Poslovni broj: Pr-614/2019-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac, Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja M. G., O.: …, iz S., zastupanog

po punomoćnicima odvjetnicima u O. S. & Đ.,

S., protiv tuženice R. H., MUP Z., O.: …, zastupane po

ODO u S., S., radi naknade

štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. travnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. Đ., odvjetnika u O.

S. & Đ. i zakonske zastupnice tuženice L. M., zamjenice

ODO u S., objavljene dana 4. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici R. H., MUP, Z., O. R. H.:

…, isplatiti tužitelju M. G. iz S., O.:

…, s osnova naknade neimovinske štete iznos od 850.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana 14.05.2019. godine do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženici R. H., M. Z., O. R. H.:

…, isplatiti tužitelju M. G. iz S. O.:

…, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 24.150,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženici R. H., MUP Z., O. R. H.:

…, isplatiti tužitelju M. G. iz S., O.:

…, s osnova troškova liječenja nastalih do dana utuženja 13.09.2019.g. (i to troškova nadoplate za lijek X. i druge lijekove, troškova pojačane ishrane, troškova fizioterapeuta, troškova ortopedskih ortoza, troška WC nastavka za invalide, putnih troškova, troškova participacije, troškova pregleda u S. bolnici za ortopediju i traumatologiju „A.“, K. T., troškova liječenja u

S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju „K.“ V. L., troškova participacije za liječenje u u S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju „K.“

V. L., troška kupovine antidekubitalnog madraca te troška operacije kuka u S. bolnici za neurokirurgiju i ortopediju „A.“) ukupan iznos od 137.045,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. ",

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđene iznose naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć i za troškove liječenja.

II Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 152.225,00 kn na ime naknade parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 18.9.2019. tužitelj navodi da se dana 14.5.2019. obratio ODO u S. s odštetnim zahtjevom u mirnom

postupku a nakon čega su isti dopisom od 27.8.2019. naveli kako smatraju da postoji tužiteljeva suodgovornost u nastanku predmetne štete. Tužitelj smatra da ima pravo na potpunu naknadu štete, bez suodgovornosti. Naime, tužitelj je policajac, zaposlenik MUP, PU SD

(PPP) koji je zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja službene dužnosti, odnosno policijske intervencije. Tužitelj da je zadobio iznimno tešku tjelesnu povredu (politraumu) u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5.1.2018. oko 5 sati ujutro u S., a do nezgode je došlo prilikom žurnog odlaska na policijsku intervenciju, odnosno prilikom obavljanja policijske intervencije povodom provale u ljekarnu u P. P.. Tužitelj je kritične prigode pretrpio štetu dok je žurio na polivcijsku intervenciju, a čl. 111. Zakona o radu propisuje da je poslodavac po općim propisima obveznog prava dužan radniku naknaditi štetu koju isti pretrpi na radu ili u vezi s radom. Kritične prigode tužitelj je obavljao posao zaštite javnog reda, mira i imovine te sprječavanja kaznenih djela i prekršaja, njihovog otkrivanja i prikupljanja podataka o tim djelima i počiniteljima (članak 3., 6. i 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima; "NN" broj 76/2009, 92/2014) i na njega se primjenjuju odredbe članka 149. i 150. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("NN" broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017), kojima je za slučaj obavljanja policijske intervencije isključenja primjena tog zakona vezano uz brzinu i poštivanje prometnih znakova. U konkretnom slučaju, tužitelju za štetu nastalu u sklopu profesionalnog rizika njegovog posla, po načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac (R. H.,

MUP). U predmetnoj radnoj nezgodi tužitelj je zadobio

politraumu kod koje su zaostale značajne trajne posljedice jer mu je ugrađen umjetni kuk, ima glavobolje, smetnje koncentracije, promjene raspoloženja, otežano usnivanje i prosnivanje, bolove u vratu, otežano diše, ne može hodati bez štaka, ima kontinuirane bolove u zdjelici i lijevom kuku, vratu, lijeva noga mu je duža od desne, ima ožiljke na čelu, trbušnoj stjenci (30 cm), u području zdjelice i lijevog kuga (35 cm), desnoj šaci (4 cm), šepa, crijeva su mu šivana što utječe i na teškoće i u probavi, ima oštećenje živaca kralježnice i drugo. Trajne posljedice su tolike da ih teško sve nabrojati. On se više nikada neće moći baviti sportom, trčanjem, ima emboliju plućne arterije zbog čega su mu liječnici odbili operirati kuk budući je operacija bila opasna po život, ali se ista na kraju ipak obavila privatno u S.

bolnici za neurokirurgiju i ortopediju A., za što je podnositelj zahtjeva morao platiti 82.400,00 kn. To je pored materijalnog troška uzrokovalo i jak strah od ishoda te operacije jer mu je usmeno rečeno da je operacija zbog plućne embolije opasna po život. Tužitelj je imao i druge brojne medicinske zahvate i preglede, a naročito zadnjih godinu i pol dana. Tužitelj je mlad čovjek (rođen 1977.) kojem je ova radna nezgoda uništila zdravlje, na bolovanju je od nezgode do danas, ne može s samostalno obući, teže je pokretan uz dvije štake te je potpuno ovisan o tuđoj njezi i brizi i članovima obitelji (najviše supruzi) koji ga odvoze na fizikalnu terapiju jer sam ne može voziti auto. Tužitelj je za vrijeme liječenja, a i danas, trpio niz neugodnosti koje uključuju dug boravak u bolnici i rehabilitacijskim ustanovama, produljeno ležanje i nepokretnost, višemjesečno obavljanje velike i male nužde u pelene, uklanjanje konaca, primanje lijekova, izloženost štetnom ionizirajućem zračenju, potrebu nošenja ortoze na lijevoj nozi, odlazak i čekanje na redovite kontrolne preglede, potrebu za obavljanjem brojnih dijagnostičkih pretraga itd. Tijekom liječenja bila mu je potrebna i pojačana ishrana u cilju uspješnije sanacije kirurških rana i nadoknade mišićne mase zdjelice i lijeve noge (još uvijek koristi visokokalorijske preparate – E.). Tužitelj je imao tri operacije (5.1.2018, 11.1.2018. i 28.1.2019.) a nakon operacije u kojoj mu je ugrađen umjetni kuk provedeno je i zračenje područja lijevog kuka radi prevencije stvaranja osifikacija. Zbog zadobivenih višestrukih ozljeda kod tužitelja je zaostao teški stupanj naruženja koji se očituje nizom ožiljaka po tijelu i glavi, nošenjem štaka, šepanjem, što istom kao mladom čovjeku izaziva velike duševne boli pa je tako trpio tzv. primarni strah (strah za vlastiti život) u vrlo jakom intenzitetu, a zbog embolije pluća trpi ga i danas, jednako kao i tzv. sekundarni strah (strah od ishoda liječenja).

1.1. Tužitelj da je do podnošenja odštetnog zahtjeva imao i značajne troškove liječenja i to: 1. Troškove nadoplate za lijek X. (lijek za emboliju pluća, antitrombotik koji spriječava ponovno pojavljivanje krvnih ugrušaka u krvnim žilama nogu i/ili pluća) u iznosu od oko 1.000,00 kn mjesečno, 2. Troškove pojačane ishrane, 3. Troškove fizioterapeuta do ostvarivanja praa na fizikalnu terapiju u kući, 4. Troškove ortopedskih ortoza, WC nastavka za invalide, 5. Putne troškove (odlazak na fizikalnu terapiju, preglede), 6. Troškove pregleda u S. bolnici za ortopediju i traumatologiju A. K. T. u iznosu od 1.100,00 kn,

7. Troškove liječenja u S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju K. V. L. u iznosu od 1.005,00 kn, 8. Troškove participacije za liječenje u S.

bolnici za medicinsku rehabilitaciju K. V. L. te drugi troškovi participacije u iznosu od 2.000,00 kn, 9. Trošak kupovine antidekubitalnog madraca u iznosu od 540,00 kn, 10. Trošak operacije kuka u Specijalnoj bolnici za neurokirurgiju i ortopediju A. u iznosu od 82.400,00 kn.

1.2. Zbog predmetnog ozljeđivanja tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 1100. ZOO) zbog čega je trpio i trpjeti će do kraja života neimovinsku štetu, a imao je i naprijed nabrojenu imovinsku štetu (čl. 1095. ZOO) slijedom čega tužitelj smatra da bi ga s osnova predmetnog ozljeđivanja u opisanoj radnoj nezgodi pripadala naknada u ukupnom iznosu od 860.000,00 kn od čega na ime neimovinske štete iznos od 650.000,00 kn, na ime štete za tuđu njegu i pomoć do podnošenja tužbe iznos od 50.000,00 kn i na ime troškova liječenja iznos od 160.000,00 kn sve sa pripadajućom. Tužitelj traži zakonske zatezne kamate tekuće na iznos naknade neimovinske štete od 14.5.2019. do isplate a na ime imovinske štete tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 9.12.2019. tuženica navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženica ne spori da je tužitelj 5.1.2018. bio upućen na intervenciju s obzirom je bila zaprimljena dojava o provali u ljekarnu u PC P. te je ista putem informacijskog sustava proslijeđena MUP-u, PPP u S., čiji je šef smjene I. M. usmeno uputio policijske

službenike M. G. i A. M. na mjesto događaja. Međutim, upravljajući službenim policijskim vozilom tužitelj je zadržavajući svoj smjer kretanja propustio uočiti da bi se na križanju između … koje vodi prema

garaži J. gradskog prometnika P. S. d.o.o. upalilo crveno svjetlo na semaforu, dok bi autobus prometa S. ulazio u prometno križanje gdje bi za njega bilo upaljeno zeleno svjetlo pa je došlo do prometne nesreće u kojoj su tužitelj i njegov suputnik zadobili brojne ozljede. Tuženica smatra da se na tužitelja ne mogu primijeniti odredbe čl.149. i 150. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer da su u zakonu taksativno navedene odredbe kojih članaka se ne primjenjuju na vozila unutarnjih poslova kada posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne signale, međutim među odredbama koje se primjenjuju nisu navedene odredbe čl. 59. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženica ističe da je O D O rješenjem broj K-DO- 497/2018 od 4.7.2018. odbacilo kaznenu prijavu

protiv tužitelja, a koje prigode je provedeno prometno-tehničko vještačenje od strane sudskog vještaka S. S. koji je nesporno utvrdio da je tužitelj upravljajući službenim policijskim vozilom ušao u raskrižje dok je za njegov smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo i time da je povrijedio odredbu čl.59. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također, utvrđeno je da je tužitelj kao vozač automobila mogao uočiti autobus u kretanju na udaljenosti od 40 metara i da nisu nađeni nikakvi tragovi kočenja. Tuženica ističe prigovor suodgovornosti u predmetnoj prometnoj nesreći. Nadalje, ističe da je potrebno provesti medicinsko vještačenje i utvrditi je li liječenje koje je obavljeno o trošku tužitelja moglo biti obavljeno o trošku HZZO-a, je li tužitelj lijekove i ortopedska pomagala mogao nabavljati o svom trošku ili ih je mogao nabaviti u okviru redovnih zdravstvenih osiguranja i je li tužitelju potrebna pojačanja ishrana i drugo što se već traži tužbom. Tužiteljica ističe da tužitelj nije dostavio dokaz kojim bi dokazao visinu imovinske štete koja se odnosi na troškove liječenja.

3. Tužitelj u podnesku od 24.1.2020. navodi kako smatra da ima pravo na potpunu naknadu štete, bez suodgovornosti. Nadalje, smatra da se na štetu koju policijski službenici pretrpe u obavljanju službe imaju primijeniti opći propisi o radu tj. Zakon o radu čl.111. st.1.. Navedeno stoga što Zakon o policiji ne regulira predmetnu materiju. Tužitelj ističe da se obavljanje poslova policijskog službenika smatra opasnom djelatnošću u smislu odredbe čl.1063. ZOO-a pa da R. H.

odgovara za štetu na temelju objektivne činjenice da je šteta policijskom službeniku prouzročena u vezi s obavljanjem njegovih poslova. U konkretnom slučaju da se radi o stradavanju u okviru profesionalnog rizika obavljanja posla za koju štetu tužiteljev poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti pa tako je tužitelj teško povrijeđen i postao je teški invalid u obavljanju poslova zaštite javnog reda i mira, da mu pripada naknada štete. Tužitelj ističe da nije točan navod tuženika kako se na njega ne primjenjuju odredbe čl.149. i 150. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojima je za slučaj obavljanja policijske intervencije isključena primjena tog zakona vezano uz brzinu i poštivanje prometnih znakova (čl.12. st.4. ZSPC) jer je semafor na osnovu odredbe čl.12.st.2. tog zakona prometni znak. Navedeno da je sve potvrđeno rješenjem ODO od 4.7.2018. kojim je zbog izostanka protupravnosti odbačena kaznena prijava protiv tužitelja. Nadalje, tužitelj se protivi čitanju dokaza prometnog vještačenja vještaka S. S. u ovom spisu i predlaže da se izvede dokaz prometnim vještačenjem po drugom vještaku kojeg odredi sud. U svakom slučaju da vještak S. samo utvrdio da jednom i drugom vozilu ne može u isto vrijeme biti zeleno, odnosno da u svome vještačenju uopće nije spomenuo da je prije izrade svog vještačenja pribavio program rada semafora. N., ističe se da izostanak kočenja u konkretnom slučaju ukazuje na izvanrednu situaciju, a glede troškova liječenja u privatnim ustanovama, pošto su svi liječnici odbijali operirati tužitelja zbog životne ugroženosti prilikom operacije kuka, tužitelj da je operaciju morao obaviti u specijalnoj bolnici za neurokirurgiju i ortopediju A. te da tužitelj nije sačuvao sve račune liječenja.

4. Tuženica je u spis 17.4.2020. dostavila dopis CO iz kojeg da je razvidno da je tužitelju s naslova naknade štete za predmetni događaj po polici isplaćen iznos od 34.200,00 kn. Na ročištu od 21.10.2020. tužitelj navodi kako vodi sudski postupak protiv CO radi isplate po polici osiguranja radi tzv. trajnog invaliditeta pa da se radi o potraživanju po drugoj osnovi, a ne o potraživanju naknade neimovinske i imovinske štete, a što tuženica nije osporila.

4.1. Ovdje je za navesti da je sud u dokazne svrhe pročitao dopis COe

(list 260 spisa), iz kojeg, kao i iz navoda tužitelja proizlazi, da se radi o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja po kojoj osnovi je CO isplatila tužitelju na ime utvrđenog trajnog invaliditeta iznos od 34.200,00 kn. Kako oštećenik prema odredbi čl. 972. st. 2. ZOO-a u slučaju osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, može kumulirati zahtjev za naknadu štete od treće osobe i zahtjev za isplatu osigurane svote od osiguratelja, isplaćeni iznos od strane CO ne odbija od iznosa na ime naknade štete.

5. Podneskom od 7.9.2021. tužitelj je na ime naknade neimovinske štete i tuđe njege i pomoći zatražio isplatu ukupnog iznosa od 700.000,00 kn (650.00,00 kn neimovinska šteta, 50.000,00 kn tuđa njega i pomoć) sa zakonskim zateznim kamatama od 14.5.2019., odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom općinskom državnom odvjetništvu do isplate. Na ime naknade troškova liječenja nastalih do utuženja zatražena je isplata ukupnog iznosa od 137.045,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate. Tuženica se na ročištu od 23.9.2021. usprotivila tako uređenom tužbenom zahtjevu, kako osnovi, tako i visini.

6. Podneskom od 7.2.2022. tužitelj je na ime naknade neimovinske štete zatražio isplatu iznosa od 850.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14.5.2019., odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom općinskom državnom odvjetništvu do isplate. Na ime naknade tuđe njege i pomoći zatražio je isplatu iznosa od 24.150,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14.5.2019. do isplate. Na ime naknade troškova liječenja nastalih do utuženja zatražena je isplata ukupnog iznosa od 137.045,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate. Tuženica se na ročištu od 6.4.2022. usprotivila tako uređenom tužbenom zahtjevu, kako osnovi, tako i visini te ističe da je tužitelj konačno uređenim tužbenim povećao tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete. Tužitelj je povećao tužbeni zahtjev jer je podneskom od 7.2.2022. na ime naknade neimovinske štete zatražio isplatu iznosa od 850.000,00 kn umjesto do tadašnjih 650.000,00 kn, a koju preinaku je sud dopustio na temelju odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a s obzirom je tužbeni zahtjev preinačen nakon provedenog vještačenja po vještacima medicinske struke, s obzirom promjene O. kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH s druge sjednice GO Vrhovnog suda R. H. (2/20)

održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. i s obzirom bi navedeno bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dopisa ODO-a broj N-DOO- 180/2019 od 27.8.2019., rješenje ODO-a K-DO-497/18 od 4. srpnja 2018., Zapisnika o vještačenju PU SD od 5.1.2018., prijave ozljede na radu, izvješća izabranog doktora Opće medicine (list 25) od 5.1.2018., mišljenja PU SD o stupnju alkoholiziranosti od 16.1.2018., medicinske dokumentacije (list 30-77 spisa), računa broj 13/VORT/19 izdanog od A. 7.2.2019. na iznos od 82.400,00 kn s nalogom za nacionalno plaćanje u kunama od 4.2.2019. (list 78-80 spisa), računa broj 640/AST/1 od 7.6.2018. izdanog od A. na iznos od 555,56 kn, računa broj 988/AST/1 od 26.9.2018. izdanog od A. na iznos od 333,33 kn, računa broj 1141/AST/1 od 9.11.2018. izdanog od A. na iznos od 333,33 kn, računa broj 18-000906 izdanog od K. V. L. na dan

21.4.2018. i na iznos od 515,00 kn, računa broj 18-000792 izdanog od K. V. L. na dan 9.4.2018. i na iznos od 490,00 kn, računa koji je izdao H. na iznos od 10.219,00 kn dana 26.4.2018. (list 86 spisa), e-mail poruka od 16. i 19.2. 2018. (list 87-89 spisa), Naloga o plaćanju s datumom izvršenja od 16.2.2018. na iznos od 540,00 kn na ime troškova antidekubitalnog madraca s kompresorom (list 90-92 spisa), potvrde D. za starije i nemoćne osobe L. S. ur. broj 1529/07 od

4.12.2007., Odluke o određivanju cijena za pojedine vrsta usluga pomoći i njege u kući M. zdravstva i socijalne skrbi od 6.2.2009. (list 96 spisa), pregledana je kopija spisa ODO u S. br. K-DO-497/18 (list 140-224

spisa), a u dokazne svrhe ovog postupka pregledane su fotografije snimljene za vrijeme obavljanja očevida predmetne nesreće koje su pohranjene na CD-u priložen spisu kao list 159, u dokazne svrhe pročitana je medicinska dokumentacija priložena spisu kao list 114-137, 263-266, pročitan je dopis L. S. od 12.2.2020. (list 226), obračunske liste za isplatu plaće tužitelju (list 228-

258), dopis CO od 6.4.2020. (list 260), rješenje MUP D.

zdravstvena komisija br. 7/2021. od 29.6.2021., pregledane su fotografije priložene spisu (list 293-306), pregledan je nalaz i mišljenje vještaka J. K. od

7.8.2020. izrađenog u privatne svrhe (list 271-288), saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, saslušani su svjedoci A. M., T. G., N. S., S.

M., izveden je dokaz vještačenjem po vještaku N. K., stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije, vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. A. P., spec. traumatolog,

dr. M. J., spec. neurokirurg, dr. I. G., spec. pulmolog, dr. Č.

L., spec. psihijatar, dr. Ž. Š., spec. internist-gastroenterolog te je pregledana spisu druga priložena dokumentacija.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi zbog ozljede na radu.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj policijski službenik koji je 5.1.2018. zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja službene dužnosti, odnosno policijske intervencije. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

11. Članak 111. st. 1. Zakona o radu ("NN" br. 93/14, 127/17, u tekstu

ZR) propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Kako je tužitelj pretrpio štetu na radu, ima pravo na naknadu štete od tuženice kao svog poslodavca te tuženica odgovara prema općim propisima obveznog prava. Naime čl. 4. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („NN“, broj: 71/14., 118/14., 154/14., dalje ZZR)

među ostalim propisuje da se odredbe tog Zakona ne primjenjuju prilikom obavljanja pojedinih poslova na koje se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti s odredbama tog Zakona, Zakon na njih ne može u cijelosti primijeniti, kao što policijski poslovi. U tom slučaju se prema stavku 3. tog Zakona zaštita na radu pri obavljanju tih poslova uređuje posebnim propisima.

11.1. Opći propisi obveznog prava jesu propisi Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 u tekstu: ZOO). U konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca strogo je kauzalna (objektivna) jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu uzrok štete, a obavljanje poslova policijskog službenika smatra se prema sudskoj praksi VSRH opasnom djelatnošću (Rev-1779/10 od 30.6.2015.). Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Policijska intervencija ima značaj opasne djelatnosti jer po samoj njenoj prirodi i načinu obavljanja stvara povećanu opasnost i ugrožava zdravlje ljudi i njihovu imovinu, što zahtjeva povećanu pažnju osoba koje tu djelatnost obavljaju. U konkretnom slučaju, među strankama nije sporno da je tužitelj kao policijski službenik tijekom noćnog dežurstva oko 5 sati ujutro išao na policijsku intervenciju zbog dojave o provali u ljekarnu pa dok je upravljao službenim vozilom da se sudario s autobusom uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede slijedom čega je za zaključiti da bi se radilo o odgovornosti države iz opasne djelatnosti.

11.2. Tuženica želi dokazati da je šteta nastala radnjom tužitelja ili da je tužitelj pridonio nastanku štete odnosno, da postoji osnova za oslobođenje ili djelomično oslobođenje od odgovornosti za štetu koja je nastala tužitelju, sve u skladu s odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a. Naime, tužitelj da je zadržavajući svoj smjer kretanja propustio uočiti da se na križanju ulica upalilo crveno svjetlo na semaforu, da je propustio uočiti autobus u kretanju i da nije kočio, odnosno smanjio brzinu kretanja pa da je šteta nastala radnjom tužitelja koju tuženica nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla ni izbjeći, ni otkloniti ili da je u krajnjem slučaju, djelomično pridonio nastanku štete pa da se tuženica ima osloboditi ili djelomično osloboditi od odgovornosti za štetu koja je nastala tužitelju.

12. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.,

84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP). Prema odredbama članka 7. st. 1. i. 2. i čl. 219. ZPP-a osnovno je načelo parničnog postupka tzv. načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu ponudile stranke.

13. Tužitelj se u postupku protivio da se u dokazne svrhe ovog postupka pročita nalaz i mišljenje vještaka S. S. sačinjenog za potrebe postupka K-DO-

497/2018 u kojem je ODO u S. rješenjem od 4.7.2018.

odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona. Tuženica se protivila da se u dokazne svrhe pročita nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka J. K. sačinjenog u privatne svrhe tužitelja i dostavljenog u spis 7.9.2020.

Stoga je sud na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N. K. koji je u spis 24.2.2021. dostavio nalaz i mišljenje i u kojem navodi sljedeći zaključak:

- da se mjesto prometne nezgode nalazi se na raskrižju …

- da se neposredno prije sraza službeno osobno vozilo MUP-a „F. F.“ reg.oznake i broja 120-902 8 kreće se južnom prometnom trakom zapadnog dijela raskrižja ulice 114. brigade iz pravca zapada u pravcu istoka i neposredno prije naleta kreće se sa brzinom od oko 78,7 km/h ili 21,8 m/s

- da se iz pravca juga … zglobni autobus „M.“ reg.oznake i

broja … obavlja radnju skretanja u lijevo na sjeverni prometni trak zapadnog dijela raskrižja … sa namjerom nastavljanja kretanja u pravcu zapada

- da se neposredno prije naleta očitanjem iz tahografskog listića predmetni autobus kreće se sa brzinom od oko 20 km/h ili 5,54 m/s

- da vozač autobusa nije zaustavljao autobus neposredno prije uključivanja u predmetno raskrižje već je kontinuirano nastavio gibanje skretanjem u lijevo na sjeverni prometni trak zapadnog dijela raskrižja ….

- da je u trenutku nezgode bila noć, konfiguracija predmetnog raskrižja je takva da se sudionici međusobno mogu u potpunosti uočiti kada je zglobni autobus „M.“ sa svojim prednjim dijelom položen oko sredine nastavka južnog prometnog traka zapadnog dijela raskrižja ulice 114. brigade sa kojim se iz pravca zapada u pravcu istoka kreće osobno vozilo „F. F.“

- da je, uvažavajući kinematske parametre kretanja zglobnog autobusa „M.“ uz kontinuirano skretanje i brzinu od 20 km/h ili 5,54 m/s zglobnom autobusu „M.“ od početka uključivanja do mjesta gdje se sudionici mogu međusobno uočiti, bio potreban vremenski interval od oko 2,16 sekunda, odnosno vozač službenog osobnog vozila MUP-a „F. F.“ može ga jasno uočiti vremenski gledano oko 1,26 sekunda prije naleta

- da se u tom vremenskom intervalu kada se sudionici mogu međusobno uočiti vremenski gledano 1,26 sekunda prije naleta, osobno vozilo „F. F.“ od mjesta naleta nalazio udaljeno oko 27,46 metara u pravcu zapada i nalazio se položen na južnoj prometnoj traci zapadnog dijela raskrižja ulice 114. brigade

- na navedenoj udaljenosti i uz poduzimanje intenzivnog kočenja uz prosječno usporenje od 7 m/s² predmetno osobno vozilo do mjesta naleta zaustavilo bi se da se giba sa brzinom od oko 49,7 km/h ili 13,78 m/s. ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene

- da raspored svjetlosne signalizacije u predmetnom raskrižju jasno ukazuje na činjenicu da nije moguće da su oba sudionika u ovoj prometnoj nezgodi ušla u raskrižje na crveno svjetlo, niti su oba sudionika u ovoj prometnoj nezgodi u isto vrijeme ušla u raskrižje na zeleno svjetlo

- da se sukladno materijalnim dokazima u spisu ne može egzaktno kazati koji je od ovih sudionika ušao na crveno, a koji na zeleno svjetlo.

Iz nalaza i mišljenja proizlazi i to, da je kolnik bio suh i da je ograničenje brzine gledano iz pravca kretanja oba vozila iznosilo 50 km/h.

13.1. Sudski vještak N. K. dodatno je obrazložio svoj zaključak usmenim saslušanjem na ročištu od 6.4.2022. kada navodi da je vozač autobusa mogao u potpunosti uočiti vozilo s rotacijom vremenski gledano 1,26 sekunda prije naleta, a kada je izašao izvan gabarita zida koji se nalazi sa njegove lijeve strane, dok je odsjaj rotacije na okolnim objektima mogao uočiti na početku svog uključivanja u raskrižje, a to je oko 2,5 sekunde prije sraza.

13.2. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje, odnosno zaključke sudskog vještaka N. K., a iz kojeg sud zaključuje da se policijsko vozilo neposredno prije naleta kretalo brzinom od 28,7 kn/h (78,7 km/h) većom od dopuštene, da se autobus prije naleta kretao dopuštenom brzinom 20 km/h i da se autobus prilikom ulaska u raskrižje skretanjem u lijevo u pravcu zapada iz kojeg pravca je dolazilo policijsko vozilo, nije zaustavljao već je obavljao radnju kontinuiranog skretanja u lijevo, da su se vozači mogli međusobno uočiti 1,26 sekunda prije naleta i da je vozač autobusa mogao uočiti odsjaj svjetlosne signalizacije s policijskog vozila 2,5 sekunda prije sraza. Dakle, vozač autobusa je mogao uočiti svjetlosnu signalizaciju s policijskog vozila prije nego je mogao uočiti policijsko vozilo i prije nego je vozač policijskog vozila mogao uočiti autobus, a svjetlosna signalizacija s policijskog vozila za sudionika u prometu treba predstavljati pojačani oprez u kretanju. S druge strane, kritične prigode tužitelj je obavljao posao zaštite javnog reda, mira i imovine te sprječavanja kaznenih djela i prekršaja, njihovog otkrivanja i prikupljanja podataka o tim djelima i počiniteljima, (čl. 3. i čl. 6., čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima; „NN“ broj 76/2009, 92/2014) i na njega se primjenjuju odredbe čl. 149. i 150. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („NN“ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017) kojima je za slučaj obavljanja policijske intervencije isključena primjena tog zakona vezano uz brzinu.

14. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi da se nikad nije dogodilo da za vrijeme policijske intervencije prođe kroz raskrižje kada je na semaforu upaljeno crveno svjetlo. Svjedok A. M., suvozač u službenom vozilu navodi da su kritične prigode upalili policijsku svjetlosnu signalizaciju na vozilu te iz njegovog iskaza proizlazi da se nije radilo o nekontroliranoj jurnjavi, da tužitelj u godinu dana što je radio s njim nikad nije svojom vožnjom doveo u opasnost njih ili druge sudionike na cesti te da tijekom policijskih intervencija prati pravila na cesti i signalizaciju semafora.

14.1. Svjedok N. S., vozač autobusa, navodi da je s autobusom u raskrižje ušao kada je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo međutim, njegov iskaz sud ne može uzeti kao objektivan jer svjedok u iskazu brani sebe od eventualnog kaznenog progona. Svjedok S. M. navodi kako je policijsko vozilo to koje je ušlo u raskrižje dok mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo međutim, isto tako navodi da je u trenutku sudara bio udaljen 400 m od mjesta nesreće pa sud njegov iskaz ne može uzeti kao vjerodostojan. Dakle, iz izvedenih dokaza, vještačenjem po vještaku K., iskaza tužitelja i svjedoka, ne bi proizlazila dokazanost činjenice da je tužitelj u raskrižje ušao kada je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo.

15. Nakon ovako provedenih dokaza sud zaključuje da tuženica nije dokazala da je šteta nastala radnjom tužitelja ili da je tužitelj pridonio nastanku štete pa ne postoji osnova za oslobođenje ili djelomično oslobođenje od odgovornosti tuženice za štetu koja je nastala tužitelju.

16. Na okolnost utvrđenja neimovinske štete i imovinske štete (tuđa njega i pomoć) koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke.

17. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17.1. Članak 1100. ZOO propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.2. Članak 1095. st. 1. ZOO propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da mu je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

18. Stalni sudski vještak dr. A. P., spec. traumatologije daje nalaz pa navodi da je tužitelj uslijed predmetne ozljede zaprimljen je na HKP K. S.

gdje je učinjena dijagnostička obrada i operacijski zahvat, da je ustanovljeno da se radi o politraumi. Dijagnosticiran je serijski prijelom rebara obostrano i to od V-VIII desno i III-VII lijevo, prijelom prsne kosti i izljev u plućnim ovojnicama, natučenje trbuha sa krvarenjem u trbušnoj šupljini, natučenje i ruptura tankog i debelog crijeva u vidu deserozacije, krvarenje u mokraćnim putovima. Ujedno je zadobio ozljedu zdjelice i to: prijelom stidne kosti, prijelom čašice lijevog kuka, disrupciju desnog sakroilijakalnog zgloba sa iščašenjem glave lijeve natkoljenične kosti, prijelom poprečnog nastavka V slabinskog kralješka kao i rane na desnoj ruci i iznad desnog oka. Ujedno da je pretrpio i potres mozga, traumatsko krvarnje ispod paučinaste moždane opne, prijelom tijela VII vratnog kralješka, što predstavlja predmet vješačenja po vještaku neurokirurgu. Odmah po prijemu da se pristupilo operativnim zahvatima i to eksplorativnoj laparotomiji zbog krvarenja u trbušnoj šupljini gdje se učini šivanje mezenterija tankog crijeva te transtibijalna ekstenzija nakon repozicije lijevog kuka. Potom je tužitelj premješten u J. intenzivnog liječenja gdje je hospitaliziran do 25. siječnja 2018. g. Tu da je liječen i zbog embolije plućne arterije kao i zbog obostranog natučenja pluća. Gore navedenim dijagnozama pridodala se i disrupcija zdjelične simfize u okviru ozljede zdjeličnog prstena. Tijekom hospitalizacije razvija se tromboza obje tibijalne vene desne potkoljenice. Operacijski zahvat osteosinteze zdjeličnog prstena i osteosinteze čašice lijevog kuka učinjena je dana 11. siječnja 2018. g. Po provedenom liječenju pacijent da je bio u više navrata na stacionarnoj rehabilitaciji. Kako su se tijekom liječenja razvile heterotopične osifikacije i kako je stoga došlo do ukočenja lijevog kuka, učinjena je dodatna dijagnostička obrada i utvrđeno je kako je upravo zbog ukočenosti lijevog kuka došlo do ograničene funkcije koljena te je stoga indiciran operacijski zahvat ugradnje totalne endoproteze kuka koja je učinjena 05. veljače 2019. g.

- S obzirom na mehanizam ozljeđivanja i vrste ozljeda da su zaostale značajne posljedice i to: stanje nakon serijskog prijeloma rebara obostrano, prijelom prsne kosti zacijeljen sa pomakom, stanje nakon eksplorativne laparotomije, višestruki prijelomi zdjelice sanirani uz težu deformaciju sakroilijakalnog zgloba i simfize sa heterotofičnim osifikacijama, posttraumatska koksartroza i heterotopične osifikacije u području lijevog kuka zbog kojih je učinjena protetska operacija kuka, skraćenje lijevog donjeg ekstremiteta zbog prijeloma, nepotpuna ekstenzija lijevog koljena.

- Sudski vještak P. daje mišljenje da sve posljedice ozljeđivanja cijeni kao povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti od 63% sa kirurško-traumatološkog aspekta. Stanje nakon prijeloma rebara cijeni sa 5%, prijelom prsne kosti zacijeljen sa pomakom 3%, 2% cijeni stanje nakon eksplorativne laparotomije, višestruke prijelome zdjelice sanirane uz težu deformaciju sakroilijakalnog zgloba lijevo i simfize uz razvijene heterotopične osifikacije radiološki dokazane cijeni sa 30%, dok ugradnju endoproteze kuka cijeni sa 30% umanjeno za pola što pridodaje za 15%, a skraćenje noge sa 10% koje moramo smanjiti za 1/4 pa je to 2,5%. Tome da treba pridodati nepotpunu ekstenziju lijevog koljena što predstavlja značajno ograničenje koje cijeni sa 10%, a s obzirom se nalazi na istoj nozi, da cijeni sa još 2,5%. Ovome treba pridodati i ograničenu pokretljivost vratne kralježnice koju cijeni sa 3%.

- Nadalje, sudski vještak daje mišljenje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 5 dana kumulativno, bolove srednjeg intenziteta 15 dana, bolove blagog intenziteta 30 dana. Bolovi blagog intenziteta kraćeg trajanja koji su se periodički javljali da su uklopljeni u gore navedeni postotak.

- Tužitelju da je bila potrebna tuđa njega i pomoć (nemedicinska) po izlasku iz bolnice i to: 2 mjeseca u prosjeku 5 sati dnevno, 2 mjeseca u prosjeku 4 sata dnevno, 2 mjeseca u prosjeku 2 sata dnevno,1 mjesec u prosjeku 1 sat dnevno. - Naruženje da je srednjeg stupnja u vidu šepavosti kao posljedica deformacije zdjelice, ugrađene endoproteze lijevog kuka i inegaliteta ekstremiteta kao i postoperacijskih ožiljaka nakon eksplorativne laparotomije, osteosinteze zdjelicei endoproteze kuka.

- Sudski vještak dr. P. na ročištu od 23.9.2021. na pitanje stranaka navodi da bi tužitelj s obzirom na dob, mehanizam ozljeda i posljedice koje su nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi u budućem vremenu trebao provoditi održavajuću fizikalnu terapiju kako bi zadržao postojeće stanje.

18.1. Stalni sudski vještak dr. M. J., spec. neurokirurg daje nalaz pa navodi da se s neurokirurške strane trebao izjasniti glede pretrpljenog potresa mozga, krvarenja ispod paučinaste moždane opne te dati mišljenje o posljedici nakon prijeloma 7 vratnog kralješka. Po pitanju potresa mozga s krvarenjem ispod paučinaste moždane opne, sudski vještak daje mišljenje da je tužitelju trajno oštećeno zdravlje za 3%. U pogledu stanja poslije prijeloma poslije 7 vratnog kralješka poradi smanjene pokretljivosti vratnim segmentom kralježnice cijeni oštećenje tjelesnog zdravlja za 3% pa to bi to s neurokiruške strane bilo 6%. U pogledu pretrpljenih bolova, vještak J. navodi da u cijelosti treba prihvatiti mišljenje vještaka kirurga traumatologa dr. P. i također vještaka spec. za plućne bolesti. Isto tako potreba pomoći i njege od strane treće osobe kao i pitanje naruženosti da je u domeni u prvom redu vještaka kirurga traumatologa.

-Sudski vještak dr. J. nakon što mu je na ročištu od 23.9.2021. uručen nalaz EMNG-a od 10.12.2019. god. navodi da taj nalaz ukazuje na umjerenu kroničnu radikulopatiju što znači korijensko oštećenje za korijene C5 i C6. Ti korijeni su iznad trupa sedmog vratnog kralješka koji je frakturiran i koji je u direktnoj vezi sa sedmim i osmim vratnim kralješkom te po osnovi ovog korijenskog oštećenja nema trajnih posljedica kod tužitelja, a u vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći. Međutim, nalazi se istovremeno vrlo teško korijensko oštećenje lijevo za peti slabinski kralježak. Može se uzročno posljedično ovo oštećenje povezati s ozljedom područja zdjelice odnosno lijevog kuka koji kuk je i operiran poradi poslijetraumatske koks artroze. Stoga sudski vještak dr. M. J. po toj osnovi cijeni dodatno s neurokirurške strane oštećenje tjelesnog zdravlja za 4%. Dakle, radi se o postotku od ukupno 10% s neurokirurške strane.

18.2. Stalni sudski vještak dr. I. G., spec. pulmolog daje nalaz pa navodi da je tužitelj zadobio politraumu u prometnoj nesreći te je bolnički liječen. Među brojnim ozljedama da je i ozljeda pluća tj. serijska fraktura rebara desnog prsišta kao i serijska fraktura rebara lijevog prsišta ili konkretno desni prijelom od 5-8 rebra, a lijevo od 3-7 rebra. Uz prijelom rebara tužitelj je zadobio i prijelom prsne kosti te kontuziju nagnječenje pluća sa obostranim pleuralnim izlijevima. Tijekom liječenja odnosno operativnog zahvata spajanja kostiju zdjelice došlo je do komplikacije u smislu plućne embolije odnosno pojave jašućeg tromba na granjanju desne plućne arterije pa je odmah napravljena mehanička trombektonija (posrednjenje). U medicinskoj dokumentaciji spisa sudski vještak I. G. nalazi spirometrijski nalaz tužitelja iz prosinca iste godine koji ukazuje da su ventilacijski parametri tužitelja u granicama normalnih referentnih vrijednosti. U istom razdoblju napravljena je i rendgenska snimka pluća kao i nalaz specijaliste pulmologa koji ukazuje da tužitelj nema radiološki vidljivih posljedica u području plućnog tkiva u smislu pleuralnih priraslica ili drugih komplikacija navedene traume. S obzirom na iskazano zadobivene traume prsišta vještak pulmolog je mišljenja da se kod tužitelja radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti u iznosu od 5%, a koje će se očitovati povremenim kroničnim bolovima koji se prvenstveno događaju pri pokretima rotacije gornjeg dijela tijela ili pri vremenskim promjenama, a lakšeg su stupnja i iskazane su u trajnom oštećenju životnih aktivnosti od 5%. Navodi kako po priloženom spirometrijskom nalazi plućna funkcija odnosno ventilacija nije umanjena.

18.3. Stalni sudski vještak dr. Č. L., spec. psihijatar daje nalaz pa navodi da se u spisu nalaze dva nalaza psihijatra od 20.4.2019. godine kad se kao dijagnoze postavljaju reaktivna anksiodepresivna dijagnoza i poteškoća adaptacije. Kontrolni pregled istog psihijatra je uslijedio 27.11.2019. godine. Drugih nalaza psihijatra u spisu nema. Sudski vještak je našao i nalaz psihologa sa K. za neurologiju koji u svom nalazu opisuje psiho organske promjene. Vještak L. daje mišljenje da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio "primarni strah" jakog intenziteta od 2-3 minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prvih 8 dana, a prvih 5 dana je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti iduća 4 tjedna, a blagog intenziteta 2 mjeseca. Tužitelj da će cijeli život imati neki oblih straha, ali to je uvijek subsumirano pod trajanje povrede duševnog integriteta. Zbog opisanih ograničenja tužitelj da će cijeli život morati ulagati dodatne napore, ali neće moći kompenzirati opisana ograničenja tako da se može kazati da je kod tužitelja došlo do trajne povrede duševnog integriteta srednjeg teškog stupnja što vještak procjenjuje sa 60-65%. Vještak L. navodi, ukoliko bi vještak internista u svojoj procjeni naveo da je povreda osobnosti preko 5%, da će dati dopunski nalaz i mišljenje.

18.4. Sudski vještaci traumatolog, neurokirurg, pulmolog i psihijatar na ročištu od 23.9.2021. objedinili su svoje nalaze i mišljenja kako bi dali procjenu ukupnog smanjenja životne aktivnosti na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i to u iznosu od 71%.

18.5. Stalni sudski vještak dr. Ž. Š., spec. internist-gastroenterolog u spis je na ročištu od 24.11.2021. dostavio pisani nalaz i mišljenje u kojem daje mišljenje da je tužitelju od posljedica ozljede trbuha po stupnju i opsegu izraženosti životna aktivnost smanjena do 20%. Naime, navodi vještak Š., u postoperativnom tijeku, rane trbuha su zarasle ožiljno pa mogu zaostati komplikacije u vidu funkcionalnih poremećaja probavnog trakta. Tegobe poput smetnji u crijevnoj pasaži, želučanih smetnji, nadutosti, ispuštanja crijevnih plinova, povremenih bolova u vidu grčeva, smanjuju kvalitetu života. Na upit zakonskog zastupnika tuženika je li procijenjeni postotak od 20% uklopljen u postotak od 71% koji su drugi sudski vještaci objedinjeno procijenili, sudski vještak navodi da nije jer vještaci nisu imali na umu smanjenje životne aktivnosti na ime ozljede trbuha pa dr. Š. daje mišljenje, da bi ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosilo 80%.

19. Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja sudskih vještaka.

20. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, koje između stranaka i nisu sporne, a uzimajući u obzir životnu dob tužitelja, kao i ostale okolnosti slučaja, cilju kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda, tužitelju je s osnova pretrpljene neimovinske štete pravično dosuditi zatraženu novčanu naknadu u iznosu od 850.000,00 kn pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen kao osnovan.

20.1. Tužitelju je na priznati iznos neimovinske štete valjalo priznati zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.) tekuću od 14.5.2019., odnosno od dana kada je tužitelj podnio zahtjev tuženici za mirno rješenje spora (list 11-17 spisa).

21. Nadalje, tužitelj je zatražio da mu tuženica naknadi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, a na što tužitelj ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Tužitelj u podnesku od 7.2.2022. navodi kako po tom osnovu traži isplatu iznosa od 24.150,00 kn (690 sati x 35,00 kn).

21.1. Sudski vještak dr. A. P., spec. traumatolog mišljenja je da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć (nemedicinska) po izlasku iz bolnice i to: 2 mjeseca u prosjeku 5 sati dnevno, 2 mjeseca u prosjeku 4 sata dnevno, 2 mjeseca u prosjeku 2 sata dnevno,1 mjesec u prosjeku 1 sat dnevno što zbrojeno daje 700 sati tuđe njege i pomoći ( 60 dana x 5 sati dnevno + 60 dana x 4 sata dnevno + 60 dana x 2 sata dnevno + 30 dana x 1 sat dnevno = 300 + 240 + 120 + 30 = 700 sati). Međutim, kako sud nije ovlašten prekoračiti tužbeni zahtjev, valjalo je obračunati naknadu za 690 sati tuđe njege i pomoći. Iz spisu priložene potvrde D. za starije i nemoćne osobe L. S. ur. broj 1529/07 od 4.12.2007. proizlazi da je nadležno ministarstvo odredilo cijenu tuđe njege i pomoći u kući, nemedicinskog karaktera u sustavu socijalne skrbi u R. H. u iznosu od 35,00 kn. Stoga je tužitelju za zatraženih 690 sati tuđe njege i pomoći obračunata naknada u iznosu od 24.150,00 kn (690 x 35) koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

21.2. Tužitelju na dosuđeni novčani iznos s osnava tuđe njege i pomoći pripada pravo na zakonske zatezne kamate, ali ne od podnošenja zahtjeva tuženici za mirno rješenje spora, kako je to zatraženo već od presuđenja. Naime, člankom 1086. ZOO- a određeno je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa je na dosuđeni iznos naknade štete s osnove tuđe njege i pomoći tužitelju valjalo priznati zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate, dok je za više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. Tužitelj traži da mu tuženica naknadi imovinsku štetu s osnova troškova liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi nastalih do dana utuženja, a na što tužitelj ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Tužitelj po tom osnovu traži isplatu ukupnog iznosa od 137.045,00 kn od čega: iznos od 500,00 kn sa zazeznom kamatom od 07.06.2018.g. do isplate na ime pregleda u ortopeda, a kako to proizlazi iz računa S. bolnice za ortopediju i traumatologiju „A.“, K. T.

(list 81 spisa); iznos od 300,00 kn sa zateznom kamatom od dana 26.09.2018.g. do isplate na ime pregleda u ortopeda, a kako to proizlazi iz računa S. bolnice za ortopediju i traumatologiju „A.“, K. T. (list 82 spisa); iznos

od 300,00 kn sa zateznom kamatom od dana 09.11.2018.g. do isplate na ime pregleda u ortopeda, a kako to proizlazi iz računa S. bolnice za ortopediju i traumatologiju „A.“, K. T. (list 83 spisa); iznos od 515,00 kn

sa zateznom kamatom od dana 21.04.2018.g. do isplate na ime troškova doplate za sobu ½ za osiguranika H. za vrijeme rehabilitacije, a kako to proizlazi iz računa S. bolnice za medicinsku rehabilitaciju „K.“ V. L. (list 84 spisa);

iznos od 490,00 kn od sa zateznom kamatom dana 09.04.2018.g. do isplate na ime troškova doplate za sobu ½ za osiguranika H. za vrijeme rehabilitacije, a kako to proizlazi iz računa S. bolnice za medicinsku rehabilitaciju „K.“ V. L.

(list 85 spisa); iznos od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana 26.04.2018.g. do isplate na ime sudjelovanja u trošku od osigurane osobe u S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju, a kako to proizlazi iz računa obveznog osiguranja HZZO od 26.4.2018. (list 86 spisa); na iznos od 540,00 kn sa zateznom kamatom od dana 16.02.2018.g. do isplate na ime troška kupnja antidekubitalnog madraca, a kako to proizlazi iz računa priloženog spisu (list 90); iznos od 82.400,00 kn sa zateznom kamatom od dana 04.02.2019.g. do isplate operacije kuka u S. bolnici za neurokirurgiju i ortopediju „A.“, a kako to proizlazi iz računa priloženog spisu (list 80) te iznos od 50.000,00 kn na koji tužitelj potražuje zateznu kamati tekuću od dana 14.05.2019.g. do isplate na ime troškova nadoplate za lijek X. i druge lijekove, troškova pojačane ishrane, troškova fizioterapeuta, troškova ortopedskih ortoza, troška WC nastavka za invalide, putnih troškova, troškova participacije.

22.1. Na ime troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, a za koje troškove je tužitelj u spis dostavio račune (pregledi u ortopeda u S. bolnici za ortopediju i traumatologiju „A.“, K. T., doplate za sobu ½ za

osiguranika H. i sudjelovanja u trošku od osigurane osobe za vrijeme rehabilitacije u S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju „K.“ V. L.,

kupnja antidekubitalnog madraca i operacija kuka u S. bolnici za neurokirurgiju i ortopediju „A.“), a kako je to pojedinačno navedeno pod točkom 22. obrazloženja, sud je tužitelju odredio naknadu imovinske štete u zatraženom, ukupnom iznosu od 87.045,00 kn. Nadalje, tužitelju je po toj osnovi sud odredio i naknadu imovinske štete za daljnji iznos od 50.000,00 kn i to za one troškove za koje tužitelj u spis nije dostavio račune (za lijek X. i druge lijekove, troškove pojačane ishrane, troškova fizioterapeuta, putni trošak), ali su na okolnosti nastanka i visine troškova u postupku iskazivali tužitelj, njegova supruga i vještak A. P.

22.1.1. Naime, tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi kako je išao u bolnicu „A.“ i „A.“ na konzultaciju s liječnicima ortopedima vezano uz donošenje odluke hoće li se operirati ili ne, s obzirom se liječnici iz K. -ova u S. nisu htjeli prihvatiti te operacije. Tužitelj navodi da se za operaciju u Specijalnoj bolnici za neurokirurgiju i ortopediju „A.“ odlučio nakon što je prethodno tražio mišljenja u specijalista u K. F. i K. u S. i u K. R. u Z..

Specijalisti su se pribojavali kako bi mogla proći operacija. Rizik da je bio u emboliji pluća i dubokoj venskoj trombozi koju je tužitelj dobio kao posljedicu prometne nezgode. Nitko od specijalista iz navedenih bolnica, u kojima bi se operirao na teret HZZO-a, da mu nije dao sigurnost da bi preživjeo "totalnu endoprotezu kuka" i da su svi „bježali“ od toga da mu obave operativni zahvat. Kako se tužitelj odlučio za operaciju, da je obavio razgovor s dr. M. u bolnici A., a koji da mu je

rekao da zna da nitko neće da ga operira, ali da je on spreman preuzeti odgovornost i obaviti operacijski zahvat. Operacija je tužitelju pomogla, koji navodi da ne zna što bi bilo da se nije operirao u bolnici A.. Tužitelj navodi da su po nabavili posebni antidekubitalni madrac koji mu je pomogao, da trpim bolove zbog živca niz nogu i pije lijek D. koja mu pomaže, da je nakon obavljene rehabilitacije u K. još 1,5

godinu odlazio na fizikalnu terapiju na K. S. na K., a na koju su ga vozili svi:

supruga, prijatelji, susjedi, taxi itd. Inače cijena taxija od adrese prebivališta tužitelja do K. K. da je 50 kn u jednom smjeru. Ovdje tužitelj napominje da je od bolnice A. dobio ortopedsko pomagalo-ortozu koja je bila u cijeni troška izdanog računa za operaciju, a koju ortozu tužitelj nosi uvijek preko hlača, čak i kada spava.

22.1.2. Sudski vještak dr. P. je na ročištu od 23.9.2021. iskazao da se u konkretnom slučaju radilo o kompleksnim ozljedama kompletnog zdjeličnog prstena te da je pravo čudo da sada hoda šepajući. Sudski vještak smatra da je tužitelj tražio mogućnosti u cijeloj državi pa da se tako nakon konzultacija s više ortopeda operirao kod dr. M.. Naime, da se ne radi o uobičajenim ozljedama koje se rade svakodnevno, rutinski već o kompleksnim ozljedama koje su imale svoje komplikacije u vidu heterotopičnih osifikacija i disfunkcije kuka pa da je stoga bilo za očekivati da tužitelj traži za sebe najbolje rješenje. Što se tiče liječenja o vlastitom trošku, da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio u dobi od 42 godine pa da je vjerojatno zbog straha za ishod liječenja imao potrebu tražiti najbolje moguće. Nadalje, tužitelju da je bila potrebna posebna, pojačana nutritivna ishrana.

22.1.3. Svjedokinja T. G. koja je iskazivala ne okolnosti troškova liječenja je navela da je tužitelj imao sedam operacija, da prvi put kada je bio otpušten iz bolnice, da mu je svaki dan trebala pomoć patronažne sestre, fizioterapeuta, za što da su tek s vremenom doznali da tužitelj na to ima pravo na trošak HZZO-a. Nažalost to da im nitko nije rekao. Primjerice, tužitelj da je imao 300 šavova te da mu je zbog toga pripadalo pravo na flastere s konoloidnim srebrom (pospješuje zacjeljivanje rana), a što da su prvotno sami plaćali. Isto tako isto, kako je tužitelj dobio duboku vensku trombozu i plućnu emboliju, da je s vremenom doznao da ima pravo i na elastične čarape koje se rade po mjeri i tome slično. Inače fizikalnu terapiju da su plaćali za jedan sat 150,00 kn. Sami da su tri tjedna plaćali fizikalnu terapiju od ponedjeljka do petka. Dok je tužitelj bio i u bolnici, da mu je supruga trebala pomagati jer da su dvije sestre bile na 22 pacijenta, da nije bilo tople vode za higijenu pa da ju je donosila od kuće te mu osobno održavala higijenu, hranila ga, prala ga. Tako da je nastavila i u K., s tim da je tu sama sebi trebala platiti smještaj i nadoplatu za medicinski krevet (30 kn po danu). Pri povratku iz K., suprug da joj je svakodnevno trebao odlaziti na fizikalnu terapiju na K.. Svaki put da ga je netko trebao odvesti i vratit s terapije. Terapija da je bila neprekidna, cijela 2018. godina, ponovno je operiran početkom 2019. pa da je nakon toga bio na fizikalnoj terapiju u Ivanićgradu, a što je da je bilo na trošak HZZO-a i što je trajalo 5 tjedana, nakon toga da se ponovno vratio u S. i nastavio fizikalnu terapiju na K.. Što se tiče nadoplate za lijek

X., ona da je iznosila 447,50 kn po kutiji i da je taj lijek pio 7 mjeseci, i ponovno u 2019. nakon operacije 6 tjedana. Dok bi bila veća miligraža, kutija da bi mu trajala tjedan dana, a kada je bila manja da bi mu trajala dva tjedna. Svjedokinja T. G., također potvrđuje da se tužitelj odlučio za operaciju u bolnici A. jer se nitko od liječnika iz K. S. ili K. Z. nije htio prihvatiti operacije s obzirom je bila rizična i mogla je završiti sa smrtnim ishodom, a sve da je potkrijepljeno nalazima priloženim spisu. Na konzultacije u svezi navedene odluke da su odlazili i u bolnicu A.. Nakon operacije, tužitelju da je fizičko stanje bolje.

22.1.4. Iz tako izvedenih dokaza, za one troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a za koje tužitelj nije sačuvao račune, proizlazi sljedeće:

-da je Tužitelj je 34 tjedna pio lijek X. za kojeg je prema iskazu njegove supruge nadoplata po kutiji iznosila 447,50 kn, što znači da je tužitelj samo za nadoplatu tog lijeka platio iznos od najmanje 15.215,00 kn (34 x 447,50 kn)

-da je nakon prvog izlaska iz bolnice tužitelj 3 tjedna po 5 dana u tjednu privatno plaćao fizioterapeuta (150,00 kn jedan sat) koji mu je dolazio u stan pa je s tog osnova potrošio 2.250,00 kn

-da je tužitelja nakon povratka iz K. 2018. svakodnevno trebalo automobilom voziti na fizikalnu terapiju u bolnicu K. i to, ukupno 246 puta, a što se može vidjeti iz pečata na 3 kartona fizikalne terapije iz 2018., kojih ima 120 + 77 + 49 = 246 (list 39-41 spisa), a iz kartona fizikalne terapije iz 2019. , (list 124-127 spisa) vidi se da ga je te godine na fizikalnu terapiju trebalo voziti još 54 puta. Nadalje, pored fizikalne terapije, tužitelja je u S. trebalo voziti na još 35 kontrolnih pregleda i radioloških pretraga, a što je sve vidljivo iz spisu priložene medicinske dokumentacije, a što znači da je tužitelj 335 (246 + 54 + 35) puta u svrhu liječenja trošio gorivo i plaćao parking, a za što sud tužitelju slobodnom ocjenom i u skladu s prijedlogom tužitelja određuje visinu naknade u iznosu od 30,00 kn za svaki put, a što daje ukupan iznos od 10.050,00 kn (335 x 30)

- da je tužitelj 12 puta putovao u Z. u S. bolnicu za neurokirurgiju i ortopedju A., S. bolnicu za ortopediju i traumatologiju A., K.

S.M., K. Z., K. za ortopediju, a što je sve vidljivo iz spisu priloženih medicinskih nalaza, da je putovao u pratnji supruge što proizlazi iz iskaza stranaka, za što sud tužitelju slobodnom ocjenom i u skladu s prijedlogom tužitelja određuje visinu naknade u iznosu od 1.000,00 kn za svaki put na ime putnog troška, a što daje ukupan iznos od 12.000,00 kn (10 x 1.000,00)

- da je tužitelj koristio i druge ljekove osim X., primjerice D., da je koristio flastere s konoloidnim srebrom (pospješuje zacjeljivanje rana), elastične čarape koje se rade po mjeri, pojačanu ishranu, da je tužitelj osobno snosio trošak navedenog, a za što sud određuje tužitelju slobodnom ocjenom naknadu u ukupnom iznosu od 10.485,00 kn pa kada se iznosi iz ove točke obrazloženja zbroje dobuje se ukupan iznos od 50.000,00 kn (15.215,00 kn+2.250,00 kn+10.050,00 kn+12.000,00+ 10.485,00 kn).

22.3. Kako iz dokaznog postupaka proizlazi da su svi navedeni troškovi liječenja i drugi potrebni troškovi s tim u vezi bili nužni, opravdani, u svrhu očuvanja zdravlja tužitelja i u skladu s izvedenim dokazima, sud je tužitelju odredio naknadu imovinske štete po navedenom osnovu u zatraženom, ukupnom iznosu od 137.045,00 kn (87.045,00 kn + 50.000,00 kn), koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan. Tužitelju na dosuđeni novčani iznos pripada pravo na zakonske zatezne kamate i to od presuđenja pa do isplate (čl. 1086. ZOO-a), dok je za više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br. 148/09.,

142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje:Tarifa) i odredio potrebni trošak (čl. 155. st. 1. ZPP) prema vrijednosti predmeta spora (od podnošenja tužbe do 6.9.21.- 860.000,00 kn, od 7.9.21. do 6.2.22.-837.045,00 kn, od 7.2.22. pa na dalje- 1.011.195,00 kn) i popisanom trošku kako slijedi: za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe - 860 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 24.1.2020., 21.6.2021., 8.11.2021. - 860 bodova za svaki (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 7.2.2022. – 1011 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav podnesaka od 19.5.2020., 7.9.2020., 3.9.2021. – zatraženih 50 bodova za svaki (Tbr. 8. točka 3. Tarife), za zastupanje na 6 ročišta (4.2.2020., 21.10.2020., 27.2.2021., 30.6.2021., 23.9.2021., 24.11.2021.) – za svako 860 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 6.4.2022. – 1011 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – zatraženih 50 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) i zatraženi trošak vještačenja od 6.200,00 kn iznosi ukupno 152.225,00 kn koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade troška.

23.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 4. srpnja 2022.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka za sud i stranke u postupku.