Republika Hrvatska

Poslovni broj: 2. P-150/2021-13

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari prvotužitelja I.K. iz D., OIB: … i drugotužiteljice I.J. iz A., OIB: …, koje zastupa punomoćnik B.S., odvjetnik u O., protiv tuženice M.S. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B.K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu odvjetnik B.K., odvjetnik I.K. u O., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 23. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja B.S., odvjetnika u O., tuženice M.S. osobno I punomoćnika tuženice B.K., odvjetnika u O., uz javnu objavu 4. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između M.S. iz D., OIB: … kao davateljice uzdržavanja i A.K. iz D., OIB: … kao primatelja uzdržavanja zaključen dana 13.10.2009. god. kod Javnog bilježnika Z.P.M. iz O., i ovjeren pod brojem ovjere OU-114/09 dana 13.10.2009.god.

II. Uspostavlja se u zemljišnim knjigama prijašnje stanje na nekretnini upisanoj u z.k.ul. 975, kč.br. 5856 u naravi kuća br.137 i dvor ul.B.J. ukupne površine 986 m2, k.o. D. onakvo kakvo je bilo prije nego je tuženica na osnovi navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodila upis navedene nekretnine u svoje vlasništvo.

III. Nalaže se tuženici naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana.", odbija se u cijelosti kao neosnovan.

IV/ Protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Protutuženi I.K. iz D., OIB. …i I.J. iz M., OIB: …, kao zakonski nasljednici pokojnog A.K. iz D., OIB: …, dužni su solidarno protutužiteljici M.S. iz D., OIB: …, isplatiti iznos od 80.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, dakle, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od 21. 6. 2016. do isplate te je protutuženik dužan protutužiteljici naknaditi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a dakle po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

odbija se u cijelosti kao neosnovan.

III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj – protutuženik (u nastavku teksta: tužitelj), sada pokojni A.K., u tužbi navodi da je s tuženicom dana 13. listopada 2009. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kod javne bilježnice Z.P.M. iz O., koji je ovjeren pod brojem ovjere OU-114/09 istoga dana 13. listopada 2009. Tuženica kao davatelj uzdržavanja, po mišljenju tužitelja, ne izvršava svoje obveze na način određen ugovorom, odnosno ne ispunjava uvjete određene člankom 3. zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci presude, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženica – protutužiteljica (u nastavku teksta: tuženica) navodi da je točno da su stranke i to sada pokojni A.K. i tuženica sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju u listopadu 2009., međutim, ne stoje tvrdnje tužitelja da ona nije ispunjavala svoje obveze na način određen Ugovorom, već suprotno tome, uredno je izvršavala svoje ugovorne obveze kroz sve godine trajanja Ugovora. Protivi se raskidu predmetnog Ugovora, jer ona nije ta ugovorna strana koja nije izvršavala svoje ugovorne obveze. Opreza radi, postavlja i protutužbeni zahtjev, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga raskine predmetni Ugovor, te predlaže da sud vezano za protutužbeni zahtjev naloži tužitelju sada pokojnom A.K. da istoj isplati iznos od 80.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška. Isto tako predlaže se donošenje privremene mjere zabranom otuđenja predmetne nekretnine. Tuženica predlaže da sud nakon provedenog postupka tužitelje s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim, te da usvoji protutužbeni zahtjev tuženice, uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Tijekom postupka umro je tužitelj A.K., pa je sud rješenjem broj Pn 547/2016-20 od 9. rujna 2006. prekinuo postupak iza istog.

4. Rješenjem broj P-547/2016-24 od 3. siječnja 2017. nastavljen je postupak koji je prekinut gore citiranim rješenjem, a zakonski nasljednici pokojnog A.K. sin I.K. i kći I.J. preuzeli su postupak iza istoga, te stupili na mjesto tužitelja.

5. Tužitelji se protive protutužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, te predlažu da sud tuženicu s istim odbije u cijelosti.

6. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju na listu 3 do 5 spisa, zk uložak 975 na listu 6 spisa, rješenje centra na listu 17 do 18 spisa, otkaz punomoći odvjetniku K.V. iz O. na listu 19 spisa, financijsku karticu na ime pokojnog A.K. i preslike računa – uplatnica na listu 36 i 40 spisa, kartice na ime A.K. za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. na listu 41 do 42 spisa, potvrdu HPB-a na ime I.J. na listu 43 spisa, otpusno pismo iz Opće županijske bolnice V. i bolnice hrvatskih veterana na listu 44 do 45 spisa, liječničku potvrdu na ime A.K. na listu 46 spisa, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama udomitelja i korisnika Obiteljskog doma za starije i nemoćne L. iz B. na listu 47 spisa, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog A.K. na listu 55 spisa, dokumentaciju o primanjima sinova tuženice na listu 83 do 97 spisa, podatke centra od 29. studenog 2018. na listu 109 spisa, podatke HPB-a po prometu po računu A.K. na listu 110 do 128 spisa, proveo dokaz saslušanjem svjedoka K.V., M.K.1 i M.K. na ročištu od 31. siječnja 2019., svjedoka I.A. i Đ.L. na ročištu od 28. veljače 2019., svjedokinje G.M. i M.R. na ročištu od 25. travnja 2019., svjedoka B.W. i V.K. na ročištu od 30. svibnja 2019., prvotužitelja I.K. i tuženice M.S. na ročištu od 25. rujna 2019., dopunski saslušao tuženicu M.S. na ročištu od 23. veljače 2022., saslušao svjedokinju N.N. na ročištu od 21. srpnja 2021., te izvršio uvid u pisanu izjavu drugotužiteljice na listu 151 do 153 spisa, te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Osijeku broj Ps-….

7. U predmetu je donesena presuda broj P-801/2017-35 od 3. prosinca 2019. na koju presudu je tuženica uložila žalbu, a Županijski sud u D. rješenjem broj Gž-… od 13. siječnja 2021. ukinuo je presudu Općinskog suda u O. poslovni broj P-… od 3. prosinca 2019. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Svjedok K.V. u svom iskazu navodi da unazad nekoliko godina daje pravnu pomoć u D., pa je tako u pružanju pravne pomoći prije nekih dvije i pol godine upoznao A.K. i M.S.. Bio je u kontaktu s njima jedanput, ušle su tri ili četiri osobe u njegovu kancelariju, nije ih tada poznavao, te su tražile da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju, jedna osoba je bila A.K., a druga M.S., te je bila jedna mlađa ženska osoba iz A. za koju je zaključio da je kći A.K. Za četvrtu osobu nije siguran, ali misli da se radilo o nekoj osobi iz Doma u koji je trebao ići A.K. Tražili su raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju i da to bude brzo, jer da se ta gospođa iz A. vraća u A. za nekih par dana. Došli su sporazumno napraviti raskid, a on ih je pitao da li možda postoje nekakva potraživanja s jedne i druge strane, jer se u tom slučaju Ugovor ne može raskinuti sporazumno. Ponudio je pomoć da zastupa jednu stranu, a za drugu da napiše tužbu i tako je napisao tužbu za A.K., a istodobno je dobio punomoć M.S. da ju zastupa u postupku,da prizna tužbeni zahtjev i na taj način da se brzo riješi spor, a troškove nije tražio niti od jedne niti od druge strane, budući trošak pravne pomoći dobiva od Općine D. Nakon što je napisao odgovor na tužbu saznao je da mu je punomoć otkazana i to na način da je to saznao na sudu, a gospođa ga prije toga nije niti nazvala niti došla k njemu da bi ga obavijestila o eventualnom postojanju nekog problema. Dalje o tome ništa ne zna, a postupao je samo u okviru onoga što se od njega tražilo. U vrijeme kada su došli k njemu, taj čovjek je već bio u Domu za stare i nemoćne čini mu se u B., te se po njemu taj Ugovor, koji je bio zaključen, već nije ispunjavao. U trenutku potpisivanja punomoći od strane M.S. u punomoći nije bilo naznačeno zašto se ista daje, a on je naknadno u punomoći naveo da se radi o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Svjedokinja M.K.1 u svom iskazu navodi da su joj A. i M. rekli da su sklopili Ugovor, da M. uzdržava A. M. ima kuću preko puta A., od APN, tako da je nekad spavala u svojoj kući, a nekad u A. Dok je A. mogao on i M. su zajedno hranili svinje, pravili kobasice, jer je A. bio mesar. Jeli su zajedno, pa valjda to znači da je onda ona i kuhala. M. je živjela od socijalne pomoći i uz A. A. je imao mirovinu, a još mu je i kći slala novce iz A. Od 2015. A. je već počelo bivati teže raditi, imao je problema sa kukom, a onda više nije hranio svinje niti pravio kobasice. Kada A. više nije mogao raditi, već se onda M. s njim počela razilaziti, a njoj je rekla da neće za tu čatrnju, kako je nazvala njegovu kući, više ga dvoriti. Donijela bi mu jelo i ostavila. Ranije bi i pospremala po kući, međutim, sada više nije kuću ni pospremala, a zapustila je i dvorište. A. je možda i trebao ići kod doktora i u neke toplice, međutim nije išao. Ako je baš trebao lijek za tlak, onda bi mu ona to podigla i otišla kod doktorice ili bi doktoricu nazvala telefonom. M.S. je 2016. prestala voditi skroz brigu o A. M. je dizala A. mirovinu i novce koje mu je slala kćer, uzimala je i novce od prodaje kobasica, tako da je ona raspolagala sa svim novcima. Za dizanje novaca M. je imala kod sebe A. karticu, A. nije znao koliko novaca je M. dizala, sve je prepustio njoj. Ne zna da li su njih dvoje imali možda nekakve dugove, ali zna da se u kući ništa nije obnavljalo niti se ništa novo od namještaja kupovalo, niti je sama kuća obnavljana. Što se tiče osobne higijene nju je A. održavao sam, koliko je mogao, a što se tiče pranja rublja, M. je to valjda stavljala u perilicu koju je A. imao. A. je 2016. otišao u Dom zato što ga je M. napustila. A. je tražio da ga se smjesti u Dom u B., a osim toga zvao je i kći u A., te joj je plakao na telefon da ne može više sam i da se mora negdje smjestiti. Nakon toga kći je došla čim je uhvatila let i ona mu je plaćala razliku za smještaj u Domu. M. nije ni mogao reći da ga odvede i smjesti u dom, jer M. više nije dolazila. M. je živjela od socijale i školovala sina tako da nije ni mogla

bilo

što

kupiti

od

potrepština

za kuću, već je živjela uz A., a uzimala je novce i od djevera. Ne zna da li su se u konačnici A. i M. posvađali, a M. ga nije ni obilazila u Domu. A. kći kada je došla iz A. razgovarala je s M., međutim ne zna o čemu su razgovarale, jer se u to nije miješala. Ono što je A. proizveo, to je prodavala M. i uzimala novce, a njoj je osobno prodala kukuruz. Što se tiče dizanja novca s njegovog računa, rekli su da je to dizala M. U vrijeme Ugovora o doživotnom uzdržavanju M. nije nigdje radila. M. je nešto malo obrađivala vrt, a u vrtu je bila posijana djetelina. I. se nešto bio zamjerio s ocem, jer mu je otac rekao ukoliko ne poštuje M. ne treba više ni dolaziti, jer je A. vjerovao u nju.

10. Svjedokinja M.K.2 u svom iskazu navodi da misli da je to bila 2008. kada joj je M.S. rekla da su se ona i djed A., njegova kći koja živi u A. I. i pokćerka A.Š. dogovorili da će M. uzdržavati djeda do smrti i sahraniti ga, a njoj će zauzvrat ostati njegova kuća. Ne sjeća se godine, ali zna da su ona i djed otišli sklopiti Ugovor kod bilježnika, ali isto tako ne zna kojeg. M. i djedova kuća su susjedne kuće, tako da je M. dolazila kod djeda u kuću, i znala ju je tamo zateći, ali ne zna da li je tamo i prespavala. U početku dok je mogao A. je dosta toga napravio sam, a M. bi mu ujutro skuhala čaj, ručak, pa bi onda zajedno i ručali. M. je vodila brigu o spremanju kuće i o pranju rublja. Djed je bio mesar i radio je dosta kod kuće, dosta toga su imali i dosta toga su prodavali. Uz djeda dolazila mu je pomoći i M., a kada je trebao, djed je zvao i sina I. Kuća u kojoj je M. živjela, je kuća koju je dobila od APN-a, jer je izbjeglica iz zapadne S. i došli su za vrijeme rata. M. je primala socijalnu pomoć i živjela je od te pomoći, isto kao i od djedove mirovine, a I. je svaki drugi mjesec djedu slala 500 dolara. Osim toga, živjeli su i od toga što su prodavali. Djed joj je vjerovao i dao joj je karticu, budući je bio slabije pokretan, tako da je M. raspolagala zapravo sa svim novcima. Plaćala je i režije, i sve što je trebalo za kuću plaćala, a plaćala je sa djedovim novcima. Može reći da joj se djed nikada nije požalio na M., on je bio "zaljubljen" odnosno doslovno opsjednut s njom, bila mu je sve i bez pogovorno joj je sve vjerovao. Djed je prekinuo odnose sa svojim sinom zbog M. Osim toga, kad ih je nazvala ružno je postupila, psovala je njezinom suprugu majku, te je njezin suprug otišao k ocu i pitao čemu takvo ponašanje, na što mu je otac rekao da s njim prekida sve odnose, jer se uplašio da će možda njezin suprug možda nešto napraviti M. Nakon toga, a to je bilo 2011., više nisu imali nikakav kontakt s djedom, a o tome što je M. radila i s kim je izlazila vidjela je i čula je od ljudi iz mjesta, budući se radi o maloj sredini. Djed im je u Domu ispričao da je bio zapostavljen, da joj ne bi zamjerio da je imala veze i s drugim muškarcima, ali da se drugačije ponašala prema njemu, pa nam je rekao npr. da mu je znala donijeti nešto u tanjuru, konkretno čvarke, te samo otići. Djeda su viđali da sjedi sam ispred kuće, vidjeli su da je zapušten, te je njezin muž rekao da ako ga djed nazove, odmah će otići vidjeti u čemu je stvar, međutim, djed nije nazvao njezinog supruga, već je nazvao kći u A., koja je odmah u kratkom vremenu došla iz A., jer je plakao na telefon i vrištao tako da je ona doživjela stres vezano za to. Djed je tražio da ga smjesti u Dom, rekao je to i kćeri, tako da ga je jedan susjed smjestio u Dom u B. Kći je vodila brigu o njemu, misli da je to tako i navedeno negdje u papirima iz Doma, ona je plaćala razliku za Dom od njegove mirovine koja nije bila dovoljna. I. je zabranila M. da posjećuje djeda u Domu, jer se bojala kako će ona djelovati na njega, da ga ne bi ponovno nagovorila da se vrati kući. Ljudi iz Doma su zaključili da je djed loše, da je bio prljav, da postoji to negdje u papirima iz Doma kada ga je liječnik pregledao, osim toga, otišli su mu iz Doma u kuću, te su zaključili da je kuća u užasnom stanju. Krov je prokišnjavao i urušavao se, sve stvari su bile po podovima, djed je kupio novu kutnu garnituru koju je M. sebi odnijela u svoju kuću, a staru je donijela djedu. Što se tiče sahrane i troškova sahrane snosili su jedan dio oni, a jedan dio je poslala I. iz A.

Kada je Ivanka došla iz A. otišla je u Dom i sa vlasnicima Doma otišli su u banku da bi napravili da se Dom plaća s računa djeda Poštanske banke, međutim, kada je I. vidjela da je jako veliki minus na računu, ocu je napravila novu karticu koju je dala vlasnicima Doma da bi se mogao plaćati dom, a otišla je M. i rekla joj je da je napravila veliki minus na kraticu i da ukoliko to neće platiti i podmiriti da će se Ugovor raskinuti, a M. je na to pristala da se Ugovor raskine. Nakon što je djeda otišao u Dom ostale su i nepodmirene režije, i to nekih 4.000,00 kuna komunalija, a I. je platila jedan dio, a ostao je jedan dio neplaćen, a što se tiče komunalija sada ne zna kakvo je stanje.

11. Svjedok I.A. u svom iskazu navodi da pozna M.S., da ista nije služila A., jer je on bio sposoban se sam brinuti o sebi, došla je zbog interesa da školuje djecu. Kada su bili u kući zajednički im je davao novce i njemu i njoj. Posuđivao im je nekada po 300 maraka, onda su bile marke, a posudio im je nekad 1.500,00 kuna, a zadnji put im je posudio 1.500,00 kuna i onda ga je zvao A. iz Doma u B. i rekao da ga je tamo strpala ona i pitao ga da li mu je M. vratila tih 1.500,00 kuna, pa kada mu je rekao da nije, rekao mu je da mu dolazi kćer iz A. i da će mu ona to vratiti. Ono što im je ranije posudio sve su mu vratili. Znao je od njih kupiti piliće i kokoš, jer su i to uzgajali, a svaki put kada je plaćao novce je uzimala M. 1.500,00 kuna mu je vratila A. kći kada je došla iz A. A. je imao mirovinu, ne zna koliku, a M. je primala socijalu i nije radila.

12. Svjedok Đ.L. u svom iskazu navodi da drži Dom za starije i nemoćne osobe u B. A.K. je bio korisnik Doma od 19. travnja 2016. i u Domu je bio 4-5 mjeseci, sve do smrti. U Dom ga je doveo susjed, jer je to bila A. želja. Dom mu se svidio i htio je odmah ostati, ali je rekao da nema novaca, međutim, taj susjed je rekao da ima kćer u A. i da će je on odmah nazvati, te da će ona odmah kontaktirati Dom, tako da je A. odmah ostao u Domu. Otišli su po njegove stvari i tom prilikom u njegovoj kući nisu zatekli nikoga. A. je bio nepokretan, ali se s njim moglo normalno razgovarati. Susjed im je rekao da je susjeda preko puta vodila brigu o A., međutim, da je sada s nekim novim djedom iz inostranstva. A. kći je došla za nekih mjesec i pol dana, pa su otišli u Poštansku banku da se ukine punomoć ženi koja je vodila brigu o njemu i da kći vidi kakvo je uopće stanje računa i da se mirovina s računa usmjeri na Dom. U banci je kći saznala da je otac u minusu 16.000,00 kuna i ostala je zatečena, jer joj nije bilo jasno kako je u minusu, a nepokretan je. Djelatnica banke je rekla da je dizano sa kartica, jer da A. imao tri - četiri kartice najmanje. Djelatnica banke nije vidjela tko bi dizao novce s kartica, jer se to može podići na svakom bankomatu. Osim toga, kada su došli u D. u kuću tražili su tu ženu da dođe, pa ju je jedna susjeda pozvala, a kći je tamo saznala da je ona i kuću stavila na sebe sa Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Kada je došla i ona u kuću A. kći ju je pitala otkud minusi kada je slala novce iz A., nekad po 2.000,00 kuna nekad 3.000,00 kuna, rekla joj je što se tiče kuće da će kuću vratiti nazad, a kada ju je A. kći pitala što je s tih 16.000,00 kuna, rekla je da nema tih novaca, da bi ih vratila. Otišli su svi skupa kod nekog odvjetnika u D., misli da se zvao K. ili K., te rekla da je došla da raskine Ugovor i oni su tamo onda to potpisali i raskinuli Ugovor, a kasnije je čuo da je ona to povukla i da su na sudu. Kći je otišla nazad nakon dva, tri dana, a A. je umro nakon nekih par mjeseci. Ta žena nije ga posjećivala dok je bio u Domu, a sahranu i smještaj u Domu snosili su kćer, sin i snaha. Kod tog odvjetnika bili su A., njegova kćer, ta žena koja je brinula o njemu i on, i na pitanje odvjetnika da li raskida Ugovor, rekla je da Ugovor raskida svojom voljom. Prilikom dolaska u Dom A. nije bio sređen, otkud bi bio sređen kad dva, tri dana nije jeo. Dok ja A. bio u Domu njegova mirovina od 2.700,00 kuna bila je dostatna za namirenje doma, tako da nije trebalo ništa dodatno uplaćivati. Ne zna tko je o A. brinuo 7-8 godina. Ne zna ni zašto gospođa M. nije dolazila u posjedu. D.Š. je njegova bivša supruga, bila je prisutna u Domu, ali nikada nije pričala s tom ženom koja je pazila A. Za to što nije jeo dva tri dana to je rekao sam A., nije objasnio zašto, ta žena ga je kao napustila i nije imao što za jesti.

13. Svjedokinja G.M. u svom iskazu navodi da poznaje i M.S. i sada pokojnog A.K., budući je 22 godine živjela u D., a oboje su bili susjedi. M. je imala svoju kuću preko puta kuće A.K., a ona je u svojoj kući živjela sa svoja dva sina S.1 i S.2 Išla je često šišati A.K. u njegovu kuću i jednom prilikom je pitala M. da li ona tamo i spava, na što je ona rekla da ne. Kuhala je i spremala za A., vodila je brigu o svinjama i kravama, i bašču je sama radila. Vodila ga je i kod liječnika kada je to bilo potrebno. Što se tiče A. djece, kći je vidjela samo jednom, a sina ne pozna. Ne zna gdje mu živi sin, a po priči je čula da mu je kći negdje izvan H. u nekoj stranoj zemlji. Ne zna da li je A. platio M. zato što ga služi. Imao je mirovinu, a ona ga je jedno dva puta odvezla pred poštu u D. gdje je podigao mirovinu. Ne zna da li je M. imala nekakva primanja i ne zna da li je raspolagala sa A. novcima, jer u to nije ulazila. M. joj je rekla da služi djeda, da bi zato dobila kuću. Nije joj poznato ni to da li su njih dvoje sklapali nekakav ugovor. Ne zna da li je A. bio smješten u Dom i tko ga je u Dom smjestio.

14. Svjedokinja M.R. u svom iskazu navodi da je poznavala pokojnog A.K., a poznaje i M.S. Nije joj poznato u kakvim su odnosima bili. Kao medicinska sestra izašla je na teren u kuću A.K. radi previjanja rane na nozi. Ne zna točno o kojoj godini se radi, ali misli da je morala dolaziti tri puta tjedno. Kada je dolazila zatekla je par puta tamo gospođu M., ali ne sjeća se da je bila baš svaki puta kod njezinog dolaska. Nije joj poznato u kojem svojstvu je M. tamo bila, nije ulazila u privatne stvari. A. joj nije rekao, niti je čula tko o njemu vodi brigu, niti joj je M.S. rekla u kojem je svojstvu je tamo, kada ju je tamo zatekla. Ne zna tko je vodio brigu o A. kući i njegovom imanju. U kući se zadržavala oko 20 minuta do pola sata koliko je bilo potrebno da se rana opere i previje. Svaki put kada je dolazila u kući je bilo gaze, fiziološke otopine, odnosno materijal koji j bio potreban za previjanje, tako da ga nije morala posebno donositi. Ne zna tko je to kupio i od kojih novaca. A.K. se mogao posjesti, ali nije vidjela da li se kretao, budući ju je uvijek dočekao u ležećem ili sjedećem položaju.

15. Svjedokinja V.K. u svom iskazu navodi da je A.K. od 1. siječnja 1998. bio njen pacijent sve do smrti. Imao je problem s rukom od ranije, ona ga je zatekla u stanju da se služio sa štapom u hodu, liječio je tlak i imao je jednu opekotinu, i ordinirala mu je tablete za tlak i protiv bolova. Prvih desetak godina dolazio je sam po tablete u ordinaciju i to svaki mjesec. Otkada je bilo dozvoljeno da pacijenti lijekove naručuju putem telefona, znao je nazvati telefonski i naručiti lijekove kod sestre, a isto tako znao se požaliti, pa bi onda u telefonskoj konzultaciji s njom dobio upute što treba napraviti.

Kada je krenuo telefonskim putem naručivati lijekove, po lijekove nije dolazio sam, već je dolazila M.S. Dok je mogao dolaziti i hodati dolazio je u ordinaciji sam, a kada to više nije mogao, nije više u ordinaciji niti dolazio. Nakon operacije kuka dobio je sve ono što je bilo napisano po preporuci specijaliste u otpusnom pismu što znači da je dobio fizikalnu terapiju kod kuće, da je dobio kućnu njegu i sestra mu je dolazila previjati ranu, a ona je kao njegova liječnica bila u kućnoj posjeti vidjeti kako se to razvija. I opeklina koju je imao na hrbatu stopala na gležnju bila je također uključena u kućnu njegu. Što se tiče potrebnih stvari odnosno medikamenata i materijala vezano za kućnu njegu odnosno za previjanje, sve je to dobio putem HZZO-a što znači da ništa nije morao platiti. Što se tiče trajanja kućne njega za njega misli da je maksimalno to bilo do nekih šest mjeseci, budući da on nije bio ležeći pacijent, već je bio polupokretan i funkcionirao je po kući. S obzirom da mu je bila i u kućnoj posjeti, može reći da se radilo o prosječnoj kući odnosno prosječnom domaćinstvu, skromnija kuća, ne može reći niti da je bilo zapušteno, ali isto tako ne može reći niti da je bilo posebno čisto. Što se tiče samog saniranja rane, rana je bila čista i uredna, budući je sanirana po patronažnoj sestri, a što se tiče samog A.K. može reći da je bio relativno čist. Po lijekove je kada bi naručio telefonskim putem, dolazila je M.S. M.S. je bila rastavljena žena s dvoje djeca, a on je trebao nekog da mu pomogne, dok je ona trebala nečiju financijsku pomoć, pa misli da su se na toj relaciji njih dvoje našli. Po njezinom mišljenju ona ne bi bila s njim nešto posebno dobra da nije imala od njega neke posebne koristi. Nije joj poznato da li je M.S. raspolagala sa njegovom mirovinom ili eventualno sa možda nekakvim drugim njegovim novcima. Ne zna ništa konkretno na koji način je ona njemu pomagala, samo ju je znala vidjeti dosta često kada bi išla kući da bi ona išla k njemu u kuću, a da li mu je nosila ručak ili nešto drugo, to joj nije poznato. Ne zna da li mu je spremala po kući, da li mu je prala i čistila, jer s njom nikada nije otvarala razgovor na takve teme. Nije joj se ni M.S. otvarala po tom pitanju. Čula je da mu je kći imala kuću, da je on tu kuću prodao i dao kćeri novac, a onda je čula da ga tuži sin, tako da je saznala da ima i sina. Ni sam A. nije joj spominjao djecu dok je mogao doći u ordinaciji, niti joj je spominjao nekakav njegov odnos s njima. On je bio sam, percipirala ga je isključivo kao samca, a isto tako nikada nitko nije nazvao ordinaciju da bi se raspitivao o njemu i njegovom zdravstvenom stanju. Niti on niti M.S. nisu joj spominjali da bi sklopili možda nekakav ugovor o uzdržavanju između sebe, a to je čula nakon njegove smrti na kavi. M.S. se hvalila, ne direktno njoj, nego okolo, da je dobila kuću od A., međutim, nije čula da bi pričala iz kojeg razloga je dobila njegovu kuću. Isto tako, na kraju je čula da je A. smješten u dom. Ne zna tko ga je sahranio, niti tko je platio trošak sahrane. Koliko joj je poznato M.S. nikada nije išla ništa raditi, nije išla niti u nadnicu, prima socijalnu pomoć od općine. Misli da je primala i dječji doplatak preko Centra za socijalnu skrb, s obzirom da je imala djecu.

16. Svjedok B.W. u svom iskazu navodi da se sjeća prezimena K., međutim, ne sjeća se lika osobe, pogledao je u staru medicinsku dokumentaciju i našao je neke RTG snimke. Isti je bio operiran u bolnici i imao je ugrađen kuk, a to je bilo možda prije nekih desetak godina, a dozvoljava mogućnost da je prošlo i više od desetak godina. Nije mu ništa poznato o obiteljskim prilikama istoga.

17. Prvotužitelj I.K. u svom iskazu navodi da je sin pokojnog A.K., da je otac bio udovac i da je živo sam. Oca je posjećivao do 2011., nakon čega je prestao, zbog tuženice. Prestao je posjećivati oca nakon što je tuženica nazvala njegovu suprugu na telefon i rekla da će meni i šogoru j… mater. Izbjegavao je nakon toga ići kod oca, odnosno prestao ga je posjećivati i obilaziti iz razloga da ne bi došao u sukob s tom osobom i da zbog tog sukoba ne bi morao odgovarati zakonski. Tuženica nije živjela s njegovim ocem u kući, već je živjela u kući preko puta očeve kuće. Dok je dolazio k ocu, vidio je da je otac kuhao, a da su tuženica i njezin sin dolazili kod oca jesti. Hranu je kupovao njegov otac. Ne zna da li je tuženica spremala i čistila kuću njegovog oca, da li mu je prala rublje, jedino što zna da je perilica za rublje odnesena u njenu kuću, zato što je više nema u očevoj kući. Ocu je pomagao na način da mu je sredio operaciju na koju je morao ići, da mu je kupovao i dovozio drva, ništa mu drugo nije kupovao, jer mu nije ništa trebalo, pomagao mu je kada se klalo i kada ga je zvao da mu dođe pomoći. Otac je imao mirovinu nekih 1.800,00 do 1.900,00 kuna i sestra je svaki mjesec slala 250 dolara iz A. Mirovinu je primao na tekući račun. Nakon operacije o ocu je brigu valjda vodila tuženika, a on radi i ima svojih briga. Karticu tekućeg računa njegovog oca imala je tuženica, a to je saznao kada je sestra iz A. došla u H. da bi oca smjestila u dom, a to nije bilo moguće dok se ne podmiri minus na tekućem računu, pa kada ju je sestra pitala da podmiri taj minus, rekla je da nema novaca, pa je minus podmirila sestra. Otac ga nije ništa pitao vezano za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a po njegovom mišljenju otac je uzdržavao tuženicu i njezino dijete, jer su jeli kod njega, a vjerojatno ga je i školovao, a to se sve nije moglo od socijalne pomoći koju su primali, a znao je da primaju socijalnu pomoć, jer svi koji dobiju drva su na socijalnoj pomoći. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju je čuo od susjeda koji su to znali. Od 2011. nije baš nikada imao potrebu otići vidjeti oca, a vidio ga je inače kada je prolazio ulicom kako sjedi na ulici. Kada je sestra došla iz A. otac joj je rekao da želi ići u dom, a on nije išao k njemu, dok se nije sestra pojavila iz A., a to je bila 2016. Ne zna tko je zvao sestru u A., ako to nisu učinili ti ljudi iz doma. Zna da je rekao sestri da ne može više izdržati i da hoće ići u dom, pa ga je sestra smjestila u dom i platila troškove doma. Što se tiče ugovora sestra i misli čovjek iz doma, otišli su kod jednog odvjetnika iz D. radi raskida ugovora. Kod tog odvjetnika išla je i tuženica, dok otac nije, on je u to vrijeme bio u domu, a misli da je odvjetnik išao k njemu u dom. Ne zna da li je ugovor raskinut. U ugovoru o doživotnom bilo je napisano da će se voditi briga o njegovom ocu, da će ga se sahraniti, da će ga se smjestiti u dom ako treba i plaćati ga, da će ga se financijski pomagati ako treba, a ugovor su potpisali tuženica i njegov otac. Ugovor je ovjeren kod bilježnika. Otac je do smrti u domu bio nekih tri do tri i pol mjeseca, a u to vrijeme je bio tri puta u bolnici. Troškove sahrane platio je on. Otac je prije 2016. klao svinje i prodavao, ne zna da li mu je itko pomagao, on nije. Očeva kuća nije bila baš čista, uredna i održavana, a sestra je 2014. platila krečenje kuće. U kući je po sobama bio nabacan drlog, a otac je spavao u kuhinji. Prema ugovoru o doživotnom kuća je trebala ići onoj koja je trebala sve ispuniti da uzdržava oca. Tuženica se sada upisala na temelju tog ugovora kao vlasnica kuće. Ne zna da li je tuženica bila opunomoćena na njegovoj kartici tekućeg računa, samo zna da je kartica bila kod nje i da je ona dizala novce sa računa, a to mu je poznato zato što je sestri predala karticu očevog tekućeg računa. Otac vjerojatno nije ni znao podizati novce sa tekućeg računa s karticom, a nije nikuda ni išao.

18. Tuženica M.S. u svom iskazu navodi da je sada pokojnog A. upoznala 2004. S obzirom da je imao klaonicu i radionicu vezano za svinje, zvao ju je da mu to čisti i pere poslije klanja, i za to joj je platio na način da bi joj dao kilu dvije mesa, ovisno koliko sati je trajalo spremanje. A. je bio udovac i živio je sam. Nije živjela u njegovoj kući, već ima kuću preko puta njegove, a koju je dobila na korištenje od Ureda za prognanike i izbjegla lica i za tu kuću plaćala je najamninu. Imala je supruga i dvojicu sinova, jednog punoljetnog i jednog maloljetnog. 2006. se razvela od supruga, a bivši suprug je otišao iz kuće, tako da su s njom u kući ostali živjeti sinovi. Dok je drugi sin bio maloljetan primala je 1.200,00 kuna socijalne pomoći i alimentaciju koju je plaćala država, a imala je i dječji doplatak, tako da je primala ukupno negdje do 2.000,00 kuna, a imala je i besplatne knjige za dijete i sve ostalo što je bilo vezano za školu. Jednokratno je za sebe i djecu dobivala zimsku i ljetnu garderobu, a pomagao je i stariji sin koji je bio punoljetan, radio je i primao plaću. A. je operiran prije sklapanja ugovora i to je operirao kuk i bio je u teškom stanju poslije operacije, trebala mu je svaka pomoć pri pridizanju, pri sjedanju, pri odlasku na toalet. U to vrijeme svinjci su bili puni, imao je običaj kupiti tele, pa zaklati, a sve je to bilo prije ugovora o doživotnom, ona je sve to čistila, spremala i kosila travu. Pomagala mu je i prilikom osobne higijene jer poslije operacije mu je bilo teško ući u tuš kabinu, isto tako mu je i prala rublje. Kada se A. oporavio vozio je auto, bio je pokretan, bio je i mentalno zdrav, pa je onda on išao u nabavku svega što je trebalo za kuću. Zna da je imao mirovinu, ali ne zna kolika je bila. Nije joj dao karticu tekućeg računa, niti je to tražila od njega. Uvijek je karticu i novce držao kod sebe u džepu. Ni na koji način nije pomagao nju i djecu financijski, već su njezina djeca uplaćivala na njegov tekući račun novce, zato što je to A. tražio, jer su mu uvijek trebali novci kako bi nešto kupio. A. kada je vidio da ga sin i snaha posjećuju jednom u tjedan ili deset dana, da ništa niti spremaju niti pomažu na bilo koji način, rekao mi je da s obzirom da je ona služila ne samo njega već i svinje i njegovo imanje i radila sve živo, da sklope ugovor da joj to ostane nakon njegove smrti, budući je u kući u kojoj je bila, bila u najmu. A. i ona otišli su kod javne bilježnice Z., koja ih je pitala o njihovim primanjima, te da li će A. trebati financijska pomoć, na što je on rekao da neće. Tekst ugovora o doživotnom uzdržavanju napisala je javna bilježnica, te im pročitala tekst ugovora i onda su ga potpisali i svatko je dobio svoj primjerak ugovora, a ona je dobila još za katastar i za gruntovnicu. Rečeno im je da mogu to odmah zabilježiti, ali i da ne moraju sve do A. smrti. Kada je A. umro, onda se ona upisala u gruntovnicu. Nisu išli kod odvjetnika u D. da bi raskinuli ugovor, nije ni bilo riječi o tome, već su išli da potpiše da će ona plaćati razliku doma između njegove mirovine i cijene doma. Kod tog odvjetnika išli su L. vlasnik doma u kojem je bio A., A. kći I. i ona. A. nije išao, već je bio smješten u domu prije nego je I. došla iz A. Ona je potpisala prazan papir, s tim da joj je odvjetnik rekao da ona to potpiše da on može napisati koliko ona to treba plaćati dom. Nakon dva tjedna došla je tužba. A. joj je samo jedan dan, kada mu je donijela ručak, rekao da ga čeka ručak u domu, da će mu tamo biti bolje, da će imati društvo, nije naveo nikakav poseban razlog, a nju je tražio da ga spremi za dom, što je i napravila i rekao joj je da će joj ključ ostaviti na bunaru i da će sve ostati onako kako je bilo. Vjerojatno je mislio na ugovor da će sve biti kako je bilo, jer mu je rekla da se zbog doma ne misli vući po sudovima. A. kći I. zabranila joj je da ga posjećuje u domu, da se on ne bi odlučio vratiti kući.

I. joj je rekla da joj preda ključeve kuće, što je i učinila, a onda su zajedno sa L. iz doma otišli u općinu D. kod odvjetnika V. kako bi ona potpisala da će plaćati razliku Doma za A. Nikada nije tražila od A. da joj posudi ili da novce, niti da kupi bilo što za njezinu kuću, jer su njezina djeca radila. Nakon što je A. otišao u dom nije više imala mogućnosti i načina da s njim kontaktira. Tužbu koju je dobila za raskid ugovora nije mogao napisati A., jer ju nije mogao sročiti na taj način sam, već je to morala učiniti stručna osoba. Misli da nije ni znao što potpisuje, jer bi da je znao i reagirao. Nije platila troškove sahrane, platili su ih ili njegov sin ili kći, a osim toga, nije ni znala da je umro, jer je nisu obavijestili o njegovoj smrti, već je to učinio njihov stric I.P., a osim toga, nije u to vrijeme više ni bio pod njezinom skrbi, jer je bio u domu. Nije bila ni na njegovoj sahrani, budući joj nije bilo dozvoljeno da ga posjećuje u domu.

18.1. Tuženica dopunski saslušana na ročištu 23. veljače 2022. u svom iskazu navodi da nikad nije htjela niti razmišljala o tome da prestane uzdržavati, sada pokojnog A.K., a isto tako nije nikada razmišljala ni o tome da raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju. Obvezu uzdržavanja izvršavala je do zadnjeg dana, što znači do 4 mjeseca 2016. do odlaska A. u dom, kada mu je donijela ručak, a on joj je rekao da neće ručati jer će ručati u domu, te da mu spremi stvari. Na njezino pitanje, zašto ide u dom nije dobila odgovor, A. je ostao pri tome da ide u dom i da je to gotovo, ali je rekao da sve ostalo ostaje po starom. Nije mogla otići A. u posjetu u dom, tako su joj rekli, dok ne dođe A. kćer. Nikad iz doma nije bila pozvana da nešto plati niti je od doma dobila bilo kakav račun. Kada je A. došla kćer, uzela je od nje ključeve njegove kuće koji su se nalazili kod nje. Kada je A. došla kćer s nekim L. u pratnji, rekli su joj da idu u Općinu kod nekog pravnika V. da potpiše da će plaćati razliku doma od njegove mirovine do iznosa za smještaj u domu. Kod tog V. potpisala je prazan papir, a zašto je potpisala prazan papir, to je bilo iz razloga jer nikad prije toga nije bila kod odvjetnika i nije znala da ne treba potpisati prazan papir što sada ne bi više napravila. Kod odvjetnika V. bila je A. kćer, vlasnik doma i ona. A. nije bio tamo, a na njezino pitanje gdje je, dobila je odgovor da ne može doći. Njezin prosječni dan tijekom uzdržavanja, bio je takav da je dolazila u 6 i 30 ujutro, a kako se njezina kuća nalazila preko puta A. kuće, mogla je dolaziti kad god je htjela i trebala. Ujutro mu je kuhala čaj i kavu, davala mu lijekove i doručak. Oblačila bi onda staru uniformu za čišćenje svinjaca i za skupljanje šljiva kada je to trebalo. Kupila je šljive, pekla rakiju, čistila svinjce, hranila svinje. Poslije klanja prala je sve što je trebalo iza klanja, kosila je, radila baštu, spremala kuću, prala rublje, kuhala ručak, dolazila je i navečer da mu da večernje tablete i večeru. Dolazila je navečer oko 20 sati, a kada bi mu došao bratić u posjetu navečer ili prijatelj, znao ju je nazvati da im dođe skuhati kavu, a to je nekada bilo i oko 22 sata. S obzirom da je imao veliki krug ljudi koje je poznavao i koji su znali dolaziti, kako preko dana, tako i navečer, svaki put bi ju zvao da dođe skuhati kavu. A. je od njezinog starijeg sina tražio novac od kojeg je kupovao telce, za registraciju auta i registraciju prikolice, tražio je otprilike od 1.000,00 do 3.000,00 kuna. Zadnji put je od njezinog sina tražio iznos od 2.500,00 eura za napraviti svinjce. U to vrijeme njezin sin je radio u A. u jednoj američkoj firmi. Znala je sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sastavila javna bilježnica koja im je pročitala sadržaj ugovora, tako da je ona znala koja su njezina prava i obaveze, a osim toga pitala ih je i za njihove prihode, kako za njezine tako i za A. Njezina primanja nisu bila sporna da A. nije mogla dati uzdržavanje, jer da ga nije mogla uzdržavati ne bi ni potpisala ugovor, ali ona ga nije morala financijski uzdržavati, niti je to on od nje tražio. Da je bilo potrebe A. financijski uzdržavati, njoj bi u tome pomogao njezin sin koji je bio zaposlen i počeo je raditi čim je završio školu negdje 2001. ili 2002. Po ugovoru je bila dužna snositi troškove sahrane, međutim nije ih snosila jer nije imala nikakvog kontakta s A., a od susjeda je čula da je on umro, odnosno od njegovog bratića I.P. Njezin sin je, u vrijeme kad je A. od njega tražio novce, bio kod kuće tako da je A. dao novce na ruke, a mlađi sin, kada je završio školu i zaposlio se, znao je često A. na račun uplatiti po 1.000,00 ili po 1.200,00 kuna. Ne zna zašto na A. računu nije bilo nikakvih uplata njezinih sinova, nego samo uplate koje je izvršila njegova kćer. Njezinom starijem sinu A. je vratio novce koje je posudio.

19. Svjedokinja N.N. u svom iskazu navodi da poznaje M.S., a poznavala je i pokojnog A.K, da ih poznaje od 1997. kada se doselila u D. do kuće A. kćeri. Misli da su M. i A. bili u poslovnim odnosima, jer je M. radila kod A., kuhala, spremala, čistila jer A. s obzirom da je bio čovjek u godinama nije mogao po kući neke stvari obavljati sam. Osim toga, A. je držao i stoku – telad, piliće, svinje, patke. Uzimao je stoku koju je hranio i nakon toga je prerađivao to meso, a to zna jer je od A. sama kupovala to prerađeno meso i plaćala je A. M. osim što je kuhala i radila po kući, radila je i oko imanja, nakon klanja bi to sve čistila i prala. A. joj je rekao da je s M. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanje ne može se točno sjetiti koje godine, a koliko se sjeća ugovor je bio za nekretninu, odnosno da neće biti nikakvog plaćanja već će A. poslije svoje smrti nekretninu ostaviti M. To se odnosilo na to da je M. njega služila, ali nije za to bila plaćena već je to radila za tu nekretninu, s tim, da je M. to radila i prije nego što je sklopljen ugovor, a A. je sam rekao da je zadovoljan sa M. Nakon nekog vremena nazvala ju je M. i rekla da je A. otišao u dom. Nije čula ni od koga pa ni od same M. da bi se A. zdravstveno stanje pogoršalo. M. joj je nakon nekog vremena rekla da je A. preminuo. Sve što zna o A., čula je od samog A. Rekao joj je da ima sina i kćer. Da sa sinom nije u dobrim odnosima, dok je sa kćeri koja živi u A. bio u dobrim odnosima, s njom je kontaktirao kao i sa njezinom djecom, zna da je prodao njezinu kuću i poslao joj novce u A. Ne zna iz kojih razloga nije bio u dobrim odnosima sa sinom, zna samo da se nisu slagali i da nisu "sjeli" jedno drugom. Za sve te godine za koje je poznavala A. nikad u njegovoj kući nije srela njegovog sina. Kad je upoznala A. već tada A. nije bio u dobrim odnosima sa sinom i nije ga služio, pa pretpostavlja da je A. upravo iz tog razloga i uzeo i angažirao M. da mu pomaže i da ga posluži. Koliko joj je poznato ni kćer iz A. nije dolazila, ona ju nije niti jednom vidjela. Nije joj A. ništa pobliže govorio o ugovoru, samo joj je rekao da su potpisali ugovor. Kad god je došla sve je bilo čisto, pospremljeno, oprano. Isto tako sve je bilo čisto i uredno i oko hladnjače, frižider je bio pun, A. je također bio čist. M. je kuću držala čistom i urednom. Nije A. često išao kod liječnika, išao je nakon operacije kuka. U početku ga je vodila M., a kasnije kad se oporavio išao je sam ako je trebalo i vozio je auto. Zna da se jednom prilikom A. opekao, pa kad je zatekla M. vani navečer rekla joj je da čeka patronažnu sestru da mu dođe previti tu opeklinu, jer A. nije htio ići ni kod doktora ni na hitnu. S obzirom na njegove godine nije primijetila ništa čudno što bi mu

se

događalo

vezano

za njegove godine i bolesti i nakon infarkta i operacije kuka. Kada je bila na Uskrs 2016. kod A. hranu, i kavu poslužila joj je M.. Radilo se o katoličkom Uskrsu, dok M. slavi pravoslavni, međutim za katolički Uskrs je bila kod A. i poslužila goste jelom i pićem. Nije sa M. prijateljica, poznavale su se, može reći da su bile poznanice, budući ju je viđala svaki put kada bi došla kod A.

Nije bila s M. prijateljica, nisu se obiteljski družile. Prema njezinim saznanjima M. nije radila nigdje i bila je na socijali, a sin i to stariji dobio je stipendiju i radio negdje u inozemstvu i misli da joj je on i slao novce. Ne zna tko je snosio troškove sahrane pokojnog A..

20. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj sada pokojni A.K. i tuženica M.S. 13. listopada 2009. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kod javne bilježnice Z.P.M. iz O. ovjeren pod brojem OU-114/09 13. listopada 2009.

21. Temeljem Ugovora primatelj uzdržavanja, sada pokojni A.K., ostavlja davateljici uzdržavanja u vlasništvo i posjed nakon svoje smrti i sljedeće pokretnine: i to stoku, svinje, goveda, kazan za rakiju, cirkular i sve svoje pokretnine koje se nalaze u kući, gospodarskim zgradama i dvorištu, gotovo novac koji se zatekne u kući ili na računima, dragocjenosti, vrijednosne papire i drugo, te sve svoje nekretnine i pokretnine koje se nađu u vlasništvu i posjedu ostavitelja nakon njegove smrti, a koje nisu posebice navedene u ovom Ugovoru, te sva prava i potraživanja koja bude imao prema bilo kome u trenutku smrti. S druge strane, tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezala se doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja na način da će mu pružiti svu potrebnu brigu i njegu kao i materijalno pomagati prema mogućnostima ukoliko primatelj uzdržavanja ne bude mogao od svoje mirovine podmirivati troškove, a u slučaju bolesti na najbolji način za primatelja uzdržavanja brinuti o njegovom liječenju, snositi troškove liječenja, lijekova, pribavljati hranu i lijekove, obuću, odjeću i ostale životne potrepštine, i drugo kako je to navedeno u članku 2. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

22. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelji, djeca sada pokojnog A.K., nisu vodili brigu o ocu, odnosno tužitelj I.K. je u iskazu naveo da je prestao posjećivati oca oko 2011., a da razlog nije tuženica, nadalje je u iskazu naveo da ocu nije kupovao ništa od hrane, a da je nakon očeve operacije brigu o ocu vodila valjda tuženica, jer je on radio i imao svojih briga. Nadalje je izjavio da je njegova kuća udaljena 100 metara od očeve, ali da nikada nije imao potrebe otići vidjeti oca, a što se tiče hranjenja i čišćenja vezano za svinje navodi da je to valjda radila tuženica. Isto tako je naveo da kada mu se otac vratio iz bolnice brigu o njemu vodila je osoba koja ga je uzdržavala, što znači konkretno tuženica, a da on nije vodio brigu o ocu nakon što se vratio iz bolnice. Isto tako vezano za zahtjev za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno radi navodnog sporazumnog raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužitelj je u iskazu naveo da njegov otac nije bio kod odvjetnika V. u zgradi općine u D.

23. Što se tiče činjenice odnosno zahtjeva za sporazumnim raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju isti je morao biti sklopljen u formi u kojoj je i sklopljen sam Ugovor, odnosno u vidu javnobilježničkog akta, što ovdje nije slučaj, budući djeca pokojnog A.K. nakon osam godina otkada je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom odveli su istoga u Dom za starije i nemoćne osobe u B., dok su preuzeli u posjed njegove nekretnine, a tuženicu su doveli odvjetniku K.V. koji bez prisutnosti sada pokojnog A.K. daje tuženici na potpis prazan papir, kako je tuženica navela u iskazu.

24. Da bi sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio valjan tužitelji su svog oca i tuženicu trebali odvesti kod javnog bilježnika koji je sastavio navedeni Ugovor kao javnobilježnički akt ili kod bilo kojeg drugog javnog bilježnika, ukoliko su stranke Ugovora o doživotnom uzdržavanju doista bile suglasne o sporazumnom raskidu istoga.

25. Iz iskaza M.K.1 , M.K. i I.A. i iz pisane izjave drugotužiteljice proizlazi da je u 2008. i 2009. pokojni Ante ostao prepušten sam sebi odnosno da je prvotužitelj nije pružio ocu baš nikakvu pomoć niti brigu, a da je drugotužiteljica napustila R. H. odnosno preselila se u A., što znači da je oca ostavila bez ikakve eventualne potrebne pomoći odnosno fizički mu nije nikako pomagala vezano za vođenje domaćinstva, za kuhanje, spremanje i slično, za vođenje imanja vezano za klaonicu i radionici i vezano za svinje. Sve te poslove, kao i brigu o samom A.K., radila je tuženica, što između ostalog proizlazi i iz iskaza same tuženice i njezinog dopunskog iskaza.

26. Nitko nije tužitelje sprečavao da oni brinu o svom ocu sada pokojnom A.K., pa u tom slučaju isti ne bi sklapao vjerojatno Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicom, međutim, kako djeca istoga nisu prihvatila obvezu vođenja brige i uzdržavanja sada pokojnog oca, isti se odlučio na sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženicom kako bi si osigurao brigu oko njegovih potreba, a osim toga, tuženica je i prije samog sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju vodila brigu o njemu i pomagala mu u svim poslovima u klaonici i radionici oko prerade i prodaje svinja.

27. Budući je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odbio je i protutužbeni zahtjev tuženice kao neosnovan, budući tuženica ne može uz to što joj je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sada pokojni A.K. ostavio nekretninu u vlasništvo potraživati i novčanu naknadu za obavljene radnje uzdržavanja istoga.

28. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

29. Sud je odlučio da, s obzirom da su tužitelj i tuženica odbijeni sa tužbenim odnosno protutužbenim zahtjevom, svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Osijek, 4. srpnja 2022.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu u Dubrovniku. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice