Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-744/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB:… iz V., zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB:…, Z., zastupan po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G.&p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1680/18-26 od 19. siječnja 2021., dana 5. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1680/18-26 od 19. siječnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I./Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB…, da isplati tužitelju B. M. iz V., OIB…, iznos neimovinske štete od 5.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od 05.04.2018. god., pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe te iznos imovinske štete od 1.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II./Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB…, da isplati tužitelju B. M. iz V., OIB… pripadajući parnični trošak, zajedno sa kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.187,50 kuna, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako će nastavno biti obrazloženo.
6. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi uzročna veza između opisanog događaja i ozljeda tužitelja.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedeno je, radi utvrđenja postoji li uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede tužitelja, kombinirano sudsko-medicinsko prometno vještačenje.
8. U svom nalazu i mišljenju od 29.01.2020. godine stalni sudski vještak dipl.ing. Z. I. utvrdio je da provedena analiza i proračuni pokazuju da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika naletjelo prednjim dijelom na stražnji lijevi dio vozila tužitelja koje se vozilo kretalo ispred vozila osiguranika tuženika u istom pravcu, pri čemu je relativna razlika brzina kretanja vozila iznosila oko 10-15 km/h, da računajući s masom vozila osiguranika tuženog zajedno s vozačem i masom vozila tužitelja sa vozačem i 2 suputnika te relativnom razlikom brzina kretanja vozila u trenutku naleta od 10-15 km/h, proizlazi, uzimajući pri tome vrijednost koeficijenta elastičnosti od 0,15, da je nakon naleta vozila osiguranika tuženog, brzina kretanja vozila tužitelja momentalno povećana za oko: Dv=7,5 km/h, da je uslijed naleta vozila osiguranika tuženika tijelo tužitelja imalo tendenciju nabačaja unatrag.
9. Stalni sudski vještak dr. M. B. u svom dijelu nalaza navodi da je M. B. sudjelovao u prometnoj nesreći dana 18.03.2018. kao vozač osobnog vozila na čiju stražnju stranu je naletjelo osobno vozilo osiguranika tuženika pri čemu je vozilo tužitelja momentalno ubrzano za oko 7,5 km/h što je dovelo do blagog trzaja tijela tužitelja, da je nakon štetnog događaja kod tužitelja postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata, da ova dijagnoza nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom, da naime, promjena brzine od 7,5 km/h koja je utvrđena prometnim vještačenjem nije uzrokovala djelovanje sile na tijelo tužitelja koja bi bila dostatnog intenziteta da prouzrokuje ozljeđivanje, da postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata u konkretnom slučaju ne predstavlja objektivno utvrđenu ozljedu u sudskomedicinskom smislu.
Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije istakao nikakve primjedbe niti prigovore, a tužitelj je istakao kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Z. I. dok nalaz i mišljenje dr. M. B. pobija u cijelosti.
10. Očitujući se na prigovore tužitelja stalni sudski vještak dr. M. B., u svom iskazu danom na ročištu 23. studenoga 2020., navela je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 27.01.2020., da je tužitelj na liječnički pregled došao dan nakon prometne nesreće te da u svom iskazu navodi da je nastradao kao vozač osobnog vozila u predmetnom štetnom događaju, da također navodi tegobe koje međutim prema kombiniranom vještačenju prometnog i sudsko medicinskog vještaka se ne mogu povezati sa štetnim događajem već mogu biti uzrokovane nekim drugim razlozima.
11. U obrazloženju prvostupanjske presude navodi se, da sud u cijelosti prihvaća kombinirano sudsko-medicinsko prometno vještačenje jer je izrađeno stručno i obrazloženo te u skladu s pravilima medicinskih i prometnih znanosti a nalazi vještaka su jasni, potpuni u suglasju sami sa sobom i sa izvedenim dokazima te je na primjedbe tužitelja vještak dr. M. B. usmeno obrazložila svoja utvrđenja na ročištu održanom dana 23. studenoga 2020., dok prigovori tužitelja na njezin nalaz nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i objektivnost navedenog vještaka.
12. Nesporno je da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika naletjelo prednjim dijelom na stražnji lijevi dio vozila tužitelja koje se vozilo kretalo ispred vozila osiguranika tuženika u istom pravcu, pri čemu je relativna razlika brzina kretanja vozila iznosila oko 10-15 km/h, da računajući s masom vozila osiguranika tuženog zajedno s vozačem i masom vozila tužitelja sa vozačem i 2 suputnika te relativnom razlikom brzina kretanja vozila u trenutku naleta od 10-15 km/h, proizlazi, uzimajući pri tome vrijednost koeficijenta elastičnosti od 0,15, da je nakon naleta vozila osiguranika tuženog, brzina kretanja vozila tužitelja momentalno povećana za oko: Dv=7,5 km/h, da je uslijed naleta vozila osiguranika tuženika tijelo tužitelja imalo tendenciju nabačaja unatrag. Pri takvoj promjeni brzine vozila kod tužitelja postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom, s obzirom da promjena brzine od 7,5 km/h nije uzrokovala djelovanje sile na tijelo tužitelja koja bi bila dostatnog intenziteta da prouzrokuje ozljeđivanje. Pritom postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata u konkretnom slučaju ne predstavlja objektivno utvrđenu ozljedu u sudskomedicinskom smislu.
13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije pretrpio takvu povredu zdravlja koje bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade štete u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO).
14. Tužitelj se u žalbi poziva na to da vještak navodi da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, a da iste nisu objektivizirane u sudskomedicinskom smislu, te da medicinska dokumentacija ima snagu javne isprave.
15. Navedena kontradiktornost, kako je tužitelj naziva, dovoljno je raspravljena te se u nalazu i mišljenju vještaka navodi da postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer pri promjeni brzine vozila za oko 7,5 km/h ne može nastati takva sila na tijelo tužitelja koja bi bila dostatnog intenziteta da uzrokuje ozljeđivanje.
16. Nesporno je da je tužitelju postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata, ali iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi, da ista nije uzrokovana štetnim događajem.
17. Činjenica, da je tuženik priznao odgovornost svog osiguranika za štetni događaj te isplatio tužitelju naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 2.800,00 kuna, koja se ističe u žalbi, ne utječe na taj zaključak. Udarac vozila osiguranika tuženika u stražnji dio vozila tužitelja mogao je uzrokovati oštećenja vozila tužitelja a da istovremeno ne uzrokuje i ozljedu, jer je nesporno da se udarac dogodio, ali njegov intenzitet, prema utvrđenjima u postupku, nije bio dovoljan za uzrokovanje ozljede.
18. Pravilno je sud pri tom postupio kada je prvo proveo sudsko-medicinsko vještačenje radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja, a s obzirom na istaknuti prigovor nepostojanja iste. Upravo takvo postupanje u skladu je s načelom ekonomičnosti postupka, umjesto provođenja vještačenja na okolnost intenziteta i trajanja fizički i duševnih bolova i straha, kojim se vještačenjem nije mogla utvrditi i uzročno- posljedična veza sa štetnim događajem. Za isto je bilo nužno provođenje kombiniranog vještačenja po vještaku kako medicinske, tako i prometne struke, te se radilo o trošku nužnom za vođenje ovog postupka.
19. Odluka o parničnim troškovima pravilno je donesena, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP a u vezi s čl. 155. ZPP. Trošak sastava podneska od 29.9.2020., kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, bio je potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, te je isti osnovano priznat tuženiku.
20. U skladu s navedenim, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 457. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 5. srpnja 2022.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović, v.r.
