REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:8 Kž-417/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. K. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-458/2016 od 14. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog G. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženog G. K. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom T. K. d.d., tako što je optuženik Gabrijel Knežević dužan oštećenom T. K. d.d., …, OIB: …, isplatiti iznos od 41.358,06 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznos od 10.146,41 kn od 30. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 17.165,30 kn od 11. lipnja 2015. pa do isplate i na iznos od 14.046,35 kn od 12. lipnja 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi G. K. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi G. K. putem branitelja T. A., odvjetnika u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom prihvatiti žalbu optuženika i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

5. Žalbu je na temelju članka 464. stavak 2. ZKP/08. u korist optuženika podnijela i njegova izvanbračna supruga M. L. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavak 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 2. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i stavak 3. ZKP/08. te odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08. s prijedlogom da se „pobijana presuda u cijelosti poništi i optuženika oslobodi krivnje, jer nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“.

6. Ovaj drugostupanjski sud je obje žalbe optuženika, kako žalbu podnesenu putem branitelja, tako i žalbu njegove izvanbračne supruge podnesenu u korist optuženika, razmatrao kao jedinstvenu s obzirom da se sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju.

7. Žalba nije osnovana.

8. Nije u pravu žalitelj kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdeći da je presuda proturječna sama sebi, da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava.

9. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud dao logične, uvjerljive i iscrpne razloge za sve činjenice bitne za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu, odnosno je li optuženik počinio kazneno djelo ili ne, pri tome nema nikakvog proturječja između odlučnih činjenica, izreke presude i obrazloženja, kao niti sadržaja isprava ili iskaza opisanih u obrazloženju i samih iskaza ili isprava, a sve ostalo što o tome optuženi u svojim žalbama navodi odnosi se zapravo na pitanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, konkretno, je li optuženi G. K. u konkretnom pravnom poslu s oštećenim trgovačkim društvom K. d.d. postupao s prijevarnom namjerom, o čemu će biti govori kod obrazlaganja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Tvrdnja žalitelja da je u prvostupanjskom postupku povrijeđena odredba članka 6. stavak 1. ZKP/08., čime sugerira da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. nalazeći da je povreda članka 6. stavak 1. ZKP/08. i diskriminacija svjedokinje M. L. „na način da su se posprdno odnosili prema njezinom iskazu“ što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, je neosnovana. Sadržajno ukazujući na diskriminaciju, pri tome bi se trebalo raditi o diskriminaciji po nekom od osnova izričito navedenih u članku 6. stavak 1. ZKP/08., što „sprdanje s iskazom“ sigurno nije, žalitelj iskazuje svoje viđenje ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedokinje M. L., što pak predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iz spisa proizlazi da je svjedokinja M. L. ispitana na raspravi 3. veljače 2021., kojoj su prisustvovali osim državnog odvjetnika i optuženika, predstavnik oštećenika i branitelj optuženika odvjetnik T. A. i nitko od prisutnih nije iznio ikakve primjedbe ili prigovore na način ispitivanja svjedoka, kao i na način unošenja sadržaja iskaza ove svjedokinje u zapisnik s rasprave, što bi u skladu s odredbom članka 410. stavak 4. ZKP/08. bilo zabilježeno u zapisniku s rasprave. S obzirom da nisu u zapisnik s rasprave pravovremeno unesene ikakve nepravilnosti vezane uz tijek rasprave, naznačeni žalbeni navodi optuženika su neosnovani.

12. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba, prije svega, napomenuti da u ovom postupku nije sporno da je optuženik u inkriminiranom razdoblju bio vlasnik ugostiteljskog obrta C. bar P., da je zaključio ugovor o kupoprodaji robe sa trgovačkim društvom K. d.d., da je oštećenom trgovačkom društvu predao bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna, kao i da je u tri navrata od oštećenika preuzeo robu u ukupnoj vrijednosti od 41.358,06 kuna koju po isteku roka za plaćanje nije platio.

13. Za ocjenu egzistencije bitne sastavnice kaznenog djela prijevare bilo je odlučno utvrditi je li optuženi G. K. u trenutku zaključenja inkriminiranog pravnog posla postupao s prijevarnom namjerom. Za ocjenu prijevarne namjere potrebno je detaljno analizirati sve okolnosti zaključenja inkriminiranog pravnog posla, poslovanje optuženikova obrta u vrijeme zaključenja posla, u vrijeme dospijeća tražbine iz pravnog posla kao i nakon toga te s tim u vezi ponašanje optuženika.

14. Točno je da su prije zaključenja pravnog posla s obrtom optuženika djelatnici T. K. d.o.o. s optuženikom, kao klijentom s kojim do tada nisu imali veleprodajnu suradnju, zatražili osnovnu dokumentaciju koja se odnosila na status obrta, nakon čega su zaključili ugovor i odobrili rok dospijeća plaćanja 15 dana od dana preuzimanja robe te im je optuženik predao bjanko zadužnicu, što je bio uvjet zaključenja ugovora. Time što su djelatnici oštećenog trgovačkog društva provjerili osnovnu dokumentaciju optuženikova obrta i prihvatili njegovu zadužnicu, ne znači da nisu mogli biti dovedeni u zabludu optuženikovim ponašanjem i vjerovati da će optuženik u roku dospijeća platiti tražbinu.

15. Analizirajući podatke o kretanju sredstava na računu obrta optuženika u P. banci Z. prema kojim u trenutku izdavanja zadužnice na računu nije bilo novčanih sredstava u visini iznosa na zadužnici, da su mu jedine uplate od otvaranja računa kod banke 29. srpnja 2014. bila uplata utrška 19. kolovoza 2014. u iznosu od 150,00 kuna te 22. kolovoza 2014. uplata od zavoda u ukupnom iznosu od 25.000,00 kuna, koja sredstva su potom ovršena radi naplate ovršne osnove iz 2007. po Izjavi o suglasnosti zapljene s naslova kredita iz 2007., prvostupanjski je sud zaključio da je u vrijeme zaključenja ugovora s oštećenim trgovačkim društvom optuženik znao da na računu obrta nema novaca. 15. Osim toga, prema dopisu P. banke Z. d.d. proizlazi da je banka 1. ožujka 2015., dakle, prije zaključenja inkriminiranog pravnog posla, uputila obavijest pred otkaz ugovornog odnosa za predmetni račun te potom i pisani otkaz ugovora jer nje podmirio obveze po računu. Da je znao u kakvom je stanju poslovni račun njegova obrta proizlazi i iz činjenice što je svoju izvanbračnu suprugu tražio prije zaključenja pravnog posla s T. K. d.d., ukoliko papiri njegova obrta „ne prođu“ da mu ona kao odgovorna osoba tvrtke J.“ d.o.o. izda zadužnicu.

16. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da optuženik nije ispunio svoju tražbinu iz razloga što T. J. d.o.o. nije platilo njegovom obrtu za isporučene usluge noćenja, doručka i večere te boravišne pristojbe za razdoblje od 1.-30. travnja 2015. u iznosu od 25.875,00 kuna, 30. lipnja 20155. za isporučene usluge domjenaka od 7. svibnja 2015. i 25. svibnja 2015. u ukupnom iznosu od 7.295,14 kuna te 1. lipnja 2015. za razdoblje od 1.-31. svibnja 2015. za razna pića u iznosu od 12.628,98 kuna. Posve ispravno prvostupanjski sud nije predmetne račune prihvatio kao vjerodostojnu dokumentaciju, a s obzirom da je u vrijeme izdavanja istih transakcijski račun optuženikova obrta kod P. banke Z. d.d. bio od 21. svibnja 2015. zatvoren, kao i imajući u vidu iskaz svjedoka P. Ć. koji je naveo da su pirotehničari kao pojedinci bili dužni plaćati svoje račune stoga nije bilo ikakvog razloga da se izdaju računi za usluge koje su isti koristili, a na pirotehničarsku tvrtku za koju rade i u kojoj je izvanbračna supruga optuženika odgovorna osoba. Osim toga, na vjerodostojnost izdanih računa ukazuje i činjenica što je tvrtka J. d.o.o. uredno poslovala, optuženik se na nju oslonio u ispunjenju uvjeta za poslovanje s oštećenim K. d.d. tražeći od izvanbračne supruge M. L. da mu u slučaju potrebe izda zadužnicu svog trgovačkog društva pa je neživotno da niti djelomično ne bi podmirila svoje obveze prema optuženikovom obrtu, a da su stvarno i egzistirale.

17. Nadalje, ispravno je sud ocijenio i prepisku između izvanbračne supruge optuženika M. L. i pravnice V. iz K. navodeći da ista ne dovodi u pitanje ocjenu suda je li optuženik postupao na inkriminirani način posebno kada se ima u vidu da optuženik ne spori da od dospjeća tražbine u lipnju 2015. pa do danas oštećeniku nije platio niti dio duga, stoga je iskazana volja optuženika za komunikacijom s oštećenim trgovačkim društvom i podmirenje duga nakon pokretanja kaznenog postupka samo pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

18. S obzirom na sve istaknute okolnosti, a nakon sveobuhvatne analize svih provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi S. Š. postupao s prijevarnom namjerom u trenutku zaključenja ugovora o poslovnoj suradnji s oštećenim trgovačkim društvom K. d.d. kao i da se u njegovom ponašanju stječu svi bitni elementi kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11., a žalitelj ove zaključke suda nije svojom žalbom uspješno osporio.

19. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je u međuvremenu promijenio svoj način života, ima dvoje djece koje mora uzdržavati, radi u očevoj tvrtki, odradio je kaznu zatvora zamijenjenu radom za opće dobro, što se pokazalo kao svrsishodniji način kažnjavanja od kazne zatvora.

20. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11 odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da je otac dvoje malodobne djece, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost, dosadašnju osuđivanost pa i zbog kaznenih djela protiv imovine što ukazuje da dosadašnji kazneni postupci i izrečene kazne nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da ne čini kaznena djela.

21. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne te otegotne okolnosti, kako i da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, što je bliže zakonski propisanom minimumu, a koja kazna je primjerena stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, ponašanju optuženika nakon počinjenje djela te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro, a za što se zalaže žalitelj, nije moguće optuženiku izreći jer je prethodno osuđivan, a rad za opće dobro se prema članku 55. stavak 1. KZ/11. ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Optuženik je osuđen presudom Općinskog suda u Sisku broj K-66/2017 od 16. listopada 2019., pravomoćnom istoga dana zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju jedna godina koja je zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Niti nekom blažom zatvorskom kaznom, a s obzirom na dosadašnju osuđivanost optuženika, se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

22. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Mirjana Rigljan, v. r.