REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10292/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene T.T., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljene T.T., podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije, broj 511-19-45/05-1-180-1/2021. od 31. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljene T.T. i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15.,70/17. i 118/18.), okrivljena T.T. dužna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljena T.T. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa, kažnjena novčanom kaznom od 5.000,00 kuna, s time da ukoliko u određenom joj roku plati dvije trećine novčane kazne, novčana će se kazna smatrati u cjelini plaćenom. Istim prekršajnim nalogom okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca. Nadalje, prekršajnim nalogom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i odluke o zaštitnoj mjeri. Okrivljenica navodi da joj je ovo prvi prekršaj jer je uvijek i beziznimno oprezna u prometu. Inkriminirane zgode je putovala u smjeru Zagreba na posao i zbog kašnjenja je vozilom upravljala prevelikom brzinom. Svjesna je da joj to nije opravdanje, ali smatra da joj je olakotna činjenica da do sada nije prekršajno kažnjavana i zbog toga moli ukidanje zaštitne mjere, a umjesto kazne moli izricanje opomene. Smatra da tako visoka kazna i zaštitna mjera nisu sankcije koje je nužno izricati u njezinom slučaju, tj. njoj kao mladom vozaču, te da bi se i opomenom postigla svrha kažnjavanja u smislu članka 6. Prekršajnog zakona.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ovaj Sud, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Imajući na umu da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi. Iz gore navedenog je vidljivo da je za počinjeni prekršaj okrivljenici izrečena kazna koja je odmjerena u visini posebnog minimuma i to je upravo kazna primjerena činjenici da okrivljenica do sada nije prekršajno kažnjavana, a koju činjenicu okrivljenica kao olakotnu naglašava u prigovoru. Nadalje, u odnosu na prijedlog okrivljenice da joj se izrekne opomena napominje se da u konkretnom slučaju ne postoje zakonske osnove za primjenu opomene budući da je opomenu moguće primijeniti samo za one prekršaje za koje je kao jedina kazna propisna novčana kazna do 5.000,00 kuna.

7. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle na donjoj granici, a primjerena je i težini počinjenog prekršaja kao i opasnosti od ponavljanja istog.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/013.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj Sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje okrivljenikovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić,v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, II. postaji prometne policije Zagreb, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.