Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd-1057/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz D. R., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. J. i M. B., odvjetnici u K., protiv tuženice Z. B. iz D. R., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici N. H., odvjetnik u K. i N. P., odvjetnica u Z., radi prestanka obveze uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž Ob-41/2023-2 od 2. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob-40/2022-17 od 22. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž Ob-41/2023-2 od 2. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob-40/2022-17 od 22. svibnja 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. U konkretnom slučaju prihvaćen je tužbeni zahtjev temeljem činjeničnog utvrđenja „...da su prestale postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno...“. U tom smislu pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačila tuženica dijelom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a dijelom ne proizlaze iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji. Takva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP-a. Isto tako, ovaj sud ocjenjuje da tuženica nije dala niti odgovarajuće odnosno dostatne razloge važnosti koji bi opravdavali dopuštanje revizije. Tuženica općenito navodi da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi jer je riječ o pitanjima o kojima ne postoji relevantna sudska praksa revizijskog suda. Ako o postavljenim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tuženica tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
5. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.