REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kžzd-64/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. R., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – upoznavanjem djece s pornografijom iz članka 197. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Kzd-113/2020-15. od 12. siječnja 2021., u javnoj sjednici vijeća, održanoj 5. srpnja 2022.,
p r e s u d i o
i
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba optuženog L. R., ukida se pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na trošak kaznenog postupka te se u tom dijelu presuda vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Kzd-113/2020-15. od 12. siječnja 2021., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi L. R. oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – upoznavanjem djece s pornografijom iz članka 197. stavka 1. KZ/97. i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. KZ/97., činjenično opisano u izreci pobijane presude.
3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi L. R. po braniteljici M. B. odvjetnici iz P., zbog bitne povrede kaznenog postupka i odluke o troškovima s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o troškovima na način da se odredi da nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovih branitelja padnu na teret proračunskih sredstava.
5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi L. R. po braniteljici M. B., odvjetnici iz P. s prijedlogom da se u povodu žalbe državnog odvjetnika pobijana presuda preinači i optuženik temeljem članka 453. točka 1. ZKP/08. oslobodi od optužbe da bi počinio kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 197. stavka 1. KZ/97. i kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 1. KZ/97., a prihvaćanjem žalbe optuženika odredi da troškovi kaznenog postupka, nagrada i nužni izdaci izabranih branitelja te nužni izdaci optuženika padaju na teret državnog proračuna.
6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi L. R. i po branitelju F. Š. odvjetniku iz P. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
7. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
8. Na sjednicu vijeća pristupio je optuženi L. R., braniteljica optuženika M. B., odvjetnica iz P. u zamjeni I. O., odvjetnik iz Z., dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njegovoj prisutnosti.
9. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a žaba optuženika je osnovana.
10. U odnosu na presudu.
11. Državni odvjetnik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., koju uopće ne obrazlaže, već naglašava da su razlozi presude „nejasni i proturječni“, da prvostupanjski sud „ne navodi jasne razloge zašto smatra da nije dokazno da je optuženik poslao inkriminirane poruke“ maloljetnoj L. B., unatoč jasnim i životnim iskazima svjedoka B. D. i B. B., na koji način parafrazira dio zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a sudeći po smislu tih žalbenih navoda (u njihovoj ukupnosti) posve je razvidno da prigovara ocjeni iskaza navedenih svjedoka i o izvođenju pogrešnog zaključka iz tih ocjena i zaključku o nepostojanju kaznene odgovornosti optuženika.
12. Nasuprot ovim izloženim prigovorima, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez bilo kakve proturječnosti, a druga je stvar što državni odvjetnik ne prihvaća te razloge, iznoseći svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza, ustrajući u tvrdnji da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužbom stavljaju na teret. Pri tome je prvostupanjski sud detaljno analizirao i ocijenio svaki od izvedenih dokaza, dajući ocjenu njihove vjerodostojnosti, nakon čega je izveo pravilne zaključke u odnosu na odlučne i važne činjenice, koje prihvaća i ovaj sud.
13. Osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedoka B. D. i B. B., kad su govorile o sadržaju spornih poruka, jer suprotno proizlazi iz iskaza maloljetne oštećenice L. B., kada je navela da joj nije znano tko joj je poslao inkriminirane poruke, niti je pomislila da ih je poslao optuženik. Sadržaj tih poruka nije joj poznat, niti ih je zapamtila, a čiji sadržaj nije mogao biti utvrđen ni nalazom i mišljenjem vješta za telekomunikacije Đ. L. ili iz pročitanih isprava. Sasvim opravdano je prvostupanjski sud prihvatio njen iskaz, kada je navela da se optuženik prema njoj nikada nije neprimjerno ponašao, a što je razvidno i iz djela prihvaćenog iskaz svjedokinje B. D., kada je navela da je optuženik maloljetnoj L. uvijek bio dobar očuh i nikada se nije neprimjereno ponašao.
14. Kod ovako izvedenih i ocjenjenih dokaza, utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na sve odlučne i važne činjenice, a i one koje se pobijaju žalbom, utemeljeni su na rezultatima dokaznog postupka i ne ostavljaju bilo kakvu dvojbu, niti opravdanu bilo kakvu sumnju da je pogrešno utvrdio ili propustio utvrditi odlučne činjenice. Kako ih državni odvjetnik argumentima svoje žalbe nije uspio osporiti, to su prigovori zbog pogrešno činjeničnog stanja istaknuti u žalbi neosnovani.
15. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nema dokaza o tome da bi optuženik maloljetnoj L. B. slao poruke na njen mobitel. Polazeći od njenog iskaza, kada je navela da joj je sadržaj poruka potpuno nepoznat, koji sadržaj se ni pretragom predmetnog mobitela nije mogao utvrditi, niti telekomunikacijskim vještačenjem, onda je prvostupanjski sud kod takvog stanja stvari ispravno zaključio da oštećenica kao dijete, nije bila ni upoznata s (predmetnim) pornografskim sadržajem, niti je optuženik na bilo koji drugi način učinio pristupačnim neke druge predmete pornografskog sadržaja.
16. Nadalje, povezujući sve navedene činjenice, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da oštećenica nije bila od strane optuženika izložene porukama pornografskog sadržaja, nit je optuženik (na terećeni način), kao njen očuh, zanemario svoju dužnost njenog odgoja. Kod kaznenog djela članka 213. stavka 1. KZ/97., naglasak je na grubom zanemarivanju dužnosti podizanja odgoja djeteta, tako da se radnja počinjenja sastoji u grubom zanemarivanju dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta, koje premašuju običnu brigu i nemar, a što u konkretnom slučaju ne proizlazi ni iz jednog izvedenog dokaza. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud opravdano zaključuje da nije dokazano da je optuženik postupao na način da je grubo zanemarivao ili zlostavljao maloljetnu Leonardu, kao očuh.
17. Iako državni odvjetnik ustraje na ponovnoj procjeni svih do sada izvedenih dokaza iz kojih izvodi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela na štetu maloljetne L. B. ali ne navodi nikakve dokaze na temelju kojih bi se eventualno moglo zaključiti drugačije.
18. Prvostupanjski sud je dao valjane i argumentirane razloge zašto smatra da nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a sve te razloge prihvaća i ovaj sud, na koje razloge upućuje državnog odvjetnika, kako se ne bi ponavljali.
19. U odnosu na rješenje.
20. U pravu je optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o troškovima kaznenog postupka u smislu članka 149. stavka 1. ZKP/08. jer prema odredbi članka 145. stavka 1. ZKP/08., oni između ostalog predstavljaju i izdatke za pružanje pravne pomoći, a isto tako prema članku 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08., obuhvaćaju i nagradu te nužne izdatke branitelja optuženika ali i onog postavljenog po službenoj dužnosti.
21. Budući je prvostupanjski sud propustio odlučiti o (svim) tim troškovima kaznenog postupka, pobijanu presudu u tom dijelu trebalo je ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
22. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci, pod točkama I. i II. ove odluke (članka 482. i članka 483. ZKP/08.).
U Zagrebu, 5. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac, v.r.
