REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1308/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. Š., OIB: …, i tuženika N. Š., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1624/2016-2 od 1. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-384/15-14 od 15. lipnja 2016., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima da tužitelju naknade štetu u iznosu od 345.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi u visini stope koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju tekućom od 15. rujna 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5% poena, te da tužitelju naknade troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -proč. tekst, i 25/13-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici zbog učinjene prijevare i sudjelovanja u istoj naknade štetu u iznosu od 345.000,00 EUR-a utemeljen na tvrdnjama:

- da je tužitelj na prijedlog tuženika stupio u kontakt s osobama po imenu F. i G. P., sa kojima je dogovorio da će im uz proviziju zamijeniti određeni iznos valute EUR iz većih apoena u novčanice iste valute u manjim apoenima;

- da je prva razmjena izvršena u Z., a druga u M. 14. rujna 2007., kada je tužitelj predao iznos od 345.000,00 EUR-a, a u zamjenu dobio krivotvorene novčanice, točnije obične fotokopije;

- da su tuženici odgovorni, jer su sudjelovali u toj prijevari, dok je tuženik N. Š. i osobno bio prisutan kod predaje novca:

- da tuženici osporavaju bilo kakvu povezanost s novčanim transakcija tužitelja kao i sudjelovanje u istom.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da prema službenim podatcima MUP-a 14. rujna 2007. tuženik N. Š. nije putovao u Italiju, slijedom čega da isti nije mogao biti prisutan prilikom zamjene novčanica 14. rujna 2007. u M., kako to tvrdi tužitelj;

- da iz izvedenih dokaza uopće ne proizlazi da bi se vodili kazneni postupci protiv tuženika;

- da je tužitelj podnio kaznenu prijavu tijelima progona u Italiji protiv osobe G. P. i njegovog suradnika F. iz sadržaja koje proizlazi da je tužitelj osobno sa navedenim osobama obavljao kontakte i osobno dogovarao razmjenu novčanica;

- da iz očitovanja USKOKA proizlazi da se protiv tuženika ne vodi kazneni postupak, već se po prijavi tužitelja tek provode izvidi;

- da je svjedok M. P. nesporno sa svog bankovnog računa podigao devizna sredstva, te ih dao tužitelju u svrhu zamjene novčanica, sa čim je svjedok bio upoznat, no iz iskaza svjedoka proizlazi da o ulozi tuženika u spornom događaju nema nikakvih neposrednih saznanja, već samo iz priče tužitelja;

- da iz očitovanja VIP-a proizlazi da ne raspolaže podatkom o osobi koja je u razdoblju od lipnja do prosinca 2007. koristila brojeve mobitela 0915422065 i 0915059407 iz razloga što se radilo o tzv. prepaid brojevima za koje korisnici nisu prijavili svoje osobne podatke, a da se podaci o ostvarenoj komunikaciji čuvaju određeno vrijeme odnosno 12. mjeseci od dana obavljene komunikacije na temelju čl. 209. st. 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama, te nisu u mogućnosti udovoljiti zahtjevu;

- da je svjedokinja G. N. telefonskim putem nazvala uređujućeg suca i opravdala svoj dolazak zbog bolesti i tom prilikom navela da joj o predmetnoj stvari nije ništa poznato (službena bilješka, list 98 spisa), a da nakon što je upoznat s navedenim u nastavku postupka tužitelj nije inzistirao na saslušanju ove svjedokinje, niti je predlagao njezino dovođenje.

8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev jer da tužitelj nije dokazao da bi tuženici bili odgovorni za štetu tužitelju.

9. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti činjenično utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, pri čemu je ukazao da se tužitelj svjesno i „radi lake zarade“, kako je to u svom iskazu naveo, upustio u jedan u najmanju ruku vrlo sumnjiv i rizičan posao sa osobama G. i F. P. sa kojima se izravno dogovarao i komunicirao te svjesno prihvatio posao u kojemu mu netko nudi značajnu sumu novca, samo zato da novčanice EUR-a iz većih apoena, zamjeni u novčanice iste valute manjih apoena, iako to vrlo jednostavno može obaviti u svakoj mjenjačnici ili banci, pa da u tom slučaju nema elemenata prijevare i zablude kao osnove za naknadu štete, u smislu odredbe čl. 284. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), na koji se tužitelj poziva, poglavito ne u odnosu na tuženike, pa čak i u slučaju da su tužitelju navedeno predložili.

10. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

12. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, učinjenoj po oba suda, jer da je tužitelj tijekom postupka ukazivao da postoji niz direktnih i posrednih dokaza koje treba izvesti i pribaviti, a iz kojih bi se moglo pravilno utvrditi činjenično stanje iz kojeg je vidljivo da su tuženici zapravo svojim koordiniranim aktivnostima nakon kupoprodaje vozila prvo „namamili“ tužitelja kod zamjene novčanica u Zadru s krajnjim ciljem da ga oštete za puno veći iznos u Italiji, a što da su nižestupanjski sudovi propustili sagledati tako da je očito da i prvostupanjska i drugostupanjska presuda imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

13. Tužitelj u reviziji iznosi opširne razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, pri čemu isti zapravo pobija činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP). Kod toga tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, odnosno ocjenjuje što je iz izvedenih dokaza trebalo zaključiti, a što također ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

14. Pobijana, a također i prvostupanjska presuda, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su u suglasju s izvedenim dokazima, pri čemu valja napomenuti da o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud (čl. 220. st. 2. ZPP-a), ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, pa presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

15. Kako iz činjeničnih utvrđenja, u koje ovaj revizijski sud nije ovlašten ulaziti niti ih preispitivati, proizlazi da je tužitelj osobno s osobama G. P. i F. dogovarao i komunicirao da će im uz proviziju zamijeniti novčanice valute EUR iz većih apoena u novčanice iste valute manjih apoena, tužitelj se kao odrasla, poslovno sposobna i obrazovana osoba doista svjesno i „radi lake zarade“ upustio u vrlo sumnjiv i rizičan posao, koji se legitimno može obaviti u svakoj mjenjačnici ili banci, iz čega je drugostupanjski sud opravdano zaključio da u tom slučaju nema elemenata prijevare i zablude kao osnove za naknadu štete, u smislu odredbe čl. 284. ZOO-a, pa čak i u slučaju da su tuženici tužitelju navedeno i predložili.

16. Naime, prijevara je izazivanje zablude kod drugog, a kako je tužitelj znao i mogao znati u što se upustio kada je pristao izvršiti zamjenu novčanica uz proviziju u Italiji s osobama G. P. i F. isključena je zabluda te tužitelj na kojem je teret dokaza ničim nije dokazao da je doveden prijevarnim ponašanjem u zabludu od strane tuženika, slijedom čega su pravilno nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev.

17. Zbog svega navedenog pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.