Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-3602/2020-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. iz Z., OIB: …..zastupanog po punomoćnicima iz Z. o. u. J. i B. iz Z., protiv tuženice T. M. iz Z., OIB: ….zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3450/2019-10 od 12. lipnja 2020., 5. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3450/2019-10 od 12. lipnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je očito odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška postupka u iznosu od 100,00 kuna.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice, te preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke citirane presude u dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 703,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je očito odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 kuna i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 703,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (preko iznosa od 1.250,00 kuna do iznosa od 1.953,12 kuna).

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 625,00 kuna i trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kuna, u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-773/2019 od 2. svibnja 2019. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 8.663,79 kuna i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.206,07 kuna tekuću od 4. prosinca 2018. do isplate, u iznosu od 165,48 kuna. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos kamata izraženih u apsolutnom iznosu od 165,48 kuna tekućih od 18. studenoga 2019. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.953,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2020. do isplate, dok su zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 271,88 kuna i zahtjev tuženice za naknadu troška postupka (kako to proizlazi iz obrazloženja rješenja) odbijeni kao neosnovani.

2. Protiv točke III. izreke citirane presude u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.953,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je očito odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška postupka žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se pobijani dio presude preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke citirane presude prvostupanjski sud utvrđuje da tuženica nije priznala tužbeni zahtjev tužitelja, a da je glavnicu platila tek nakon podnošenja tužbe, iz kojeg razloga da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu, slijedom čega da je svojim držanjem prouzročila trošak postupka koji je dužna naknaditi tužitelju.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti one iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijanog rješenja u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava predanih u postupku i samih tih isprava, te je rješenje moguće ispitati.

7. Međutim, prema stajalištu ovoga suda pogrešno je prvostupanjski sud u donošenju odluke o troškovima postupka primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, te dosudio tužitelju troškove cjelokupnog postupka u skladu s vrijednosti predmeta spora od 8.663,79 kuna, a posljedično tome odbio zahtjev tuženice za naknadu troška postupka (iako to nije navedeno u izreci pobijane presude, ali proizlazi iz obrazloženja iste).

8. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je stavkom 2. propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

9. Odredbom članka 154. stavkom 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

10. U konkretnom slučaju, iz stanja u spisu proizlazi da je 2. svibnja 2019. javni bilježnik S. H. iz Z. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženici (ovršenici) namiriti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 8.663,79 kuna i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.205,07 kuna tekuću od 4. prosinca 2018. do naplate, protiv kojeg rješenja o ovrsi je ovršenica podnijela prigovor povodom kojeg je citirano rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nadalje, proizlazi da je 20. studenoga 2019. tužitelj dostavio podnesak u kojem je naveo da je tuženica u cijelosti podmirila glavnicu i javnobilježničke troškove, na način da je 13. svibnja 2019. uplatila iznos od 3.367,25 kuna, 5. lipnja 2019. iznos od 5.296,54 kune, 15. listopada 2019. iznos od 103,71 kune i 5. studenoga 2019. iznos od 176,29 kuna, slijedom čega da povlači tužbu u odnosu na glavnicu u iznosu od 8.663,79 kuna, te da ustraje kod tužbenog zahtjeva za isplatu obračunate, a neplaćene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća do 13. svibnja 2019., odnosno 5. lipnja 2019. u iznosu od 165,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenoga 2019. do isplate, kao i neplaćenog ovršnog i parničnog troška.

11. Iz iznesenog stanja u spisu proizlazi da je tuženica, nakon pokretanja postupka, podmirila glavnicu tražbine u iznosu od 8.663,79 kuna, te da je tužitelj odmah nakon podmirenja, odnosno zadnje uplate 5. studenoga 2019. podneskom od 20. studenoga 2019. povukao tužbu za navedeni iznos, slijedom čega je, primjenom citirane odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a, tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove nastale do povlačenja tužbenog zahtjeva, i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kuna i podneska od 20. studenoga 2019. u iznosu od 250,00 kuna, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.250,00 kuna.

12. U preostalom dijelu, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka nastalog nakon povlačenja tužbe, valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da u tom dijelu tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom.

13. Naime, nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, postupak je nastavljen radi isplate iznosa od 165,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenoga 2019. do isplate (koji iznos u daljnjem tijeku postupka predstavlja vrijednost predmeta spora relevantnu za izračun troškova postupka) s kojim dijelom tužbenog zahtjeva je, iz razloga neosnovanosti, tužitelj odbijen, slijedom čega je, a sukladno ranije citiranoj odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelj dužan nadoknaditi tuženici nastale troškove parničnog postupka.

14. Stoga je, primjenom Tbr. 7. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), valjalo dosuditi tuženici jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak u iznosu od 500,00 kuna, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 125,00 kuna, odnosno ukupni iznos od 625,00 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 100,00 kuna na ime pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pravilno odbijen, budući da spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena.

15. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

16. Kako je tuženica djelomično uspjela sa žalbom treba joj, razmjerno uspjehu, priznati naknadu troška za sastav žalbe, primjenom Tbr. 10. točke 5. Tarife, u iznosu od 125,00 kuna (50% od 250,00 kn), te za PDV 31,25 kuna, odnosno ukupan iznos od 156,25 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška odbijen, budući da je zatražen preko iznosa koji bi joj sukladno Tarifi pripadao.

17. Presuda prvostupanjskog suda u točki I. i II. kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 5. srpnja 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić