Pr-875/2019-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Dračevac, ex. Vojarna sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz G., G. 516D, OIB: …………………., zastupane po ZOU M. B. i N. B., odvj. u Splitu,

protiv tuženika H. Z.Z O Z., M. 3, OIB: ……………., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana

08. rujna 2021. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice M. B., odvj. u Splitu i pun. tuženika Ž. P., objavljene dana 04. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici ukupan iznos od 27.005,45 kuna sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:

- 62,55 kn teku od 01.08.2017.g.

- 250,20 kn teku od 01.09.2017.g.

- 1.251,00 kn teku od 01.10.2017.g.

- 962,55 kn teku od 01.11.2017.g. - 913,55 kn

teku od 01.12.2017.g.

- 934,40 kn teku od 01.01.2018.g.

- 1.017,80 kn teku od 01.02.2018.g.

- 1.268,00 kn teku od 01.03.2018.g.

- 1.351,40 kn teku od 01.04.2018.g.

- 601,00 kn teku od 01.05.2018.g.

- 1.301,40 kn teku od 01.06.2018.g.

- 1.051,20 kn teku od 01.07.2018.g.

- 133,80 kn teku od 01.08.2018.g.

- 1.251,00 kn teku od 01.09.2018.g.

- 1.218,00 kn teku od 01.10.2018.g.

- 1.384,80 kn teku od 01.11.2018.g.

- 1.301,40 kn teku od 01.12.2018.g.

- 1.134,60 kn teku od 01.01.2019.g.

- 1.301,40 kn teku od 01.02.2019.g.

- 1.218,00 kn teku od 01.03.2019.g.

- 1.301,40 kn teku od 01.04.2019.g.

- 977,40 kn teku od 01.05.2019.g.

- 1.384,80 kn teku od 01.06.2019.g. - 884,40 kn

teku od 01.07.2019.g. - 910,20 kn teku od

01.08.2019.g. - 655,60 kn teku od

01.09.2019.g.

- 983,60 kn teku od 01.10.2019.g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.750,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%

poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 06. studenog 2019. navodi se da tužiteljica živi u G., G. 516D, te da svaki dan dolazi osobnim vozilom na

posao, mjesto rada da je Regionalni ured tuženika u Splitu. Tuženik da tužiteljici plaća naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u iznosu od 400,00 kn mjesečno,

smatrajući da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz koji da joj omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak, ovo u iznosu cijene mjesečnog pokaza za autoprijevoznika Litre tours d.o.o. Međutim, takav zaključak i tumačenje KU od strane tuženika da nije ispravan. Naime, obzirom na početak i kraj radnog vremena (radno vrijeme u zimskom periodu od 8,00 do 16,00 sati, u ljetnom periodu od 7,00 do 15,00 sati), u odnosu na polazak autoprijevoznika Litre tours d.o.o. iz Sinja prema Splitu i obrnuto nema organiziran javni prijevoz. Dakle, u razdoblju zimskog i ljetnog radnog vremena, da tužiteljica Litre tours d.o.o. može koristiti ili u povratku s posla ili samo u dolasku na posao. Nadalje, da tužiteljica ima propješačiti i udaljenost od autobusnog kolodvora do mjesta rada cca 1,6 km ili 20 minuta. Na koncu, autoprijevoz Litre tours d.o.o. jest najpovoljniji prijevoznik na relaciji Sinj-Split-Sinj, ali da ne predstavlja organizirani javni prijevoz koji bi tužiteljici omogućio redoviti dolazak i povratak s posla. Tužiteljica je istakla kako obzirom da od mjesta prebivališta G.-G. 516D do mjesta rada (Split, O. kneza B. 14), nema organiziranog javnog prijevoza,

da joj se ima isplaćivati naknada prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru (41 km, tj. 82 km u oba smjera). U periodu od 25. srpnja 2018. do 01. rujna 2019. da je tužiteljici tuženik isplaćivao mjesečne iznose od po 400,00 kn, iako joj je trebao isplaćivati iznose od cca 2.050,00 kn, pa je tužiteljica predložila sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od cca 34.000,00 kn s pripadajućim kamatama, sve u smislu odredbe čl. 66. TKU za državne službenike i namještenike u javnim službama, te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.1. Podneskom od 03. veljače 2021. tužiteljica je sukladno izračunu vještakinje dipl. oec. C., konačno precizirala tužbeni zahtjeva, pa je predložila sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 27.005,45 kn, s pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je pobliže navedeno u izreci presude, za razdoblje od srpnja 2017. do rujna 2019.

2. U odgovoru na tužbu od 05. listopada 2020. tuženik je istakao prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu. Nadalje, da nisu ispunjeni procesni uvjeti za vođenje spora, jer da tužiteljica prethodno nije podnijela zahtjev za zaštitu prava, zato da bi tužbu trebalo odbaciti. Na koncu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Naime, da prema voznim redovima javnih prijevoznika Litre tours d.o.o. i Promet Sinj d.o.o., tužiteljica ima organizirani javni prijevoz između mjesta prebivališta i mjesta rada. Za vrijeme zimskog radnog vremena (8,00-16,00) autobus Litre torus d.o.o da na kolodvor u Splitu stiže u 7,15 sati. Od kolodvora do adrese rada, iznosi 1,7 km u pješačkoj zoni (cca 20 min), stoga da tužiteljica nema pravo na mjesni prijevoz. Sukladno navedenom, vrijeme čekanja do početka rada da ne prelazi 45 min. U povratku da tužiteljica može koristiti istog prijevoznika, koji s kolodvora kreće u 16,30 sati, vrijeme čekanja od završetka rada do polaska autobusa da ne prelazi 45 min. Slijedom navedenog, tužiteljica da ima organizirani javni prijevoz, sukladno kojem ostvaruje pravo na naknadu troškova u visini cijene mjesečne karte,

sve u smislu odredbe čl. 66. st. 10. TKU, u cijeni karte Litre tours d.o.o., jer da je isti najpovoljniji za poslodavca. Na koncu, tuženik je istakao da izračun visine potraživanja nije točan, te da je nezakonit. Troškovi prijevoza tuženik da plaća svim svojim radnicima koji na taj trošak imaju pravo sukladno pozitivnim propisima, pa da tužiteljici ne može plaćati više nego ostalim radnicima. Tužiteljica da nije tuženiku kao poslodavcu predložila promjenu mjesta obavljanja rada, kako bi se smanjilo vrijeme putovanja i financijsko opterećenje za poslodavca. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan da treba odbiti.

2.2. Glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik u bitnome navodi da i dalje osporava osnov potraživanja tužiteljice. Međutim, tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun utvrđen financijskim vještačenjem po vještaku dipl. oec. D.

Cecić.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Prigovora tužiteljice na odluku o pravu na naknadu troškova prijevoza od 25. travnja 2018.; dopis tužiteljice upućen tuženiku od 16. listopada 2018.; Prigovora tužiteljice na visinu naknade troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla od 27. ožujka 2018.; Izjave tužiteljice od 02. siječnja 2018.; izračuna HAK-a; Odluke o pravu na naknadu troškova prijevoza od 14. srpnja 2017.; Prigovora tužiteljice na odluku o pravu na naknadu troškova prijevoza od 26. srpnja 2017.; Odluke o pravu na naknadu troškova prijevoza od 11. travnja 2018.; Google mape, te vrijeme polazaka sa autobusnog kolodvora (str. 21-27 spisa); Odluke tuženika od 03. prosinca 2019.; Odluke o radnom vremenu kod tuženika od 30. studenog 2018.; obračunskih lista za tužiteljicu; izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku dipl. oec. D. C..

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Pun. tužiteljice popisao je parnični trošak.

6. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika u Regionalnom uredu tuženika u Splitu, na adresi O. kneza Branimira 14.

-nije bilo sporno da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi S., G. 516D,

-nije bilo sporno da je radno vrijeme tužiteljice bilo određeno zimsko od 8,00 do 16,00 i ljetno radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati,

-nije bilo sporno da je tuženik dana 30. studenog 2018. donio Odluku o redovnom radnom vremenu, kojim se uvodi tzv. "klizno radno vrijeme" za početak rada od 7,00 do 8,30, te za odlazak s posla od 15,00 do 16,00 sati,

-nije bilo sporno da se u utuženom razdoblju primjenjivao Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (TKU).

8. Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda. Trebalo je utvrditi je li osnovan prigovore preuranjenosti predmetne tužbe. Trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje razlike s osnova troškova prijevoza za utuženo razdoblje.

9. U odnosu na tuženikov prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti. Pogrešno tuženik drži kako je Odluka tuženika o tužiteljičinom pravu na naknadu troškova prijevoza upravni akt pa da je posljedično za rješavanje o tome tužiteljičinom pravu nadležan mjesto nadležni Upravni sud pozivajući se pri tome na odredbu članka 17. i 20. Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11) sa prijedlogom sudu da se oglasi stvarno i mjesno ne nadležnim za vođenje ovog postupka. Ovo stoga, što se tužiteljica kao službenica koja radi u javnoj službi kod tuženika radni odnos je zasnovala na temelju ugovora o radu temeljem čl. TKU-a, koji ugovor nije upravni akt, a ne na temelju Rješenja o prijemu u državnu službu temeljem Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji bi bio upravni akt. Stoga, niti Odluka kojom je tuženik odlučio o tužiteljičinom pravu na naknadu troškova prijevoza ne bi bila upravni akt. Suviše, u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica ne osporava navedene Odluke tuženika već traži isplatu razlike na ime neisplaćene po njoj pripadajuće naknade na ime troškova prijevoza kao stvarnog troška kojeg tužiteljica trpi pozivajući se u navodima tužbe, na primjenu TKU-a koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje. Da je tome tako, razvidno je i iz uvoda donesenih tuženikovih Odluka u kojima se isti poziva upravo na odredbe TKU- a i Pravilnika o radu tuženika. Stoga, primjenom odredbe članka čl. 34.st.1.t.10. ZPP-

a Općinski sud je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

9.1.Temeljem odredbe članka 65. ZPP-a mjesna nadležnost u radnim sporovima je izberiva pa kako u konkretnom slučaju tužiteljica rad obavlja kod tuženika kojemu je sjedištu u mjestu na čijem području sa nalazi ovaj sud, stoga je Općinski sud u Splitu mjesno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

9.2. Radi navedenog, valjalo je izjavljene prigovore stvarne i mjesne nenadležnosti tuženika odbiti kao neosnovane.

10. U odnosu na prigovor tuženika o preuranjenosti i nepodobnosti tužbe za raspravljanje pred sudom.

10.1. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbu članka 133. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17- dalje ZR) kada ističe prigovor preuranjenosti podnesene tužbe sa prijedlogom da se odbaci, zanemarujući stavak 3. navedenog članka u kojemu je zakonodavac učinio iznimku od obveznosti prethodnog obraćanja poslodavcu, ukoliko se radi o zahtjevu radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari. Dakle, i ovaj prigovor tuženika se odbija kao neosnovan.

10.2. Što se pak tiče daljnjeg prigovora tuženika u smislu nepodobnosti tužbe za raspravljanje i odlučivanje pozivajući se na odredbu članka 3. Zakona o upravnom postupku vezujući isti uz pogrešnu stvarnu nenadležnost ovoga suda, sud se poziva na razloge gore navedene, radi nepotrebnog ponavljanja.

11. Odredbom članka 66. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine br. 128/17, 47/2018) ugovoreno je u stavcima:

9) Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.

10). U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11). Ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.

12). Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje.

14). Udaljenost se u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao, kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta.

15). O načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika.

16) Zaposleniku se naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora,

rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. 17) Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

12.Pregledom voznog reda polazaka i dolazaka iz Splita za Sinj (str. 22-27 spisa) i pregledom voznog reda polasci i dolasci iz Sinja za Split, utvrđeno je da usprkos kliznom radnom vremenu kod tuženika, tužiteljici nije omogućen redoviti dolazak i odlazak na posao javnim prijevozom Litre tours d.o.o. Tužiteljica u povratku s posla ne može koristiti usluge ovog prijevoznika. Za istaći je da u ovom postupku nije bilo sporno da prebivalište tužiteljice nije u Sinju, nego u G. 516D (udaljenost 4,79 km, odnosno 58 min hoda), pa joj je udaljenost između prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza veća od 2 km, dok joj je mjesto rada Split.

13. Po mišljenju ovog suda, tužiteljici pripada pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 66. st. 12. TKU, kako je to konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila. Navedeno iz razloga jer tužiteljici nije organiziran prijevoz u oba smjera, u smislu odredbe čl. 66. st. 8. i 9. TKU.

14. Iz dokaza na str. 22-27 spisa, proizlazi da ne postoji javni prijevoznik koji bi tužiteljici omogućio organizirani prijevoz u oba smjera, pa bi se u konkretnom slučaju radilo o neorganiziranom prijevozu u odnosu na tužiteljicu. Tužiteljica koja živi u G., nema organizirani prijevoz od mjesta prebivanja do mjesta rada. Usprkos kliznom radnom vremenu, tužiteljici nije omogućen redoviti dolazak i odlazak na posao javnim prijevozom Litre tours d.o.o., jer tužiteljica u povratku ne može koristiti usluge tog prijevoznika.

15. Iz dokaza proizlazi da je radno vrijeme tužiteljice u zimskom periodu (početak listopada do kraja lipnja) od 8,00 do 16,00 sati, dok je u ljetnom periodu (od početka lipnja do kraja rujna) radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati. Usluge prijevoznika Listre tours d.o.o. tužiteljica može koristiti u zimskom periodu u povratku s posla, ali ne i u dolasku na posao. U ljetnom radnom vremenu ukoliko bi tužiteljica koristila liniju koja polazi u 6,45 sati, prema podacima Google karte (bi još cca 21 minut trebala hodati do mjesta rada, pa bi na posao kasnila). U povratku s posla u ljetnom periodu,

prijevoznik sa autobusnog kolodvora polazi u 15,20 sati, ali vozi samo do autobusnog kolodvora u Sinju, ne do G.. Nesporna udaljenost između kolodvora u Sinju i

G. 516D je 4,79 km, tj. 58 min hoda. Tužiteljica bi nadalje trebala čekati autobus na relaciji od S. do G., koji polazi tek u 17,20 sati. Dakle, tužiteljica ne može koristiti usluge prijevoznika Litre tours d.o.o. ni u dolasku ni u povratku. Kako je navedeno tužiteljici ni u ljetnom ni u zimskom radnom vremenu nije organiziran redovni odlazak ni dolazak s posla.

15.1. Slijedom prednjeg, ovaj sud smatra da je potraživanje tužiteljice osnovano, sve u smislu odredbe čl. 66. TKU.

16. Kako bi se utvrdila visina potraživanja tužiteljice, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještakinji knjigovodstveno financijske struke dipl. oec. D. C..

U vještvu od 19. siječnja 2021., vještakinja je koristila ispis udaljenosti prebivališta tužiteljice do mjesta rada, ispis udaljenosti od autobusnog kolodvora Sinj do mjesta prebivališta tužiteljice, ispis udaljenosti od autobusnog kolodvora Split do radnog mjesta tužiteljice. Vještakinja je pregledala autobusni vozni red za relaciju S.-S. i

S.-S., pregledala je platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje dostavljene od tuženika. Na koncu, vještakinja je pregledala obračun tuženika za troškove prijevoza za utuženi period. Vještakinja je vještvo temeljila na odredbama važećeg TKU za službenike i namještenike u javnim službama. U vještvu od 19. siječnja 2021. vještakinja je izračunala razliku naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 27.005,45 kn. Nadalje, izračunu prilaži i tabelarni prikaz iz kojeg je razvidno da su u stupcu br. 2 prikazani sati redovnog rada prema podacima koje je dostavio tuženik. U stupcu br. 3 prikazan je broj radnih dana prema kojem broju dana tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova U stupcu 4. utvrđena je udaljenost između mjesta stanovanja (G. 516D, G.) i mjesta rada (O. kneza

B. 14, S.), što iznosi 41,70 km (jedan smjer, odnosno 83,40 km za oba smjera, Planer putovanja HAK-a). Nadalje, stupcem br. 5 vještakinja je izračunala ukupan broj prijeđenih kilometara za svaki mjesec. Stupcem br. 6 utvrđen je iznos naknade koju tužiteljica ima pravo po kilometru u utuženom razdoblju. U stupcu br. 7 je izračunala naknadu koja je tužiteljici trebala biti isplaćena, dok je u stupcu br. 8 navela isplaćene iznose koji su s tog osnova u utuženom razdoblju od strane tuženika isplaćivani tužiteljici. Na koncu, stupcem br. 9 utvrdila je razliku između iznosa koji je tužiteljici trebao pripasti i iznosa kojeg je tuženik isplatio. Na koncu, vještakinja je zaključila da u utuženom razdoblju ni u zimskom ni u ljetnom radnom vremenu, pa tako ni u razdoblju kliznog radnog vremena (od siječnja do kraja rujna 2019.), tužiteljici nije omogućen redoviti odlazak i povratak s posla javnim prijevozom u smislu odredbe čl. 66. TKU. Slijedom navedenog, u utuženom razdoblju da tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici naknadu za troškove prijevoza, koja razlika da iznosi ukupan iznos od 27.005,45 kn.

17. Tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 03. veljače 2021. sukladno izračunu vještakinje dipl. oec. D. C..

18. Tuženik iako nije imao primjedbi na matematički utvrđeni izračun razlike naknade, imao je prigovor na vještvo dipl. oec. D. C., smatrajući da je vještakinja izašla iz okvira svoje zadaće, tj. isključivo matematičkog izračuna.

19. Očitujući se na prigovore tuženika u dopunskom vještvu pročitanom na ročištu od 03. svibnja 2021. vještakinja je navela da je pri izradi vještva u obzir uzela odredbe čl. 66. TKU za službenike i namještenike u javnim službama, kao i druge relevantne dokaze vezane za udaljenost prebivanja tužiteljice i radnog mjesta tužiteljice, kao i vozni red autoprijevoznika koji su priloženi spisu. Na koncu, temeljem dokumentacije koja prileži spisu, da je utvrdila kako tuženik tužiteljici nije omogućio redoviti dolazak na posao i povratak s posla, uzimajući u obzir cijelu relaciju G.-

S.-S. i S.-S.-G., kao i vrijeme čekanja do polaska redovne linije u, i, iz mjesta rada.

20. Sud je u cijelosti prihvatio zaključak dipl. oec. D. C. kao stručno,

argumentirano, zasnovano na relevantnoj dokumentaciji koja prileži spisu, kao i odredbama važećeg TKU za državne službenike i namještenike u javnim službama.

21.Slijedom navedenog, temeljem citiranih odredbi čl. 66. TKU za službenike i namještenike u javnim službama, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

22. Tužiteljici na dosuđene mjesečne iznose pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu, kako je to i zatražila, u smislu odredbe čl. 66. st. 16. TKU za službenike i namještenike.

23. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo je u cijelosti usvojiti, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., au svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/95, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,

2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst-dalje ZPP 25/13, 96/14,

70/19) i Tarife i troškova za rad odvjetnika (NN br. 62/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 1.000,00 kn, za ročišta održana 19. studenog 2020., 18. ožujka 2021., 03. svibnja 2021., 08. srpnja 2021. i 08. rujna 2021. po 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 30. studenog 2020., 03. veljače 2021., 25. ožujka 2021. po 1.000,00 kn, ovom iznosu valjalo je pridodati i iznos od 2.250,00 kn na ime pripadajućeg PDV-a, te iznos od 1.500,00 kn, na ime provedenog vještačenja, tako se pun. tužiteljice obistinjuje trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 12.750,00 kn. Tužiteljici na dosuđeni parnični trošak pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 32. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17), kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 04. srpnja 2022.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud

u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis