REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6333/2022.
ZAGREB
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/77., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog T.V., podnesenoj putem branitelja I.R., odvjetnika u Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-10241/2022. od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog T.V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera - zabrane uznemiravanja žrtve nasilja – supruge N.V.Š., u trajanju od jedne (1) godine - ukida.
II. Žalba okrivljenog T.V. se odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni T.V. dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni T.V. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te mu je na temelju istog propisa, i uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ublažena novčana kazna od 1.200,00 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje za platiti 600,00 kuna novčane kazne, s time da će se, ukoliko okrivljenik plati dvije trećine te kazne u određenom mu roku, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja – supruge N.V.Š., u trajanju od jedne godine.
1.2. Nadalje, pobijanom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog, kako navodi, bitnih povreda odredbi postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik ističe kako iz obrazloženja pobijane presude nije jasno na koji način je sud povjerovao iskazu svjedokinje N.V.Š., odnosno, iz kojeg razloga je stekao uvjerenje da okrivljenik ne govori istinu, a svjedokinja govori. Okrivljenik, u bitnom, osporava iskaz svjedokinje V.Š., tvrdeći kako ga je ista nekoliko puta promijenila. Prvotno je tvrdila da je okrivljenik rukom zamahnuo u namjeri da ju udari, što je kasnije „izbacila“, a također je promijenila iskaz vezano za buđenje djetata za koje je na kraju tvrdila da je moguće da ga je ona probudila, iako je prvotno to poricala. Okrivljenik tvrdi da navodi svjedokinje nisu istiniti te da ga ona pokušava prikazati kao nasilnika, a sve kako bi dijete u postupku brakorazvoda živjelo s njom. Okrivljenik tvrdi da je svjedokinja ta od koje on mora strahovati hoće li ga prijavljivati za nepostojeće prijetnje i obiteljsko nasilje. Okrivljenik nadalje ističe da čak i da je svjedokinji rekao „marš iz kuće“, radilo bi se o beznačajnom prekršaju u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona budući da bi u tom slučaju stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka bio neznatan, jer da je takav stav zauzeo i Visoki prekršajni sud u predmetima Jž-2174/2019. i Jž-778/2019.
2.1. Okrivljenik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optužba odbije.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede povrede koje u žalbi ističe okrivljenik, a od onih na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika i to u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri.
5. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je ispitao okrivljenog T.V. koji je prekršaj poricao, a u svojstvu svjedoka sud je ispitao oštećenu – suprugu okrivljenika N.V.Š. te je između okrivljenika i svjedokinje provedeno suočenje. Također, tijekom dokaznog postupka prvostupanjski je sud pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i to izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika, izvješće o uhićenju i zapisnik o ispitivanju alkohola u organizmu okrivljenika.
5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane prvostupanjske presude.
6. Neosnovano okrivljenik žalbom ističe kako prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge na temelju čega i zašto je prihvatio iskaz oštećene V.Š.. Naime, iz obrazloženja presude ( strana 5.) vidljivo je iz kojeg razloga je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice, ocjenjujući ga vjerodostojnim te je također vidljivo na koji način je provedeno suočenje između okrivljenika i oštećenice, odnosno, od kojeg je utjecaja provedeno suočenje bilo u odnosu spomenutu ocjenu. Takvo postupanje prvostupanjskog suda je u skladu sa člankom 88. Prekršajnog zakona kojim je propisano da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Tvrdnje okrivljenika da je oštećena tijekom postupka mijenjala iskaz su također neosnovane budući da je jedini iskaz sa kojim je sud raspolagao upravo iskaz kojeg je svjedokinja davala pred sudom, a tijekom ispitivanja svjedokinja je jedino promijenila dio koji se odnosi na to tko je probudio dijete – ona ili okrivljenik, pri čemu je svjedokinja, na kraju, dopustila mogućnost da je dijete ona probudila. Međutim, kao što je i prvostupanjski sud obrazložio, radi se o neznatnom odstupanju, koje nema utjecaja na vjerodostojnost iskaza svjedokinje budući da je ona o relevantnim činjenicama iskazivala dosljedno i uvjerljivo, tvrdeći da ju je okrivljenik tjerao iz kuće van, govoreći joj rijeći „marš iz kuće“, te opisujući kako se ona uslijed toga osjećala.
7. Nadalje, neosnovano okrivljenik smatra da bi se, sve da je oštećenici uputio terećene riječi, radilo o beznačajnom prekršaju, zanemarujući činjenicu nazočnosti djeteta. Svako dijete ima pravo na život u sigurnom okruženju i život bez ikakvog oblika nasilja, a roditelji, kao osobe koje su im prve dužne takav život osigurati, često puta to zaboravljaju i zanemaruju. U konkretnom slučaju, a i inače, izgovaranje riječi „marš“, koliko god te riječi zvučale banalno, pokazuju izrazito visok stupanj animoziteta i grubosti prema onome kome su upućene, i nikako im se ne može oduzeti element nasilničkog, koji je u konkretnom slučaju još izraženiji budući da okrivljenika niti činjenica prisutnosti djeteta nije omela u tome da se na taj neprimjereni i neprihvatljiv način obraća supruzi, i pri tome ga ne može ništa opravdati.
8. U odnosu na kaznu, koju je ovaj Sud razmatrao na temelju odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, navodi se da je za prekršaj iz članka 22.
najmanje
stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od 7000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, prvostupanjski je sud okrivljeniku olakotnim cijenio dosadašnju nekažnjavanost i činjenicu da je otac dvoje malodobne djece, dok otegotnih okolnosti nije našao, te mu je izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu koju je ublažio daleko ispod propisanog posebnog minimuma. Ako se uzme u obzir odredba članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se blaža kazna od propisane može izreći onda kada postoje naročito olakotne okolnosti, a osobito ako se okrivljenik pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja se može postići i ublaženom kaznom, vidljivo je da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove za primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona. Naime, olakotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani okrivljenika nisu naročito olakotne, a niti je ostvarena koja druga okolnost koju zakon propisuje kao osnovu za sudsko ublažavanje kazne. Takvim postupanjem, prvostupanjski je sud povrijedio zakon u korist okrivljenika, a koju povredu ovaj Sud nije ovlašten, po žalbi okrivljenika, ispravljati.
9. Međutim, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, napominje se da je odredbom članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano izricanje zaštitne mjere pod nazivom zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja te je odredbom stavka 2. propisano da će se u odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) odredit mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Mjera iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine. Slijedom navedenog, u konkretnom je slučaju prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru kakva nije propisana zakonom i time pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. ove presude.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 5. srpnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i ovlaštenog tužitelja.
