REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 2 Us I-413/2022-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o. sa sjedištem u V., OIB: .., kojeg zastupa opunomoćenica I. S., odvjetnica u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, , Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja točke 2. izreke rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/21-01/7, URBROJ: 513-04-22-2 od 28. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika u točki 1. izreke poništena je kao nezakonita točka I.1. (a-d) izreke poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured V., Služba za nadzor KLASA: UP/I-471-02/20-01/30, URBROJ: 513-07-10/20-11 od 19. listopada 2020. te točke II.-V. u dijelu koji se odnosi na naprijed navedenu poništenu točku. U točki 2. izreke osporavanog rješenja odbijena je žalba tužitelja te su na snazi ostale točke I.2., I.3., I.4. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured V., Služba za nadzor KLASA: UP/I-471-02/20-01/30, URBROJ: 513-07-10/20-11 od 19. listopada 2020. te točke II.-V. u dijelu koji se odnosi na naprijed navedene točke koje ostaju na snazi.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I.2. izreke utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.; osnovica poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 142.240,00 kn, stopa poreza na dodanu vrijednost od 25%, obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 35.560,00 kn, kamata za nepravodobnu uplatu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 6.765,80 kn. U točki I.3. izreke tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.; osnovica poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 319.700,00 kn, stopa poreza na dodanu vrijednost od 25%, obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 79.925,00 kn, kamata za nepravodobnu uplatu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 8.492,44 kn. U točki I.4. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019.; osnovica poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 432.620,00 kn, stopa poreza na dodanu vrijednost od 25%, obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 108.155,00 kn, kamata za nepravodobnu uplatu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 3.447,70 kn. Pod točkama II-V izreke naložena je uplata utvrđenih obveza poreza na dodanu vrijednost te kamata na za to propisani račun uz nalog za obračun i plaćanje daljnje kamate sve do dana uplate te je naloženo provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve uroku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako je točka 2. osporavanog rješenja nezakonita te da činjenice utvrđene u provedenom postupku ne ukazuju na bilo kakvu nezakonitost u postupanju tužitelja. Ističe da tuženik svojim postupanjem, od tužitelja pokušava naplatiti dužnu obvezu tvrtki N. d.o.o. i R. j.d.o.o. Navodi da je porezna obveza tužitelja utvrđena nepriznavanjem knjiženja ulaznih faktura koje se odnose na najam rada traktora, kamiona i radnih strojeva, odnosno broja radnih sati koje je tužitelj izveo vlastitim sredstvima rada. Smatra pogrešnim stajalište tuženika da porezni obveznik u najam može uzeti radni stroj ili prijevozno sredstvo samo radi kvara vlastitih strojeva i/ili prijevoznih sredstava, a ne, na primjer, zbog trenutnog povećanja obima poslova, u situaciji kada je neisplativo vršiti investicije u kupnju dodatnih strojeva ili prijevoznih sredstava. Poziva se na odredbe Općeg poreznog zakona te ističe kako tuženik u konkretnom slučaju nije utvrđivao nikakve činjenice niti je tužitelju dana mogućnost očitovanja o utvrđenim činjenicama. Smatra da je tuženik postupao na način da je utvrđivao nepravilnosti u radu tvrtki N. d.o.o. i R. j.d.o.o., za čije nepravilnosti tužitelj ne može biti odgovoran, te da je kod utvrđivanja činjenica vezanih za nasipanje kamena bilo nužno da tijelo poreznog nadzora izađe na lice mjesta, odnosno da se navedena činjenica utvrdi provođenjem vještačenja i izlaskom na lice mjesta. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti točku 2. izreke osporavanog rješenja te potražuje trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 28. lipnja 2022. na koju je pristupio zamjenički opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) održana u njegovoj odsutnosti.

6. Zamjenički opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod tužbe i predloženih dokaznih prijedloga. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva, kako je to predloženo u tužbi, uz naknadu troškova upravnog spora.

7. Na održanoj raspravi sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka I. T. i djelatnika tuženika te provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja kao nepotrebne jer je prema stavu ovoga suda činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, odlučne činjenice ovog upravnog spora utvrđene su na temelju materijalne dokumentacije koja prileži spisu te izvođenje navedenih dokaznih prijedloga ne bi imalo utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14.,115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) porezni obveznik ima pravo od PDV-a koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za sve isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

10. Odredbama članka 131. do 135. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 1/19., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisani su uvjeti za odbitak pretporeza. Tako je odredbom članka 131. stavka 1. Pravilnika propisano da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhu njegove gospodarske djelatnosti, a člankom 133. stavka 1. Pravilnika propisano je da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 79. Zakona.

11. Člankom 161. stavak 2. Pravilnika propisano je da porezni obveznik treba osigurati da podaci iskazani na računu odražavaju stvarnu isporuku, a može birati način kako će to postići.

12. Odredbom članka 66. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.).

13. Člankom 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

14. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured V., temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru KLASA: 471-02/20-01/41, URBROJ: 513-07-10-20-1 od 30. travnja 2020. obavila porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/20-01/30, URBROJ: 513-07-10/20-10 od 28. rujna 2020. a na koji zapisnik tužitelj nije uložio prigovor u za to danom roku.

15. Nadzorom PDV-a za 2017. godinu, kako to proizlazi iz zapisnika od 28. rujna 2020., utvrđeno je da je tužitelj temeljem 5 ulaznih računa društva NATA d.o.o. (ulazni računi broj 4/3/1 od 31. siječnja 2017.; 3/3/1 od 31. siječnja 2017.; 5/5/1 od 28. veljače 2017.; 56/3/1 od 30. lipnja 2017. i 9/1/1 od 4. rujna 2017.) za uslugu rada traktora i rada stroja, koristio pravo na odbitak pretporeza.

16. Uvidom u ulazne i izlazne račune utvrđeno je da je tužitelj, pored svog traktora, primio ulazne račune kojima mu je fakturirana usluga rada traktora od ukupno 408 h, dok je tužitelj prema izlaznim računima broj 1/P1/2, 3/P1/2, 6/P1/2, 9/P1/2, 10/P1/2, 11/P172, 12/P1/2, 13/P1/2, 14/P1/2, fakturirao ukupno 601,5 h rada traktora, od čega je 502 h rada traktora fakturirao kupcu M. d.o.o., što znači da je tužitelj svojim traktorom obavio isporuku od 193,5 h odnosno 32% usluga. Prema izjavi odgovorne osobe društva M. d.o.o., radovi su obavljeni traktorom registarske oznake … koji je u vlasništvu tužitelja.

17. Koristeći se podacima iz vezanog poreznog nadzora kod društva N. d.o.o. utvrđeno je da se računi tog društva ispostavljeni tužitelju u 2017. godini temelje na ulaznim računima dobavljača R. distribucija d.o.o. za koje je nadzorom utvrđeno da se istima ne dokazuje stvarna isporuka/primitak usluga odnosno utvrđena je nevjerodostojnost računa toga dobavljača društva N. d.o.o., pa slijedom toga nevjerodostojnost računa društva N. d.o.o. prema tužitelju.

18. Iz navedenog proizlazi da je nadzorom utvrđeno da je u 2017 godini tužitelj odbio pretporez po nevjerodostojnim ulaznim računima društva N. d.o.o., u smislu odredbe članka 66. OPZ-a, a temeljem takvih računa zakonom nije dopušten odbitak pretporeza jer se pretporez može odbiti samo za stvarno primljene isporuke usluga slijedom čega je tužitelju osporen pretporez na računima toga društva na osnovu članka 58. Zakona o PDV-u u iznosu od 35.560,00 kn.

19. Nadalje, iz zapisnika o provedenom poreznom nadzoru od 28. rujna 2020. proizlazi da je nadzorom PDV-a za 2018. godinu utvrđeno je da je tužitelj koristio pretporez po osam ulaznih računa društva N. d.o.o. (broj računa 10/3/1 od 31. ožujka 2018., 19/3/1 od 31. ožujka 2018., 46/3/1 od 31. svibnja 2018., 63/3/1 od 30. lipnja 2018., 82/3/1 od 31. srpnja 2018., 105/3/1 od 31. kolovoza 2018., 124/3/1 od 30. rujna 2018. i 159/3/1 od 31. listopada 2018.) za fakturirane usluge rada stroja, traktora i kamiona.

20. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj za cijelo razdoblje 2018. po izlaznim računima iskazivao usluge rada stroja u količini od 75,5 h, dok je primio ulazne račune društva N. d.o.o. po kojima je iskazano 170 h rada stroja. Izlazni računi broj 6/P1/2, 9/P1/2, 11/P1/2, 12/P1/2, 16/P1/2 i 17/P1/2 su izdani kupcu C. d.o.o., a ugovorom s tim kupcem ugovoreno je da tužitelj kao izvođač treba osigurati kamion registarske oznake …, dok C. d.o.o. kao naručitelj treba osigurati ralicu i posipač. Iz naprijed navedenog proizlazi da nije bilo potrebe za naručivanjem usluga rada stroja od N. d.o.o.

21. Nadalje, po ulaznim računima od N. d.o.o. tužitelju je za rad traktora fakturirano ukupno 964 h, dok je po svim izlaznim računima tužitelj iskazao ukupno 744 h rada, dokle pored svog traktora tužitelj je primio više nego što je obavio usluga kupcu M. d.o.o., dok je službena osoba kupca M. d.o.o. izjavila da su se usluge obavljale traktorom u vlasništvu tužitelja.

22. Dakle, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u 2018. godini odbio pretporez po nevjerodostojnim ulaznim računima N. d.o.o. u smislu odredbe članka 66. OPZ-a, a kako temeljem takvih računa zakonom nije dopušten odbitak pretporeza, pravilno je tužitelju osporen pretporez po računima tog društva po osnovu članka 58. Zakona o PDV-u u iznosu od 79.925,00 kn.

23. Nadzorom PDV-a za 2019. godinu utvrđeno je da je tužitelj po izlaznom računu broj 10/P1/2 izdanom društvu N. d.o.o. fakturirao usluge rada traktora (malčiranje), ali uz račun tužitelj ne posjeduje nikakvu drugu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo gdje je, kada i čijim strojem obavio fakturiranu uslugu iz čega proizlazi da tužitelj nije osigurao dokaze o stvarno obavljenoj usluzi.

24. Po ulaznom računu 14/3/1 od dobavljača N. d.o.o. za uslugu rada kamiona, količina 22 dana, tužitelj je koristio pretporez u iznosu od 6.050,00 kn. Međutim, uspoređujući količine usluga rada kamiona po tom računu sa izlaznim računima, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj po svim izlaznim računima iskazao ukupno 87 h rada kupcu C. d.o.o., prema kojem se usluga obavljala traktorom u vlasništvu tužitelja. Dakle, pored svog kamiona, tužitelj je primio ulazni račun za 22 dana rada kamiona, a sam je obavio usluge rada kamiona za 10 dana, dakle primio je više no što je obavio usluga rada kamiona tom kupcu. Stoga, a kako je odbio pretporez temeljem nevjerodostojnog računa, pretporez mu je osporen u iznosu od 6.050,00 kn temeljem članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u.

25. Iz ulaznog računa broj 27-1-1 primljenog od dobavljača R. j.d.o.o. P., za fakturirani najam traktora 48 dana, nije vidljivo koji je traktor bio u najmu, u kojem razdoblju i kada je bio u najmu te je stoga utvrđeno da se navedeni račun ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom u smislu članka 66. OPZ-a, pa je stoga tužitelju osporen pretporezu iznosu od 9.336,00 kn.

26. Uz ulazni račun dobavljača R. d.o.o. broj 30-2-1 u iznosu od 92.769,00 kn za kamen i rad traktora tužitelj je priložio otpremnice na kojima je naveden način otpreme vozilima registarskih oznaka …. i ….. Međutim, iz obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, broj: 511-22-04-4-1/7-309/2-2020.NK od 4. veljače 2020. utvrđeno je da vozila navedenih registarskih oznaka nisu evidentirana, dok je usporedbom podataka o količinama iskazanim na otpremnicama i količinom navedenom na računu utvrđeno da se otpremaju manje količine kamena od iskazanih na računu. Uz račun su predočeni dnevnici rada koji se ne mogu smatrati vjerodostojnom knjigovodstvenim ispravama jer ne sadrže sve podatke o poslovnom događaju, podatak o traktoru te se ne zna kojim se strojem radilo niti gdje je radilište.

27. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno ovaj sud je stava da tužbeni navodi tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje i obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2017., 2018. i 2019. godinu.

28. Naime, svrha poreznog nadzora u odnosu na utvrđeno činjenično stanje je kontrolirati da li je nadzirani porezni obveznik pravilno primijenio materijalno-porezni propis i zakonito iskazao svoje porezne obveze koje su određene kao predmet nadzora.

29. U smislu navedene odredbe članka 88. OPZ-a tužitelj je taj koji je pored računa u postupku poreznog nadzora bio obvezan dostaviti i drugu vjerodostojnu popratnu poslovnu dokumentaciju iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi da su usluge obavljene tužitelju, odnosno da su kumulativno ispunjeni svi zakonski uvjeti mjerodavni za priznavanje prava na pretporez a kako bi navedenim dokazima utjecao na smanjenje ili ukidanje poreza.

30. Stoga je, prema stajalištu ovoga suda, porezno tijelo pravilno tužitelju osporilo pretporez za 2017. godinu stoga što tužiteljev dobavljač N. d.o.o. nije primio fakturirane mu usluge od svoga dobavljača, a koje je usluge dalje fakturirao tužitelju što znači da je utvrđena nevjerodostojnost fakturiranja društva R. distribucija d.o.o. prema društvu N. d.o.o. a slijedom toga utvrđena je nevjerodostojnost fakturiranja društva N. d.o.o. prema društvu tužitelja.

31. Naime, porezno tijelo ovlašteno je i dužno ispitati tijek fakturiranja te nesporno utvrditi da li su isporuke prikazane na računima doista i izvršene od izdavatelja računa, jer pravo na odbitak pretporeza je pravo koje nema apsolutni karakter već je vezano za ispunjenje uvjeta za konzumaciju istog, teret dokaza je na poreznom obvezniku koji koristi pravo na dobitak pretporeza za što je odlučno da je isporuka doista izvršena/primljena od dobavljača koji je isporuku zaračunao, a što se dokazuje vjerodostojnom dokumentacijom.

32. Nadalje, pravilno je porezno tijelo osporilo i pretporez tužitelja u 2018. godini po ulaznim računima društva N. d.o.o. jer je povezivanjem ulaznih i izlaznih računa nedvojbeno utvrđeno da je po ulaznim računima N. d.o.o. tužitelju fakturirao više sati rada traktora nego što je tužitelj obavio usluga kupcu svojim traktorom odnosno tužitelj je primio više usluga nego što ih je obavio.

33. Osim toga, poreznim nadzorom utvrđeno je da tužitelj za 2019. godinu, osim računa, nije osigurao nikakav dokaz koji bi dokazivao da su usluge koje je tužitelj fakturirao društvu N. d.o.o. stvarno i obavljene, a nedvojbeno je utvrđeno da je po ulaznom računu dobavljača N. d.o.o. primio više usluga nego što je obavio usluga kupcu C. d.o.o.

34. Isto tako, pravilno je porezno tijelo osporilo tužitelju korištenje pretporeza po računu društva R. j.d.o.o., kao nevjerodostojnom računu, odnosno računu koji nema dokaz u stvarno primljenim/obavljenim uslugama, iz kojeg uopće nije vidljivo koji se točno traktor daje u najam i kada, a nesporno je da je po ulaznom računu tog društva i otpremnicama utvrđeno da vozila koja su naznačena da su obavila prijevoz ne postoje, dok je usporedbom računa i otpremnica utvrđeno da se otpremnicama otpremaju manje količine kamena od iskazanih na računu.

35. Neosnovan je i tužbeni navod tužitelja kako mu nije omogućeno da se očituje o činjenicama utvrđenim u provedenom nadzoru jer iz službene bilješke prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-471-02/20-01/30, URBROJ: 513-07-10/20-9 od 28. rujna 2020. proizlazi da je temeljem poziva za zaključni razgovor KLASA: UP/I- 471-02/20-01/30, URBROJ: 513-07-10-20-7 od 15. rujna 2020. i informacije o visini novoutvrđenih obveza u poreznom nadzoru KLASA: UP/I-471-02/20-01/30, URBROJ: 513-07-10/20-8 od 15. rujna 2020. u službenim prostorijama prvostupanjskog tijela, 21. rujna 2020. obavljen zaključni razgovor s Ivanom Tomičićem, odgovornom osobom tužitelja.

36. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije za svoje tužbene navode dostavio nikakve knjigovodstvene isprave odnosno dokaze u smislu odredbe članka 69. OPZ- a a kojima bi osporio pravilnost obveze utvrđene osporavanom točkom 2. izreke drugostupanjskog rješenja, a niti je svojim tužbenim navodima doveo u sumnju zakonitost točke 2. izreke osporavanog rješenja, sud je stava kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja niti je došlo do povrede prava na štetu tužitelja te je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude.

37. S obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom sam snosi troškove spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen i odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 5. srpnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.