Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-109/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. i optuženog J. L., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), u vezi sa člankom 5. stavak 1. točka 13. Zakona o nezastarijevanju kaznenog djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine", broj 57/11. - nadalje: ZoNKD-RP-iPP) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-17/2021-8 od 3. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog I. B., odvjetnik N. R., zz branitelja optuženog J. L., odvjetnica S. P. u zamjeni za odvjetnika D. S.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 3. veljače 2022. broj K-17/2021-8 Županijski sud u Vukovaru, temeljem članka 452. stavak 1. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/2019. - nadalje: ZKP/08.), odbijena je optužba protiv optuženog I. B. i optuženog J. L. da bi počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te u vezi članka 5. stavka 1. točke 13. ZoNKD-RP-iPP.

2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdatci optuženika i nužni izdatci nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 3. ZKP/08.) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Optuženi I. B. putem branitelja, odvjetnika N. R. i optuženi J. L. putem branitelja, odvjetnika D. S. podnijeli su odgovore na žalbu, s prijedlozima da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. U odgovorima na žalbu izjavljen je zahtjev da se optuženike i njihove branitelje izvijesti o sjednici vijeća.

5. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženog I. B., odvjetnika N. R. i zamjenice branitelja optuženog J. L., odvjetnice S. P., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te optuženog I. B. i optuženog J. L. koji su o sjednici uredno obaviješteni, pa je sjednica, na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Uvodno treba reći da su dvije ranije presude protiv istih optuženika ukinute prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika i to: presudom i rješenjem Vrhovnog suda broj I Kž-808/12-10 od 5. studenog 2015. djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na oslobađajući dio, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te rješenjem broj I Kž-281/2017-6 od 14. srpnja 2021., ukinuta je oslobađajuća presuda zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer je izreka pobijane presude u proturječju s razlozima navedene presude pa se zbog toga ista ne može ispitati.

9. Državni odvjetnik sada u žalbi navodi kako je počinjena povreda kaznenog zakona, jer je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, jer da nije nastupila zastara kaznenog progona, te da je pogrešan stav suda da kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. nije u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 13. ZoNKD-RP-iPP, budući da je u činjeničnom opisu optužnice posve jasno, konkretno i sažeto navedeno da je djelo počinjeno "u vremenu od studenog 1995. do 20. lipnja 1996. tijekom Domovinskog rata i mirne reintegracije hrvatskog P., u V. i Ž.…" te u nastavku činjeničnog opisa da "…okolnosti otežanog nadziranja zakonitosti raspolaganja imovinom gospodarskih subjekata u R. H.…" zbog čega se primjenom odredbe članka 1. citiranog potonjeg Zakona, kazneni progon može poduzeti i nakon isteka roka za zastaru, pa je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o nastupu zastare dana 20. lipnja 2018. Osim toga, žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud zanemario da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) donio rješenje I Kž 281/2017-6 dana 14. srpnja 2021., a kojim je ukinuta prethodna oslobađajuća presuda, istog prvostupanjskog suda, u povodu žalbe državnog odvjetnika, dakle "3 godine nakon nastupa navodne apsolutne zastare 20. lipnja 2018.", jer da je takva zastara doista nastupila, da je i VSRH, iz istih razloga, mogao donijeti odluku o nastupu zastare, a što s pravom nije učinio, jer u konkretnom predmetu zastara kaznenog progona nije nastupila.

10. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno donio odbijajuću presudu, jer da u "konkretnom predmetu zastara kaznenog progona nije nastupila".

11. Naime, izmijenjenom optužnicom (od 4. svibnja 2016.), optuženom I. B. i optuženom J. L., stavljeno je na teret da su počinili kazneno djelo zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavku 1. i 2. KZ/11., u vezi sa člankom 5. stavkom 1. točkom 13. ZoNKD-RP-iPP. Prvostupanjski je sud, očito (a i osnovano), prihvatio izmjenu pravnog i zakonskog opisa osnovnog kaznenog djela od strane ovlaštenog tužitelja, budući da kazneno djelo iz članka 337. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), koje se optuženicima ranije stavljalo na teret, ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 246. KZ/11. U konkretnom je slučaju kazneno djelo iz članka 246. KZ/11. blaže za počinitelja od kaznenog djela iz članka 337. KZ/97. jer, prema odredbama KZ/11., znatna imovinska korist, odnosno znatna šteta postoji kada vrijednost imovinske koristi, odnosno štete, prelazi 60.000,00 kuna, a ne 30.000,00 kuna kao što je to bilo po KZ/97. Kako je, dakle, povišen imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, to je KZ/11. blaži za optuženike od KZ/97.

11.1. U činjeničnom opisu djela navedeno je da su počinjena "…u vremenu od studenog 1995. do 20. lipnja 1996., tijekom Domovinskog rata i mirne reintegracije hrvatskog P., u V. i Ž.…", te da su optuženi "…I. B. kao direktor društva … V., a… J. L. kao član Upravnog odbora, a od 11. prosinca 1995. kao predsjednik Nadzornog odbora navedenog društva,…zajednički i prema prethodnom dogovoru, suprotno navedenim zaduženjima, u cilju pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti … a na štetu društva … d.d. stjecanjem nekretnina društva uz višestruku manju naknadu od stvarne vrijednosti zaključivanjem ugovora o robno-novčanim kreditima s davateljima zajma … koristeći navedena svojstva i ovlasti, te okolnosti otežanog nadziranja zakonitosti raspolaganja imovinom gospodarskih subjekata u R. H.…". Međutim, u daljnjem tekstu činjeničnog opisa djela nije opisano na koji način su optuženici iskoristili okolnost "…otežanog nadziranja zakonitosti raspolaganja imovinom gospodarskih subjekata u R. H.…", niti su u činjeničnom opisu opisane, a niti naznačene okolnosti, koje bi ukazivale da su inkriminirane radnje počinjene zloupotrebljavanjem činjenice da je u tijeku Domovinski rat i da se iskorištavalo stanje u kojem se R. H. nalazila u vrijeme počinjenja djela, pa da bi se za terećeno djelo moglo zaključiti da ima obilježja ratnog profiterstva.

12. Stoga je pravu prvostupanjski sud kada je prilikom izvođenja zaključka imao u vidu ponajprije činjenični opis terećenog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11., a potom isto povezao sa člankom 7. ZoNKD-RP-iPP, u kojem su navedeni uvjeti koji trebaju biti ispunjeni da bi se kaznena djela navedena u članku 2., 3., 4., 5. i 6. ZoNKD-RP-iPP, mogla smatrati kaznenim djelima ratnog profiterstva, a između ostalog, da je postupcima i poslovima ostvarena nesrazmjerna protupravna imovinska korist koja mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.

12.1. Opisane okolnosti iz optužnice da je u tijeku Domovinski rat i proces mirne integracije, te da se otežano nadzirala zakonitost raspolaganja imovinom gospodarskih subjekata u R. H., nije ni na koji način dovedeno u vezu s postupanjem optuženih I. B. i J. L. u odnosu na njihova konkretna postupanja opisana u izmijenjenoj optužnici da bi se isto, kao zakonski temelj, moglo podvesti pod kazneno djelo ratnog profiterstva, jer nije opisano na koji način su optuženici I. B. i J. L. "…iskorištavali otežano nadziranje zakonitosti raspolaganja imovinom gospodarskih subjekata u R. H.…", ako se ima na umu samo mjesto počinjenja terećenog kaznenog djela, a koje je u Ž. i V. Također, nije opisana nesrazmjernost imovinske koristi koju su svojim postupanjem ostvarili optuženici I. B. i J. L. te u čemu bi ona nadilazila "običnu" protupravnu imovinsku korist propisanu člankom 246. KZ/11.

13. Prema tome, nije u pravu državni odvjetnik, koji smatra da je prvostupanjski sud u tom smislu izveo pogrešan zaključak "da kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. nije počinjeno u svezi člankom 5. stavka 1. točke 13. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije", budući da sam vremenski okvir počinjenja djela za koje se optuženici terete, a koji se podudara s činjenicama da je u tijeku Domovinski rat i vrijeme mirne reintegracije hrvatskog P., u V. i Ž., nije sam za sebe dovoljan da bi se mogao primijeniti ZoNKD-RP-iPP. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenični opis terećenog kaznenog djela opisuje "klasične" kriminalne aktivnosti iz sfere gospodarskog kriminala na koje se citirani zakon iz gore izloženih razloga ne može primijeniti.

14. Kako je prema činjeničnom opisu djela iz izreke presude, kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., kako je ono optuženicima stavljeno na teret, počinjeno u vremenu od studenog 1995. do 20. lipnja 1996., a za navedeno kazneno djelo se može izreći kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina, te kako prema članku 81. stavku 1. alineji 3. KZ/11. za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina, kazneni progon zastarijeva za 20 godina u kom slučaju bi zastara nastupila 20. lipnja 2016., pa je u pravu prvostupanjski sud, kada je u skladu s citiranom odredbom i odredbom članka 81. stavak 3. KZ/11. kojom je propisano, da ako je prije proteka rokova iz stavka 1. članka 81. KZ/11., donesena prvostupanjska presuda, da se zastara kaznenog progona produljuje se za 2 godine, potom utvrdio da je u konkretnom slučaju, dana 20. lipnja 2018. nastupila zastara kaznenog progona za kazneno djelo koje je optuženicima I. B. i J. L. stavljeno na teret.

15. Što se tiče žalbenih navoda državnog odvjetnika kako se iz odluke VSRH I Kž- 281/2017-6 od 14. srpnja 2021. može zaključiti da nije nastupila zastara 2018., jer bi u suprotnom i VSRH donio takvu odluku, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalitelju skreće pozornost da je tom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske "ukinuta oslobađajuća presuda zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer je izreka pobijane presude u proturječju s razlozima navedene presude, pa se zbog toga ista ne može ispitati". Dakle, kada je presuda obuhvaćena takvom bitnom povredom zbog koje se ne može ispitati, o drugim pravnim pitanjima ne može se niti odlučivati dok se iste ne otklone, pa je pogrešan zaključak državnog odvjetnika da bi iz te ukidne odluke proizlazilo kako zastara nije nastupila.

16. S obzirom da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.