Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-455/2022-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice D. F. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku T. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grad Z. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. R., dipl.iur., službenici Ureda za zastupanje, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 25 Pr-15931/2021-9 od 5. siječnja 2022., 5. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15931/2021-9 od 5. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja proglasio se stvarno nenadležnim (točka I.), te odlučio nakon pravomoćnosti spis ustupiti stvarno nadležnom Upravnom sudu u Zagrebu (točka II.).
2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi navodi da pregledom pobijane odluke nije moguće utvrditi na temelju kojeg zakona i koje zakonske norme je sud utvrdio da se radi o sporu iz nadležnosti Upravnog suda u Zagrebu. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o pravu tužiteljice koje proizlazi iz radnog odnosa. Stoga tužiteljica upućuje na odredbu članka 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) kojim se propisuje pojam radnika i to na način da se radnikom, između ostalog, ima smatrati namještenik, službenik i sl. Okolnost da je tužiteljica pokrenula postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu ni na koji način ne isključuje tužiteljičino pravo da u ovom predmetu utemelji svoj zahtjev na odredbama Zakona o radu. Neprihvatljivim i pritom u potpunosti neobrazloženim drži stajalište suda da pokretanje postupka pred Upravnim sudom samo po sebi predstavlja razlog nenadležnosti radnog suda. Navodi da predmetnom tužbom, traži da se odluka tuženika proglasi nedopuštenom u skladu s odredbama Zakona o radu te da se tužiteljica vrati na radno mjesto koje je zajamčeno ugovorom o pravu povratka u službu, a sve jer su tužiteljici nezakonito uskraćena prava iz radnog odnosa. Stoga tužbeni zahtjev nisu identični, jer tužiteljica u ovom postupku traži utvrđenje nedopuštenosti (sukladno odredbama Zakona o radu), dok se u upravnom postupku zahtjeva poništenje rješenja. Tužiteljica dodatno ističe kako je pobijano rješenje u suprotnosti s postupanjem suda u drugim i sličnim slučajevima Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2369/2020, a u kojem predmetu je iznesen prijedlog za izazivanja sukoba nadležnosti sve prema odredbi članka 23. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), a sud je odbio postupati po takvom prijedlogu.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužiteljica u žalbi ne obrazlaže o čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s člankom 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je odluka tuženika i to rješenja od 28. lipnja 2021. klasa UP/II-112-02/21-03/136, Urbroj: 251-03-01/2-21-2 kojim se odbija zahtjev tužiteljice za povratak u službu nije dopušteno uz nalog tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto službenice u Stručnoj službi gradonačelnika Grada Z. ili na drugo radno mjesto iste stručne spreme, iste ili približne složenosti poslova.
8. U tužbi navodi da je temeljem Ugovora o pravu povratka u službu sklopljenim između tužiteljice i tuženika dana 29. lipnja 2013., Klasa: 122-02/13- 01/116, Urbroj: 251-03-01-13-1 tužiteljici priznato pravo povratka u službu na radno mjesto unutar iste stručne spreme, iste ili približne složenosti poslova, a sukladno odredbi članka 5. Ugovora tužiteljica je podnijela zahtjev za povratak u službu u roku od 30 dana od dana prestanka dužnosti članice uprave trgovačkog društva Z. H. d.o.o. tj. 29. lipnja 2013. Navodi da je tuženik rješenjem klasa: UP/II-112-02/21- 03/136, Urbroj 251-03-01/2-21-2 od 28. lipnja 2021. odbio zahtjev tužiteljice za povratak u službu, a tužiteljica je protiv navedene odluke tuženika uložila zahtjev za zaštitu prava dana 13. srpnja 2021.
9. Tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje istako prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu jer rješenje tuženika od 28. lipnja 2021., klasa: UP/II-112-02/21-03/136, Ur.broj: 251-03-01/2-21 kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, za povratak u Stručnu službu gradonačelnika, kao neosnovan, je upravni akt u smislu odredbe članka 5. stavak 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi ("Narodne novine" broj 88/08 i 61/11, 4/18 i 112/19 – ZSN).
10. Postupajući po takvoj tužbi sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti osnovan budući da se radi o upravnoj stvari u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, a sve sukladno Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 94/16 i 29/17 – dalje ZUS), a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela tužbu Upravnom sudu sa identičnim zahtjevom za vraćanje na rad.
11. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja prema kojem za odlučivanje kojim se osporava zakonitost konkretnog rješenja stvarno je nadležan Upravni sud, a time i ocjena da se u ovom slučaju radi o stvarnoj nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.
12. Naime, predmetno rješenje tuženika od 28. lipnja 2021. donijeto je na temelju odredbe članka 5. stavak 1. Zakona o službenicima i namještenicima.
13. Prema odredbi čl. 5. Zakona o službenicima i namještenicima o prijemu u službu, rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika kao i o prestanku službe, odlučuje se rješenjem (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovog članka donosi pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu (stavak 2.). O imenovanju i razrješenju pročelnika upravnog tijela te drugim pravima i obvezama pročelnika odlučuje rješenjem općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan (stavak 3.).
14. Stoga je rješenje tuženika Klasa: UP/I-112-02/21-03/136, Ur.broj: 251-03- 01/2-21-2 od 28. lipnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice razriješene članice uprave trgovačkog društva Z. H. d.o.o., za povratak u Stručnu službu gradonačelnika, kao neosnovan, upravni akt, pa bi za odlučivanje o zakonitosti tog rješenja stvarno nadležan bio Upravni sud, a sukladno odredbi članka 22. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82715, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje Zakon o sudovima).
15. Budući da sud prvog stupnja nije stvarno nadležan za postupanje po tužbi žaliteljice, isti je pravilno u povodu prigovora tuženika, oglasio se stvarno nenadležnim i spis odlučio dostaviti Upravnom sudu na postupanje.
16. U odgovoru na žalbene navode tužiteljice valja ukazati da Zakon o službenicima i namještenicima uređuje prijem u službu te prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza službenika i namještenika (članka 1.), dok prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalne jedinice uređuju se zakona i na temelju zakona donesenim propisima (članka 3.), a kolektivnim ugovorom mogu se uređivati materijalna i druga prava službenika i namještenika koji sklapaju ovlašteni predstavnici sindikata i općinskih čelnika, gradonačelnik, odnosno župan, s tim da se pitanja koja nisu uređena tim zakonom ili posebnim zakonima, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnog ugovora, primjenjuju opći propisi o radu.
17. Prema tome, tek ako zakonom (općim ili posebnim) kojim se uređuju službenički odnosi, podzakonskim aktom, a ni kolektivnim ugovorom nije uređeno određeno pravno pitanje, na to pitanje primjenjuje se opći propis o radnim odnosima.
18. Imajući u vidu da je Zakonom o službenicima i namještenicima propisano da je rješenje za koje tužiteljica traži da se utvrdi nedopuštenim upravni akt protiv kojeg se može podnijeti žalba , a protiv rješenja kojim je odlučeno o žalbi, pokrenuti upravni spor, proizlazi jasno da je upravni sud nadležan odlučivati o zakonitosti tog rješenja, zbog čega se prvostupanjski sud osnovano oglasio stvarno nenadležnim.
19. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci, 5. srpnja 2022.
Sudac
Helena Vlahov Kozomara, v.r.
