REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Jž-638/2019.
ZAGREB
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.B., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/11., 55/89., 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, broj: Pp J-407/2019. od 18. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je prvostupanjski sud, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljenog D.B. oslobodio od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisan u izreci te presude.
1.1. Istom presudom određeno je da, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredbe materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Podnositelj žalbe smatra da je u konkretnom slučaju dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer se u smislu navedene odredbe ne zahtijeva izravno ili neposredno omalovažavanje državnog tijela, službene osobe tog tijela ili njezinog zakonitog naređenja, niti se propisuje način na koji se omalovažavanje ili vrijeđanje može počiniti. Jednako tako se ne zahtijeva da prekršaj bude počinjen na javnom mjestu. Podnositelj žalbe navodi da su nejasni razlozi na temelju kojih prvostupanjski sud oslobađa od optužbe okrivljenika.
2.1. Podnositelj žalbe predlaže da se pobijana presuda ukine i da se okrivljenik proglasi krivim i kazni zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositelj žalbe pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, sagledavajući činjenični opis prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, da je putem internetske mreže Facebook vrijeđao i omalovažavao policijske službenike na način da je na svom zidu društvene mreže Facebook postavio sliku grafita uvredljivog sadržaja: „Bolje kćer kurva, nego sin pandur“, te tako počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj Sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno donio odluku da se postupanje okrivljenika iz optuženja ne može podvesti pod članak 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Nesporno je da je objava okrivljenika neprimjerenog sadržaja, kojom objavom okrivljenik pokazuje svoj negativan stav prema policijskom službeniku općenito. Okrivljenik upotrebljava izraz „pandur“ što je pogrdan izraz za policijskog službenika. Međutim, smisao članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je u sankcioniranju ponašanja kojim se izražavaju uvredljivi i ponižavajući odnosi prema tijelima državne vlasti i onima koji ta tijela predstavljaju, dakle, u konkretnom slučaju bi se to odnosilo na Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, odnosno policijskog službenika prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njegova zakonita naređenja. Međutim, sama objava takva kakva je, je općenita, može se odnositi na zanimanje policijskog službenika općenito, i nema sadržaj iz kojeg bi bilo vidljivo da je ona upućena MUP-u, kao državnom tijelu, kao što je jasno, a to upravo obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, da se objava ne odnosi na konkretno policijsko postupanje tj. postupanje policijskog službenika prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njegova zakonita naređenja kako je to propisno već naprijed citiranom odredbom članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 5. srpnja 2022.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
