Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ovr Ob-58/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice mljt. M. T. iz Z., OIB …, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici E. D. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici K. F., odvjetnici u Z., protiv ovršenika I. T. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-26/22-4 od 14. travnja 2022., dana 4. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-26/22-4 od 14. travnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

2. Protiv rješenja žali se ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i prijedlog ovršenika prihvatiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, pobijano rješenje nije arbitrarno kako to ovršenik navodi u žalbi, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe ovršenik.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je ovršenik Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio ustavnu tužbu kojom predlaže da se ukine ovršna isprava na osnovi koje je pokrenut postupak izravne naplate. Također, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Na temelju utvrđenja da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što je, sukladno čl. 210. st. 1. i 2. u svezi s 65. st. 1. OZ, pretpostavka za donošenje rješenja za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, sud prvog stupnja je prijedlog ovršenika odbio.

7. Utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, koje žalbene razloge u žalbi ističe ovršenik.

8. Ovršenik u žalbi osporava ocjenu suda prvog stupnja da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio tu odlučnu činjenicu za što je dao logične, razumljive i dostatne razloge koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, a koje ovršenik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Naime, okolnosti koje ovršenik isticao u prvostupanjskom postupku, a sada ponavlja i u žalbi (otplata kredita, nedostatna primanja, visoki životni troškovi) nisu dovoljni za stvaranje zaključka da bi prisilnom naplatom ovrhovoditeljičine tražbine koja se temelji na valjanoj ovršnoj ispravi nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Osim toga, pravilno sud prvog stupnja u pobijanom rješenju ukazuje da se podnošenjem prijedloga iz čl. 210. st. 1. OZ, ne odgađa pljenidba tražbine, već samo prijenos iste, te da u takvom slučaju ovršenik mora učiniti vjerojatnim da u slučaju eventualnog prihvaćanja njegove ustavne tužbe iznose naplaćene izravnom naplatom ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditeljice ili bi iste mogao naplatiti s nerazmjernim teškoćama.

9. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio odredbe čl. 210. st. 1. i 2. i čl. 65. st. 1. OZ pri čemu nije počinio niti bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i koje ovršenik ističe u žalbi.

10. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

11. Ovršeniku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. srpnja 2022.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.