga, 6. životnog partnerstva, 7. rada, 8. rada upućenog radnika, 9. boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, 10. u druge svrhe, 11. boravka digitalnih nomada.

14. Odredbom članka 58. stavak 1. i stavka 3. točka 2. ZOS-a, propisano je da se zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak podnosi u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje kojem je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza može zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako je životni ili neformalni životni partner hrvatskog državljanina.

15. Odredbom članka 59. stavak 1. ZOS-a, propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP- a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

16. Odredbom članka 63. stavak 1. ZOS-a, propisano je da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji: 1. hrvatskog državljanina, 2. državljanina treće zemlje koji ima odobreno dugotrajno boravište, 3. državljanina treće zemlje koji ima odobren stalni boravak, 4. državljanina treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak, 5. državljanina treće zemlje kojemu je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

17. Odredbom članka 70. ZOS-a, propisano je da se privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, koji je u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje koji ima odobreno dugotrajno boravište, stalni boravak ili privremeni boravak ili kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita (stavak 1.). Na državljanina treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva na odgovarajući način primjenjuju se članci 69. i 71. ovoga Zakona (stavak 3.). Privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva neće se odobriti ako životni ili neformalni životni partner već ima zaključeno životno partnerstvo ili je u neformalnom životnom partnerstvu s drugom osobom odnosno ne žive u stvarnom životnom partnerstvu ili neformalnom životnom partnerstvu.

18. Odredbom članka 199. ZOS-a, propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a ima odobrenje boravka u državi članici EGP-a Ministarstvo će izdati upozorenje da je dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku i otići u državu članicu EGP-a u kojoj ima odobrenje boravka. Upozorenjem će se odrediti rok u kojem je državljanin treće zemlje dužan napustiti Republiku Hrvatsku koji počinje teći prvoga dana od dana dostave upozorenja (stavak 1.). Ako državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka ne napusti Republiku Hrvatsku, donosi se rješenje o povratku (stavak 2.). Državljaninu treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka, za kojeg je doneseno rješenje o protjerivanju iz članka 189. ovoga Zakona, ne mora se izdati upozorenje iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3.). U slučaju iz stavka 3. ovoga članka primijenit će se mjere za osiguranje povratka (stavak 4.).

19. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 3. veljače 2022. podnio zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji – životno partnerstvo sa hrvatskim državljaninom K. Č..

20. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 59. stavak 1. točka 1. ZOS-a, obzirom da nije dokazao svrhu privremenog boravka. Naime, prilikom vršenja operativne provjere, tužitelj je zatečen na adresi u Bribiru, Jargovo 4c, ali ne i njegov životni partner K. Č., za kojega je utvrđeno da nikada nije imao prijavljeno prebivalište ili boravište na navedenoj adresi, te da se isti trajno odjavio iz Republike Hrvatske 25. listopada 2021, za Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati, EMR 22, koja činjenica je utvrđena uvidom u Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova.

21. Iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju nije ostvaren uvjet za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji - životnog partnerstva, obzirom da se radi o tužitelju kao državljaninu treće zemlje i hrvatskom državljaninu koji nema prijavljeno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj. Dakle, suština tužiteljeva zahtjeva radi spajanja sa svojim životnim partnerom nije ostvarena, budući njegov životni partner ne živi u Republici Hrvatskoj, niti ima prijavljeno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj.

22. Što se tiče prigovora tužitelja da mu tijekom upravnog postupka nije omogućeno prisustvovanje stalnog sudskog tumača za engleski jezik, isti su neosnovani obzirom da iz Zapisnika o uzimanju izjave od 22. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj izjavio da ne želi sudskog tumača za engleski jezik budući je komunikacija dana na engleskom jeziku, koji zapisnik je i vlastoručno potpisao, a i sam postupak je proveden u prisutnosti opunomoćenika tužitelja.

23. Obzirom da je tužitelj nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj, a istovremeno ima odobrenje boravka u državi članici EGP-a, što proizlazi iz izdane Schengenske vize sa rokom trajanja od 17. rujna 2021. do 16. rujna 2024., istome je trebalo izdati upozorenje da je dužan napustiti Republiku Hrvatsku i otići u državu članicu EGP-a u kojoj ima odobrenje boravka, sve sukladno članku 199. ZOS-a.

24. U odnosu na točke 2., 3. i 4. osporavanog rješenja, Sud drži da su iste nezakonite, pa je stoga, temeljem odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a i poništio navedene točke rješenja i u tom dijelu vratio predmet na ponovni postupak, pridržavajući se pritom, po članku 81. stavak 2. ZUS-a, pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda navedenih u ovoj odluci, te u odnosu na poništene točke rješenja primijeniti odredbe članka 199. ZOS-a.

25. Slijedom iznijetog, utvrđuje se da točkom 1. pobijane odluke tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1.

ZUS-a, valjalo odlučiti kao u dispozitivu.

26. Imajući u vidu da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, to svaka stranka snosi svoje troškove sukladno članku 79. stavak 4. ZUS-a.

U Rijeci 5. srpnja 2022.

S u t k i n j a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke II. i III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.