REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 73/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. S., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-117/2018-24 od 8. svibnja 2018. i presuda Županijskog suda u Zadru broj Kž-250/2018-4 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-117/2018-24 od 8. svibnja 2018. je, na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u cijelosti ostavljena na snazi presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-694/2016-7 od 7. studenoga 2016. Tom je presudom I. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, dok mu je na temelju članka 58. stavaka 2. i 3. KZ/11. opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Samoboru broj K-225/2012 od 11. listopada 2012. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. KZ/97. i uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, nakon čega je I. S. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. I. S. je u tu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 26. listopada 2017. do 8. svibnja 2018. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenoj M. V. je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.893,36 kuna dosuđen u cijelosti te je I. S. naloženo da navedeni novčani iznos isplati oštećenici u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude. Na
III Kr 73/2022-3
temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkama 1. do 8. te stavkom 3. ZKP/08. I. S. je na ima paušala sudu obvezan naknaditi iznos od 1.000,00 kuna te na ime ostalih troškova kaznenog postupka iznos od 2.418,00 kuna, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
1.1. Presudom Županijskog suda u Zadru broj Kž-250/2018-4 od 26. veljače 2021. odbijena je žalba optuženog I. S. kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-117/2018-24 od 8. svibnja 2018.
2. Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni I. S. putem branitelja, odvjetnika I. R. zbog "povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih Člankom 468. Stavka 2. Kaznenog zakona", s prijedlogom da "Sud usvoji ovaj Zahtjev te ukine pobijane Presude i vrati predmet na ponovno postupanje Prvostupanjskom sudu."
3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je sa spisom predmeta, a u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske, čija je zamjenica u odgovoru na zahtjev od 8. travnja 2022. broj Ksm-DO-34/2022 predložila da se isti odbije kao neosnovan. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu navodi da u prvostupanjskoj presudi nije obrazloženo na temelju čega se smatra utvrđenim postojanje njegove prijevarne namjere te da nije naveden "niti jedan dokaz ili razlog" za zaključak prvostupanjskog suda da je on imao prijevarnu namjeru već u trenutku stupanja u odnos s oštećenicom. Smatra da prvostupanjska presuda stoga nema razloga o odlučnim činjenicama, a kako je riječ i o pravu na obrazloženu sudsku odluku u smislu članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14. – dalje: Ustav) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija), tvrdi da je prvostupanjski sud time počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
5.1. Tvrdnjama zahtjeva da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama – prijevarnoj namjeri - u biti se ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Zbog tog se razloga, međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti budući da to nije predviđeno odredbom članka 517. ZKP/08. No, te tvrdnje podnositelja zahtjeva ne bi bile osnovane ni u tom slučaju, dakle, ni kada bi zakonom i bilo predviđeno podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz tog razloga. Naime, prvostupanjski sud je postojanje prijevarne namjere na strani osuđenika obrazložio jasnim, dostatnim i valjanim razlozima (stranica 5., pasusi 2. i 3. presude Općinskog suda u Osijeku broj K-117/2018-24 od 8. svibnja 2018.). Budući da je osuđenik istovjetne navode isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude podnesenoj po tadašnjem branitelju, odvjetniku A. S., i to u okviru žalbene osnove bitne povrede
III Kr 73/2022-3
odredaba kaznenog postupka, o istima se očitovao i drugostupanjski sud. Taj je sud zaključio da nije ostvarena ni u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a ni bilo koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje drugostupanjski sud pazi u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08. Pri tome je posebno istaknuo da u odnosu na obrazloženje prijevarne namjere "u cijelosti prihvaća navode iz pobijane presude."
5.2. Podnositelj zahtjeva stoga nije u pravu ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud posljedično počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
6. Osuđenik u zahtjevu zatim navodi da je prvostupanjski sud propustio procijeniti iskaz oštećenice u smislu novih činjeničnih navoda koje je on iznio u svojoj obrani, a iz kojih proizlazi da na njegovoj strani nije postojala prijevarna namjera. Nadalje, da je zatražio profesionalno liječenje od ovisnosti koje je trajalo 6 mjeseci, za koje vrijeme je prekinuo kontakte s vanjskim svijetom. Smatra da je prvostupanjski sud, zbog toga što sve navedeno nije uzeo u obzir, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
6.1. Premda su istaknuti navodi zahtjeva podneseni pozivanjem na zakonom dopuštenu osnovu podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, istima se sadržajno prigovara činjeničnim utvrđenjima u pravomoćnoj presudi i traži njihova preocjena, pri čemu se zapravo ponavljaju žalbeni razlozi, a sve u namjeri da se izazove odluka suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu. Budući da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev osuđenog I. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan ni u tom dijelu.
7. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 5. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Marin Mrčela, izv.prof., v.r.
