REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-175/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD iz Z., Regionalni ured u S., OIB ..., protiv tuženika L. – I. d.o.o. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 46.303,26 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-335/2021-7 od 13. prosinca 2021., 5. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točke I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-335/2021-7 od 13. prosinca 2021. u dijelu u kojem je određeno izvesti dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na okolnost izvršenih uplata, zatim protiv točke II. izreke tog rješenja u dijelu u kojem je za vještaka financijsko-knjigovodstvene struke određen vještak A. B. te protiv točke III. izreke tog rješenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odredio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na okolnost izvršenih uplata te dokaz vještačenjem po sudskom vještaku zaštite na radu na okolnost provedbe mjera zaštite na radu (točka I. izreke rješenja) te je odredio za vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sudskog vještaka A. B., a za vještaka zaštite na radu sudskog vještaka J. N. (točka II. izreke rješenja). Nadalje, tim je rješenjem sud pozvao tužitelja na uplatu predujma za izradu nalaza i mišljenja u iznosu od 2.500,00 kn u roku od osam dana, a tuženika na uplatu predujma za izradu nalaza i mišljenja u iznosu od 2.500,00 kn u roku od osam dana (točke III. i IV. izreke rješenja), uz upozorenje ako predujam ne bude plaćen u roku sud će odustati od izvođenja dokaza vještačenjem (točka V. izreke rješenja). Prvostupanjski je sud također naložio sudskom vještaku (pravilno, vještacima) izraditi nalaz i mišljenje u pisanom obliku i dostaviti sudu u roku od 30 dana, a strankama da se očituju na taj nalaz i mišljenje u roku od osam dana (točke VI. i VII. izreke rješenja). Premda prvostupanjski sud nije obrazložio pobijano rješenje (što nije ne morao učiniti prema članku 345. stavku 1. Zakona o parničnom postupku), očito je da je prvostupanjski sud to rješenje donio sukladno uputi drugostupanjskog suda iz odluke poslovni broj Pž-3799/20 od 12. travnja 2021. i na temelju činjenice što je tužitelj u podnesku od 20. listopada 2021. predložio provesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik; premda tuženik pobija žalbom prvostupanjsko rješenje, iz sadržaja te žalbe proizlazi da tuženik pobija to rješenje samo u dijelu u kojem je odlučeno da će se izvesti dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, zatim u dijelu u kojem je određen vještak financijsko-knjigovodstvene struke i naloženo tužitelju da izvrši uplatu predujma za trošak vještačenja. Žalitelj to rješenje pobija zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je u konkretnom predmetu riječ o sporu male vrijednosti te da je drugostupanjski sud u ukidnom rješenju istaknuo da se predmet vraća u stadij prethodnog postupka u kojem će sud prvog stupnja dopustiti strankama da predlože izvođenje dokaza koje bez svoje krivnje nisu mogle ranije iznijeti te odlučiti o izvođenju tih dokaza. Žalitelj se poziva na odredbe članka 461.a stavka 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku te smatra da je nužno da stranka obrazloži izvođenje dokaza koje nije predložila u tužbi. U konkretnom slučaju sud nije imao osnove prihvatiti prijedlog tužitelja i dopustiti izvođenje dokaza vještačenjem po financijsko knjigovodstvenom vještaku jer je tužitelj u podnesku od 20. listopada 2021. predložio izvođenje dokaza vještačenjem, ali nije obrazložio ni naveo razloge zbog kojih taj dokaz bez svoje krivnje nije morao iznijeti ranije, a nije ni predložio dokaze za utvrđivanje činjenica na okolnost da nije mogao bez svoje krivnje već u tužbi predložiti navedeni dokaz. Zbog navedenog, sud nije imao osnova prihvatiti prijedlog tužitelja za izvođenjem navedenog dokaza, tim više što se tuženik u podnesku od 6. studenoga 2021. protivio prijedlogu tužitelja za izvođenjem predloženog dokaza. Žalitelj stoga predlaže uvažiti žalbu i ukinuti rješenje u pobijanom dijelu.

3. Žalba tuženika nije dopuštena.

Ispitavši pobijane dijelove točke I. i II. izreke te točku III. izreke prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je tuženikova žalba nedopuštena.

4. Iz spisa proizlazi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-3799/2020 od 12. travnja 2021. naložio prvostupanjskom sudu da provede novi prethodni postupak na kojem će omogućiti strankama da predlože izvođenje dokaza koje bez svoje krivnje nisu mogle ranije iznijeti te će sud odlučiti o izvođenju tih dokaza; osim toga, drugostupanjski je sud naložio prvostupanjskom sudu da provede i dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu čije je izvođenje tuženik predložio u odgovoru na tužbu. Sukladno toj uputi drugostupanjskog suda, tužitelj je u podnesku od 20. listopada 2021. (koji je zaprimljen na prvostupanjski sud 22. listopada 2021.) predložio provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost izvršenih uplata (plaćanja utuženih računa), a što je tužitelj učinio i prije (ponovnog) pripremnog ročišta od 10. prosinca 2021. Sukladno navedenom, sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje.

5. Odredbom članka 292. stavka 5. Zakona o parničnom postupku je propisano da protiv rješenja kojim se određuje ili odbija izvođenje dokaza nije dopuštena posebna žalba, dok prema članku 262. Zakona o parničnom postupku nije dopuštena žalba protiv rješenja iz članka 251. tog Zakona – dakle, protiv rješenja kojim je određeno izvođenje dokaza vještačenjem po određenom sudskom vještaku.

U konkretnom predmetu, tuženik žalbom pobija dio točke I. izreke rješenja kojim je određeno izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke na okolnost izvršenih uplata, no prema ranije navedenoj odredbi članka 292. stavka 5. Zakona o parničnom postupku protiv tog dijela izreke prvostupanjskog rješenja nije dopuštena posebna žalba što znači da se taj dio rješenja može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke sukladno članku 378. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (dakle, u žalbi protiv presude). Upravo zbog navedenog, tuženikova (posebna) žalba kojom pobija taj dio prvostupanjskog rješenja je nedopuštena u smislu članka 292. stavka 5. i članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku pa ju je kao takvu (u tom dijelu) valjalo odbaciti sukladno članku 380. točki 1. istog Zakona.

6. Nadalje, budući da je dijelom točke II. izreke prvostupanjskog rješenja sud odredio za vještaka financijsko-knjigovodstvene struke stalnog sudskog vještaka A. B., a što je sud prvog stupnja učinio sukladno odredbi članka 251. Zakona o parničnom postupku, ni tuženikova žalba protiv tog dijela točke II. izreke rješenja nije dopuštena u smislu članka 262. i 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, i u tom je dijelu tuženikovu žalbu valjalo odbaciti, a sukladno članku 380. točki 1. Zakona o parničnom postupku.

7. Osim toga, budući da je pobijanom točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo tužitelju da u roku od osam dana uplati predujam troškova za izradu nalaza i mišljenja u iznosu od 2.500,00 kn, to ovaj sud nalazi da tuženik nema pravni interes žalbom pobijati tu točku izreke prvostupanjskog rješenja. Naime, upravo zbog toga što tim dijelom pobijanog rješenja sud nije naložio tuženiku da uplati predujam troškova za izradu nalaza i mišljenja vještaka (ovo je sud učinio nepobijanom točkom IV. izreke rješenja jer je i tuženik predložio izvođenje dokaza vještačenjem po sudskom vještaku zaštite na radu) nego je to sud naložio tužitelju, tuženik nema pravni interes žalbom pobijati točku III. izreke tog rješenja budući da postupanje odnosno nepostupanje tužitelja po tom rješenju (dakle, tužiteljeva ne/uplata predujma troškova vještačenja u smislu članka 153. Zakona o parničnom postupku) ni na koji način nema utjecaja na pravni položaj tuženika u ovom sporu. Upravo zbog navedenog, tuženikova žalba i u dijelu kojom pobija točku III. izreke prvostupanjskog rješenja je nedopuštena, a u smislu članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku pa ju je kao takvu (i u tom dijelu) valjalo odbaciti sukladno članku 380. točki 1. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak