REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 252/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. C. iz D., BiH, OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. J., odvjetniku u S., protiv tuženika J. N. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., radi brisanja uknjižbe i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1770/2016 od 27. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1056/13 od 16. prosinca 2015., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Utvrđuje se da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva u korist uknjiženog J. N. pok. L. na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6098/18, Z.U. 3036, K.O. P., te se nalaže brisanje ove uknjižbe i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.

2. Nalaže se tuženiku da iseli iz kuće i garaže izgrađenih na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6098/18, Z.U. 3036, K.O. P., anagrafske oznake P., te da istu kuću, garažu i pripadajući vrt, slobodne od osoba i svojih stvari, preda u posjed tužiteljici, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.240,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4.1. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje pravne nevaljanosti uknjižbe prava vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci prvostupanjske presude, te zahtjev za brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjeg stanja uz predaju nekretnine u posjed tužiteljice, koji zahtjev tuženik osporava navodima da je kao pošteni stjecatelj nekretninu stekao s povjerenjem u zemljišne knjige i na temelju dosjelosti te da je nastupila zastara podnošenja tužbe.

7. Polazeći od nespornih činjenica:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Doboju poslovni broj P-491/02 od 24. studenog 2005. poništen ugovor o zamjeni nekretnina od 1. ožujka 1991. sklopljen između I. Ć. i prednika tužiteljice M. C. (koja je kao strana sudska odluka priznata rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj I R- 85/06 od 19. ožujka 2012.), a na temelju kojeg se ugovora 7. lipnja 1993. I. Ć. uknjižio kao vlasnik sporne nekretnine te kupoprodajnim ugovorom od 14. rujna 1995. prodao tuženiku nekretninu na temelju kojeg se tuženik uknjižio 28. rujna 1995.;

-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-2101/07 od 13. studenog 2008. utvrđeno da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva u korist I. Ć. na predmetnoj nekretnini, te je naloženo brisanje ove uknjižbe i uspostavljanje ranijeg stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu;

prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim uz zaključke da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora tuženik znao da prodavatelj I. Ć. nije stvarni zakoniti vlasnik i posjednik sporne nekretnine, jer je upozoren na činjenicu da je tužiteljica vlasnica nekretnine, a što sud zaključuje na temelju iskaza svjedoka Ž. B. koja ga je na to upozorila prilikom kupnje kuće, a na što je tuženik reagirao riječima „pi... joj materina, onoj četnikuši, zaklat, ubit“ te da tuženik kao nesavjesni stjecatelj nije mogao putem instituta dosjelosti steći vlasništvo nekretnine niti je njegov upis u zemljišne knjige valjan, budući da zemljišnoknjižni prednik tuženika nije mogao raspolagati spornom nekretninom, a koja je činjenica tuženiku bila poznata.

8. Drugostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13), koji se kao pravno pravilo primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), te čl. 33., čl. 52. i čl. 64. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO), u cijelosti je prihvatio utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što je tužiteljica dokazala da je u zemljišnoj knjizi njen prednik bio upisan kao nositelj knjižnog prava i da je uknjižba tuženika nevaljala, a da tuženik kao nesavjestan stjecatelj nije mogao ni putem instituta dosjelosti steći vlasništvo predmetne nekretnine, pri čemu je izrazio i shvaćanje:

- da se kupac ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige kad je nekretnine kupio od prodavatelja koji, iako je bio upisan u zemljišne knjige, nije bio vlasnik nekretnina, jer je utvrđen nevaljalim pravni posao na temelju kojeg je prodavatelj upisan kao vlasnik nekretnine;

- da se pozivanjem na načelo povjerenja u zemljišne knjige ne može se steći pravo vlasništva nekretnine od nevlasnika.

9. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

11. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da drugostupanjska presuda o odlučnim činjenicama - pitanju zaštite povjerenja u zemljišne knjige i savjesnosti na strani tuženika prilikom kupoprodaje i istaknutom prigovoru zastare brisovne tužbe, nema dostatne razloge.

12. Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud, prihvaćajući utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, jasno je obrazložio da prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik prilikom kupnje sporne nekretnine nije bio savjestan, odnosno da je znao i mogao znati da predmetna nekretnina nije isključivo vlasništvo prodavatelja I. Ć., a što je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza svjedoka Ž. B. koja je tužitelja na to upozorila prilikom kupnje kuće na što joj je tuženik odgovorio očitovavši se na to krajnje pogrdnim riječima o tužiteljici.

13. Stoga se tuženik kao nesavjesni stjecatelj ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, jer zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

14. Pritom na navode tuženika valja odgovoriti da upis vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist određene osobe nije apsolutni dokaz o njegovom stvarnom vlasništvu, a stjecatelj je postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je stavio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

15. Međutim, stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri, pa njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu, ako je isti makar i u jednom od ta dva trenutka znao da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog ili ako je isti, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnosti morao posumnjati da postoji ta razlika.

16. Kako je u postupku je utvrđeno da je tuženik već prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora znao i mogao znati da predmetna nekretnina nije vlasništvo prodavatelja I. Ć., tuženik se smatra nesavjesnim stjecateljem i ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

17. Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud propustio cijeniti istaknuti prigovor zastare za podnošenje brisovne tužbe pa da je time pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

18. Iako je tuženik općenito pobijao prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a (ali iz sasvim drugih razloga), u žalbi niti na jednom mjestu nije naveo razloge koji bi se odnosili na izostanak razloga o prigovoru zastare za podnošenje brisovne tužbe, a koji razlog sada po prvi put iznosi u reviziji. Stoga, kao nedopušteni u smislu čl. 385. st. 2. ZPP- a, revizijski navodi kojima se ukazuje na nedostatnost drugostupanjske presude vezano na prigovor zastare, kao nedopušteni nisu ocjenjivani. Pritom valja reći da o zastari brisovne tužbe može biti riječi kada je stjecatelj nekretnine bio u dobroj vjeri, a u protivnom (ako stjecatelj nije bio u dobroj vjeri) u pitanju je stvarnopravni zahtjev koji ne zastarijeva, kako prema pravnim pravilima Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930., a jednako je propisano i sada važećim Zakonom o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96 – dalje: ZZK).

19. Kada se ovome svemu doda da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-2101/07 od 13. studenog 2008. utvrđeno da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva u korist I. Ć., onda je za zaključiti da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.