REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj : 14 Povrv-129/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu toga suda Vesni Valetić u pravnoj stvari tužitelja G.b. d.d. u stečaju, OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku S.B. odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika J.Č., OIB:…, O., i 2. tuženice J.C., OIB: …, Z., oboje zastupani po punomoćniku H.H. odvjetnici iz Z., i protiv 3. tuženice G.K., OIB: …, R., radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 8.lipnja 2022., temeljem čl.335. st.4 ZPP-a dana 5.srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M.J. iz V.G. poslovni broj Ovrv-367/15 od dana 12.veljače 2015.godine kojim je izrečeno da su tuženi dužni tužitelju platiti iznos od 17.517,29 EUR-a plativo u kunama prema srednjem tečaju iz tečajne liste HNB-a na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.12.2014. na iznos glavnice od 4.609,24 EUR-a u protuvrijednosti kuna, te trošak platnog naloga u iznosu od 5.340,94 kuna i predvidivih troškova u iznosu od 2.019,50 kuna.

II/ Nalaže se tužitelju da 1.tuženiku J.Č. i 2.tuženiku J.C. plati parnični trošak u iznosu od 27.500,00 kuna u roku petnaest dana.

Obrazloženje

1.Na tužiteljev prijedlog Javni bilježnik M.J. iz V.G. je 2.veljače 2015.godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-367/15, kojim je izrečeno da su tuženi dužni tužitelju platiti iznos od 17.517,29 EUR-a plativo u kunama sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.12.2014. na iznos glavnice od 4.609,24 EUR-a u protuvrijednosti kuna, te trošak platnog naloga u iznosu od 5.340,94 kuna, sve u roku od 8 dana.

2.Tuženi su protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijeli prigovor u kojem navode da je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja, prigovaraju visini potraživanja i izračunu zatezne kamate, pa predlažu isto staviti izvan snage i postupak nastaviti po pravilima kao po prigovoru protiv platnog naloga, slijedom čega predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3.Tijekom postupka pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (stranica 5 spisa), Ugovor o prodaji motornog vozila s obročnom otplatom kupovne cijene (stranica 19-26 spisa), Sporazum od 1.ožujka 2004. (stranica 27-30 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Ovr-720/09 od 26. siječnja 2009. (stranica 31-32, 63-65 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Ovr-720/09-50 od 27.veljače 2012. i poštanska dostavnica (stranica 33-35 spisa),presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-861/07-2 od 20.prosinca 2008.(stranica 54-56 spisa), pregled uplata (stranica 61-62 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z.R. (stranica 67-78 spisa) i dopunskim očitovanjem istog (stranica 92 spisa).

4.Iz spisa ovog predmeta, sada poslovni broj gornji, razvidno je da je predmetni ovršni postupak pokrenut 12.veljače 2015., te je povodom prigovora 1., 2. i 3.tuženika, kao ovršenika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-14339/2015 od 30.listopada 2015. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika M.J. iz V.G. poslovni broj Ovrv-367/15 od dana 12.veljače 2015.godine u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, a po pravomoćnosti istog postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.Ocjenom izvedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

6.Sporna je zastara, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7.Pročitavši Sporazum od 1.ožujka 2004. (stranica 27-30 spisa) sud je utvrdio da su isti sklopili G.l. d.o.o. i G.B. d.d., te istim potvrđuju sklapanje Ugovora o prodaji tražbine s osnova ugovora navedenih u prilogu, pa tako i predmetnog Ugovora o prodaji motornog vozila s obročnom otplatom kupovne cijene sklopljenog između stranaka, pri čemu valja napomenuti kako nije sporno da je tužitelj G.b. d.d. u stečaju pravni slijednik G.l. d.o.o.

8.Pročitavši Ugovor o prodaji motornog vozila s obročnom otplatom kupovne cijene od 21.srpnja 1997. (stranica 19-26 spisa) utvrđeno je:

- da su G.L. d.o.o., kao prodavatelj osobnog vozila, 1.tuženik J.Č., kao kupac, 2. tuženica J.Č. i 3. tuženica G.K., obje kao jamci platci u svojstvu solidarnih dužnika, sklopili ugovor o prodaji motornog vozila s obročnom otplatom kupovne cijene dana 21.srpnja 1997. solemniziran po Javnom bilježniku V.P. iz Z. pod brojem OU- 2008/97-1 dana 21.srpnja 1997.

- da je predmet prodaje osobno vozilo marke FIAT, tip Punto 55 S 5P, godina proizvodnje 1997. za kupovnu cijenu u iznosu do 61.493,96 kuna koji iznos izražen u DEM predstavlja protuvrijednost iznosa od 17.249,36 DEM,

- da je tuženik platio iznos učešća od 15% u protuvrijednosti od 2.034,12 DEM,

- da se preostali iznos fakturne cijene uvećan za kamatu u protuvrijednosti od 15.215,24 DEM kupac, ovdje 1.tuženik, obvezao isplatiti u 48 jednakih jednomjesečnih rata svaka od 316,98 DEM od kojih prva rata (obrok) dospijeva 21.kolovoza 1997., a zadnja rata bi dospijevala 21.srpnja 2001.,

- da su člankom 8. navedenog ugovora prednik tužitelja G.L. d.o.o., kao prodavatelj, i 1.tuženik J.Č., kao kupac, sklopili Sporazum prijenosom vlasništva navedenog osobnog vozila na prodavatelja u svrhu osiguranja novčanog potraživanja prodavatelja po osnovu tog ugovora, kojim je kupac dao suglasnost da prodavatelj može neposredno na temelju tog Ugovora protiv kupca tražiti prisilnu ovrhu radi predaje u posjed predmetnog osobnog vozila,

- da članak 14. predmetnog Ugovora o prodaji s obročnom otplatom kupovne cijene glasi: „U slučaju dospijeća kupca kao dužnika u zakašnjenje s otplatom najmanje dvije uzastopne rate iz članka 3. odmah dospijeva na naplatu cjelokupna preostala obveza kupca za plaćanje kupovne cijene iz ovog ugovora. Prodavatelj u tom slučaju ima pravo na jednostrani otkaz ovog ugovora uz aktiviranje svih ugovorenih instrumenta osiguranja.",

- da su za osiguranje obročne otplate kupovne cijene 1.,2. i 3. tuženici uručili prodavatelju po jednu ovjerenu i potpisanu vlastitu bjanko mjenicu.

9.Pročitavši prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Ovr-720/09 od 26. siječnja 2009. (stranica 31-32, 63-65 spisa) utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Ovr-720/09 podnesen dana 23.svibnja 2008., rješenje o ovrsi izdano 26.siječnja 2009., a isti ovršni postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Ovr-720/09-50 od 27.veljače 2012. uručeno punomoćniku tužitelja 12.ožujka 2012. (poštanska dostavnica stranica 35 spisa).

10.Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z.R. (stranica 67- 78 spisa) i dopunskim očitovanjem istog (stranica 92 spisa), koje sud kao objektivno i stručno prihvaća u cijelosti, utvrđeno je da su dva uzastopna nepodmirena obroka dospjela dana 22.prosinca 1997., pa je, dakle, 22.prosinca 1997. kupovna cijena u cijelosti dospjela na naplatu.

11.U ovom konkretnom slučaju nije prijeporno da kupovna cijena nije plaćena u cijelosti, nije prijeporno da je nastupila situacija neplaćanja dviju uzastopnih mjesečnih obroka, ali je sporno je li nastupila zastara tražbine tužitelja, kao i iznos neplaćenih obroka (rata).

12.Odredbom čl.388. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91,73/91, 111/93, 3/94, 91/96, 7/96,112/99,88/01; dalje skraćeno: ZOO/91) kojeg valja u konkretnom slučaju primijeniti temeljem odredbe čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05/, 41/08, 125/11,78/15, 29/18; dalje skraćeno: ZOO/05) propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

13.Odredbom iz čl. 360. ZOO/91 propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze i da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze s time da se sud ne može obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

14.Odredbom čl. 361. ZOO/91 propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok je odredbom čl. 362. ZOO/91 propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

15.Odredbom iz čl. 379.st.1. ZOO/91 propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon predviđa kraći rok zastare.

16.Imajući u vidu članak 14.predmetnog Ugovora o prodaji s obročnom otplatom kupovne cijene, utvrđenu činjenicu su dva uzastopna nepodmirena obroka dospjela dana 22.prosinca 1997., čime je cijelo potraživanje dospjelo na naplatu po samom Ugovoru 22.prosinca 1997., slijedom čega podnošenje prijedloga za ovrhu dana 23.svibnja 2008.godine nije prekinulo tijek zastare, jer je zastara potraživanja nastupila protekom roka od deset godina računajući od 22.prosinca 1997., tj. 22. prosinca 2007., a ni tužitelj ne tvrdi da bi prije 23.prosinca 2007. zatražio predaju predmeta kupoprodaje, osobnog vozila, odnosno pokušao naplatu dospjelog potraživanja.

17.U konkretnom slučaju tužitelj i ne tvrdi da nisu plaćena dva uzastopna obroka, već tvrdi da je predmetno potraživanje dospjelo s danom dospijeća zadnjeg obroka, tj. 22.srpnja 2001., odnosno tvrdi da je zadnja rata koja je dospjela 21.rujna 1998. plaćena 20.siječnja 2000., pa bi zadnja rata iz Ugovora dospjela dana 21.studenog 1998. sukladno članku 14.predmetnog Ugovora.

18.Prema mišljenju ovog suda, iz izvedenih dokaza, nedvojbeno proizlazi da je odredbom članka 14. Ugovora između stranaka ugovoreno da neotplaćeni iznos kupnje na obročnu otplatu dospijeva na naplatu trenutkom neplaćanja dviju uzastopnih obroka (rata), dakle, navedenom ugovornom odredbom stranke su odredile kada se cijeli kredit smatra dospjelim na naplatu, a ako bi se i polazilo od toga da odredba članka 14. Ugovora nije jasna, tada bi ju trebalo tumačiti sukladno čl. 100. ZOO/91, u korist strane koja nije pripremila i predložila ugovor, a to su tuženici, a ne tužitelj.

19.Nadalje, razvidno je da je predmetnim Ugovorom i to člankom 8. Sporazumom o osiguranju od 21.srpnja 1997. točkom I radi osiguranja tražbine, vlasništvo na kupljenom motorom vozilu od strane 1.tuženika preneseno na tužitelja

– prodavatelja, te da je u točki II Sporazuma ugovoreno da tužitelj može neposredno na temelju Ugovora protiv 1.tuženika zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje u posjed predmetnog motornog vozila, nakon dospijeća osigurane tražbine. Nadalje, iz članka 11. Ugovora i stanja spisa je razvidno da su tuženici dana 21.srpnja.1997.godine dali po jednu ovjerenu i potpisanu vlastitu bjanko mjenicu s mjeničnim očitovanjem, također iz čl.14. Ugovora i provedenog vještačenja je razvidno, da je cijela tražbina dospjela na naplatu dana 22.prosinca 1997. Tijekom ovog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj ovrhu pokrenuo u predmetu Ovr-720/09 dana 23.svibnja 2008. (gotovo 11 godina nakon dospijeća 22.prosinca 1997.).

20.Valja napomenuti kako je tužitelj sporazumom o osiguranju postao vlasnikom prodanog motornog vozila, te je na ime osiguranja tražbine imao i bjanko mjenice svih tuženika, pa je samim time, o dospijeću cijele tražbine dana 22.prosinca 1997.godine, imao i obvezu pristupiti realizaciji ugovorenih sredstva osiguranja - zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje u posjed svojeg motornog vozila i aktivirati bjanko mjenice, čime bi se uvelike umanjila obveza tuženika s osnove ovdje predmetnog Ugovora ( vozilo je u trenutku dospijeća tražbine bilo korišteno od strane kupca tek 4 mjeseca). Već je više puta u nizu sudskih odluka zauzeto mišljenje suda da se sredstva osiguranja moraju realizirati čim se za to ispune ugovorni uvjeti, a to je dospijeće cijele tražbine na naplatu, a vjerovnik koji ne pristupi realizaciji danih sredstava osiguranja pridonosi uvećanju duga dužnika i samim time se niti ne zna koja bi to u ovom trenutku bila nepodmirena glavnica na koju bi onda tekle zatezne kamate da je tužitelj na vrijeme pristupio realizaciji ugovorenih i danih sredstava osiguranja. U ovoj situaciji zbog opisanog nečinjenja tužitelj više ne može osnovano tvrditi da zatezne kamate teku na čitavu nepodmirenu glavnicu budući da uopće nije pristupio realizaciji sredstava osiguranja, premda je kao dobar gospodarstvenik to bio obvezan, imajući u vidu da su sredstva osiguranja bila ugovorena ugovorom u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, čime je u bitnom dijelu pridonio nastanku odnosno održanju predmetnog duga tuženika u znatno višem iznosu nego što je bilo nužno i svojom neaktivnošću nedvojbeno je pridonio uvećanju štete koju trpe tuženici, jer je tužitelj preuzimanjem gotovo novog motornog vozila i aktiviranjem bjanko mjenica još tijekom prosinca 1997. godine imao pravo i obvezu vratiti većinu ili cijelo svoje potraživanje, a kako je to propustio uraditi postalo je nemoguće utvrditi koji bi eventualno dio glavnice ostao nepodmiren, a na koji bi onda tekle zatezne kamate. Kako to proizlazi iz stanja spisa temeljem Ugovora i sporazuma o osiguranju, tužitelj je još uvijek vlasnik predmetnog motornog vozila, dug je dospio u cijelosti, a tužitelj nije pristupio realizaciji osiguranja tražbine.

21.Slijedom dosad navedenog utvrđeno je da je potraživanje tužitelja u zastari i valjalo je presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I/ (čl. 451. stavak 3 Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 ;dalje skraćeno: ZPP).

22.Valja napomenuti kako dokaze na okolnost visine potraživanja tužitelja i to izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (stranica 5 spisa), pregled uplata (stranica 61-62 spisa), i financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z.R. (stranica 67-78 spisa) i dopunskim očitovanjem istog (stranica 92 spisa) u dijelu koji se odnosi na visinu potraživanja sud nije posebno cijenio, upravo zbog nastupa zastare.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl.155.st.1. ZPP i tuženima J.Č. i J.C. je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za zastupanje na ročištima dana 26.10.2016., 11.10.2017., 6.10.2021. i 8.6.2022. za svaku radnju po 275 bodova (Tbr.9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; dalje skraćeno: OT), za sastav četiri obrazložena podneska za svaku radnju po 275 bodova (Tbr.8.1.OT), što uz vrijednost boda s paušalom u iznosu od 10,00 kuna iznosi ukupno 22.000,00 kuna, čemu valja pribrojiti 25%PDV na odvjetničke usluge u iznosu od 5.500,00 kuna, dakle , ukupno 27.500,00 kuna (izreka ove presude pod točkom II/.

U Svetom Ivanu Zelini, dana 5.srpnja 2022.

S u d a c :

VESNA VALETIĆ, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište za objavu i uručenje presude održano.

Stranci koja nije pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište za objavu i uručenje presude održano.

Stranci koja nije pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za žalbu teče od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda u 3 primjerka.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. 1 i 2. tuženika

Tuženici G.K.