REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 776/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. L., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: … iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 4/2020-2 od 20. srpnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3273/2018-49 od 21. lipnja 2019., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja T. L. te se ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-4/2020-2 od 20. srpnja 2020. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 24. siječnja 1990. do 31. prosinca 2014. iznos od ukupno 64.562,38 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznose pojedinačno označene u stavku I izreke. U stavku II izreke naloženo je tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 316,68 kuna mjesečno za period od 1. siječnja 2015. pa nadalje, i to na način da dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose isplati odjednom s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to po stopi koja se za period do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a za period od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, na ruke tužitelja u roku od 15 dana, dok je u stavku III izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 96.261,00 kunu sa zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2019. pa do isplate.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja te je prihvaćena kao osnovana žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege za period od 24. siječnja 1990. do 31. prosinca 2014. iznos od 64.562,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, na plaćanje rente na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 316,68 kuna za period od 1. siječnja 2015. nadalje te na nalaganje isplate parničnog troška u iznosu od 96.261,00 kunu sa zateznom kamatom (stavak I izreke). U stavku II izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.410,00 kuna, dok je u stavku III izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan, te je u stavku IV izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.660,00 kuna.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju koja je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3628/2020-2 od 15. prosinca 2020. podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja:

"Može li drugostupanjski sud sam utvrditi odlučne činjenice za koje je potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a kojim sud ne raspolaže?"

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadu imovinske štete (materijalne štete) i to tuđe pomoći i njege kroz vremenski period od siječnja 1990. do prosinca 2014. kao i rente zbog povreda koje su nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. srpnja 1989. u kojoj je tužitelj teško stradao kao vozač motocikla.

7. Iz stanja spisa proizlazi da nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika kao i doprinos tužitelja nastanku predmetne nezgode i njenim posljedicama u omjeru 30%, da je tužitelj u predmetu koji je vođen pred sudom prvog stupnja poslovni broj Pn 804/94 ostvario pravo na naknadu nematerijalne (neimovinske) štete koja je za njega nastala u predmetnom štetnom događaju – pretrpljeni fizički bolovi, smanjena životna i radna aktivnost, pretrpljeni strah i zaostala naruženost kao i naknada materijalne (imovinske) štete i to tuđe pomoći i njege za koju je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna kroz pet mjeseci po ozljeđivanju za vrijeme liječenja u kući i to u punom obimu, a koju mu je pružala obitelj.

8. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu tuđe pomoći i njege i rentu za tuđu pomoć i njegu za navedeno razdoblje nakon proteka perioda od pet mjeseci po štetnom događaju, dakle nakon proteka perioda koji mu je priznat pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda uz tvrdnju da mu je potrebna tuđa pomoć i njega i to dva puta po tri sata tjedno s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka dr. A. i dr. R. iz čijih nalaza proizlazi da je ista potrebna trajno u navedenom obimu za poslove koji zahtijevaju duže stajanje, duže hodanje, dizanje i nošenje težeg tereta, duže penjanje po stepenicama, penjanja po ljestvama, te za poslove koji zahtijevaju izvođenje čučnjeva.

9. Sukladno odredbi čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mu mogućnosti njegova daljnjeg razvoja i napredovanja uništene ili smanjene odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenome određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

10. Tužitelj predmetnom tužbom tvrdi da su njegove potrebne trajno povećane zbog posljedica prometne nezgode pa da mu i nakon dovršetka liječenja pripada renta na ime tuđe pomoći i njege i to trajno za poslove koji zahtijevaju duže stajanje, duže hodanje, dizanje i nošenje težeg tereta, duže penjanje po stepenicama, penjanja po ljestvama, te za poslove koji zahtijevaju izvođenje čučnjeva.

11. Tijekom postupka proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. M. A. na okolnost je li tužitelju zbog posljedica ozljeđivanja potrebna trajna pomoć druge osobe za obavljanje uobičajenih poslova u svakodnevnom životu.

11.1. Stalni sudski vještak medicinske struke prim. dr. M. A. u svom nalazu i mišljenju od 6. prosinca 1994. utvrdio je da je tužitelj zadobio ozljede u vidu mnogoivernog prijeloma lijeve petne kosti sa pomakom koštanih ulomaka supramaleolarni prijelom lisne kosti desne potkoljenice pri skočnome zglobu, brojnih natučenja, oguljotine i defekta kože glave, lica i udova; te tromboze vena lijeve potkoljenice (flebotromboza).

11.2. U istom nalazu stalni sudski vještak dr. M. A. je utvrdio da uslijed trajnih posljedica pretrpljenih ozljeda tužitelj više nije sposoban obavljati, inače njemu u potpunosti uobičajene primjerene poslove koji zahtijevaju duže stajanje, teža i dugotrajnija fizička opterećenja kao i rad u nefiziološkom položaju (npr. nošenje teških tereta, veća pospremanja u kući, odlasci u veću kupnju i sl.) pa mu je stoga za obavljanje tih poslova potrebna trajna tuđa pomoć koja se procjenjuje sa dva puta po tri sati tjedno.

11.3. Na ročištu održanom 24. veljače 1999. sud je proveo dokaz usmenim saslušanjem stalnog sudskog vještaka prim. dr. M. A. koji je u cijelosti ustrajao kod svog pisanog nalaza i mišljenja da je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć od dva puta po tri sata tjedno, a na koje usmeno očitovanje stranke nisu imale nikakvih primjedbi niti prigovora.

12. Tek podneskom od 16. travnja 2015. (dakle nakon 16 godina od usmenog očitovanja vještaka) tuženik je stavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dr. M. A. pa je sud na ročištu održanom 24. listopada 2017. odredio provođenje novog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. R..

13. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. Ž. R. u svom nalazu i mišljenju od 3. siječnja 2018. je utvrdio da je tužitelj u prometnoj nesreći 1989. zadobio ozljede u vidu mnogoivernih prijeloma lijeve petne kosti s pomakom koštanih ulomaka, supramaleolarnog prijeloma lisne kosti desne potkoljenice pri skočnome zglobu, brojnih natučenja, oguljotina, defekta kože glave, lica i udova, te tromboze vena lijeve potkoljenice.

13.1. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. Ž. R. izvršio je i klinički pregled tužitelja na kojemu je utvrdio da tužitelju zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju je potrebna pomoć druge osobe od tri puta po dva sata tjedno za poslove koji zahtijevaju duže stajanje, duže hodanje, dizanje i nošenje tereta, dužeg penjanja po stepenicama, penjanja po ljestvama, za poslove koji zahtijevaju izvođenje čučnja.

13.2. Na ročištu održanom 14. svibnja 2018. stalni sudski vještak prof. dr. sc. Ž. R. usmeno se očitovao na prigovore tuženika te iste otklonio i u cijelosti ustrajao kod procijenjenog opsega trajne pomoći koja je potrebna tužitelju.

13.3. Na ročištu održanom 7. svibnja 2019. stalni sudski vještak prof. dr. sc. Ž. R. opetovano se usmeno očitovao te je ustrajao da tužitelju zbog posljedica zadobivanja ozljeda postoji potreba za trajnom tuđom pomoći kao što je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju u trajanju od dva sata po tri puta tjedno i to za poslove koji se odnose na radnje koje zahtijevaju duže stajanje, duže hodanje, dizanje i prenošenje malo težeg tereta, penjanja po stepenicama, ljestvama, za poslove koji zahtijevaju izvođenje čučnja.

14. Dakle, tijekom prvostupanjskog postupka, stalni sudski vještaci medicinske struke su utvrdili da je tužitelju zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći potrebna trajna tuđa pomoć trajno.

15. Međutim, drugostupanjski sud je donio presudu kojim odbija tužbeni zahtjev protivno odlučnim činjenicama utvrđenim u nalazu i mišljenju vještaka, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi sa čl. 250. ZPP, što je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost drugostupanjske presude.

16. Prema odredbi čl. 250. ZPP vještačenje se provodi kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Zato revident u reviziji pravilno ukazuje da se drugostupanjski sud ne može stavljati u ulogu medicinskih vještaka i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i koje je odlučio utvrditi upravo određivanjem medicinskog vještačenja, sam utvrđivati jer ne raspolaže potrebnim znanjem.

17. U konkretnom slučaju, dakle radi se o činjenicama za koje je potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a budući sud nema znanja medicinske struke da bi utvrdio ozljede koje je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći, zdravstvene posljedice zadobivenih ozljeda, potrebu za pomoći druge osobe u obavljanju poslova, koje nije u mogućnosti obavljati zbog svog zdravstvenog stanja.

18. Naime, nakon ovako provedenog medicinskog vještačenja drugostupanjski sud zaključuje da je zbog pretrpljenih prijeloma petne kosti koje je zadobio tužitelj u prometnoj nezgodi trajno ograničen u obavljanju uobičajenih i primjerenih svakodnevnih poslova ne opravdavaju dosudu zatražene rente s osnova tuđe pomoći s obzirom da se radi o ograničenjima koje kod tužitelja zahtijevaju potrebu ulaganja pojačanih napora u radu i životu i kao takvi ulaze u krug zaostalih posljedica zbog smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja koja je kod istoga umanjena za 40% i u odnosu na koje je tužitelj namiren dosuđenom mu naknadom štete u predmetu P- 804/94.

18.1. U slučaju ako sud smatra da u danom nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke postoji proturječnosti ili nedostaci, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim, dopunskim saslušanjem vještaka, sud je ovlašten zatražiti mišljenje drugih vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP. Međutim, sud ne može otkloniti ni prihvati odlučne činjenice utvrđene provedenim medicinskim vještačenjem jer ne raspolaže stručnim znanjem i iskustvom koje je za to potrebno.

19. Slijedom navedenog drugostupanjski sud nije mogao zaključiti da tužitelju nije potrebna tuđa pomoć i njega kraj nesporne činjenice da je takva potreba za tuđom pomoći i njegom utvrđena nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka.

20. Slijedom navedenog proizlazi da je drugostupanjski sud opisanim postupanjem počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 250. ZPP koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na tužitelja te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. O troškovima postupka u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

22. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.