Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž R-477/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužitelja "P. p.", Udruga za s. p. p. /OIB…/, Z., zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i p. iz Z., protiv tuženika F.

V. /OIB…/ iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4076/2019-189 od 26. siječnja 2021., u sjednici održanoj 5. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4076/2019-189 od 26. siječnja 2021. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je Ugovor o radu sklopljen dana 15.09.2000. g. između tužitelja i tuženika ništav sa danom 13.10.2001. g., jer je suprotan Statutu tužitelja od 12.04.2001. g.

II/ Nalaže se tuženiku F. V. iz Z., isplatiti tužitelju "P. p." Udruga za s. p. p., Z., iznos od bruto 580.431,47 kuna sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućim:

- na iznos od 29.449,43 kuna od 10.11.2001.g. pa do isplate,

- na iznos od 73.407,46 kuna od 10.12.2001.g. pa do isplate,

- na iznos od 377.919,30 kuna od 10.01.2002.g. pa do isplate,

- na iznos od 62.374,16 kuna od 10.02.2002.g. pa do isplate,

- na iznos od 37.281,12 kuna od 10.03.2002.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku F. V. da tužitelju "P. p." Udruga za s. p. p., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 317.508,12 kuna, u roku od 15 dana.“

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je Ugovor o radu sklopljen dana 15.09.2000.g. između tužitelja i tuženika ništav sa danom 13.10.2001.g., jer je suprotan Statutu tužitelja od 12.04.2001.

II/ Nalaže se tuženiku F. V. iz Z., isplatiti tužitelju "P. p." Udruga za s. p. p., Z., iznos od bruto 580.431,47 kuna sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućim:

- na iznos od 29.449,43 kuna od 10.11.2001.g. pa do isplate,

- na iznos od 73.407,46 kuna od 10.12.2001.g. pa do isplate,

- na iznos od 377.919,30 kuna od 10.01.2002.g. pa do isplate,

- na iznos od 62.374,16 kuna od 10.02.2002.g. pa do isplate,

- na iznos od 37.281,12 kuna od 10.03.2002.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku F. V. da tužitelju "P. p." Udruga za s. p. p., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 317.508,12 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te istu predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti Ugovora o radu sklopljenog 15. rujna 2000. između tužitelja i tuženika s danom 13. listopada 2001., jer je isti suprotan Statutu tužitelja od 12. travnja 2001. (čl. 103. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO-a/) te zahtjev za isplatu iznosa od 580.431,47 kn (otpremnina i plaće za razdoblje od 13. listopada 2001. do 19. veljače 2002. kada je tužitelju prestao radni odnos).

6. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, to stoga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, koja povreda je otklonjiva u ovom stadiju postupka.

7. Sud prvog stupnja u bitnome usvaja tužbeni zahtjev smatrajući da je Ugovor o radu od 15. rujna 2000. ništav, budući da je suprotan Statutu tužitelja, koji je donesen 12. travnja 2001. i kojim je bilo propisano da se u roku od 6 mjeseci od njegova donošenja svi akti tužitelja imaju s istim uskladiti, koji rok je istekao 13. listopada 2001. pa kako Ugovor o radu tuženika od 15. rujna 2000. nije usklađen sa Statutom, sud smatra da je s tim danom isti ništav te dodaje da je uz navedeno i protivan moralu. Posljedično navedenom utvrđenju, smatra da je tuženik dužan vratiti sve ono što je primio temeljem ništavog ugovora pa tako i 200.000,00 kn na ime otpremnine te iznos od 380.431,47 kn na ime plaća za razdoblje od 13. listopada 2001. do 19. veljače 2002.

8. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

9. Iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja u odnosu na odlučne činjenice proizlazi:

- da su stranke 15. rujna 2000. sklopile Ugovor o radu za obavljanje poslova predsjednika Udruge, kojeg su na strani tužitelja, kao poslodavca, potpisali predsjednik Skupštine I. Z., dipl. pravnik i predsjednik Nadzornog odbora dr. D. K.;

- da iz zapisnika s Glavne Skupštine tužitelja od 28. rujna 2001. proizlazi da su sukladno Statutu Udruge iz travnja 2001. provedeni izbori za predsjednika Skupštine, potpredsjednika Skupštine, izbor predsjednika Udruge, izbor Upravnog odbora, izbor Nadzornog odbora, razrješenje predsjednika Udruge i razrješenje Nadzornog odbora Udruge;

- da je na Glavnoj Skupštini održanoj 28. rujna 2001. pod toč. 5. donesena Odluka da se razrješava dužnosti predsjednika Udruge F. V., s tim da izbor novog predsjednika Udruge nije izvršen na toj Skupštini, već je ostavljen za slijedeću Glavnu Skupštinu;

- da je imajući u vidu navedeno predloženo da tuženik privremeno obavlja dužnost predsjednika do izbora novog predsjednika na slijedećoj Skupštini, koja će se zakazati naknadno;

- da je na sjednici Glavne Skupštine od 28. rujna 2001. predloženo da se predsjedniku Udruge (tuženiku) otkaže Ugovor o radu od 15. rujna 2000., ali da se otkazivanje odgodi do iduće sjednice Glavne Skupštine, koja se mora održati najkasnije u roku od 2 mjeseca;

- da iz zapisnika s iduće redovne sjednice Glavne Skupštine tužitelja, koja je održana 27. studenoga 2001., proizlazi da je pod toč. 9. dnevnog reda stavljen prijedlog za imenovanje novog predsjednika Udruge M. S., koji je izabran za predsjednika;

- da je 29. studenoga 2001. donijeta Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03, u daljnjem tekstu: ZR-a), kojom se tuženiku otkazuje Ugovor o radu od 15. rujna 2000. s obrazloženjem da je isti u radnom odnosu kod tuženika od 1. prosinca 1986., u vrijeme njezinog donošenja na poslovima predsjednika Udruge te da istome radni odnos, temeljem odluke Glavne Skupštine Udruge od 27. studenoga 2001. te odluke Upravnog odbora Udruge od 12. studenoga 2001., prestaje s danom 19. veljače 2002., jer da poslodavac nije imao odgovarajuće poslove za radnika (poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu);

- da je Odlukom o otkazu utvrđeno pravo tuženika na isplatu otpremnine te pravo na isplatu plaće za vrijeme otkaznog roka, odnosno zaključno s 19. veljače 2002. te da su isplate čiji povrat tužitelj traži izvršene upravo temeljem navedene Odluke;

- da je tuženik odjavljen s rada kod tužitelja s 19. veljače 2002. što je razvidno iz preslike njegove radne knjižice koja prileži sudskom spisu;

- da Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. studenoga 2001. stranke nisu pobijale, a istu su potpisali u ime i za račun poslodavca mr. sc. Ivan Garac-predsjednik Glavne Skupštine i dr. B. S. P.-predsjednica Upravnog odbora iz čijih iskaza proizlazi da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. studenoga 2001. iz razloga što je tuženik razriješen s mjesta predsjednika i izabran je novi predsjednik te da nitko na iste nije vršio pritisak da istu potpišu.

10. Imajući u vidu navedeno ovaj sud zaključuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje ništavosti Ugovora o radu od 15. rujna 2000. u smislu odredbe čl. 103. ZOO-a, budući da isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, niti moralu društva, a sam tužitelj je, postupajući sukladno odredbama novog Statuta od 12. travnja 2001. (koji ne predstavlja prisilni propis), donio odluku o razrješenju tuženika s mjesta predsjednika Udruge te posljedično istome otkazao Ugovor o radu pozivom na odredbu čl. 106. st. 1. ZR-a Odlukom o otkazu od 29. studenoga 2001., koja nije nikada stavljena izvan snage i temeljem koje je nesporno izvršio isplate tuženiku, čiji povrat traži u ovom postupku te tuženika odjavio s danom 19. veljače 2002., zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava, imajući pri tome u vidu da nije otpala pravna osnova za isplatu kako otpremnine, tako niti plaća do prestanka radnog odnosa 19. veljače 2002., tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

11. Pri tome valja dodati da na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu od utjecaja utvrđenja suda da je tuženik prilikom obavljanja poslova predsjednika Udruge postupao protivno njegovim poslovnim interesima, jer isto može biti temelj za eventualnu odštetnu odgovornost.

12. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjao je preinačiti i odluku o parničnom trošku te istu utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

13. Naime, ovaj postupak pokrenut je po tužbi sada tuženika, koji je tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 439.430,52 kn, s kojim zahtjevom je u cijelosti odbijen ( presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-23599/04 od 18. srpnja 2008.), tako da se postupak nastavio voditi samo po protutužbenom (sada tužbenom) zahtjevu za utvrđenje ništetnosti i isplatu iznosa od 580.431,47 kn, s kojim je tužitelj odbijen u cijelosti pa je imajući u vidu konačni uspjeh stranaka u sporu odlučeno da svaka snosi svoje troškove postupka, pa tako i u odnosu na trošak žalbe koji potražuje tuženik.

14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 373.a ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.)

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Diana Preglej, v.r.