Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37 Gž R-1919/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica V. H. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z.-t. c. d.d. u V. G., OIB:…, kojega zastupaju punomoćnica K. Č. i H. Ž., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-43/2016-52 od 23. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 5. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-43/2016- 52 od 23. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod t. I. kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 131.803,80 kn, u dijelu pod t. III. kojim mu je naložena isplata iznosa od 64.905,42 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u t. I. i t. III., osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, u dijelu pod t. IV. i t. V. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I Nalaže se tuženiku, društvo Z. t. c. d.d., V. G., OIB…, platiti u roku od osam dana tužitelju, N. L. iz Z., OIB…, bruto iznos od 131.803,80 HRK sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

• 12.081,33 HRK od 16.11.2014. pa do isplate

• 12.081,33 HRK od 16.12.2014. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.01.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.02.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.03.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.04.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.05.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.06.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.07.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.08.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.09.2015. pa do isplate

• 9.948,00 HRK od 16.10.2015. pa do isplate

• 8.161,14 HRK od 16.11.2015. pa do isplate

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći

koja kamata teče do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 12.081,33 HRK sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.10.2014. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku, društvo Z. t. c. d.d., V. G., OIB…, platiti u roku od osam dana tužitelju, N. L. iz Z., OIB…, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u bruto iznosu od 64.905,42 HRK sa zakonskom zateznom kamatom, na iznose kako slijedi: • 16.598,67 HRK od 16.01.2013. pa do isplate

• 16.677,33 HRK od 16.01.2014. pa do isplate

• 16.677,33 HRK od 16.01.2015. pa do isplate

• 14.952,09 HRK od 16.12.2015. pa do isplate.

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći koja kamata teče do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

IV Nalaže se tuženiku, društvo Z. t. c. d.d., V. G., OIB… platiti u roku od osam dana tužitelju, N. L. iz Z., OIB…, dodatke na plaću u neto iznosu od 3.750,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, na iznose kako slijedi:

• 2.500,00 HRK od 16.06.2012. pa do isplate,

• 400,00 HRK od 16.08.2012. pa do isplate

• 850,00 HRK od 16.01.2013. pa do isplate.

V Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, dalje:ZPP) pobijajući u cijelosti dio presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i dosuđena naknada parničnoga troška tužitelju, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljenog 26. srpnja 2010. na neodređeno vrijeme, tuženik je dana 3. veljače 2012. donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

5. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-637/12 od 14. studenoga 2014. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i njegovog vraćanja na rad, presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-22/15 od 25. studenoga 2015.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od listopada 2014. do listopada 2015. u kojem nije radio zbog nezakonite odluke poslodavca odnosno razlike plaće u odnosu na onu koju je ostvario radom kod drugog poslodavca, naknade za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje od 2012. do 2015., te dodataka na plaću za razdoblje od listopada 2012. do rujna 2014.

7. U ovakvoj situaciji radnik ima pravo zahtijevati potpunu naknadu plaće koja mu je bila uskraćena zbog nezakonite odluke o otkazu (članak 95. stavak 3. Zakona o radu –NN br. 93/14, dalje: ZR) za razdoblje od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do trenutka kada je izgubio pravo vraćanja na rad.

8. Ovdje nije sporno da je tužitelj od 1. listopada 2014. radio kod drugog poslodavca, društva K. G. d.o.o. s ugovorenom bruto plaćom od 3.200,00 kn mjesečno, o tome je uz tužbu dostavio dokaz, stoga mu pripada pravo na isplatu razlike plaće između iznosa koji je ostvario kod tog poslodavca i iznosa koji bi ostvario kod tuženika, u tom smislu je već u tužbi i postavio tužbeni zahtjev.

9. Pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđen iznos pripadajuće razlike plaće za sada nije moguće ispitati.

10. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da kod izračuna razliku naknade plaće nije uzeo u obzir nesporni iznos tužiteljeve plaće kod drugog poslodavca već podatke porezne uprave o visini dohotka i primitaka, u kojima su iskazani niži iznosi dohotka od ugovorenog iznosa plaće s drugim poslodavcem. Tuženik je osporio pravilnost nalaza i mišljenja sudskog vještaka i utvrđeni iznos razlike plaće, vještak je tek naveo da je koristio podatke porezne uprave. Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i pravilan, bez ikakvog obrazloženja o navedenom prigovoru tuženika kojim on u suštini osporava pravilnost primjene materijalnoga prava. Naime, sukladno ovdje već izloženom pravnom stavu, obveza poslodavca u ovakvom slučaju je naknaditi radniku razliku plaće ostvarene kod drugog poslodavca i iznosa koji bi mu on bio dužan platiti da nije bilo nezakonitog otkaza. To u ovom slučaju znači isplatu razlike plaće koju bi ostvario kod tuženika i ugovorenog iznosa plaće kod drugog poslodavca. Utvrđenjem razlike plaće prema podacima porezne uprave o ostvarenom dohotku u manjim iznosima od ugovorenog iznosa kod drugog poslodavca, tuženiku se nalaže isplata i eventualno neisplaćenih iznosa plaće kod drugog poslodavca, što ne može biti njegova obveza.

11. Nadalje, u presudi Europskog suda u spojenim predmetima C-762/18 i C-37/19 od 25. lipnja 2020. - zahtjev za prethodnu odluku, zauzet je stav: Članak 7.st.2. Direktive 2003/88 Europskog vijeća i Parlamenta od 4. studenoga 2003. treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna sudska praksa na temelju koje, u slučaju prekida radnog odnosa do kojeg je došlo nakon što je dotični radnik nezakonito otpušten, a zatim u skladu sa nacionalnim pravom, nakon poništenja otkaza sudskom odlukom vraćen na rad, taj radnik nema pravo na novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor za razdoblje od dana nezakonitog otkaza do njegovog vraćanja na rad.

12. Polazeći od ovog stava koji obvezuje nacionalne sudove, zahtjev tužitelja za naknadu na ime neiskorištenog godišnjeg odmora, koji u ovom slučaju nije koristio krivnjom tuženika, bio bi u načelu osnovan.

13. Međutim, kako je tužitelj u dijelu spornog razdoblja radio i kod drugog poslodavca, kod kojeg je trebao ostvariti pravo na korištenje godišnjeg odmora, tuženik je tijekom postupka osnovano prigovarao, a ponavlja i u žalbi, da je naknadu za dio godišnjeg odmora u tom razdoblju dužan isplatiti poslodavac kod kojega je tužitelj tada radio, također je prigovarao tijekom postupka da je za 2012. godinu omogućio tužitelju korištenje godišnjeg odmora. O navedenim prigovorima obrazloženju presude nisu navedeni razlozi.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu pomoći u slučaju bolovanja dužeg od godinu dana odnosno dodataka na plaću (t. IV. Izreke) tuženik je isticao prigovor zastare i prekoračenja tužbenog zahtjeva. U odnosu na tvrdnju tuženika koji osporava i osnovu za isplatu regresa za godišnji odmor, koji je, kako tvrdi, vezan uz faktično korištenje godišnjeg odmora, koji tužitelj nije koristio, valja reći da radnik u slučaju nezakonitog otkaza ugovora o radu ima pravo na isplatu, uz naknadu plaće koju bi redovito ostvario da nije bilo nezakonitog otkaza, i na isplatu regresa za godišnji odmor (tako i Revr-86/13).

15. O navedenim prigovorima u obrazloženju pobijane presude također nedostaju razlozi.

16. Iz izloženog proizlazi da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih njenu pravilnost u pogledu iznosa i osnova tužbenog zahtjeva nije moguće ispitati, čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

17. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP presuda u pobijanom dijelu ukinuta i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi otklanjanja opisane procesne povrede i donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene odluke, ocjenom ostalih žalbenih navoda.

18. Odluka o parničnom trošku je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166.st.3. ZPP.

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.