REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 3790/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1) M. B., OIB: …, iz S., P. ..,

pod 2) V. B., OIB: …, iz N., N. …,

… B. i pod 3) N. S., OIB: …, rođ. B., iz Z.,

L. …, sve zastupane po pun. iz odvj. ureda I. K. i J. K. u

S. protiv tuženica pod 1) V. P. L., OIB: …., iz

S., N. T. … i pod 2) D. L., OIB: …, iz S., J.

P. 12, obje zastupane po pun. M. M., odvj. u S., radi utvrđenja,

nakon glavne i javne rasprave održane dana 10. svibnja 2022. g. u prisutnosti pun. tužiteljica pod 1), 2) i 3) i pun. tuženica pod 1) i 2), dana 5. srpnja 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Ovlašćuju se tužiteljice pod 1) M. B., OIB: …, pod 2) V. B., OIB:…., i pod 3) N. S., rođ. B., OIB: ….,

temeljem presude postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. R., šuma, površine 1626 m², odnosno kat. čest. 1016

površine 1626 m², zvana K., upisane u posjedovni list broj 1061 k.o. R. na svoje ime, svaka za po 1/3 dijela, što su tužene pod 1) V. P. L. i pod 2)

D. L. dužne trpjeti uz istovremeno brisanje tuženih pod 1) i 2) kao upisanih suvlasnica, svake za po ½ dijela.

II.Dužne su tužene pod 1) i 2) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljicama pod 1), 2) i 3) na ime troškova postupka iznos od 18.225,04 kn.

Obrazloženje

Tužiteljice pod 1), 2) i 3) ustale su tužbom pred ovim sudom dana 17. svibnja 2013. g. te su navele da su izvanknjižne vlasnice i posjednice čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. R., šuma, površine 1626 m², odnosno kat. čest. 1016 površine 1626

m², zvana K., upisane u posjedovni list broj 1061 k.o. R., svaka za po 1/3

dijela. Kupoprodajnim ugovorom ''U L., 21. rujna 1962. g.'' sklopljenim između A.

B., pok. P., kao prodavatelja, i M. B., pok. S., kao kupca,

prodavatelj je, pored još jedne čestice, prodao i predmetnu česticu zvanu K..

Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u O. broj O-…. od 31. listopada 1977. g. iza smrti M. (M.) B., pok. S. njegovim nasljednicima

proglašeni su I. B., J. B., S. B. i N. (N.) B.,

svaki za po ¼ dijela. Ugovorom o diobi sklopljenim između navedenih nasljednika u R. 1981. g. s njihovim ovjerenim potpisima podijeljena je imovina koju su naslijedili iza smrti oca odnosno supruga M. B., a sastavni dio tog Ugovora je i Diobni nacrt. Prema tom Ugovoru čest. zem. 1016, tada zvana Đ., a danas

K., površine 1626 m² pripala je u vlasništvo J. B., pok. M., N.

B., pok. M. i S. B., pok. M., svakom po 1/3 dijela, temeljem čega su se navedeni upisali u posjedovnom listu broj 1061 na kat. čest. 1016 naziva K., površine 1626 m² k.o. R., kao posjednici svaki za po 1/3 dijela.

N. B., pok. M. da je svoju 1/3 dijela predmetne nekretnine prenio 1982.

g. na svoju suprugu-tužiteljicu pod 1) što da je vidljivo iz rješenja od 2. ožujka 1982. g. kada su u katastarskom operatu promijenjeni podaci za kat. čest. 1016 s imena N.

B. na ime tužiteljice pod 1) za 1/3. Tužiteljica pod 2) da je jedina i isključiva nasljednica S. B., pok. M., a tužiteljica pod 3) jedina i isključiva nasljednica J. (J.) B., pok. M.. Tužene da su u zemljišnim knjigama

za k.o. O. upisane kao vlasnice predmetne čest. zem. za po ½ dijela kao nasljednice iza smrti pok. A. B. prema rješenju o nasljeđivanju Četvrtog Opštinskog suda u

Beogradu broj O-…. od 31. svibnja 1981. g., iako nisu stvarne vlasnice. Tužiteljice,

osim iznesenih činjenica, smatraju potrebnim navesti i da su u samostalnom, poštenom, mirnom i neprekinutom posjedu čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. R. odnosno kat. čest. 1016, K., P. 1061 k.o. R., što osobno što preko svojih pravnih prednika duže od 50 godina, svaka za po 1/3 dijela, pa je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužiteljice pod 1), 2) i 3) vlasnice svaka po 1/3 dijela čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. R., šuma, površine 1626 m², odnosno kat. čest. 1016 površine 1626 m², zvana K., upisane u posjedovni list broj 1061 k.o. R. te ovlaštenje temeljem presude postići uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime, svaka za po 1/3 dijela, što su tužene pod 1) i 2) dužne trpjeti uz istovremeno brisanje tuženica pod 1) i 2) kao upisanih suvlasnica, svake za po ½ dijela.

U odgovoru na tužbu tužena pod 1) usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su netočni navodi tužiteljica da su vlasnice čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. Rogoznica, a pogotovo da tu nekretninu drže u posjedu preko 50 godina. Kupoprodajni ugovor na koji se pozivaju tužiteljice da ne sadrži zemljišnoknjižnu ni katastarsku oznaku da bi se utvrdilo o kojoj se točno nekretnini radi, već sadrži samo opisno oznaku zemljišta Križice iz čega se ne može zaključiti o kojoj se nekretnini radi jer nekretnina pod tim imenom ima bezbroj. Ugovor o kupoprodaji na koji se pozivaju tužiteljice ne udovoljava općim pretpostavkama valjanosti isprava jer potpisi na Ugovoru nisu ovjereni te nedostaje točna oznaka nekretnine. Predmetna nekretnina, nadalje, nije ušla u ostavinu iza prednika tužiteljica pok. M. B. jer se u rješenju o nasljeđivanju nigdje ne navodi z.u. 1238 k.o. R. u koji je prvotno bila upisana sporna nekretnina koja je nakon diobe između tuženih i njihovih sestara bila otpisana u novi z.u. 3841 k.o. R.. Nadalje, u Ugovoru o diobi između prednika tužiteljica da se navodi čest. zem. 1016 s nazivom Đ. te je nejasno temeljem čega tužiteljice ukazuju da je riječ o spornoj nekretnini. Stoga da su prednici tužiteljica izvršili diobu temeljem nepostojeće pravne osnove. Tužene (omaškom je navedeno tužiteljice) da su svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine stekle temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-….. od 31. ožujka 1981. g. iza pok. A. B. te su stekle po 1/5

idealnog dijela predmetne nekrenine zajedno s ostalim nasljednicama: L.

J., S. M. i V. G., te su na nasljedstvo platile porez na

promet nekretnina te se neposredno nakon donošenja rješenja upisale kao suvlasnice svih nekretnina koje su bile predmet ostavine, pa tako i sporne. Tijekom 2012. i 2013. g. da su započeli pregovori s vlasnikom t.d. Z. d.o.o. J. G. radi

kupoprodaje predmetne nekretnine. Istovremeno s pregovorima da su tužene, zajedno s ostalim nasljednicama, sklopile Ugovor o diobi suvlasničke zajednice temeljem kojeg je tuženoj pod 1), zajedno s tuženom pod 2), pripalo pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1381/2 te čest. zem. 1382/1, koji Ugovor o diobi je proveden i u zemljišnim knjigama. U svrhu realizacije kupoprodaje da su izvršene određene promjene u svrhu usklađenja površine u katastarskom operatu s podacima u zemljišnim knjigama. Naime, predmetna nekretnina da je prvotno bila upisana kao čest. zem. 1381/2, pašnjak površine 1639 m² i čest. zem. 1382/1, vinograd površine 315 m² te su iste, temeljem potvrđenog prijavnog lista Područnog ureda za katastar S., Ispostava O., broj 155/13 od 8. travnja 2013. g. u zemljišnim knjigama za k.o. R. spojene u novu čest. zem. 1381/2 površine 1626 m², a što odgovara katastarskoj oznaci 1016, površine 1626 m². Nakon provedenih izmjena tužene su zatražile i upis u posjedovni list za kat. čest. 1016 k.o. R. te je uslijedila ova tužba. Tužiteljice da nisu ni stvarne ni knjižne ni izvanknjižne vlasnice predmetne nekretnine niti su u samostalnom, poštenom, mirnom i neprekinutom posjedu preko 50 godina. Naprotiv, u posjedu koji je samostalan, pošten, miran i neprekinut upravo su tužene i njihovi pravni prednici koji su redovito obilazili nekretninu i na njoj boravili, a tužiteljice i njihovi pravni prednici nikad nisu dolazili, obilazili ili koristili predmetnu nekretninu niti polagali bilo kakva prava na tu nekretninu. Tužene (opet je omaškom navedeno tužiteljice) su prije par godina angažirale geodeta radi izmjere i označavanja niza nekretnina koje su u njihovom vlasništvu pa tako i sporne. Tužene su začuđene iz kojih razloga tužiteljice tek sada ustaju predmetnom tužbom, nakon što su tužene uredile pitanje usklađenosti u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu te izvršile upis promjena površine.

Odgovor na tužbu identičnog sadržaja podnijela je i tužena pod 2).

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 3841 k.o. R. od 15. svibnja 2013. g., 25. veljače 2015. g. i 13. rujna 2017. g., za z.u. 1238 k.o. R. od 25. veljače 2015. g. i 13. rujna 2017. g., kopije Kupoprodajnog ugovora ''U L., 21. rujna 1962. g.'', Ugovora o diobi R., 1981. g.'' s Diobenim nacrtom, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu broj O-… od

31. listopada 1977. g., rešenja o nasleđivanju Četvrtog Opštinskog suda u Beogradu broj O-… od 31. svibnja 1981. g., kopije katastarskog plana od 9. veljače 2010. g., posjedovnog lista broj 1061 za k.o. Rogoznica od 13. svibnja 2013. g., izvatka iz katastra zemljišta Područnog ureda za katastar S., Ispostave O. od 27. listopada 2009. g., rješenja Općinske uprave za katastar i geodetske poslove, Skupštine Općine O. od 2. ožujka 1982. g., rješenja ovog suda, Stalne službe u O., Odjela za zemljišne knjige broj Z-863/13 od 25. travnja 2013. g., Sporazuma o diobi nekretnina ''U Splitu, 27. ožujka 2013. g.'', povijesti promjena na k.č. 1016 (zk. č. 1381/2) k.o. R. P. ureda za katastar S., Ispostave O. od 19. lipnja 2017. g. s posjedovnim listom broj 289, od 25. srpnja 2017. g. i od 31. siječnja 2019. g. s Ugovorom o diobi R., 1981. g.'' s Diobenim nacrtom i Ugovora o darovanju ''U

O., 4. veljače 1982. g.'', Popisa arhivske dokumentacije povijesti promjena na zk. č. 1381/2 i 1382/1 k.o. R. I. za katastar nekretnina O. od 25. srpnja 2017. g. s posjedovnim listom broj 289, 400 i 26 i kopijom katastarskog plana i rješenja Republičke geodetske uprave od 22. veljače 1978. g. Sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. D. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 10. siječnja 2017. g. te je saslušao tužiteljicu pod 1) i tuženu pod 1) u svojstvu parničnih stranaka i svjedoka N. B., B. T.,

V. L., I. A. i M. P..

Nakon ovako provedenog postupka donesena je presuda pod brojem Pst 661/13 od 2. svibnja 2019. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tuženica pod 1) i 2) drugostupanjski sud je rješenjem od 5. listopada 2020. g. pod brojem Gž-695/19 ukinuo presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i o odluci o troškovima i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj P 3790/20.

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

U ovom postupku tužiteljice pod 1), 2) i 3) ustale su tužbom u kojoj su zatražile utvrđenje svog prava suvlasništva čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. R., šuma,

površine 1626 m², koja odgovara kat. čest. 1016 površine 1626 m², zvana K., te prava suvlasništva tuženica pod 1) i 2) uz istovremeni upis svog prava.

Tužiteljice su u tijeku postupka tvrdile da je spornu čest. zem. stekao njihov pravni prednik M. B., pok. S. kupoprodajom, koji pravni posao je zaključen

21. rujna 1962. g. s prednikom tuženica A. (A.) B., pok. P..

Kopiju Kupoprodajnog ugovora ''U O., 21. rujna 1962. g.'' tužiteljice su dostavile uz tužbu, a original tog Ugovora nisu dostavile. U Ugovoru je navedeno da su predmet kupoprodaje dvije čestice od kojih tužiteljice ukazuju na: ''česticu u mjestu zvano K., koja se nalazi pod šumom, čiji su mejaši ''od sjevera Općenarodna imovina, od istoka B. M., pok. M. i od zapada isti kupovnik''. Opisana je i druga čestica koja je predmet Ugovora te je za obje čestice ugovorena cijena od 130.000 dinara od čega je kupac odmah isplatio 30.000 din, a ostatak se obvezao prodavatelju isplatiti ''čim prije'', a najkasnije do konca 1964. g. Navedeno je da prodavatelj odmah taj dan (danas) pušta kupca u pravo posjeda i vječno uživanje. Ugovor su osim stranaka potpisali i svjedoci: S. K., pok P. i I.

K., pok. P. te potpisi na Ugovoru nisu ovjereni.

Tuženice pod 1) i 2) u postupku su tvrdile da predmet kupoprodaje u ovom Ugovoru nije određen na jasan način i da nema nikakvih pokazatelja da se radilo o čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. R. koja odgovara kat. čest. 1016 jer Ugovor ne sadrži bilo kakvu oznaku (ni katastarsku ni zemljišnoknjižnu) prodanih nekretnina.

Tužiteljice su, nadalje, dostavile u spis dokaz da su, nakon smrti kupca M.

B., pok. M., iza kojeg je doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda

u O. broj O-… od 31. listopada 1977. g., njegovi nasljednici međusobno podijelili ostavinu Ugovorom o diobi R., 1981. g.'' tako da je čest. zem. 1016

zvana Đ. u površini od 1626 m² pripala J. B., pok. M., N.

B., pok. M. i S. B., pok. M., sinovima ostavitelja, svakom za po

1/3 dijela. Tužiteljice su objasnile da je u ovom Ugovoru sporna nekretnina označena nazivom Đ. jer je to bio nadimak prodavatelja A. B., te je označena katastarskom oznakom i točnom površinom. Uz Ugovor o diobi dostavljen je i Diobeni nacrt, kao njegov sastavni dio, iz kojeg proizlazi na koji su način sinovi pok. M.:

J., N. i S. podijelili čest. zem. 1016 k.o. R.. Već sad treba navesti

kako je nakon identifikacije nekretnine na licu mjesta uz pomoć angažiranog vještaka geodetske struke A. D. sud zaključio da je u Diobenom nacrtu, označena kao čestica 1016, prikazana upravo sporna čest. zem. koja je predmet ovog postupka.

Nadalje, tužiteljica pod 1) u tužbi i svom iskazu navela je da je njen suprug N. B., pok. M. njoj ''prenio'' svoj suvlasnički dio ove nekretnine besplatnim pravnim poslom, te se, nakon dostave osnove za promjenu u katastarskom operatu-Ugovora o darovanju ''U O., 4. veljače 1982. g.'' potvrdilo da se radilo o darovanju, što je sud i pretpostavio postavljajući pitanja tužiteljici pod 1) koja je upotrijebila izraz ''prenio'' iz očitog nepoznavanja pravne terminologije.

Tužiteljica pod 2) tvrdila je u tužbi da je jedina nasljednica pok. S. B.,

pok. M., a tužiteljica pod 3) jedina nasljednica pok. J. B., pok. M.,

čemu se tužene nisu usprotivile.

Tužiteljica pod 1) je u svom iskazu sudu dodatno navela da nema nikakve dileme što je bio predmet kupoprodaje 1962. g. jer je njen pok. svekar M. od pok. A.

B. kupio nekretninu zvanu K., a u Ugovoru o diobi koji je njen pok. svekar zaključio s ostalim suvlasnicima bilo je navedeno da se zemlja zove Đ. jer su nekretninu zvali po nadimku prodavatelja pok. A. B. kojeg su u R. svi

zvali Đ., a obitelj njenog svekra da su zvali M.. Od trenutka kada je zemlja kupljena njen pok. svekar, a kasnije i muž i njegova braća da su bili u isključivom posjedu nekretnine na način da su rezali borove koji su smetali okolnim vlasnicima jer je nekretnina uvijek, pa i danas bila u naravi šuma, nije ograđena, na njoj nema suhozida te je kupljena iz razloga što se do ove čestice moglo doći isključivo preko zemljišta u njihovom vlasništvu jer drugog puta nije bilo. Potvrdila je da je u Ugovoru iz 1962. g. nekretnina pravilno opisana jer da se na sjevernoj strani stvarno nalazila općenarodna imovina koja je kasnije pripala obitelji njenog svekra u vlasništvo jer su je oni imali kao težaci u agraru od D., odnosno obrađivali su i radili zemlja od gazde D.,

a tako da je bilo u cijelom R.. Nekretnina sa sjeverne strane da se zove G.

gomile i ima oznaku 1018 i to su u naravi bili vinogradi, a s istočne strane graničnik je M. B., dok je sa zapada nekretnina T., s tim da je u vrijeme kupoprodaje sa zapada vjerojatno bila zemlja u vlasništvu kupca, kako je navedeno u Ugovoru, ali da se to kasnije promijenilo. Porekla je u cijelosti navod iz odgovora na tužbu da su tužene u posjedu sporne čest. zem. navodeći da te osobe ne poznaje, da nikad nije s njima bila u kontaktu i da one nisu ni znale gdje se zemlja nalazi. Prvi put da je saznala za pretenzije tuženica kada su one pokrenule pred katastrom postupak. Radnica iz katastra da joj je rekla kako tužene nisu imale pojma da je zemljište davno prodano, a da su to znale da sigurno takav postupak ne bi pokretale, jer se sada svima stvorio problem.

Tužena pod 1) u svom je iskazu ispričala sudu da se radi o nekretnini koja je bila u vlasništvu njenog pok. barbe A. kojeg su zvali Đ., koji je živio u B. i

tamo umro …. g. Iza njegove smrti njegova se supruga, a budući da nisu imali djece, odrekla nasljedstva u korist djece njegovog pok. brata Ivana odnosno tužene pod 1) i njenih sestara. Potvrdila je da nije imala saznanja za postojanje Ugovora o kupoprodaji iz 1962. g. te je općenito navela da je pok. barba A., po pričanju rođaka, uvijek govorio da ne dolazi u obzir prodaja njegovih zemalja koje da ima namjeru ostaviti djeci svog brata. Imala je saznanja da je ipak prodao jednu česticu na kojoj je kuća prema groblju, a da li je u međuvremenu još što prodavao nije znala sudu navesti. Nakon II. svjetskog rata, i to sigurno nakon 1960. g., kad je barba došao u Hrvatsku, da je svu rodbinu vodio u L. i pokazivao zemlje. Nakon što je doneseno rješenje o nasljeđivanju iz Beograda, nasljednice da su angažirale geodete koji su sve nekretnine iz ostavinske mase identificirali na terenu i iskolčili. Sjetila se da se to prvi put radilo kada je bila eksplozija u Černobilu. Potvrdila je da se iznenadila kad je u katastru saznala za kupoprodaju i navela je da ne zna što je bilo s tim, kao ni njene sestre, ali da su htjele da im nešto zemalja ostane od oca.

Što se tiče saslušanih svjedoka, svjedok N. B., suprug tužiteljice pod 1), star 88 godina, kratko je sudu naveo da ima puno zemalja, da na području K. ima više tih terena, da su prodavatelja A. B., pok. P., koliko mu se čini,

zvali Đ. i da je njegov otac od njega nešto uzimao.

Svjedok B. T., star 74 godine, naveo je sudu da se radi o zemlji

na području G. G. i rta K., koje je upisano na ime B. iz B., a

ne na ime M. B. kojeg da su svi zvali M., da je taj B. iz B.

M. prodao zemljište negdje 60.-tih godina i da je M. to zemljište obrađivao i sjekao drva, na zemljištu da je bilo vinove loze i da se radila sol odnosno da je bila solana, što mu je poznato jer je međašnik s tom zemljom. Potvrdio je da su u Kupoprodajnom ugovoru dobro opisani mejaši jer je sa sjevera bila zemlja D.

koja je kasnije pripala u vlasništvo obrađivačima, a M. B. sa strane istoka da je isto bio na zemlji D.. Kazao je i da se u naravi radi o pašnjaku, a prije da je zemljište u naravi bila šuma bračke česmine koja je posječena pa je izrastao mladi bor, a ta borova šuma da je pred nekih 10 godina skroz izgorjela jer je na području L.

R. izgorjelo nekih 500 hektara šume, pa tako i na ovom terenu. Kao neposredni susjed koji tu živi da može potvrditi da nasljednici A. iz B. kojeg su zvali

Đ. nikad nisu dolazili na zemlju. Zemljište da je ograđeno suhozidom i to sa svih strana, a mjestimično je suhozid i urušen. Svjedoci Kupoprodajnog ugovora S. i I. K. da su bili sudski vještaci za O. O., da ih je poznavao, te da se u L.

R. ništa, a pri tome je mislio na poslove sa zemljištima i nekretninama, diobe,

prodaje i slično, nije radilo bez njih. Dodao je i da je M. kupio zemlju jer nije imao puta do svoje kuće, odnosno morao je prolaziti ili okolo ili kraćim putem preko zemljišta svjedokovih roditelja i djeda i svaki put ih pitati za dopuštenje. Na kupljenoj zemlji da je bila i jedna poljska kućica za koju nije znao tko je izgradio, a tu bi M. odlagao česminu koju je brao, te se i danas na terenu vide tragovi kućice. Na kraju je naveo da su svi u selu znali da je pok. M. kupio ovu zemlju, da je koristio kao svoju i da se u mjestu uvijek znalo što je čije, a M. je i pričao od koga je kupio.

Nakon što je sud izveo dokaz uviđajem na licu mjesta te je sporna nekretnina opisana i snimljena iz zraka dronom, postalo je jasno da se u naravi ne radi o pašnjaku već je riječ o djelomično šumskom zemljištu, a djelomično o opožarenoj površini na kojoj su naslagani trupci stabala, da je na licu mjesta na jugozapadnoj granici pronađen suhozid kojeg ima i s istočne i zapadne strane, da se nisu pronašli ostaci kućice za koju je prisutna tužiteljica pod 1) navela da je ta ruševina propala, da se radilo o kokošinjcu i da su ostaci kućice od kamena u cijelosti premješteni te se nalaze iza njihove nove kuće, te da je sporno zemljište općenito teško prohodno.

Stoga su tužene u postupku smatrale da je iskaz svjedoka T.

kompromitiran na način da svjedok uopće nije govorio o spornoj čest. zem., koje mišljenje, međutim, ne dijeli ovaj sud. Prije svega, svjedok je govorio da su na licu mjesta postojali ostaci gospodarskog objekta koje sud nije pronašao na terenu jer su to tužiteljice odnijele i raščistile, a što se tiče suhozida svjedok nije pogriješio jer su na terenu zatečeni ostaci suhozida sa svih strana osim sa sjeverne. U odnosu na navod svjedoka da je zemljište kupljeno radi omogućavanja pristupa pok. M. njegovoj kući, očito se radilo o pogrešci jer je tužiteljica pod 1) u svom iskazu navela da je njen prednik zemljište kupio jer je on jedini mogao na to zemljište nesmetano pristupiti sa svog zemljišta, a ta pogreška odnosno lapsus ne čini cijelo svjedočenje ovog svjedoka netočnim i neupotrebljivim, već se, po ocjeni ovog suda, radi o svjedoku koji je neposredni susjed sporne nekretnine i čije je svjedočenje objektivno i može sudu u potpunosti rasvijetliti što se u prošlosti događalo vezano za kupoprodaju nekretnine i posjedovanje od strane prednika tužiteljica pok. M. B., pok. S., njegove supruge i sinova. Drugim riječima, iskaz ovog svjedoka sud je u najvećem dijelu prihvatio i poklonio mu vjeru.

Što se tiče svjedoka I. A., koji je tuženoj pod 1) pomagao oko identifikacije naslijeđenih nekretnina, sređivanje dokumentacije i usklađenja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja i koji je u ime i za račun tužene pod 1) vodio kupce na sporno zemljište radi razgledavanja, V. L., sina tužene pod 2), koji je zajedno s majkom bio na zemljištu nakon što je doneseno rješenje o nasljeđivanju iz B. i M. P., nevjeste tužene pod 1) koja je imala saznanja o nasljeđivanju od barbe A. iz B., radi se o svjedocima koji, kao ni tužene pod 1) i 2), sve do trenutka uvida u katastarske podatke, nisu imali nikakvih saznanja o Kupoprodajnom ugovoru iz 1962. g. i o tome tko je posjedovao zemljište prije smrti A. B. već su sudu govorili o stanju zemljišta nakon nasljeđivanja, odnosno prilikom i nakon obilaska i mjerenja s geometrima.

Prema ocjeni ovog suda dostavljeni podaci iz katastra zemljišta odnosno točnije od Ispostave za katastar nekretnina O. potvrđuju u cijelosti navode tužiteljica: da je posjednik do kupoprodaje 1962. g. bio A. B., pok. P., jer je to upis u posjedovni list 289 koji predstavlja stanje prvog poslijeratnog upisa u katastarskom operatu 1950.-ih godina, da je nakon toga došlo do izmjene katastarskog operata za k.o. R. na temelju podataka dobivenih katastarskom izmjerom i katastarskim klasiranjem zemljišta i podataka utvrđenih u postupku njihova izlaganja na javni uvid, pa je temeljem rješenja R. geodetske uprave od 22. veljače 1978. g. stupio na snagu katastarski operat za k.o. R. te je nekretnina kat. oznake 1016 upisane kulture šuma, površine 1626 m² u posjedovnom listu broj 26 upisana na ime M.

B., S. (M.) za cijelo, a daljnje se promjene u katastru slažu s interpretiranim Ugovorom o diobi iz 1981. g. i Ugovorom o darovanju iz 1982. g. te su upisane u posjedovne listove broj 1133 i 1061 k.o. R..

Stoga je sud ocijenio da je pravni prednik tužiteljica pok. M. B., pok. S. spornu čest. zem. današnje oznake 1381/2 z.u. 3841 k.o. R., katastarske oznake 1016 k.o. R. kupio Kupoprodajnim ugovorom iz 1962. g., u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed kupljene nekretnine te je nastavio posjedovati na način da su na nekretninu on i njegovi potomci dolazili, sjekli šumu te su imali i manji gospodarski objekt u koji je pok. M. odlagao posječenu česminu koja se nalazila na terenu prije nego su niknuli borovi. Drugačiji način posjedovanja, a s obzirom da se radilo o neprohodnom terenu koji je naknadno i opožaren, nije bio ni moguć.

Okolnost što je sporna nekretnina ušla u sastav ostavinske imovine nakon smrti prodavatelja A. B. te raspoređena na njegove nasljednike rešenjem o nasleđivanju Četvrtog Opštinskog suda u Beogradu broj O-….od 31. svibnja 1981.

g. nije dokaz da ostavitelj tom nekretninom nije raspolagao za života nego da o tome ili nije govorio svojoj supruzi u Srbiji i bratu i njegovoj obitelji u Hrvatskoj ili je jednostavno nekretnina ušla u sastav ostavinske mase jer nije bilo uređeno odnosno ispravljeno zemljišnoknjižno stanje, što je najčešće u praksi i slučaj.

Nakon ovakvog prikaza i ocjene prikupljenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja ovaj je sud u ranijoj, u dosuđujućem dijelu ukinutoj presudi broj Pst 661/13 od 2. svibnja 2019. g. ocijenio:

-da se radi o stjecanju vlasništva derivativnim putem, da se vlasništvo, prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje ZV), stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, pa da tužiteljice nisu mogle uspjeti s tužbenim zahtjevom kojim su zatražile utvrđenje svog prava suvlasništva iz jednostavnog razloga što one još uvijek mogu biti samo presumirane suvlasnice sporne nekretnine, radi čega je zahtjev tužiteljica pod 1), 2) i 3) u dijelu kojim su tražile utvrđenje svog prava suvlasništva ocijenjen neosnovanim i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen,

-da je osnovan zahtjev tužiteljica pod 1), 2) i 3) kojim su zatražile ovlaštenje temeljem presude postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 1381/2 z.u. 3841 k.o. R., šuma, površine 1626 m², odnosno kat. čest. 1016

površine 1626 m², zvana K., upisane u posjedovni list broj 1061 k.o. R. na svoje ime, svaka za po 1/3 dijela, što su tužene pod 1) i 2) dužne trpjeti uz istovremeno brisanje tuženica pod 1) i 2) kao upisanih suvlasnica, svake za po ½ dijela jer je sud ocijenio da su tužiteljice odnosno njihov pravni prednik pok. M. B., pok. S.,

derivativnim putem izvanknjižno stekli vlasništvo sporne nekretnine, koja je u zemljišnim knjigama pogrešno i neosnovano upisana na ime tuženica pod 1) i 2), a nakon smrti prodavatelja A. B., pok. P..

Ovakav je zaključni pravni stav suda i primjena materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje izvrgnuta kritici povodom žalbe tuženica pod 1), 2) i 3) u rješenju drugostupanjskog suda broj Gž-695/19 od 5. listopada 2020. g. te je navedeno:

-da izreka pobijane presude ničim sadržajno ne ukazuje da se u konkretnomu slučaju radi o derivativnom (izvanknjižnom) stjecanju prava vlasništva nekretnine, jer su tužiteljice ovlaštene temeljem presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine kao da se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću,

-da je ocjena ovog suda da su tužiteljice odnosno njihov pravni prednik pok. M. B., pok. S., derivativnim putem izvanknjižno stekli vlasništvo sporne nekretnine proturječna ostalim razlozima presude iz obrazloženja,

-da je primjena ZV-a, koji je stupio je na snagu 1. siječnja 1997. g., pogrešan odabir mjerodavnog propisa kod postojanja Ugovora iz 1962. g. te je navedeno da se u postupku imaju primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. g. (Narodne novine broj 73/91) i prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV. Ukazano je i da se prema pravnim pravilima OGZ-a pravo vlasništva nekretnina stjecalo i bez upisa u zemljišnu knjigu ukoliko je ugovor bio izvršen.

Uz primjenu pravnog pravila iz paragrafa 1053. OGZ-a koja glasi:

''Kupovnom pogodbom ustupa se drugome kakva stvar za neku određenu sumu novaca. Ova pogodba ide isto kao promjena među naslove, kojima se teče vlasnost. Stečenje biva tek onda kad se preda stvar kupljena. Dok stvar nije predana, podavac zadržava pravo vlasnosti.'',

treba donijeti zaključak da do stjecanja prava vlasništva od strane pravnog prednika tužiteljica pod 1), 2) i 3) došlo već u trenutku predaje posjeda zemljišta koje je predmet ovog postupka, a iz utvrđenog činjeničnog stanja koje je sud već protumačio proizlazi da je predaja ulaskom u posjed te isplata kupoprodajne cijene u cijelosti, čime je Ugovor u cijelosti izvršen, uslijedila odmah nakon zaključenja Ugovora iz 1962. g., pa je tužbeni zahtjev koji je ovaj sud prihvatio u ranijoj ukinutoj presudi, i koji sada, nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, predstavlja jedini zahtjev o kojem treba donijeti odluku, u cijelosti osnovan.

Odluka o troškovima cijelog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer tužiteljice pod 1), 2) i 3) nisu uspjele u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tužene pod 1) i 2) trebalo obvezati na naknadu parničnih troškova tužiteljicama.

Tužiteljicama je, tako, valjalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima od 26. veljače, 5. svibnja i 12. studenog 2015. g. i 25. svibnja 2017. g. po 100 bodova (ukupno 500 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 30. ožujka 2017. g.,

29. studenog 2018. g., 30. ožujka i 28. rujna 2021. g. i 10. svibnja 2022. g. i sastava podnesaka od 23. rujna 2015. g. i 17. veljače i 18. rujna 2017. g. po 25 bodova (ukupno 200 bodova) te trošak zastupanja na ročištima od 11. prosinca 2014. g., 19. rujna 2017. g. i 19. ožujka 2019. g. po 50 bodova (ukupno 150 bodova).

Ukupan broj bodova od 850 valjalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja tri osobe (od 20%) iz Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa) i pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife. Iznos koji se dobije na opisani način (10.200,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu tužbe i presude (po 850,00 kn) trošak uviđaja i vještačenja u ukupnom iznosu od 3.775,04 kn te tako dobiti iznos od 18.225,04 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz izreke presude pod točkom II.

U Splitu, 5. srpnja 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).