REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3086/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u P., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijale P., P., OIB: … i tuženika G. Š. d.o.o., P., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-605/16-3 od 19. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1503/11-79 od 17. prosinca 2015., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženicima C. o. d.d. Z., Filijala P. i G. Š. d.o.o. da solidarno naknade tužitelju R. K. isplatom iznosa od 207.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznosa od 2.461,86 kn na ime imovinske štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2011. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 55.104,00 kn.

III. Tužitelj je dužan prvotuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.462,31 kn, u roku od 15 dana.

IV. U preostalomu dijelu, u visini od 100,00 kn, zahtjev prvotuženice za naknadu parničnog troška odbija se.“

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj trpi zbog posljedica iz štetnog događaja od 3. listopada 2009., kada je teško tjelesno ozlijeđen ispred konobe B. u M., u zakupu tuženika G. Š. d.o.o., koji je sa tuženicom C. o. d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 041161000222 od 12. ožujka 2009.

8. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je ne osnovanim polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj zajedno sa D. U. 3. listopada 2009. bio gost u konobi B., u zakupu tuženika G. Š. d.o.o., u kojoj je bio organiziran koncert „žive narodne glazbe“;

- da su te večeri na osiguranju koncerta radila trojica redara i to G. S., B. S. i sada pok. D. T.;

- da je sada pok. D. T. kod tuženika G. Š. d.o.o. radio na poslovima konobara i to na temelju ugovora o djelu, obzirom da je od 10. rujna 1993. do 12. prosinca 2012. bio u stalnom radnom odnosu u U. B. d.d. P. i da je kao njihov zaposlenik ostvarivao pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje;

- da su se u jednomu trenutku tužitelj i D. U. počeli neprimjereno ponašati na način da su se u izrazito alkoholiziranomu stanju penjali na stol (separe) i glasno vikali, nakon čega ih je redar, sada pok. D. T. dva puta upozorio da se smire;

- da je sada pok. D. T., iznerviran činjenicom što tužitelj i D. U. nisu postupili po njegovim upozorenjima razbio pepeljaru i pritom si ozlijedio prst;

- da su nakon toga redari G. S. i B. S. izveli tužitelja izvan objekta i to na predprostor do samog parkirališta, dok je sada pok. D. T. izveo van objekta svoga poznanika D. U.;

- da je tužitelj ispred konobe B. prišao sada pok. D. T. te ga je pitao zašto je izbačen, na što mu je T. odgovorio: „Sad ću te upucati i ubit ću te“, nakon čega je T. otišao do svoga osobnog vozila na parkiralištu te iz istoga izvadio pištolj i u tužitelja ispalio jedan metak, nanijevši mu prostrijelnu ranu lijeve nadlaktice sa multifragmentarnom frakturom nadlaktične kosti, zbog čega je tužitelj počeo obilno krvariti, ali mu je život spašen hitnom medicinskom intervencijom , da bi nakon dugog i kompliciranog liječenja zaostale značajne posljedice;

- da je u vezi sa ovim događajem sada pok. D. T., nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj K-24/10-100 od 7. listopada 2011. proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo protiv života i tijela - ubojstvom u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine;

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-7/12-5 od 16. siječnja 2013. na temelju odredbe čl. 166. ZKP/97 obustavljen kazneni postupak protiv optuženika D. T., obzirom je tijekom drugostupanjskog postupka optuženik D.

T. preminuo (10. prosinca 2012.);

- da je tuženik G. Š. d.o.o. P. s tuženikom C. o. d.d. Z., Filijale P. sklopio ugovor i zaključio policu osiguranja od odgovornosti broj 041161000222 od 12. ožujka 2009.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 1061. st. 1., čl. 1081., čl. 1049., čl. 1064. i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje: ZOO), zaključuje:

- da je sada pok. D. T. kod tuženika G. Š. d.o.o. obavljao poslove redara na temelju ugovora o djelu, a da je u isto vrijeme bio u stalnom radnom odnosu u U. B. d.d. P. pa se njegova odgovornost ne može temeljiti na odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a, slijedom čega ne postoji ni odgovornost tuženice C. o. d.d., kao osiguratelja na temelju police osiguranja od odgovornosti;

- da u okolnostima konkretnog slučaja, ne postoji ni odgovornost tuženika G. Š. d.o.o., kao organizatora navedenog koncerta utemeljena na odredbi čl. 1081. ZOO-a, za štetu koju trpi tužitelj jer se, cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe, štetna posljedica – smrt ili tjelesno ozljeđivanje mora dogoditi u zatvorenom ili otvorenom (u konkretnomu slučaju u zatvorenom prostoru konobe B.) na kojemu se okupio veći broj ljudi pod nadzorom organizatora priredbe (ovdje tuženika G. Š. d.o.o.), a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, pa za štetu koja se dogodila izvan zatvorenog prostora konobe B., tuženik G. Š. d.o.o., kao organizator može odgovarati samo po načelu krivnje na temelju odredbe čl. 1049. ZOO-a, no da niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tuženik G. Š. d.o.o., kao štetnik tu štetu tužitelju prouzročio namjerno ili nepažnjom;

- da ugostiteljska djelatnost kojom se bavi tuženik G. Š. d.o.o. nije opasna djelatnost, a takvom ju ne čini niti može činiti predmetni štetni događaj, obzirom da se radi o izdvojenomu događaju, koji ne samo da se nije dogodio u (zatvorenomu) prostoru ugostiteljskog objekta tuženika G. Š. d.o.o., već nije ni posljedica djelatnosti kojom se tuženik G. Š. d.o.o. u tomu objektu bavi pa stoga njegova odgovornost za navedeni štetni događaj ne postoji ni na temelju odredbe čl. 1049. i čl. 1064. niti čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

10. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti činjenično utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda i potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

13. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbi čl. 1061. st. 1., čl. 1081., čl. 1064. i čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

14. Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da tuženik G. Š. d.o.o. nije odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju na temelju odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

15. Naime, u situaciji kada nije sporno da je sada pok. D. T. kod tuženika G. Š. d.o.o. radio na poslovima konobara i to na temelju ugovora o djelu, a da je od 10. rujna 1993. do 12. prosinca 2012. bio u stalnom radnom odnosu u U. B. d.d. P. i da je kod tog poslodavca ostvarivao pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje to tuženik G. Š. d.o.o. ne može odgovarati za štetu primjenom odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a.

16. Prema shvaćanju i ovog suda, a koji je izražen u više odluka ovog suda pa tako i u primjerice Revr-567/02 od 28. studenoga 2002., Revr-1462/11 od 16. studenoga 2011. i Revr- 99/2014-2 od 9. srpnja 2014., radnik ne može ostvarivati plaću na osnovi rada u punom radnom vremenu kod dva poslodavca istovremeno.

17. U tom smislu neosnovani su navodi tužitelja kojima ukazuje da se ugovorni odnos između sada pok. D. T. i tuženika G. Š. d.o.o. može podvesti pod ugovor o radu, budući da je sada pok. D. T. već imao zasnovan radni odnos, te sklopljeni ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a ne može proizvesti pravne učinke u smislu stvaranja radnopravnog odnosa, a kako to tužitelj pogrešno smatra, jer radni odnos ne može istodobno postojati kod dva poslodavca.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 1081. ZOO-a organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično.

19. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da odgovornost organizatora priredbe postoji onda ako je do štete došlo uslijed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što su gibanja masa, opći neredi i slično. Da bi se radilo o izvanrednim prilikama u smislu ove zakonske odredbe, za koju bi postojala odgovornost organizatora priredbe, potrebno je da takve izvanredne prilike, karakteristične za okupljanje većeg broja ljudi, nastanu.

20. Suprotno navodima revidenta pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da štetni događaj na otvorenom prostoru (parkiralištu) ispred konobe B. na kojem nije organizirano nikakvo događanje i okupljanja većeg broja ljudi nije posljedica ni određene izvanredne okolnosti, kao posljedice gibanja masa, općeg nereda ili slično, već je štetni događaj isključivo posljedica privatnog verbalnog, a nakon toga i oružanog sukoba pok. D. T. i tužitelja, na koji događaj tuženik G. Š. d.o.o., kao organizator navedenog glazbenog koncerta nije mogao utjecati.

21. To što je verbalni sukob pok. D. T. i tužitelja započeo u zatvorenom prostoru konobe B. u kojem je došlo do okupljanja većeg broja ljudi, nakon čega je tužitelj zbog svojeg neprimjerenog ponašanja izveden iz objekta, nema značaj općeg nereda, odnosno izvanrednih okolnosti zbog čega bi tuženik G. Š. d.o.o. odgovarao kao organizator koncerta, niti je odgovoran po osnovi krivnje.

22. Pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da ugostiteljska djelatnost kojom se tuženik G. Š. d.o.o. bavi i u okviru te djelatnosti organiziranje koncerata žive glazbe nije opasna djelatnost, a takvom je ne može činiti niti predmetni događaj.

23. Kako je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da se radi o izdvojenom događaju (ni tužitelj ne tvrdi da se radi o mjestu na kojem redovito dolazi do masovnih nereda, tučnjava i slično) koji nije posljedica djelatnosti kojom se tuženik G. Š. d.o.o. bavi, niti se može pripisati njegovoj krivnji te stoga nema njegove odgovornosti ni na temelju odredbe čl. 1049. ni čl. 1064. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo zaključivši da ne postoji odgovornost tuženika G. Š. d.o.o. za štetu te u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ni odgovornost tuženika C. o. d.d. za štetu koju trpi tužitelj na temelju navedene police osiguranja od odgovornosti sklopljenom sa tuženikom G. Š. d.o.o.

25. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.