Poslovni broj: 60 Povrv-1959/2021-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, po sucu pojedincu Mirjani Rubić, na prijedlog sudske savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. Š.,

odvjetnica iz S., protiv tuženice L. I. J., Split, Getaldićeva 18, OIB: …, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja I. I. R., odvjetnice iz Splita i tuženice, 5. srpnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv-2217/2021 od 8. studenoga 2021. kojim

je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 113,15 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 99,00 kn od 17. veljače 2021.,

- 14,15 kn od 17. ožujka 2021.

do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 193,75 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv- 2217/2021 od 8. studenoga 2021. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 113,15 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i nadoknaditi nastale troškove postupka u iznosu od 318,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te je radi prisilne naplate navedenih iznosa na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženika.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je izjavila pravodoban prigovor povodom kojeg je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1959/2021-3 od 25. siječnja 2022. stavljeno izvan snage rješenje javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje (stavak I. izreke), postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga u sporu male vrijednosti (stavak II. izreke) te su stranke sukladno odredbi čl. 461.a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) upozorene na sadržaj odredbi čl. 461.a st. 2., 3. i 4. ZPP (stavak III. i IV. Izreke).

3. Tužitelj u podnesku od 14. veljače 2022. i dalje u tijeku postupka tvrdi da je 20. listopada 2015. s trgovačkim društvom H. T. d.d. sklopio Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/20215 s pripadajućim Aneksima te je na temelju tih ugovora stekao novčanu tražbinu prema tuženici u ukupnom iznosu od 113,15 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

3.1. Također, tužitelj tvrdi da je tuženicu obavijestio o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe).

3.2. Nadalje, tužitelj tvrdi da su predmet tužbe nepomireni računi za siječanj i veljaču 2021., a odnose se na mjesečnu pretplatu za broj 0989422160 po ugovorenoj tarifi XS max brzina koju je tuženica ugovorila s H. T. d.d. temeljem

Zahtjeva za mobilnim uslugama od 18. srpnja 2020.

3.3. Osim toga, tužitelj ističe da račun za siječanj 2021. broj 01829079688001210201 iznosi od 99,00 kn, dok je račun za veljaču 2021. Broj 01829079688001210301 izdan na iznos od 99,00 kn ali po istome potražuje iznos od 14,15 kn koliko je preostalo dugovanje po istom, a za koji iznos ga je tužitelj otkupio. 3.4. Kao dokaze tužitelj predlaže izvršiti uvid u izvod iz otvorenih stavaka od 3. rujna 2021. (list 4 spisa), Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3- 08/20215 od 20. listopada 2015. (list 30-38 spisa), Aneks broj 1 od 27. listopada 2017. (list 39-42 spisa), Aneks broj 2 od 19. rujna 2019. (list 43-48), Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/20215 od 20. listopada 2015. i Aneksu Ugovora 1. i 2. od 16. kolovoza 2021. (list 49-51 spisa), Zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma od 18. srpnja 2020. (list 52-55 spisa), potvrdu o sklapanju ugovora (list 56-57 spisa) i prijepis računa za siječanj i veljaču 2021. (list 58-63 spisa).

3.5. Tužitelj tvrdi da tuženica nije ispunila svoje ugovorne obveze i platila račun za siječanj 2019. u iznosu od 99,00 kn koji je dospio na naplatu 16. veljače 2021. te račun za veljaču 2021. u iznosu od 14,15 kn koji je dospio 16. ožujka 2021. te predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova.

4. Tuženica u prigovoru i tijekom postupka osporava potraživanje tužitelja u bitnome navodeći da dug ne postoji jer ga je platila o poslovnici H. T.

d.d. nakon čega joj je usluga ponovno uključena te još uvijek koristi isti broj telefona. Nadalje, tuženica navodi da se ne sjeća kada je platila dug te tvrdi da nije potpisala ugovor o cesiji niti je obviještena o prijenosu tražbine.

4.1. Tuženica je kao dokaz o plaćanju duga predložila zatražiti podatke od H. T. d.d.

4.2. Iz sadržaja navoda tuženice proizlazi da predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinuti u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju je tužitelj predložio kao dokaze, dok dokazni prijedlog tuženice da se na okolnost plaćanja duga o tome zatraži podatak od H. t. d.d. ovaj sud sukladno

odredbi čl. 461.a st. 4., 5. i 7. ZPP nije uzeo u obzir jer tuženica izvođenje tog dokaza nije pravovremeno predložila. Naime, tuženica je izvođenje tog dokaza predložila tek na pripremnom ročištu održanom 1. lipnja 2022., iako je podnesak tužitelja od 14. veljače 2022. zaprimila 21. veljače 2022. te je stoga svoje dokazne prijedloge bila dužan predložiti u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljevog podneska od 14. veljače 2022., a na što je bila upozorena rješenjem ovoga suda od 25. siječnja 2022.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 113,15 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge za siječanj i veljaču 2021.

7. Nije sporno da je tuženica s H. T. d.d. u pretplatničkom odnosu temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma od 18. srpnja 2020. i potvrde o sklapanju ugovora, a kojim je ugovorena mjesečna pretplata za broj 0989422160 te tarifa XS max brzina u iznosu od 99,00 kn mjesečno.

7.1. Nije sporno da je H. T. d.d. s tužiteljem 20. listopada 2015. sklopio Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/20215, a 27. listopada 2017. Aneks broj 1 te 19. rujna 2019. Aneks broj 2, dok je Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/20215 od 20. listopada 2015. i Aneksu Ugovora 1. i 2. sklopljen 16. kolovoza 2021.

8. Sporna je aktivna legitimacija jer tuženica tvrdi da se utužena tražbina nije mogla cesijom prenijeti na tužitelja te da nije obaviještena o cesiji.

8.1. Također, sporno je da li je tuženica platila dug.

9. Uvidom u Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/20215 od 20. listopada 2015. i Aneksu Ugovora 1. i 2. utvrđenoj je da je H. T. d.d. 16. kolovoza 2021. ustupio tužitelju tražbine iz predmetnog pretplatničkog odnosa, i to tražbinu temeljem računa za siječanj 2021. u iznosu od 99,00 kn i računa za veljaču 2021. u iznosu od 14,15 kn.

9.1. Nesporno je da tuženica nije potpisala Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja, njegove Anekse niti Dodatak tom Okvirnom ugovoru, međutim, za sklapanje i valjanost predmetnog ugovora o cesiji nije bio potreban njezin pristanak te je stoga prigovor aktivne legitimacije neosnovan.

9.2. Naime, odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 12/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos tražbine zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

9.3. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka (čl. 80. st. 2. ZOO).

9.4. Nadalje, odredbom čl. 82. st. 1. ZOO propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

9.5. Odredbom čl. 82. st. 2. ZOO propisano je da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

9.6. Sukladno citiranim odredbama ZOO stranke ugovora o ustupu (cesiji) tražbine su vjerovnik (ustupitelj) tražbine i treća osoba kao primatelj tražbine, odnosno Hrvatski telekom d.d. kao ustupitelj tražbine i tužitelj kao primatelj tražbine, ali ne i tuženica koja i dalje ostaje u ulozi dužnika.

9.7. U konkretnom slučaju predmet cesije je bila tražbina iz pretplatničkog odnosa, a prijenos takvih tražbina nije zabranjen zakonom, nije riječ o tražbini strogo osobne naravi, niti o tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

9.8. Prema tome, imajući u vidu pravnu narav tražbine koja je predmet cesije, kao i nespornu činjenicu da H. T. d.d. i tuženica nisu ugovorili da H. T. d.d. neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez njezinog pristanka, u odnosu na navode tuženice da ona nije potpisala nikakav ugovor o cesiji valja odgovoriti da ona, kao dužnik, nije i ne može biti stranka ugovora o cesiji niti je za sklapanje tog ugovora bio potreban njezin pristanak.

10. Isto tako, tuženici valja ukazati da niti obavijest dužniku o sklopljenom ugovoru o cesiji nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, već da obavještavanje dužnika o cesiji ima pravni učinak jedino na ispunjenje tražbine.

10.1. Tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženicu prije podnošenja prijedloga za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) obavijestio o ustupu, već iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženica o cesiji obaviještena u trenutku kada joj je uz obavijest javnog bilježnika od 14. listopada 2021. dostavljen prijedlog za ovrhu.

10.2. Međutim, kako je obavijest javnog bilježnika od 14. listopada 2021. s prijedlogom za ovrhu dostavljena običnom poštanskom pošiljkom pa nije moguće utvrditi kojeg je dana tuženica zaprimila predmetnu pošiljku, to ovaj sud ocjenjuje da se kao trenutak saznanja tuženice za cesiju u konkretnom slučaju ima smatrati 5. studenoga 2021., a ovo stoga što tuženica podneskom od 5. studenoga 2021. osporila cesiju navodeći da ju prethodno u pogledu prijenosa tražbine nitko nije kontaktirao.

10.3. Prema tome, sukladno odredbi čl. 82. st. 2. ZOO tuženica se do 5. studenoga 2021. mogla valjano osloboditi od obveze plaćanjem utuženog iznosa Hrvatskom Telekomu d.d., a nakon saznanja za cesiju mogla se valjano osloboditi od obveze samo plaćanjem duga tužitelju.

10.4. Kako tuženica nije tijekom postupka iznijela odlučne činjenice u pogledu ispunjenja obveze jer je na pripremnom ročištu navela da se ne sjeća kada je platila tražbinu, odnosno ne zna da li je tražbinu platila prije ili nakon što je obaviještena o cesiji niti je o plaćanju tražbine priložila potvrdu o uplati ili bilo kakav drugi dokaz, to ovaj sud ocjenjuje da tuženica nije dokazala da se valjano oslobodila od obveze plaćanjem tražbine prenositelju tražbine (plaćanjem u poslovnici H. telekoma d.d.).

11. Visina i dospijeće tužbenog zahtjeva u cijelosti proizlaze iz izvoda otvorenih stavaka dužnika kao vjerodostojne isprave i prijepisa računa.

11.1. Kako tuženica nije ispunila svoje ugovorne obveze iz pretplatničkog ugovora, nakon čega je tražbina valjano prenesena na tužitelja, dužna je temeljem odredbe čl. 9. ZOO platiti tužitelju račun za siječanj 2021. broj 01829079688001210201 u iznosu od 99,00 kn i račun za veljaču 2021. broj 01829079688001210301 u preostalom iznosu od 14,15 kn.

12. Prema odredbi čl. 183. st 1. ZOO dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO je propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

12.1.Tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata tekućih od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

13. Materijalna dokumentacija koju je tužitelj priložio kao dokaze, a koja je pregledana i pročitana u ovome postupku u cijelosti se prihvaća kao dokaz jer je sastavljena uredno i nema nedostataka koji bi doveli u pitanje njezinu vjerodostojnost.

14. Slijedom navedenog održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 113,15 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavku I. izreke presude.

15. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 113,15 kn, te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 10,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

15.1. Na temelju odredbe čl. 155 ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice troškovi naknade javnog bilježnika u iznosu od 100,00 kn (čl. 5. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, "Narodne novine" broj 9/21, dalje Pravilnik) s pripadajućim PDV od 25% u iznosu od 25,00 kn (čl. 9. Pravilnika), zatim, odvjetnički troškovi u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn (Tbr.7.8. Tarife) što s PDV-om od 25% iznosi 625,00 kn, a čemu treba pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, odnosno ukupno 800,00 kn.

15.2. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

15.3. Tužitelju se ne priznaju odvjetnički troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 75,00 kn s PDV-om od 18,75 kn jer su ti troškovi sastavni dio jednokratne nagrade koja odvjetniku pripada za cijeli prvostupanjski postupak i dosuđena je pod stavkom II. izreke presude. Također, iz troškovnika ovršnih troškova ne priznaje se trošak dostave iz čl. 6. Pravilnika u iznosu od 50,00 kn s PDV-om od 12,50 kn jer bi tužitelju pravo na naknadu tog troška pripadalo samo za drugi pokušaj dostave rješenja u ovršnom postupku na adresu stranka, međutim, iz sadržaja spisa proizlazi da je dostava rješenja o ovrsi uredno izvršena iz prvog pokušaja. Osim toga, ne priznaje se niti administrativni trošak u iznosu od 30,00 kn jer tužitelj nije dokazao njihovu visinu, dok tužitelj nema pravo taj trošak obračunati PDV od 7,50 kn jer za isto nema uporišta u materijalnopravnim propisima.

15.4. Slijedom navedenog, naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 850,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke presude), dok je preko dosuđenog a do zatraženog, a za iznos parničnih troškova od 193,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (stavak III. izreke presude).

U Splitu 5. srpnja 2022.

Sutkinja

Mirjana Rubić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.

.