Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 12 Gž-883/2019-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjednik vijeća, Sanje Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj i Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice D. V.1 OIB: … iz T., drugotužitelja D. V. OIB: … iz T., trećetužiteljice V. R. OIB: … iz O. (kao nasljednici iza J. V. iz O., OIB: …), četvrtotužitelja P. V. iz Š., OIB: …, petotužitelja M. V.1 iz J., OIB: … i šestotužiteljice K. S., iz O., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici D. R., odvjetnici u O., protiv H. c. d.o.o. Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-24/2016-41 od 15. prosinca 2016., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-24/2016-48 od 18. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 5. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-24/2016-41 od 15. prosinca 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-24/2016-48 od 18. siječnja 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o. Z., OIB: … da isplati tužitelju J. V. iz O., OIB: … iznos

od

193.156,49

kn

(stodevedesettritisućesto pedesetšestkunačetrdesetdevetlipa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2016. godine koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, P. V. iz Š., OIB: …, iznos od 38.631,29 kn (tridesetosamtisućašestotridesetjednakunadvadesetdevetlipa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2016. godine koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, M. V.1 iz J., OIB: … iznos od 38.631,29 kn (tridesetosamtisućašestotridesetjednakunadvadesetdevetlipa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2016. godine koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate i K. S. iz O., OIB: …, iznos od 38.631,29 kn (tridesetosamtisućašestotridesetjednakunadvadesetdevetlipa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2016. godine koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, te da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 63.840,50 kn (šezdesettritisućeosamstočetrdesetkunapedesetlipa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2016. godine koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II/ S preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužitelji se odbijaju kao neosnovanim.

III/ Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim."

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužitelji (prvo, drugo, treće, četvrto, peto i šestotužitelji) pobijaju prvostupanjsku presudu u točki II. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traže trošak žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se preinači prema žalbenim navodima.

5. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelji osporavaju osnovanost žalbenih navoda te predlažu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Traže trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete.

8. Tužitelji u ovom predmetu tvrde da su suvlasnici nekretnine (upisane u zk.ul. … k.o. O.) u naravi trosoban stan u prizemlju u O. u zgradi sagrađenoj na kč.br. … k.o. O., da se preko iste nekretnine tijekom 2014. gradio cestovni kružni tok koji je bio u državnom interesu za koji je izdana lokacijska dozvola, a da prije toga nije provedeno izvlaštenje tužitelja kao vlasnika iste nekretnine, da je tuženik investitor radova na rekonstrukciji raskrižja državne ceste D 518 i županijske ceste Ž 4086, da tužitelji nikad nisi primili naknadu na ime oduzete nekretnine, da je tijekom vremena izgrađen navedeni kružni tok, da je tuženik propustio obeštetiti tužitelje pa stoga traže od tuženika naknadu štete u visini tržišne vrijednosti njihove nekretnine.

9. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je bio investitor rekonstrukcije i obnove raskrižja radi izgradnje raskrižja kružnog toka u prigradskom naselju B., da je za isto imao lokacijsku dozvolu te potvrdu glavnog projekta za rekonstrukciju raskrižja te je započeo posao 7. listopada 2014., da je predmetna čestica tada bila u vlasništvu Grada O., da je stan tužitelja tijekom rata pretrpio znatna oštećenja pa su postojali samo ruševni ostaci stambenog objekta koji nisu imali nikakvu vrijednost, da se predmetna nekretnina nalazi u programu organizirane obnove ali se ista nije obnovila zbog gradnje kružnog toka, da korisnici nisu riješili svoje stambeno pitanje te da u tom smislu nije odgovoran tužiteljima za štetu.

10. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev te naložio tuženiku platiti tužiteljima utužene iznose (J. V. predniku prvo, drugo i trećetitelja iznos od 193.156,49 kn, četvrtotužitelju P. V. iznos od 38.631,29 kn, petotužitelju M. V.1 iznos od 38.631,29 kn, te šestotužiteljici K. S. iznos od 38.631,29 kn), smatrajući da je tuženik bio upoznat od strane Grada O. još 2011. da bi obnovom na sredini budućeg kružnog toka nastao novi stambeni objekt od otprilike 75 m² ne ulazeći pritom u mogućnost tuženika da ovlaštenicima prava na obnovu dodjeljuje u vlasništvo stan ili kuću koja nije u njihovom vlasništvu tj. u vlasništvu Republike Hrvatske cijeneći pri tome da je tuženik imao saznanja o pravima trećih osoba na predmetnoj katastarskoj čestici za koju je dobio uporabnu i građevinsku dozvolu te im je na toj čestici preneseno pravo vlasništva radi rekonstrukcije raskrižja u B. a do kojih ugovora je došlo tek 2014. te je tuženik u tom smislu imao mogućnost reagiranja i saznanja o pravima trećih osoba, da tužitelje kao vlasnike ne trebaju interesirati ugovori između trećih osoba već nemogućnost korištenja vlastite nekretnine kao i obnove iste, da je mjerodavna kvadratura postojećeg upisanog objekta u zemljišnim knjigama tj. 58,62 m², a koji prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ima vrijednost od 41.048 eura odnosno kunsku protuvrijednost 309.050,39 kn pa stoga prvostupanjski sud taj iznos dosuđuje tužiteljima sukladno njihovim suvlasničkim omjerima, jer isti faktički ne mogu izvršavati svoje ovlasti niti na tom dijelu može doći do obnove pa im je time nanesena šteta u navedenom iznosu, a na tuženiku je da svoja eventualna prava glede sporne nekretnine riješi.

11. Žalitelji u žalbama osnovano ističu da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. To stoga jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

12. Iz provedenog postupka proizlazilo bi da su prednici tužitelja bili suvlasnici trosobnog stana u prizemlju zgrade (zgrada u O., sagrađena na kč.br. … k.o. O.), a koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, predsoblja sa 58,62 m² (V. J. suvlasnik u 1/2 dijela i V. M. suvlasnica u 1/2 dijela); da je M. V.2 umrla 9. kolovoza 2015. te je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika L. P. iz O. broj O-4497/2015-4 od 2. rujna 2015. utvrđeno da imovinu iza pok. M. V.2 čini pravo suvlasništva nekretnine - trosobnog stana u prizemlju zgrade sa 58,62 m² u 1/2 dijela koji se nalazi u zgradi u O., sagrađeno na kč.br. … zk.ul. … k.o. O., te su nasljednicima iza pok. M. V.2 utvrđeni temeljem zakona P. V., J. V. (prednik prvo, drugo i trećetužitelja), K. S., M.

V.1 svi u jednakim dijelovima; da je predmetni stan oštećen ratnim djelovanjima (granata udarila u krov stambene prizemnice i u objekt u dvorištu); da je M. V.2 zaključila s Republikom Hrvatskom, ministarstvo ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće broj …, međutim da nije došlo do realizacije obnove predmetne nekretnine te je također zaključila i aneks ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće, da je ministarstvo, Uprava za obnovu Z. 15. prosinca 2009. pod Ur.br. 538-05-09-19 donio rješenje kojim je poništio rješenje ureda, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove od 22. rujna 2004. te odredio da će se obnova stana u O. V. stupnja oštećenja izvršiti na temelju ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće sklopljenog 30. rujna 1995. između Republike Hrvatske s jedne strane i M. V.2 s druge strane i aneksa tog ugovora od 2. lipnja 1997. između istih ugovornih strana, a za 5 članova obitelji, da se korisnici prava na obnovu umanjuje vrijednost radova obnove za iznos od 18.993,61 kn, te joj se utvrđuje pravo na potporu za opremanje u najnužnijim predmetima kućanstva prema broju članova obitelji; da su Općina O. – fond i M. V.2 sklopili ugovor broj … o prodaji stana na kojem postoji stanarstvo pravo 17. ožujka 1995. kojim je prodavatelj (Općina O.) prodao a kupac (M. V.2 ) kupio stan na kojemu postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi na adresi O., prizemlje, broj stana … izgrađena na k.o. O. - kč.br. … koji nije upisan u zemljišne knjige a sastoji se od 3 sobe, kuhinje, izbe, predsoblja, ukupne površine 58,62 m²; da su Grad O. i H. c. d.o.o. sklopili ugovor o prijenosu prava vlasništva kč.br. … k.o. O. na Republiku Hrvatsku radi rekonstrukcije raskrižja u B., a kojim u čl. 3. Grad O. prenosi pravo vlasništva na toj nekretnini Republici Hrvatskoj bez naknade, a H. c. d.o.o. u ime i za račun Republike Hrvatske istovremeno prihvaća pravo vlasništva nekretnine radi korištenja kao javnog dobra u općoj uporabi te se u čl. 7. stjecatelj obvezuje preuzeti sve obveze koje bi eventualno proizašle iz potraživanja i prava trećih osoba na nekretninama koje su predmet ugovora, a ugovor je sklopljen 14. srpnja 2014.; da je 28. listopada 2014. zaključen ugovor između Grada O. i H. c. d.o.o. o prijenosu prava vlasništva nekretnine radi rekonstrukcije raskrižja u B. kojim je utvrđeno da je Grad O. zk vlasnik nekretnine označene kao kč.br. … iz zk.ul. …, kč.br. … iz zk.ul. … i kč.br. … iz zk.ul. …, te kč.br. … iz zk.ul. …, sve upisano u k.o. O.; da u čl. 3. istog ugovora Grad O. prenosi prava vlasništva tih nekretnina Republici Hrvatskoj bez naknade, a H. c. d.o.o. u ime i za račun Republike Hrvatske istovremeno prihvaća pravo vlasništva radi rekonstrukcije raskrižja državne ceste D 518 i županijske ceste Ž 4086 u naselju B., te je čl. 7. ugovora ugovoreno da se stjecatelj obvezuje preuzeti sve obveze koje bi eventualno proizašle iz potraživanja i prava trećih osoba na nekretninama koje su predmet ugovora.

13. Također treba reći da je u postupku provedeno građevinsko vještačenje po sudskom vještaku Đ. B., ing. građevine, a u svrhu procjene vrijednosti nekretnine koja je predmet spora te je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka navedeno da je na dan vrednovanja predmetna nekretnina površine 58,62 m² imala vrijednost, da je obnovljena u postupku sanacije ratne štete u iznosu od 37.000 eura, a iznosu od 41.480 eura je vrijednost ekvivalentne nekretnine u istom cjenovnom razredu (stara gradnja) dok vrijednost stana od 75 m² u istom cjenovnom razredu (stara gradnja) bi bila 52.500 eura, te je vještak naveo da se u izradi elaborata o utvrđivanju tržišne vrijednosti koristio poredbenom metodom koja je obzirom na stanje nekretnine najbliža tržišnoj vrijednosti te najvjernije valorizira lokaciju nekretnine te amortiziranost nekretnine i utjecaj tržišta na prodajnu cijenu, da se procjena temelji na dostupnim dokumentima i informacijama te je vještak saslušan na ročištu 15. studenog 2016. iskazao da troškovnu metodu pri procjeni nije mogao koristiti zato jer objekta više nema a podaci o istim su veoma oskudni, da nije imao podatke o opremljenosti objekta već je koristio cijene najbližih i najsličnijih objekata, da mu nije poznato koliko je star objekt, te je na istom ročištu tužitelj iskazao da je objekt imao struju i gradski vodovod dok nije imao gradsku kanalizaciju već septičku jamu, da nije imao kupaonu i sanitarni čvor u objektu.

14. Prvostupanjski sud propustio je u potpunosti raspraviti i utvrditi vrijednost predmetnog objekta ne samo u odnosu na površinu stambenog prostora kojeg su koristili tužitelji odnosno prednici tužitelja već i u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009. i 143/2012. - dalje: ZVDSP) cijeneći pri tome da se ovdje radi o tome da su tužitelji odnosno njihovi prednici bili vlasnici jedne nekretnine, a nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svim što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje (čl. 2. st. 3. ZVDSP), te je čl. 9. st. 1. ZVDSP propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje.

15. Također je u postupku propušteno raspraviti prigovore tuženika u odnosu na procjenu vrijednosti sporne nekretnine a u smislu toga da je sudski vještak za metodologiju vrijednosti objekta uzeo poredbene objekte koji se nalaze u Gradu O. koji su bili potpuno izgrađeni i uređeni sa kompletnim komforom, dok je tužitelja kao što je već ranije navedeno iskazao da nekretnina nije imala gradsku kanalizaciju te nije imala sanitarni čvor, nisu ocijenjeni prigovori koji se odnose na lokaciju stambenog objekta (izvan Grada O.), a kojem je nedostajalo plinsko grijanje, kanalizacija, nepostojanje blizine škola, vrtića, ambulante, zubara, udaljenost od centra grada itd. Također treba reći da iz iskaza sudskog vještaka građevinske struke proizlazi da pri procjeni vrijednosti sporne nekretnine nije cijenio starost predmetnog objekta te u smislu svega iznesenog u postupku nije u potpunosti utvrđena vrijednost predmetnog objekta, a u odnosu na kojeg tužitelji ovdje traže naknadu štete od tuženika.

16. Iz naprijed navedenog proizlazi da žalitelji osnovano prigovaraju da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je stoga i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

17. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem (čl. 370. ZPP i čl. 371. ZPP).

18. Također valja ukazati prvostupanjskom sudu da je dio izreke pod točkom II. ("s preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužitelji se odbijaju kao neosnovanim") nedovoljno određen a to stoga jer je u tom dijelu izreka nejasna, obzirom na to da je u izreci prvostupanjske presude potrebno navesti iznos u kojem se odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja a kako bi izreka prvostupanjske presude bila jasna i razumljiva.

19. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti činjenice o kojima ovisi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a za svoj zaključak će dati jasne i potpune razloge, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka.

20. Tek nakon toga će prvostupanjski sud biti u mogućnosti, ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP, donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

21. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 5. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić, v.r.