Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kžmp-12/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kmp-3/2021. od 6. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi R. O. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju članka 118. stavak 2. uz primjenu odredbe članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženom R. O. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 20. kolovoza 2021. pa nadalje.
3. Na temelju odredbe članka 70. KZ/11. optuženom R. O. izriče se sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora. Izrečena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.
4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst 91./12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi R. O. u cijelosti se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.
5. Protiv navedene presude žali se optuženik putem braniteljice, A. K. L., odvjetnice u K. i to zbog pogrešne primjene kaznenog zakona te odluke o kazni. Predlaže uvažavanje žalbe te ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak ili pak da se preinači prvostupanjska presuda na način da sud optuženom R. O. izrekne blažu kaznu u skladu s odredbama Zakona o sudovima za mladež.
6. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
7. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Žalba optuženog R. O. nije osnovana.
9. Žaleći se na povredu kaznenog zakona optuženik navodi da sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne nije trebao primijeniti odredbe KZ/11., već odredbe Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. i 141/20 - dalje ZSM/11.) iz razloga navedenog u članku 1. ZSM/11., jer je optuženi R. O. mlađi punoljetnik pa se slijedom toga na njega ima primijeniti ZSM/11., a ne KZ/11.
9.1. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud točkom 34. obrazloženja pobijane presude naveo razloge zbog kojih nema uvjeta za primjenu maloljetničkog prava. Osnovano prvostupanjski sud navodi da dosadašnje izricanje maloljetničkih sankcija nije ostvarilo svoju svrhu jer je optuženom R. O., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. rješenjem Općinskog suda u Koprivnici od 13. lipnja 2018. broj Km-5/2018. bila izrečena odgojna mjera pojačanje brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11. te posebna obveza iz članka 10. stavak 2. točke 8. ZSM/11. s time da mu je odgojna mjera pojačane brige i nadzora naknadno zamijenjena odgojnom mjerom upućivanja u posebnu odgojnu ustanovu iz članka 17. ZSM/11. Iz toga prvostupanjski sud zaključuje da inkriminirane radnje u ovom postupku zbog kojih je proglašen krivim nisu rezultat njegove mladenačke nepromišljenosti, već se radi o ustaljenom obrascu ponašanja, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Posebno stoga jer je kazneno djelo za koje se sada tereti ovim kaznenim postupkom počinio s obilježjem nasilja, a uz to je i kao maloljetnik evidentiran za počinjenje kaznenog djela s elementima nasilja i to razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11.
9.2. Naime, mlađem punoljetniku primijeniti će se maloljetničko pravo ako ispuni dva kumulativna uvjeta iz odredbe članka 105. ZSM/11., a to su: s obzirom na vrstu kaznenog djela i način njegova izvršenja se može zaključiti da je ono u velikoj mjeri odraz životne dobi počinitelja, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost opravdavaju uvjerenje da će se svrha sankcija postići izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora. Međutim, uzimajući u obzir i podatke prikupljene u odnosu na psihofizički razvoj te osobne i obiteljske prilike optuženika (list 136-138 spisa) nije ispunjen niti drugi uvjet.
10. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne, nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti koje bi utjecale na to da kazna bude manja, posebno da je optuženikovo postupanje bilo u nužnoj obrani pa da bi to imalo utjecaj na odmjeravanje vrste i visine kazne. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na strani optuženika olakotno cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti optuženika za kaznena djela, a sve prema pribavljenom izvatku iz kaznene evidencije (list 67 spisa) kao i mladu životnu dob optuženika koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao 19 (devetnaest) godina. Također je cijenio i optuženikovo iskreno kajanje zbog počinjenog kaznenog djela na štetu brata s kojim optuženik inače ima dobre i prisne odnose, a olakotnom je cijenjena i činjenica smanjene ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela kao i nepovoljni uvjeti njegovog odrastanja što je sve detaljno izneseno pod točkom 31. obrazloženja pobijane presude. Suprotno žalbenom navodu optuženika, ispravno prvostupanjski sud nije cijenio doprinos oštećenika jer je utvrđeno da je teška tjelesna ozljeda nanesena nakon verbalnog, a ne fizičkog sukoba optuženika i oštećenika koji ni na koji način ne može opravdati reakciju optuženika koja je uslijedila. Otegotnih okolnosti prvostupanjski sud na strani optuženika nije našao. Isto tako ispravno je prvostupanjski sud naveo naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma kazne što je sve obrazloženo pod točkom 32. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Stoga je odmjerena kazna zatvora optuženiku u trajanju od 2 (dvije) godine primjerena okolnostima konkretnog slučaja kao i ličnosti optuženika. Tako izrečenom kaznom zatvora u cijelosti će se izraziti adekvatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Ovako odmjerenom kaznom zatvora ispunit će se svrha kako generalne tako i specijalne prevencije. Iz prethodno navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.
12. Kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08., to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
