K-332/19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Marini Boko, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Meri Novaković, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika V. P., zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO- DO-290/19 od 26. ožujka 2019., nakon javno održane rasprave 13. travnja i 30. lipnja 2022. u nazočnosti optuženika, oštećenika žrtve I. P. i zamjenice

Općinske državne odvjetnice u Splitu – Sanje Selman, 5. srpnja 2022., objavio je i

p r e s u d i o

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog ovog suda broj K-332/19 od 2. travnja 2019. protiv optuženika, stavlja se izvan snage.

OPTUŽENIK: V. P., OIB: …sina pok. J. i pok.

A., rođene V., rođenog … u  S., s  prebivalištem  u mjestu

O., O. k. S., državljanin

Republike Hrvatske, bez zanimanja, primatelj invalidnine u iznosu od oko 2.000,00 kuna mjesečno,  nezaposlen,  sa  završenom osnovnom školom, neoženjen, bez djece,

lošeg  imovnog  stanja,  bez  imovine,

neosuđivan

k r i v  j e

II. što je 11. veljače 2019. oko 07,30 sati u mjestu O., za vrijeme dok se njegov brat, I. P. zajedno sa suprugom I. P. nalazio

ispred staje koja se nalazi neposredno ispod obiteljske kuće, u nakani da ga ozbiljno ustraši, s balkona svoje obiteljske kuće vikao i psovao ga, a potom mu uputio riječi prijetnje: "Ubit ću tebe i krave ako budeš dirao staju u Š.!", a što je kod I. P. izazvalo strah za vlastiti život i živote njegove obitelji te za njegovu imovinu,

III. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i uništiti mu materijalni opstanak, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

IV. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u daljnjem tekstu: KZ/11).

V. Temeljem članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona/11 optuženik V. P. se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

VI. Temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona/11 optuženiku V. P. se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako optuženik po pravomoćnosti ove presude u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

VII. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08 u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku/08 dužan je optuženik V. P. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) koji iznos predstavlja paušalnu svotu u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo Split podnijelo je Općinskom sudu u Splitu, 29. ožujka 2019. optužnicu pod brojem K-DO-290/19 protiv optuženika, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak. 2. i 4. Kaznenog zakona/11.

2. Temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08, kazneni nalog ovog suda broj K- 332/19 od 2. travnja 2019., stavljen je izvan snage.

3. Rješenjem Kov-281/19 od 30. svibnja 2019. u predmetu je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu K-DO-290/19.

4. Prilikom očitovanja o krivnji optuženik je kazao da se ne smatra krivim.

5. Imajući u vidu očitovanje optuženika dokazni postupak je započeo izvođenjem dokaza.

5.1. U dokazne svrhe ispitan je svjedok oštećenik žrtva I. P., svjedokinja M. P. i svjedokinja I. P.

5.2. U dokazne svrhe pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

6. Stranke pozvane po sudu izjavile su da nemaju novih dokaznih prijedloga.

7. Optuženik je u svojoj obrani kazao da se 11. veljače 2019. oko 7,30 sati u mjestu O., se odlučio obratiti svom bratu I. P., jer je bio nezadovoljan njegovom ponašanjem u odnosu na optuženikovu imovinu. Ujutro je izašao na balkon svoje obiteljske kuće, a oštećenik žrtva I. P. je bio ispred staje u neposrednoj blizini optuženikove obiteljske kuće. Optuženik je kazao da je oštećeniku žrtvi kazao "Da ne dira ništa moje, i da ne želim njegovo zlato, a on neka ne dira ni moju ruzinavu brokvu". To je sve što mu je kazao. Nije psovano i nije vikao. Da bi ubrzo došla oštećenikova supruga I. i počela vikati "Sve je ovo moje…", optuženik tvrdi da joj je bio cilj pozvati policiju jer je i ranije znala zvati policiju. Između optuženika i brata tj. oštećenika žrtve se ne vodi građanski postupak radi imovine. Želi im sve najbolje, ne mrzi ih. Optuženik kaže da nije oženjen, živi sam u svoj obiteljskoj kući, nema djece, prije više od 30 godina je dobio status invalida, tako da prima invalidninu u iznosu od 2.000,00 kn i od toga živi. Siguran je da između njega optuženika i brata oštećenika žrtve više neće biti problema, pri tome misli i na oštećenikovu obitelj.

7.1.. Potom je optuženiku predočen dio iskaza svjedoka oštećenika žrtve I. P. u dijelu kada ovaj navodi: "..uputio prijetnju riječima…Š..." te je optuženik kazao da to nije izjavio.

7.2. Potom je optuženiku predočen dio iskaz svjedokinje I. P.:"…uputio prijetnju riječima…to bit..", optuženik je kazao da to nije izjavio.

7.3. Potom je optuženiku predočen iskaza M. P.:"…dok sam tako stajala čula sam…i vikao..".

7.4. Nakon što su mu predočeni dijelovi iskaza svjedoka optuženik je kazao da je to je totalna laž. M. je ovog dana vidio, tj. došla je oko 6,30 u obiteljsku kuću svojih roditelja, vjerojatno je išla spavati, smatra da ništa nije mogla čuti ni vidjeti. S optuženikom da nije u dobrim odnosima. Sve je ovo isprovocirala I. P.,

kako bi se dočepala optuženikove imovine.

8. Stranke pozvane po sudu na kraju dokaznog postupka izjavile su da nemaju primjedbi kao ni novih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je zaključio da je na nedvojben način utvrđeno, da je optuženik V. P., počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 4. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

10. Ovakav zaključak suda potkrijepljen je dijelom obranom optuženika, te iskazom svjedoka oštećenika žrtve I. P., svjedokinje I. P. i

svjedokinje M. V. rođ. P..

10.1. Nesporno se optuženik 11. veljače 2019. oko 7,30 sati u mjestu O., nalazio na balkonu svoje obiteljske kuće, te se obratio svom bratu

oštećeniku žrtvi I. P., koji se nalazio sa suprugom I. P. ispred

staje koja se nalazi neposredno ispod obiteljske kuće optuženika, na adresi …

10.2. Optuženik u svojoj obrani ne navodi da bi se oštećeniku žrtvi svom bratu I. P. obratio prijetećim riječima već tvrdi da mu je kazao samo "da ne dira ništa moje, da ne želi njegovo zlato, a on neka ne dira ni moju ruzinavu brokvu". To je sve što mu je kazao. Nije psovano i nije vikao. Optuženik tvrdi da su sve isprovocirali brat I. P. i njegova supruga I. P. kojoj je bio cilj

zvati policiju.

10.3. Obrana optuženika je nelogična i neuvjerljiva, naime svjedok oštećenik žrtva I. P., uredno pozvan, nakon upozorenja suda da može koristiti blagodat ne svjedočenja jer je optuženik njegov brat, je na raspravi izjavio da ne želi svjedočiti, te da nije zainteresiran za kaznenim progonom optuženika. Kako je ovaj prethodno propisno upozoren da će se njegov iskaz moći koristiti kao dokaz to je sud pročitao njegov iskaz, koji je ovaj dao djelatnicima PP S. 14. ožujka 2019. potom je sud pročitao iskaz i svjedokinje I. P., uredno pozvane na raspravu,

propisno upozorene po djelatnicima policije, te nakon upozorenja suda da može koristiti blagodat ne svjedočenja jer je optuženik brat njezinog supruga, supruga oštećenika žrtve I. P. je izjavila da ne želi svjedočiti te je sud pročitao njezin iskaz od 14. ožujka 2019. koji je dala djelatnicima policije.

10.4. Svjedok oštećenik žrtva I. P. je potvrdio navode iz obrane optuženika da se 11. veljače 2019. nalazio u dvorištu svoje obiteljske kuće te u staji koja se nalazi ispod kuće zajedno sa suprugom I. P., da bi u jednom

trenutku optuženik izišao na balkon svoje obiteljske kuće i ničim izazvan stao vikati na oštećeniku žrtvu, psovati, na što oštećenik žrtva nije reagirao, kako je optuženik bio sve glasniji, nije prestajao vikati i psovati, oštećenik kaže da mu se o bratio i pitao ga što hoće", na što mu je optuženik dva puta uputio prijetnju riječima "ubiti ću tebe i krave ako budeš dirao staju u Š." Oštećenik žrtva navodi da je ove riječi mogla čuti i njegova supruga I. koja mu je sugerirala da ide kući te da će ona pozvati policiju.

10.5. Svjedokinja I. P. je potvrdila da se 11. veljače 2019. nalazila u dvorištu svoje obiteljske kuće i u staji koja se nalazi ispod njihove obiteljske kuće. U jednom trenutku optuženik je izišao na balkon svoje kuće koji gleda prema njihovoj staji, te kada je ugledao oštećenika žrtvu I. P. ničim izazvan stao vikati i galamiti na njega psovao mu, I. P. nije se obazirao na riječi optuženika, već

je ušao u staju, kada je Ivica ponovo izišao iz staje optuženik mu je uputio riječi "odnio si mi grede, ubit ću te, vidit ćeš što će to bit" koje riječi je svjedokinja čula i kazala suprugu da se ne raspravlja s optuženikom već da ide u kuću i da zove policiju što je I. P. i uradio. Optuženik da je i na nju vikao.

10.6. Da je ove prigode bilo vike i povišenih tonova od strane optuženika potvrdila je i svjedokinja M. V. rođ. P. kći oštećenika žrtve, gdje je

tada stanovala te je kazala da se njena spavaća soba nalazi tako da gleda prema staji vlasništvo roditelja, a balkon da je u nizu s balkonom optuženika, te da ju je 11. veljače 2019. probudila vika i galama od strane V. P., te je ustala i vidjela kako optuženik stoji na svom balkonu, viče i galami na I. P. i I.

P., njene roditelje, nije izašla na svoj balkon od straha da i na nju ne bi počeo galamiti, te je čula da optuženik "viče" I. "da ne uzima, da ništa ne dira, da ne dira grede i da će ga ubiti ako bude dirao grede", iako je I. P. otišao iz dvorišta da je optuženik nastavio vikati na I..

10.7. Svjedok oštećenik žrtva I. P. je na raspravi kazao da ne želi svjedočiti da nije zainteresiran za kazneni progon optuženika, što upućuje na zaključak da je oštećenik žrtva kod činjenice da je optuženik njegov brat odlučio na neki način ovaj događaj zaboraviti i ne podizati tenzije, jer ipak oni i dalje žive u neposrednoj blizini.

10.8. Optuženik smatra da oštećenik i njegova obitelj prisvajaju njegovu imovinu, međutim oštećenik žrtva i njegova supruga o tome nisu iskazivali, između optuženika i brata I. P. se ne vodi građanski postupak, pa stoga nije jasno

o kojoj bi se spornoj imovini radilo.

10.9. Kod činjenice da oštećenik žrtva nije zainteresiran za kazneni progon očito je da je oštećenik žrtva ovog dana pozvao policiju jer je kako kaže u svom iskazu bio u strahu za sebe i svoju obitelj, a optuženika se bojala i kći oštećenika M. V. rođ. P., a iz iskaza supruge oštećenika I. P.

proizlazi da se optuženik i njoj obratio povišenim tonovima.

10.11. Sve upućuje na zaključak da je optuženik ničim izvan 11. veljače 2019. se oštećniku žrtvi obratio povišenim tonom oštećeniku i ovom kazao prijeteće riječi koje je svjedok oštećenik žrtva kazao u svom iskazu a koje prijeteće riječi su na strani oštećenika izvale strah za vlastiti život i živote njegove obitelji te za njegovu imovinu. Naime, oštećenik žrtva I. P. je od države dobio poticaj za uzgoj

goveda pa bi mu u slučaju da je optuženik ostvario svoje prijetnje što nije od značaja za ostvarenja obilježja kaznenog djela, bio uništen materijalni opstanak tj. njegova imovina.

10.12. Obrana optuženika je nelogična i neuvjerljiva, očito usmjerena k izbjegavanju kaznenog progona, te kada je optuženik kazao da je oštećeniku samo kazao "Da ne dira ništa moje, i da ne želim njegovo zlato, a on neka ne dira ni moju ruzinavu brokvu“, to nije ničim potkrijepljeno jer su svjedok oštećenik žrtva I. P., svjedokinja I. P. i svjedokinja M. V. rođ. P.

vjerodostojno opisali postupanje optuženika i u bitnom ponovili koje je riječi ovaj kazao oštećeniku. To što ima manjih odstupanja u iskazima svjedoka je logično jer nije za očekivati da su svi detaljno i okolnosno sukladno iskazuju, imajući u vidu protek vremena i činjenicu da svjedoci I. i M. nisu bile nazočni u trenutku kada je optuženik oštećeniku žrtvi izrekao prijeteće riječi koje su navedene u činjeničnom opisu, tj. svjedokinja M. V. rođ. P. je bila u svojoj sobi, a svjedokinja I. P. je opisala galamu i dio riječi koje je čula da ih je

optuženik uputio njenom suprugu, ali ova je ponovila da je optuženik u više navrata oštećeniku žrtvi uputo riječi "ubit ću te.." pa čak da je i njoj prijetio, što se optuženiku ne stavlja na teret.

10.13. Ovakvo postupanje optuženika kada on ničim izazvan u ranim jutarnjim satima kada je ugledao oštećenika i njegovu supruge se ovome obraća povišenim tonom, galami viče psuje i prijeti, pri tome ozbiljno da će ga usmrtiti i uništiti mu materijalni opstanak pri tome oštećenik je optuženikov brat, bliska osoba, upućuje na zaključak da optuženik hoće da na strani oštećenika izazove strah za vlastiti život i život njegove obitelji i njegovu imovinu, što mu je cilj, što se u konkretnom slučaju i dogodilo jer je svjedok oštećenik žrtva u svom iskazu potvrdio da ga je bilo strah i da je zato odlučio pozvati policiju.

10.14. Svjedoci I., I. i M. P. su upozoreni na dužnost da

govore istinu i posljedice ako tako ne postupe, te sud zaključuje da je oštećenik upravo zbog straha za sebe svoju obitelj i imovinu događaj prijavio policiji kako bi se zaštitio, nema razloga da iskazuje nevjerodostojno i pokreće ovaj kazneni postupak protiv vlastitog brata i tako sebe eventualno izlaže kaznenom progonu zbog davanja lažnog iskaza. Iskazi svjedoka oštećenika žrtve i njegove supruge I. i kćeri M. su logični i vjerodostojni te upućuju na logičan zaključak suda da je optuženik ove prigode ničim izazvan prijetio svom bratu bliskoj osobi da će ga smrtiti i uništiti mu imovinu.

10.15. Obrana optuženika je nelogična i neuvjerljiva i u suprotnosti s tijekom postupka izvedenim dokazima. Nesporno je optuženik kada je kazao da je optuženiku „samo“ kazao "da ne dira ništa moje, i da ne želim njegovo zlato, a on neka ne dira ni moru ruzinavu brokvu" pokušao izbjeći kaznenu odgovornost, što ovaj sud nije prihvatio.

11. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, optuženik je bio svjestan protupravnosti svog postupanja što mu je i bio cilj, htio je njegovo ostvarenje, tj. kazneno djelo je počinio s izravnom namjerom, čime su se njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 139. stavak 2. i 4. KZ/11.

12. Što se tiče ubrojivosti ova nije bila sporna.

13. Nakon što je na ovaj način utvrđena kaznena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini sankcije koju joj je potrebno odmjeriti.

11.1. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio optuženiku činjenicu da nije do sada osuđivan te što je oštećenik žrtva izjavio da nije zainteresiran za kazneni progon optuženika.

12.2. Na strani optuženika sud nije utvrdio otegotnih okolnosti. Sud nije uzeo obzir prekršajne osude imajući u vidu da su iste postale pravomoćne u ožujku i listopadu 2016. godine.

13.3. Imajući u vidu sve relevantne okolnosti, stupanj krivnje na strani optuženika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, procjenu ličnosti počinitelja, vodeći računa o ciljevima kažnjavanja, sud je optuženika proglasio krivim te ga temeljem članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako optuženik po pravomoćnosti ove presude u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

13.4. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi optuženika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja iz čl. 41. Kaznenog zakon/11, može ostvariti izricanjem uvjetne osude, tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

14. Kako su tijekom postupka nastali troškovi, to je temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08 u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku/08 obvezan optuženik V. P. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) koji iznos predstavlja paušalnu svotu u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

14.1. Optuženik je umirovljenik s redovitim primanjima te ga je valjalo obvezati da naknadi troškove postupka.

U Splitu, 5. srpnja 2022.

SUDAC

MARINA BOKO, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.