Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-969/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. O., OIB: …, iz J., …, zastupan po punomoćniku
T. B., odvjetniku u O., protiv tuženice P. b. Z.
d.d., OIB: …, iz Z., …, zastupane po
punomoćnicima iz O. d. L. i P. d.o.o., odvjetnicima u
Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: 10 P-191/2019-22 od 8. srpnja 2021., u sjednici vijeća 5. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice P. b. Z. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: 10 P-191/2019-22 od 8. srpnja 2021.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice P. b. Z. d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:
"I Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9012281870 sklopljenog između tužitelja L. O. kao korisnika kredita i tuženika
P. b. Z. d.d. Zagreb kao kreditora dana 14. veljače 2007., koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B. dana 14. veljače 2007. pod brojem OU86/07, a koja u čl. 1. glasi: "… koji odgovara protuvrijednosti od… CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na da korištenja kredita", u čl. 4. glasi: "… po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", u čl. 5. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 6. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 7. st. 2. glasi: "… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja… U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", u čl. 12. st. 8. glasi: "…Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…", a u čl. 12. st. 9. glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."
II Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., … OIB: … da tužitelju L. O., OIB: …, iz J., … isplati iznos od ukupno 22.979,03 kn
(dvadesetdvijetisućedevetstosedamdesetdevetkunaitrilipe) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena (u daljnjem tekstu: z.z. kamata), i to na:
- iznos od 16,77 kn od 01.04.2007. pa sve do isplate;
- iznos od 26,65 kn od 01.09.2007. pa sve do isplate;
- iznos od 15,17 kn od 01.12.2007. pa sve do isplate;
- iznos od 00,12 kn od 01.01.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 37,46 kn od 01.02.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 109,22 kn od 01.03.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 148,41 kn od 01.04.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 83,83 kn od 01.05.2008. pa sve do isplate; -
iznos od 69,61 kn od 01.06.2008. pa sve do isplate; -
iznos od 90,67 kn od 01.07.2008. pa sve do isplate; -
iznos od 48,83 kn od 01.08.2008. pa sve do isplate; -
iznos od 51,20 kn od 01.09.2008. pa sve do isplate; -
iznos od 75,88 kn od 01.10.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 282,81 kn od 01.11.2008. pa sve do isplate
- iznos od 143,26 kn od 01.12.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 292,20 kn od 01.01.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 314,96 kn od 01.02.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 324,95 kn od 01.03.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 293,58 kn od 01.04.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 298,56 kn od 01.05.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 257,69 kn od 01.06.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 222,80 kn od 01.07.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 230,62 kn od 01.08.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 250,71 kn od 01.09.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 248,47 kn od 01.10.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 229,28 kn od 01.11.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 265,17 kn od 01.12.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 291,35 kn od 01.01.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 333,45 kn od 01.02.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 322,49 kn od 01.03.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 376,85 kn od 01.04.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 364,97 kn od 01.05.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 389,78 kn od 01.06.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 554,36 kn od 01.07.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 519,21 kn od 01.08.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 614,07 kn od 01.09.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 583,57 kn od 01.10.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 518,97 kn od 01.11.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 643,89 kn od 01.12.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 799,43 kn od 01.01.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 692,22 kn od 01.02.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 731,13 kn od 01.03.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 678,85 kn od 01.04.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 686,71 kn od 01.05.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 894,58 kn od 01.06.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 908,56 kn od 01.07.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 1.087,94 kn od 01.08.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 1.000,98 kn od 01.09.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 905,09 kn od 01.10.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 893,13 kn od 01.11.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 884,60 kn od 01.12.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 926,75 kn od 01.01.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 971,07 kn od 01.02.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 975,55 kn od 01.03.2012. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., …, OIB: … da tužitelju L. O., OIB: …, iz J., … naknadi parnični trošak u iznosu od 10.410,00 kn sa z.z.
kamatom koja teče od 8. srpnja 2021. pa do isplate, a u roku od 15 dana.".
2. Protiv te presude pravovremeno je žalbu podnijela tuženica iz žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Pobijana odluka je ispitana u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) te je ovaj sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, a također u donošenju pobijane presude nije niti počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati pa tako niti onih na koje ukazuje tuženica.
6. Predmet zahtjeva je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu pobliže navedenih u izreci pobijane presude, kojeg su 14. veljače 2007. nesporno zaključili tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 25.046,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke na dan korištenja kredita (dalje: ugovor o kreditu), kao i isplata razlike u tečaju valute CHF te isplata preplaćenih kamata (jer je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala), jer se radilo o nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.
7. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.
8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07) u članku 138.a, dok je i odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu) propisano kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4. navedenog članka Zakona određuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.
10. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
11. Nadalje, u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije niti bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zbog kojih tužitelj zahtjeva isplatu, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Sukladno odredbi članka 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP te nije niti bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
12. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.) i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. -dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.
13. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora, tuženica i druge banke navedene u tim odluka, nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
14. Na žalbene navode valja i odgovoriti da interni akti tuženice ne mogu služiti kao dopuna posebnih pogodbi koje su utvrđene između tužitelja i tuženice kao ugovaratelja u potrošačkom ugovoru, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud utvrdio da su ništetne. Opći uvjeti ugovora, u smislu odredbe članka 295. stavka 1. ZOO su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih u ugovoru poziva. Obzirom na navedeno i činjenicu da tuženica tijekom postupka nije dokazala da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, Opći uvjeti poslovanja na koje se ukazuje u žalbi (kao sastavni dio ugovora o kreditu) ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje o promjeni kamatnih stopa, radi čega je i u ovom dijelu žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom
15. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužitelju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, a na što nema utjecaja činjenica što je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen.
16. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
17. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
18. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, pri čemu valja i navesti da tuženica nije niti imala primjedbi na računski dio tog nalaza i mišljenja, a ostale prigovore tuženice na nalaz i mišljenje je vještak otklonio na ročištu 24. svibnja 2022.
19. Kako je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošteni stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
20. Na žalbene navode tuženice valja odgovoriti da je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. U tom je smislu prvostupanjska odluka u skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2), u kojem je zaključeno da se pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekida, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema odredbi članka 245. stavaka 1., 3. i 6. ZOO zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužba s predmetnim tužbenim zahtjevom podnesena 5. lipnja 2019. nije u zastari jer petogodišnji zastarni rok nastupa kasnije, 13. lipnja 2019., dok zastara za tražbinu s osnova ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli nastupa tek 14. lipnja 2023., s obzirom da je u tom dijelu pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018.. Radi navedenog nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku pa tuženičin prigovor zastare nije osnovan.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužitelju priznatih troškova, pri čemu su tužitelju priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a koju odluku tuženica niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njenog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari
22. Radi navedenog je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena, a sve kao u izreci presude ovog suda pod točkom I, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP.
23. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je njen zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao neosnovan (točka II izreke ove presude, članak 154. stavak 2. ZPP).
U Sisku 5. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
Broj zapisa: eb30e-811de
Kontrolni broj: 0b860-6ce89-1f577
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MARTINA BUDINSKI MODRONJA, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU,
C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
