Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-697/2020-7
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici R. S., odvjetnici iz R., protiv tuženika B. J. iz Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. J., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-518/2018 od 30. prosinca 2019., dana 5. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-518/2018 od 30. prosinca 2019. u točkama 1. i 2. izreke te u dosuđujućem dijelu točke 3. izreke i sudi:
1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Č. poslovni broj Ovrv-4/2018 od 1. veljače 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 27.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 18. veljače 2015. pa do isplate, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.086,75 kn kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.995,00 kn.
2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 11.865,00 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev na način da je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi citiranog u izreci ove presude kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 27.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2015. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi (točka 1. izreke), zatim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi ovršni trošak u iznosu od 2.086,75 kn (točka 2. izreke) te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.995,00 kn dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan (točka 3. izreke).
2. Protiv presude (osim odbijajućeg dijela točke 3. izreke), žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužbeni zahtjev odbije a tuženiku priznaju troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbu s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršenu uslugu arhitektonskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade.
7. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da su stranke 2011. zaključile usmeni ugovor o djelu predviđen odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - dalje ZOO),
- da je tužitelj po narudžbi tuženika izvršio naručenu uslugu odnosno poslove izmjere, iscrtavanja i izrade snimke izvedenog stanja zahtjevne, višestambene zgrade sa šest stanova, etažnosti P+1+Pk na adresi M., za potrebe ozakonjenja, izrade potrebnih izračuna za komunalni i vodni doprinos te obavljanje konzalting usluge u ishođenju rješenja o izvedenom stanju sa stručnim službama G. R., geodete i sl., sve po projektu broj: 25/09/11 iz rujna 2011.,
- da tuženik nije isplatio tužitelju ugovorenu naknadu za izvršeni posao u smislu članka 613. ZOO-a,
- da je tuženik potpisao Izjavu od 22. veljače 2012. kojom potvrđuje da nije isplatio neto iznos u kunskoj protuvrijednosti od 3.610,00 EUR tužitelju radi izrade arhitektonskog snimka predmetne zgrade te potvrđuje svoju namjeru da će dugovanje riješiti najkasnije 20 dana nakon izdavanja rješenja o izvedenom stanju,
- da je Rješenje o izvedenom stanju predmetne zgrade izdano je 18. prosinca 2012. te je postalo pravomoćno 18. siječnja 2013.,
- da je tužitelj za navedenu uslugu izdao tuženiku račun broj 11/1/15 dana 2. veljače 2015. na iznos od 27.500,00 kn sa PDV-om, kojeg tuženik nije podmirio te je temeljem istog računa kao vjerodostojne isprave tužitelj 31. siječnja 2018. pokrenuo protiv tuženika ovršni postupak koji je po prigovoru prešao u ovu parnicu.
8. S obzirom na utvrđenje da je tužitelj kao izvođač radova izvršio naručenu uslugu te da mu tuženik kao naručitelj istu uslugu nije platio, prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane presude pozivom na članak 451. stavak 3. ZPP-a te održava na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 27.500,00 kn uz zateznu kamatu temeljem članka 29. ZOO-a dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a te odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa).
9. U ovoj fazi postupka sporno je pitanje zastare tražbine. Prvostupanjski sud nije prihvatio po tuženiku istaknuti prigovor zastare tražbine uz izraženo pravno shvaćanje da rok zastare počinje teći tek od dana izdavanja računa. Kako je tužitelj račun izdao 2. veljače 2015. a prijedlog za ovrhu je podnio 31. siječnja 2018., sud zaključuje da nije protekao opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a. Pritom sud ima u vidu da se tuženik obvezao Izjavom od 22. veljače 2012. platiti troškove izrade arhitektonskog snimka 20 dana nakon donošenja rješenja o izvedenom stanju i da je predmetno rješenje doneseno 18. prosinca 2012., ali uvažava iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u vezi razloga izdavanja računa tek 2015. - jer da ga tuženik nije ranije obavijestio o izdavanju rješenja o izvedenom stanju već da je tužitelj ovu činjenicu ustanovio provjerom tek 2015. godine.
10. Osnovano se žalbom tuženika ukazuje na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primijene materijalnog prava kod ocjenjivanja pitanja početka tijeka roka zastare tražbine tužitelja, za kojeg je pravilno utvrđeno da se radi o općem zastarnom roku od pet godina iz članka 225. ZOO-a.
11. Naime, u konkretnom slučaju tražbina tužitelja proizlazi iz ugovora o djelu kojim se tužitelj kao izvođač radova obvezao za tuženika kao naručitelja izvršiti određeni posao a tuženik se obvezao za obavljeni posao platiti naknadu, sve u smislu odredbi članka 590. i članka 613. ZOO-a.
12. Odredbom članka 214. ZOO-a propisno je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 1.), da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2.) te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao (stavak 3.). Prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano a prema članku 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
13. Kako iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj posao izvršio 2011. sačinivši projekt broj: 25/09/11 iz rujna 2011., temeljem kojeg je tuženik zatražio izdavanje rješenja o izvedenom stanju, to je za zaključiti da je tužitelj već tada po predaji naručenog posla mogao od tuženika zahtijevati plaćanje naknade za izvršenu uslugu i da je tada počelo teći zastarijevanje dospjele tražbine tužitelja koje je proteklo do 31. siječnja 2018., kada je podnesen prijedlog za ovrhu (protekom roka od 5 godina).
14. Osnovano se žalbom tuženika u žalbi ukazuje kako činjenica što je tužitelj jednostranom radnjom izdavanja računa broj 11/1/15 od 2. veljače 2015., nekoliko godina po obavljenom i predanom poslu, ne može se tumačiti kao radnja vjerovnika od koje bi se trebao početi računati početak tijeka zastare niti radnja vjerovnika kojom bi u smislu članka 244. ZOO-a došlo do prekida zastare, u slučaju izvršenja posla po ugovoru o djelu. Obveza izdavanja računa porezna je kategorija propisana odredbom članka 54. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13.), koji je bio na snazi u relevantno vrijeme, prema kojoj su svi porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza te je, nadalje, obveza izdavanja računa propisana i posebnim propisima - Zakonom o porezu na dodanu vrijednost, Zakonom o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na dohodak. 15. S obzirom na daljnje utvrđenje da je tuženik potpisao Izjavu od 22. veljače 2012., kojom potvrđuje da nije isplatio neto iznos u kunskoj protuvrijednosti od 3.610,00 EUR tužitelju za izvršeni posao te potvrđuje svoju namjeru da će dugovanje riješiti najkasnije 20 dana nakon izdavanja rješenja o izvedenom stanju, ovaj sud je stajališta da se radi o radnji dužnika koja ima karakter priznanja duga od strane dužnika kojim je došlo do prekida zastare u smislu članka 240. ZOO-a.
16. Prema članku 245. ZOO-a nakon prekida, zastara počinje iznova teći a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare.
17. Stoga treba zaključiti da je i od dana davanja predmetne izjave 22. veljače 2012., kada je rok zastare ponovno počeo teći, do pokretanja ovršnog postupka 31. siječnja 2018. protekao petogodišnji zastarni rok. Jednako tako, kada bi se početak tijeka roka zastare računao od dana izdavanja Rješenja o izvedenom stanju koje je izdano 18. prosinca 2012. odnosno od isteka 20 dana od dana izdavanja toga rješenja 8. siječnja 2013. (do kada se tuženik obvezao podmiriti naknadu) odnosno od dana pravomoćnosti toga rješenja 18. siječnja 2013., tada bi u svakom tom slučaju protekao zastarni rok od pet godina do dana 31. siječnja 2018. kada je podnesen prijedlog za ovrhu.
18. Radi svega navedenog, zbog osnovanosti prigovora zastare tražbine, tužbeni zahtjev je kao neosnovan trebalo odbiti pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
19. Budući da je preinačenjem pobijane presude tuženik uspio u sporu, treba mu primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a priznati troškove postupka koji mu pripadaju prema članku 154. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a.
19.1. Tuženiku su priznati troškovi nagrade punomoćniku za sastavljanje prigovora na rješenje o ovrsi od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 13. rujna 2018., 30. siječnja 2019., 15. svibnja 2019. i 2. prosinca 2019. za svako po 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženih podneska od 21. rujna 2018. i 14. listopada 2019. za svaki po 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te za sastav podneska od 31. kolovoza 2018. iznos od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) što ukupno iznosi 7.250,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.812,50 kn (Tbr. 42. Tarife), daje sveukupan iznos troškova tuženika u iznosu od 9.062,50 kn.
19.2. Tuženiku pripadaju i troškovi žalbenog postupka u kojem je uspio u cijelosti pa mu je po tom osnovu priznat iznos od 1.250,00 kn za sastav žalbe (Tbr. 10. točka 1. Tarife) uvećano za 312,50 kn na ime 25% PDV-a (Tbr. 42. Tarife) te za 1.240,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu, što sveukupno iznosi 2.802,50 kn.
19.3. Stoga je u konačnici naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi sveukupne troškove postupka u iznosu od 11.865,00 kn (9.062,50 kn + 2.802,50 kn).
20. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.
21. Odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijan ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 5. srpnja 2022.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak, v.r.
