11Pn-102/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB:29399232217), po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: P. L. (OIB:…), B., kojega zastupa punomoćnik, N. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika: 1. ured - HUO iz Z., kojeg zastupa M. D., odvjetnik u S., radi naknade štete, po ročištu javne glavne rasprave, održane i zaključene dana 20. svibnja 2022.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu objave odluke, dana 05. srpnja 2022.g.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik ured isplatiti tužitelju P. L. naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.590,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na isti iznos teku od dana 05. srpnja 2022.g. do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"1. Dužan je tuženik ured isplatiti tužitelju P. L. naknadu imovinske štete u iznosu od 40.000,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na isti iznos teku od nastanka štete (5.listopada 2010.godine) po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi H.N.B. koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik ured isplatiti tužitelju P. L. naknadu neimovinske štete u iznosu od 95.410 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na isti iznos teku od dana 05. srpnja 2022.g. do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik ured isplatiti tužitelju P. L. zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 4.590,00 kn teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 04. srpnja 2022.g." 2 11Pn-102/2019-30

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio protiv ureda i C. O. d.d., i tijekom postupka navodi da on koji je rođen 01. listopada 1945.g., je dana 05. listopada 2010.g. sudjelovao u prometnoj nesreći kao putnik u osobnom automobilu marke… registarskih oznaka ŠI, kojim vozilom u trenutku nesreće da je upravljao S. K..

1.1. Nesreća da se dogodila na cesti D-8-16 D, tzv. C. z. u Š., a istu da je skrivila vozačica osobnog automobila marke …, registarskih oznaka LC…; u vlasništvu A. W. iz E.; A. L. P., rođena… u M. K., ul. L.. To vozilo da je osigurano kod stranog osiguranja, B. policom ….

1.2. Tužitelj da je nakon prometne nesreće, a da zbog udarca koji da je dobio u glavu i činjenice šta da ga je u trenutku nesreće "stisnuo" zaštitni pojas, bio prevezen u bolnicu radi ukazivanja mu liječničke pomoći. To stoga što da je zbog zadobivenog udarca nakratko izgubio svijest, a nakon toga osjetio oštru bol u prsima i glavi, te vrtoglavicu, kao i nemoć u rukama. Radi toga da mu je bio preporučen pregled interniste u neurologa, nakon kojih pregleda da je 07. listopada 2010.g. otpušten iz bolnice. Dana 20. listopada 2010.g. tužitelj da se javio u bolnicu radi kontrole na kojoj da mu je utvrđeno daljnje prisustvo boli u prsima prilikom dubokog inspirija te kod okretanja. Dana 03. studenog 2010.g. tužitelj da je ponovno obavio pregled kod specijaliste fizikalne medicine, a to da zbog javljanja bolova u stražnjoj strani vrata i duž ruku, kao da i zbog bolova u predjelu desnog kuka i predjelu prsne kosti. Zbog navedenog, tužitelju da je i dalje propisana terapija koju da je zbog svog privremenog boravka nastavio vršiti u N..

1.3. Kako da je tužitelj osoba starije životne dobi, to da je potrebno više vremena da tjelesne ozlijede prsišta, glave, kuka i vrata, koje da je zadobio u opisanoj prometnoj nesreći, zarastu, odnosno da mu je potrebno dulje vrijeme da nastavi uredno obavljati svakodnevne zadatke, kako u privatnom, tako da i u poslovnom životu. Sve troškove boravka i pregleda koji su obavljeni u bolnici tužitelj da je sam financirao, a kroz dulje vrijeme liječenja da nije bio ni sposoban za rad. Obzirom na njegovu životnu dob i sam postupak liječenja da je dugotrajniji što da čini većim i troškove liječenja, a nužno da su porasli svakodnevni troškovi tijekom terapeutskog postupka.

1.4. Prvotno, tužitelj je na pasivnoj strani obuhvatio dva tuženika, i to H. i C. O. d.d., navodeći da je H. pasivno legitimiran temeljem čl. 272. Zakona o osiguranju, a C. O. d.d. samom činjenicom da je pristala isplatiti tužitelju dio štete, s tim što je tijekom postupka, a prije upuštanja C. O. u raspravljanje, povukao tužbu protiv iste.

1.5. Slijedom navedenog, a kako da je tužitelj snosio troškove liječenja i druge potrebne troškove u svezi s liječenjem, te da je pretrpio i štetu u vidu izgubljene zarade, pa kako da mu je povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje, odnosno da je u štetnom događaju pretrpio strah i fizičke bolove, koje da trpi i nakon istog, te kako da trpi o duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti koji da su posljedica štetnog događaja, predložio je da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će tuženika obvezati da mu HUO na ime naknade imovinske štete (troškova liječenja od zadobivenih ozljeda i ostalih troškova vezanih za liječenje, i to kako onih nastalih u R. H., tako i onih u N., te za izgubljenu zaradu) isplati iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05. listopada 2010.g. (kao dana nastanka štete); te iznos od 100.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva; kao obvezati tuženika na naknadu mu parničnih troškova.

1.6. Po protivljenju tuženika ad.1., tužitelj je na zapisniku ročišta od 21. siječnja 2014.g. (list 26. spisa) povukao činjenične navode tužbe kojima je tražio naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade, ali je ustrajao u postavljenom zahtjevu za naknadu imovinske štete u visini od 40.000,00 kn, pa je slijedom toga ustrajao u tužbenom zahtjevu da mu tuženik ad.1. na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 40.000,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te daljnji iznos od 100.000,00 kn na ime neimovinske štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik ad.1. se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ne osporavajući svoju pasivnu legitimaciju, odnosno osnov odgovornosti inozemnog vozila za nastanak nezgode. Međutim, istaknu je da je tužitelju prije pokretanja ove parnice, i to da dana 27. svibnja 2011.g., isplaćen nesporni iznos od 6000,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete, čime da je u cijelosti ispunio obvezu naknade štete tužitelju.

2.1. Nadalje, osporio je osnovanost tužbe tužitelj u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova liječenja u inozemstvu, a to iz razloga što da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u R. H., gdje mu je po preporuci liječnika bolnice propisano 10 fizikalnih terapija, a tužitelj da je naknadno obavio 22 fizikalne terapije u N.. Glede dijela tužbe kojim tužitelj potražuje naknadu izgubljene zarade, istaknuo je da tužitelj taj dio tužbe ničim ne obrazlaže jer da niti ne navodi kojim radom se bavio niti u čemu bi se sastojala ta izgubljena zarada. Tim više, što da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je u utuženom štetnom događaju zadobio lakše tjelesne ozlijede koje po sudskomedicinskoj praksi predviđaju kraći period nesposobnosti za rad.

2.2. Osim toga, tuženik ad.1. je osporio i postojanje uzročno-posljedične veze između sadašnjeg zdravstvenog stanja tužitelja i ozljeda koje su posljedice utuženog štetnog događaja, a to iz razloga što da je iz medicinske dokumentacije koju je priložio razvidno da mjesec dana prije štetnog događaja imao moždani udar, a 13 godina prije kolicistekomija, a 11 do 12 godina prije štetnog događaja da je bio nepokretan i u bolnici proveo šest mjeseci u kolicima, pa kako da je RTG snimak sačinjen na dan nezgode pokazao već tada degenerativne promijene vratne kralježnice, to da jasno ukazuje na to da su one postojale od ranije (prije prometne nezgode), ovom tužbom tužitelj da utužuje upravo ozlijede vratne kralježnice za koje tvrdi da su posljedica utuženog štetnog događaja.

2.3. Međutim, osporio je visinu postavljenog zahtjeva jer da je tužitelju prije podnošenja tužbe, i to 27. svibnja 2011.g. s osnova nesporne naknade neimovinske i imovinske štete isplaćen iznos od 6.000,00 kn, a i iz same medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio tužbi da je razvidno da je u predmetnom štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede.

2.4. Slijedom navedenog, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na naknadu parničnih troškova.

3. C. O. d.d. se nije očitovao o tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja jer je tužitelj tužbu protiv njega povukao prije njegova upuštanja u raspravljanje, pa se t.1. rješenja sadržanog u ovoj presudi temelji na odredbi čl. 193. ZPP-a.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi: pregledom Obračuna liječničkih troškova od 03. 05. 2011.g., izdanog od M. V., Praktični liječnik koji liječi prirodnim sredstvima (list 14. spisa, dalje: Obračun); dviju Liječničkih potvrde istog liječnika od 15. 03. 2011.g. (list 16. i 18. spisa, dalje: Potvrde); Naloga za doznaku po šteti MIL 4 2011/1 (list 23. spisa, dalje: Nalog), Obavijesti o izvršenoj uplati, nezgoda od 05. 10. 2010.g., naslovljene na punomoćnika tužitelja (list 24. spisa, dalje: Obavijest o uplati); osobnog zdravstvenog kartona na ime tužitelja, koji sadrži podatke od 11. listopada 2010.g. do 18. 11. 2010.g. (list 38.-40. spisa, dalje: Karton); dopisa dr. S. V. B., dr. med., od 13. svibnja 2014.g. (list 43. spisa, dalje: Dopis izabranog liječnika); dopisa HZZO-a od 16. 06. 2014.g. (list 46. spisa, dalje: Dopis HZZO-a); obavijesti Dr. med. M. E., specijaliste ortopeda upućene ordinaciji M. V. (list 48. spisa, dalje: Dopis ortopeda); Liječničkog atesta izdanog od M. V., liječnika opće prakse, datiranog sa 29. 01. 2014.g. (list 50. spisa, dalje: Atest 14.); Specijalističkog nalaza bolnice, Hitne interne medicine, od 05. 10. 2010.g. (list 56. spisa, dalje: Nalaz po nesreći); medicinske dokumentacije pribavljene od bolnice, dostavljene uz dopis od 01. srpnja 2015.g. (list 57. spisa), i to: dopisa službe interne medicine od 29. lipnja 2015.g. (list 58. spisa), povijesti bolesti sa datumom prijema 14. 06. 2010.g. i datumom ispisa sa danom 18. 06. 2010.g. i specijalističkog nalaza sa Odjela neurologije, od 14. 06. 2010.g. (list 59. spisa), suglasnosti kojom se prihvaća preporučeni dijagnostički, odnosno terapijski postupak (list 59.a spisa), specijalističkog nalaza hitne neurološke, od 05. 10. 2010.g. (list 60. spisa), otpusnog pisama sa odjela neurologije, od 20. 06. 2010.g. (list 61. spisa), otpusnice (list 62. spisa), temperaturnog lista od 14.-18.06. 2010.g. (list 63. spisa), nalaza pretrage ekstrakranijskog kolor doplera, od 16. 06. 2010.g. (list 64. spisa), nalaza radiologa od 15. 06. 2010.g. (list 65. spisa),nalaza kvalitativne analize mokraće, od 15.06. 2010.g. (list 66. spisa), nalaza krvnih pretraga od 14. 06. 2010.g. (list 67. spisa) i od 13. 06. 2010.g. (list 68. spisa), ispisa EKG-a od 13. 06. 2010.g. (list 69. spisa) i nalaza i ispisa snimki CT-a, od 18. 06. 2010.g. (list 70.-79. spisa), nalaza specijaliste interne medicine, od 14. 06. 2010.g. (list 80. spisa), izjave državljanina osiguranog preko HZZO-a koji nije oslobođen participacije, od 17.

06. 2010.g. – sve dalje: Bolnička Dokumentacija; zdravstvenog kartona tužitelja pribavljenog od izabranog mu liječnika u S. R. N., a koji sadrži podatke za razdoblje od 08. 12. 2010.g. do 29.03. 2011.g., sastavni dio kojeg je Liječničko izvješće dr. med. M. E., specijaliste ortopeda, od 28. 03. 2011.g. – sve list 105.-110. spisa, te sve dalje: Medicinska dokumentacija iz N.; nalaza Klinike O. na ime tužitelja iz 1998.g. (list 137. i 138. spisa, dalje: Nalaz 98.); liječničkog atesta (M. V. – tiskanim slovima na ispravi koja prevedena po stalnom sudskom tumaču – list 142. spisa) od 13. 06. 2018.g. na ime tužitelja (list 141. spisa, dalje: Atest 18.); pregledom evidencije Zdravstvenog osiguranja za područje južne gornje R., na ime tužitelja, a koji sadrži podatke od 29. 11. 1996. do 11.03. 2011.g. (list 169.-172. – preslik prijevoda, odnosno 177.-180. spisa – izvornik prijevoda, dalje: Evidencija); čitanjem nalaza stalnog sudskog vještaka za neurologiju, Dr. sc. A. M., dr. med. spec. neurologa, od 27. srpnja 2018.g. (list 157. i 158. spisa, dalje: Vještačenje); te temeljem čl. 265. ZPP-a, saslušanjem tužitelja.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za dopunom vještačenja, a temeljem Evidencije, a to iz razloga što se Evidencija odnosi na razdoblje od 27. 11. 1996.g. do 10. 03. 2011.g., a tužitelj je kako razvidno iz svih isprava koje se odnose na zdravstveno stanje tužitelja, a prileže spisu, rođen 10. siječnja 1945.g., pa dakle Evidencija ne sadrži podatke o zdravstvenom stanju tužitelja za razdoblje od rođenja do 27. 11. 1996.g., odnosno punih 51 godinu, te u istoj nije zabilježeno ni liječenje tužitelja na Klinici O. koje je kako razvidno trajalo u samoj klinici od 30.04. do 04.06. 1998.g. (skoro dva mjeseca), gdje je liječen zbog bolesti kralježnice, a kako je to i sam tužitelj naveo u svom iskazu (da je i prije utuženog štetnog događaja zbog kralježnice bio nepokretan i 6 mjeseci proveo u kolicima, pri čemu se ističe da i Evidencija i Nalaz 98. su isprave koje potječu iz N., pa kada se sadržaj tih isprava, poveže sa Vještačenjem iz kojeg proizlazi da je za davanje nalaza i mišljenja na okolnost uzročno-posljedične veze potrebna cjelovita dokumentacija koja je u slijedu, to je očito da ni Evidencija (koja ne sadrži podatke o punih 51 godinu tužiteljeva života, kao ni podatke o njegovom liječenju u Klinici O., iako je isto prema Nalazu 98. provedeno u razdoblju za koje vođena Evidencija), ne predstavlja cjelovitu zdravstvenu dokumentaciju, a značajna je i činjenica da je iz Atesta 18. koji u spis dostavio sam tužitelj razvidno da se u njemu navodi trzajna ozljeda kralježnice od 08. prosinca 2010.g., a utuženi štetni događaj se zbio 05. 10. 2010.g.

4.2. Suviše iz Evidencije je razvidno i to da je tužitelju još 07. 08. 2006.g. dijagnosticirana nestabilnost intevertebralnog diska (amortizirajući jastučići između kralježaka).

5. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Po takvim navodima stranaka i provedenom postupku ovaj sud je dana 07. siječnja 2019.g. donio Presudu P-1410/2011-17, kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, i Rješenje t.1. koje kojim je utvrdio povlačenje tužbe protiv C. O. d.d. Š.; te t.2. obvezao tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 41.500,00 kn. 7. Postupajući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Rijeci je Rješenjem Gž-1301/2019-2 od 13. rujna 2019.g. ukinuo netom citiranu Presudu i t.2. Rješenja, te spis vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje sa obrazloženjem da je neprihvatljivo stajalište suda prvog stupnja, da iako je tužitelj u konačnici dostavio Evidenciju koja sadrži podatke od 1996.g. (i to nepotpune jer u njoj nije zabilježen boravak u Klinici koji je razvidan iz Nalaza 98.) i Atest 18. iz kojeg je razvidno da se odnosi na trzajnu ozljedu vratne kralježnice od 08. 12. 2010.g. (a štetni događaj se zbio u listopadu 2010.g.), da nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze, a čime da nije bilo moguće ni utvrditi je li nesporno mu isplaćenim iznosom u cijelosti namirena šteta koja je posljedica utuženog štetnog događaja, odnosno jednu od osnovnih pretpostavki za naknadu štete (uzročno-posljedičnu vezu) to pozivom na čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO- a), a to da iz razloga što da sam sud u konkretnoj pravnoj situaciji nije imao dovoljno stručnih znanja, da bi mogao procijeniti je li je eventualno dodatna dokumentacija koju je tužitelj dostavio (zdravstveni karton za razdoblje od 1996. do 2014.), dostatna za izradu nalaza i mišljenja, te time razjašnjenje spornih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

7.1. Unatoč pravilnog utvrđenja ovoga suda, da je na tužitelju teret dokaza postojanja svih kumulativno potrebnih pretpostavki za naknadu štete u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a, odnosno u ovom slučaju dostave sve pravno relevantne dokumentacije potrebne za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost postojanja uzročno- posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i sadašnjeg njegova zdravstvenog stanja, u situaciji kada je tužitelj ipak dostavio određenu dodatnu dokumentaciju, da je bilo neophodno tražiti dodatno razjašnjenje vještaka na okolnosti dostatnosti iste za izradu pismenog nalaza i mišljenja, pa kako da zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, navedeni dokaz ipak nije proveden, to je činjenično stanje u tom dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a shodno tome da se nije mogla ni ispitati pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.

7.2. Slijedom navedenih razloga ukidanja odluke, viši sud je ovome sudu dao uputu da u nastavku postupka, uvažavajući iznesene primjedbe, te imajući u vidu žalbene navode tužitelja, sukladno dispoziciji parničnih stranaka, upotpuni činjenično stanje, te razjasni sva sporna pitanja, nakon čega da pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, donese novu i zakonitu odluku.

8. U nastavku postupka stranke su ostale kod svih ranijih navoda i prijedloga, s tim što je tužitelj, a nakon provedenih medicinskih vještačenja postavio tužbeni zahtjev na: isplatu iznosa od 40.000,00 kn na ime naknade imovinske štete sa zakonskim koje na isti iznos teku od dana nastanka štete 5. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe; isplatu iznosa od 50.000,00 kuna, uvećano za kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe; te je ostao kod zahtjeva da mu tuženik naknadi parnične troškove.

8.1. Međutim, tu parničnu radnju tužitelja sud nije uzeo u obzir jer se istoj, a koja realno predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik (koji se do trenutka poduzimanja te parnične radnje upustio u raspravljanje) istoj usprotivi, pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019; dalje ZPP). Da ta parnična radnja (smanjenje tužbenog zahtjeva ) predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvije potreban pristanak tuženika ukoliko se isti do tada upustio u raspravljanje se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske (Pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog sud Republike Hrvatske održane 26. travnja 2021.g.).

8.2. Nadalje, tuženik je, a nakon provedenih medicinskih vještačenja, istaknuo da isplatom iznosa od ukupno 6.000,00 kn (na ime fizičkih bolova 2.500,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 500,00 kn, troškova liječenja 500,00 kn i na ime straha 2.500,00 kn), koje da je isplatio tužitelju u mirnom postupku prije pokretanja parnice, u cijelosti namirio mu štetu; dok što se tiče dijela zahtjeva tužitelja za naknadu mu imovinske štete troškova liječenja u N., da tužitelj nije dostavio dokaze da je te troškove i snosio, jer da iz isprava u spisu proizlazi da tužitelj ima zdravstveno osiguranje u N., a da nije dokazao je li te troškove snosio sam ili ih je pokrilo njegovo zdravstveno osiguranje.

9. U daljnjem tijeku postupka izvedeni su svi već ranije izvedeni dokazi, te dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem po vještaku Dr. sc. A. M., dr. med. spec. neurologa (nalaz zaprimljen u sudu 21. 09. 2021.g., zaveden na str. 226.-230.fizičkog spisa, dalje: Dopuna Nalaza); kao i medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru A. B., dr. med. spec. psihijatru (zaprimljen u sudu 23. 02. 2022.g., zaveden na str. 245. -247. fizičkog spisa, dalje: Nalaz Psihijatra); pregledom Obavijesti o isplati datirane sa 27. 05. 2011.g. (str. 240. fizičkog spisa, dalje: Obavijest).

9.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

9.2. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Nesporno je među strankama da strankama da se dana 05. listopada 2010.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je ozlijede zadobio tužitelj, te da je istu skrivila vozačica automobila stranih registarskih oznaka, slijedom čega tuženik ad.1., je pasivno legitimiran temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 75/09, koji bio na snazi u vrijeme nastanka utuženog štetnog događaja, dalje: ZOOP), te je nesporno da je temeljem ZOOP obradu i isplatu štete tuženik ad.1. povjerio tuženiku ad.2., te da je tužitelju dana 27. svibnja 2011.g., isplaćen nesporni iznos od 6. 000,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete (od čega: na ime fizičkih bolova 2.500,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 500,00 kn, troškova liječenja 500,00 kn i na ime pretrpljenog straha 2.500,00 kn), a kako to suviše razvidno iz Naloga i Obavijesti o uplati - Obavijesti).

11. Sporno je, je li tom isplatom nespornog iznosa tuženik ad.1. ispunio svoju obvezu, odnosno sporno je postojanje uzročno-posljedične veze između posljedica utuženog štetnog događaja i sadašnjeg zdravstvenog stanja tužitelja.

12. Sud je kao logične, objektivne i stručne prihvatio Vještačenja i Dopune Nalaza (koji potonji dokaz izveden upravo po uputi višeg suda), pri čemu se napominje da je prilikom Dopune Nalaza vještak pregledao i Evidenciju; te se ističe da je sud imao u vidu i to da ni stranke nisu imale prigovora. Pregledom Vještačenja i Dopune Nalaza je utvrđeno:

- da je u utuženom štetnom događaju od 05. 10. 2010.g. tužitelj zadobio udarac u glavu (sa sumnjom na potres mozga, ali ta dijagnoza da nije potvrđena niti navedena u Otpusnom pismu O. Š.); istegnuće vratne kralježnice, udarac u prsa, a što sve pojedinačno i zbirno spada u lake tjelesne ozlijede;

- da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja imao velikih problema sa kralježnicom radi kojih je bio liječen u bolnici u N. (nepokretan u kolicima zbog lumbosakralnog sindroma i teških promjena na slabinskom dijelu kralježnice), te da se djelomično oporavio nekoliko godina prije štetnog događaja i prestao uzimati lijekove;

- da je u liječničkim nalazima, nakon nezgode navedeno da postoji blago ograničenje pokreta vrata, da postoji bolnost vrata i prsa, tnci na rukama i nogama, ali da nisu opisani ispadi od strane središnjeg živčanog sustava, niti drugi, prvenstveno motorički ispadi na tijelu i udovima;

- samo liječenje da je započeto odmah po utuženom događaju jer da je od 05. do 07. listopada 2010.g. liječen u bolnici, postavljen mu Shanz ovratnik, a nastavak terapije da je bio kod kuće i ambulantnim liječenjem kod fizijatra. Liječenje da je nastavio u N. gdje boravi dio godine, a u N. da je proveo 19 terapija mikrovalovima i 12 fizikalnih terapija, te jednom kod ortopeda. Slijed tih nalaza da završava 28. 03. 2011.g.;

- da je u spis dostavljena medicinska dokumentacija, istina manjkava, no ako se kao polazišno stanje uzme to da je štetni događaj se zbio 05. 10. 2010.g., da postoje saznanja o ranijim tužiteljevim bolestima, pogotovo stanje lumbalne kralježnice (koja nije zaseban organ već lumbalni dio čitave kralježnice, pa da sigurno postoje degenerativne promijene i na drugim dijelovima kralježnice) da se temeljem dostupne medicinske dokumentacije i znanja može procijeniti koje stanje je posljedica nezgode, pa je iz istog zaključno utvrđeno da je:

- od posljedica štetnog događaja liječenje završeno u travnju 2011.g. (ortopedski pregled 28. 03. 2011.g. – još postoje boli, nema indikacija za daljnje liječenje)

- da nema trajnih posljedica

- nema naruženosti

- da je tužitelj zbog posljedica štetnog događaja trpio bolove, i to: jakog intenziteta 1 dan, srednje jakog 10 dana, lakog kontinuirano 21 dan i 1 sat/dan/45 dana, pri čemu da su uzete u obzir neugodnosti tijekom dijagnostičkih postupaka i liječenja, bio izložen rentgenskim snimanjima kostiju glave, vrata i prsišta, koristio ovratnik (za koji da nema podataka kada je skinut, ali da se prosječno nosi stalno desetak dana;

- tuđa pomoć i njega da su mu bili potrebni 1 sat na dan tijekom korištenja ovratnika (10 dana), dakle ukupno za tih 10 dana – 10 sati, i to kao pomoć pri oblačenju, obuvanju, hranjenju i održavanju higijene; te još ukupno 25 sati zbog potreba prigodom odlazaka na fizikalne terapije.

12.1. Dakle, upravo iz Dopune Nalaza je utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i posljedica navedenih u t.12. ovoga obrazloženja.

13. Pregledom Nalaza psihijatra, koji je sud iz istih razloga prihvatio, kao i vještačenje vještaka neurologa je utvrđeno da je tužitelj kao posljedicu utuženog štetnog događaja:

- pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednje jakog u trajanju od 10 dana i blagog u trajanju od 10 dana;

- da obzirom na okolnosti same nezgode, trajanje i jačinu pretrpljenog straha, nisu zadovoljeni kliničko dijagnostički kriteriji za ocjenu povrede duševnog integriteta.

Konkretno da nema smanjenja životnih aktivnosti;

- neugodnosti u tijeku dijagnostičkih postupaka i liječenja da su ocijenjene u okviru fizičkih bolova.

14. Tužitelj tužbom potražuje naknadu za neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do konačne isplate, a koji zahtjev činjenično temelji na tome što mu zbog posljedica štetnog događaja povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje, odnosno da je u štetnom događaju pretrpio strah i fizičke bolove, koje da trpi i nakon istog, te da trpi i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti koji da su posljedica štetnog događaja.

14.1. Kako je provedenim medicinskim vještačenjima utvrđeno da su posljedice utuženog štetnog događaja lake tjelesne ozlijede, da je liječenje završeno, i to u travnju 2011.g., da je zbog posljedica štetnog događaja tužitelj trpio bolove, i to: jakog intenziteta 1 dan, srednje jakog 10 dana, lakog kontinuirano 21 dan i 1 sat/dan/45 dana, to je imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 10. siječnja 1945.g.), po spolu muškarac, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, prema mišljenju ovoga suda pravična naknada bi po ovom kriteriju iznosila prema sadašnjim orijentacijskim kriterijima 9.000,00 kn. Međutim, sud je imao u vidu činjenicu da je tužitelju u mirnom postupku, a prije pokretanja ove parnice po tom kriteriju tuženik isplatio iznos od 2.500,00 kn, a da je prema tadašnjim kriterijima bio bi u obvezi platiti mu iznos od 6.000,00 kn, pa je isplatom od 2.500,00 kn 2011.g. isplatio mu 41% dužnog iznosa. Kako je visina pravične naknade po ovom kriteriju utvrđena prema cijenama na dan preSuđenja 9 (9.000,00 kn), a utvrđeno da je tužitelju isplaćeno u mirnom postupku 41% dužnog iznosa, to po ovom kriteriju je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju 59% iznosa od 9.000,00 kn, odnosno 4.590,00 kn.

14.2. Kako je vještačenjem po vještaku psihijatru utvrđeno da je je zbog posljedica štetnog događaja tužitelj pretrpio strah i to: jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednje jakog u trajanju od 10 dana i blagog u trajanju od 10 dana, pa imajući u vidu intenzitet i trajanje straha, kao i dob i spol tužitelja, to bi po ovom kriteriju i prema sadašnjim orijentacijskim kriterijima tužitelju pripadala naknada od 2.500,00 kn, a koja mu je u toj visini isplaćena još 2011.g. prije pokretanja ove parnice. Radi toga, po ovom kriteriju nema obveze tuženika za daljnju mu isplatu.

14.3. Prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti nema osnova za dosuđenje pravične naknade jer je u postupku medicinskim vještačenjima utvrđeno da zbog posljedica utuženog štetnog događaja kod tužitelja nema smanjenja životnih aktivnosti, a time niti duševnih bolova koje bi ono uzrokovalo. Naime, da bi se dosudila pravična naknada po ovom kriteriju potrebno je da postoji smanjenje životne aktivnosti i da se to smanjenje reflektira u duševnoj sferi oštećenika.

15. Što se tiče imovinske štete, ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu na ime troškova liječenja, pri čemu navodi da je snosio troškove liječenja u N.. Istina, spisu je priložio ovjereni prijevod obračuna liječničkih troškova, koji obračun je datiran sa 03. 05. 2011.g., a na iznos od 915,60 EUR-a. Međutim, unatoč što ga je sud sukladno načelu otvorenog pravosuđenja izričito pozvao da predloži dokaze na okolnost da je taj račun osobno i podmirio, a posebno obzirom na prigovor tuženika da tužitelj ima zdravstveno osiguranje u N. (razvidno i iz Povijesti bolesti bolnice- str. 59. spisa), do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na tu okolnost, niti eventualno priložio dokaz na istu, radi čega nema osnove za dosuđenje te naknade.

15.1. Također, od imovinske štete tužitelj potražuje i naknadu za izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad. Međutim, iz njegovog stranačkog iskaza proizlazi da je od 60 godine života u mirovini (rođen 1945.g., dakle u mirovini je od prije štetnog događaja), a druge činjenice koje bi opravdavale taj dio njegova zahtjeva niti ne navodi. Radi toga nema osnove za dosuđenje mu ni naknade imovinske štete zbog nesposobnosti za rad.

15.2. Ujedno, tužitelj potražuje i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Iz Dopune Nalaza je utvrđeno da su mu tuđa pomoć i njega da su mu bili potrebni 1 sat na dan tijekom korištenja ovratnika (10 dana), dakle ukupno za tih 10 dana – 10 sati, i to kao pomoć pri oblačenju, obuvanju, hranjenju i održavanju higijene; te još ukupno 25 sati zbog potreba prigodom odlazaka na fizikalne terapije. Dakle, sveukupno 35 sati, pa bi to po današnjim cijenama, a očito da obzirom na vrstu i opseg pomoći nije bila potrebna stručna pomoć i da mu je kao takva pružana od strane ukućana, pri čemu se napominje da tužitelj niti činjenično ne navodi da bi ikome plaćao pomoć, pa bi primjenom čl. 223. ZPP-a, prema ocijeni ovoga suda naknada iznosila 500,00 kn, koliko je prema Obračunu tužitelju tuženik isplatio prije pokretanja parnice.

16. Konačno, a kako je u postupku utvrđeno da bi tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi neimovinsku štetu po kriteriju pretrpljenog straha (koju je prema Obračunu isplatio u iznosu koji predstavlja pravičnu naknadu), dok je utvrđeno da iznos od 2.500,00 kn (koji na ime pretrpljenih fizičkih bolova mu isplaćen u mirnom postupku, razvidno iz Obračuna) ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu, već je sud utvrdio razliku od 4.590,00 kn, to je tuženik obvezan na isplatu tužitelju iznosa od 4.590,00 kn s osnova neimovinske štete.

16.1. Temeljem čl. 1003. ZOO-a tužitelju je na dosuđeni iznos glavnice neimovinske štete dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude, a to stoga što je iz stanja ovoga spisa razvidno da tužitelj iako jeste podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete uz isti nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju (dostavljana tijekom ove parnice i to djelomično), po kojoj bi tuženik mogao utvrditi visinu svoje obveze, pri čemu se napominje da tužitelj niti ne tvrdi da je uz zahtjev tuženiku istu i dostavio), pa kako tuženik nije imao elemenata po kojima bi utvrdio visinu svoje obveze, jer je ista utvrđena tek ovom presudom i to po cijenama na dan presuđenja. Kako je visina štete utvrđena prema cijenama na dan presuđenja, to je na taj iznos tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude, dok je stopa zatezne kamate na dosuđene iznose dosuđena sukladno odredbi čl. 29. st.2. ZOO-a.

17. Kako je u postupku utvrđeno da bi od utužene imovinske štete tužitelju pripadala jedino naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 500,00 kn, a koja mu je već naknađena prije pokretanja parnice, dok ovaj sud ne nalazi uporišta za dosuđivanje materijalne štete zbog nesposobnosti za rad, te troškove liječenja u N., to je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja za isplatu mu naknade imovinske štete.

18. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, sud je cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, pa je tako uzeo u obzir da da je tuženik osporavao uzročno-posljedičnu vezu između trenutačnog zdravstvenog stanja tužitelja i štetnog događaja, a postojanje koje je u postupku utvrđeno, pa bi time po osnovu uspjeh tužitelja u parnici bio 50%, dok je sa visinom tužitelj uspio u neznatnom dijelu (cca 3%), ali je sa druge strane imao u vidu i to da je tužitelj postavio nerealno visok tužbeni zahtjev, pa je time se kraj postojeće ustaljene sudske prakse da povećanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja ne predstavlja preinaku, izložio i sebe i tuženika visokim troškovima zastupanja po punomoćnicima u osobama odvjetnika, pa bi pukom formalnom primjenom odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a, odluka suda o troškovima utjecala na osiguravanje pravične zaštite prava svih stranaka u postupku i njihova prava na pristup sudu.

U Šibeniku, 05. srpnja 2022.g.

S U D A C

Marta Plančić, v.r.