Republika
Hrvatska
Županijski
sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 5 Gž-727/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja I. T. OIB: …iz R., zastupan po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika G. V. OIB: …, zastupan po gradonačelniku A. C., a ovaj po punomoćniku F. S., odvjetniku u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 24. svibnja 2022. poslovni broj P-1719/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 5. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku od 24. svibnja 2022. poslovni broj P-1719/2021 i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje, s time da će se o trošku sastava žalbe odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom odlukom odlučeno je:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj I. T., Rijeka, OIB: …. vlasnik dijela čest. zem. 2468/1 K.O. Č. označenog slovima A-B-C-D-A, u površini od 176 m2, sukladno skici mjesta očevida od 08.listopada 2021.godine, koju izradio B.B., ing. geod., a koja skica je sastavni dio ove presude.
2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.097,50 kuna."
2. Protiv gornje odluke žalbu je izjavio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga, predloživši da se odluka preinači ili ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne čestice upisana Općenarodna imovina, Organ upravljanja NO Općine V. koji upis da egzistira i u posjedovnom listu, početkom 60 ih godina prošlog stoljeća da su pokojna C. i njezin suprug pokojni I. T. na predmetu spora započeli sa izgradnjom kuće, dakle, tužitelj je u ovom postupku nedvojbeno dokazao pravni osnov stjecanja dijela predmetne nekretnine dosjelošću sukladno odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) pa stoga tužitelj ima pravni interes sudskom odlukom utvrditi to svoje izvanknjižno stečeno pravo.
6. Međutim, osnovano tuženik u svojoj žalbi ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega posljedično nisu utvrđene sve relevantne činjenice.
7. Naime, u zemljišnoj knjizi sporna nekretnina upisana je kao općenarodna imovina, ali nije upisan nositelj prava društvenog vlasništva (prava raspolaganja, korištenja i upravljanja) već nekadašnji narodni odbor zbog čega dolazi do primjene predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZVDSP-a o vlasništvu Republike Hrvatske na takvoj nekretnini, bilo da se radi o izgrađenom ili neizgrađenom zemljištu.
8. Odredbom čl. 362. st. 3. ZVDSP-a određeno je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP-a, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Dakle, za primjenu odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP-a o vlasništvu Republike Hrvatske na stvari potrebne su dvije pretpostavke od kojih je prva da ne smiju djelovati predmnijeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP-a te druga predmnijeva da se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekretnine društvenog vlasništva. Djelovanje predmnijeva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP-a proizlazi iz samog upisa u zemljišnoj knjizi.
9. Nadalje, prema odredbi čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91, dalje - ZPZ), koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991. na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava je Republika Hrvatska. Odredbama st. 1. i 2. čl. 2. ZPZ-a propisano je što se sve smatra poljoprivrednim zemljištem u smislu odredbi ZPZ-a. Jedinice lokalne uprave i samouprave u obavljanju poslova iz njihove izvorne nadležnosti određene u čl. 128. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90) ovlaštene su imati u vlasništvu određenu imovinu. Prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93 i 117/97, dalje - ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave bile su dužne preuzeti nekretnine, pokretnine i financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednici, najdalje do 31. ožujka 1994. Međutim, s obzirom na citiranu odredbu čl. 3. ZPZ-a jedinice lokalne samouprave nisu mogle preuzeti u vlasništvo poljoprivredno zemljište, koje je bilo u društvenom vlasništvu, jer je to zemljište, temeljem zakona postalo vlasništvo Republike Hrvatske na dan 24. srpnja 1991. Jedinice lokalne uprave i samouprave mogle su preuzeti u vlasništvo zemljište koje se smatralo građevinskim zemljištem na dan 24. srpnja 1991. tj. zemljište koje je tog dana bilo građevinsko područje u granicama utvrđenim prostornim planom.
10. Poljoprivredno zemljište koje je na dan 24. srpnja 1991. postalo vlasništvo Republike Hrvatske nije prestalo biti vlasništvo Republike Hrvatske time što je nakon spomenutog nadnevka izmjenama i dopunama prostornog plana postalo građevinskim zemljištem. Jedinice lokalne samouprave i uprave niti na taj način ne mogu poljoprivredno zemljište, koje je nakon 24. srpnja 1991. obuhvaćeno prostorno planskom dokumentacijom, privoditi drugoj namjeni. Dakle, nije utvrđeno da li bi tužena općina u ovom slučaju bila pasivno legitimirana u odnosu na sporni realni dio nekretnine ili je eventualno, u smislu odredbe čl. 3. ZPZ-a, postala vlasništvo Republike Hrvatske (v. odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske broj Rev 578/2012, Rev-671/2009-3, Rev 462/2009, Rev 31/2016, Rev 2624/1999 i 582/2000).
11. Konačno, zavisno o kulturi zemljišta, valja reći i to da je prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90) bilo određeno da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske (izmijenjeni čl. 18. Zakona o šumama - "Narodne novine" broj 54/83, 32/87 i 47/89, dalje - ZŠ). Nadalje, prema odredbi čl. 87 ZLSU-a jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. pa su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga niti ZLSU koji je donesen 1992. nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta. Osim toga, niti jednom odredbom ZLSU nije određeno da bi šume i šumsko zemljište koje se nalaze unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju, time da provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje iz šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, jer to ne predviđa ZŠ kao specijalni propis, a niti je predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta.
12. Zbog navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 370. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) uvažiti žalbu tuženika te ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi kompletiranja činjeničnog stanja tako što će od tužene zatražiti podatak da li je sporna parcela na dan 24. srpnja 1991. bila u građevinskom području u granicama utvrđenim prostornim planom nakon čega će ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog pa i žalbenog postupka (čl. 161. st. 3. ZPP-a).
U Zadru, 5. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov
