Broj: Ppž-10171/2021.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Snježane Oset kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Ž.M. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž.M., podnesenoj putem branitelja D.K., odvjetnika u S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-6094/2021. od 9. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba okrivljenog Ž.M. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni Ž.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni Ž.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je, na temelju istog propisa, i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen ublaženom novčanom kaznom od 1.000,00 kuna, u koju kaznu je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne tako da mu za platiti preostaje 700,00 kuna novčane kazne, koja kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik, u danom roku, plati dvije trećine preostale novčane kazne.

1.2. Također, pobijanom presudom je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude je okrivljenik, putem branitelja, podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o kazni navodeći da je otac dva maloljetna djeteta za koje skrbi pa, iako svjestan blagosti izrečene kazne, moli blažu sankciju.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 2000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Prvostupanjski je sud okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje prekršaja, dosadašnju nekažnjavanost, da je otac dvoje djece i da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji te iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog prekršaja te mu izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, koju je ublažio daleko ispod posebnog minimuma od 2.000,00 kuna. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne postoje nikakve druge zakonske osnove na temelju kojih bi ovaj Sud još dodatno ovu, ionako izuzetno ublaženu kaznu, dodatno ublažio. Osim toga, okrivljenik mora shvatiti da svako postupanje za sobom povlači određenu posljedicu. Svrha kažnjavanja je da se svakom okrivljeniku i društvu u cjelini ukaže na to da protupravno ponašanje nije prihvatljivo, da zaslužuje osudu, te da se svatko takvog ponašanja treba kloniti. Ukoliko bi se u konkretnom slučaju okrivljenikova žalba uvažila, postupanje Suda bi bilo direktno u suprotnosti sa svrhom kažnjavanja. Uz sve navedeno, ističe se da je okrivljenikova žalba paušalna i ničim nije potkrijepio navode o lošoj materijalnoj situaciji.

6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj Sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje okrivljenikovo uzdržavanje, kao niti uzdržavanje osoba koje je okrivljenik dužan uzdržavati.

7 . Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenike.