Poslovni broj 15 Gž-586/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u izvanparničnom predmetu predlagateljice M. M. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici R. D. D., odvjetnici u K., protiv protustranke Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-71/2016-19 od 22. ožujka 2022., 4. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice M. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-71/2016-19 od 22. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka radi vraćanja u vlasništvu nekretnina koje su predmet razvrgnuća u ovom postupku, odnosno isplate naknade za oduzetu imovinu, koji se vodi pred Uredom državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službi za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Otočac.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagateljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da istu podnosi i zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje (u razumnom roku) iz čl.

29. st. 1. i prava na vlasništvo iz čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. U bitnome navodi da predmet postupka povrata nije 1/3 njezinog suvlasničkog dijela, već samo 2/3 dijela koji je u vlasništvu protustranke.

3. Žalba predlagateljice je neosnovana.

4. Donošenjem pobijanoga rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).

4.1. Točno je da pravo pristupa sudu ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, već i pravo na rješavanje spora od strane suda u pravičnom, javnom i brzom postupku. Međutim, predlagateljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ima učinkovito pravno sredstvo pa ako isto tijekom postupka nije koristila, ne može se na zaštitu toga prava pozivati u žalbi protiv pobijanoga rješenja.

4.2. Članak 49. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) odnosi se na poduzetničke slobode i jednakost na tržištu, dok se pravo vlasništva, na koje se predlagateljica poziva u žalbi, jamči odredbom čl. 48. Ustava RH, odnosno čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Protokol broj 1). Međutim, na povredu navedene odredbe tužiteljica se može pozivati samo u onoj mjeri u kojoj se osporavana odluka odnosi na ''vlasništvo'' u smislu čl. 1. Protokola broj 1, pa kako rješenjem o prekidu postupka o vlasničkim pravima tužiteljice tim rješenjem nije odlučeno, to njegovim donošenjem nisu povrijeđena, niti su mogla biti povrijeđena vlasnička prava predlagateljice. U tom smislu je neosnovano i pozivanje tužiteljice na povredu njezinog ustavnog prava na vlasništvo iz čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

5. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da će sud odrediti prekid postupka, između ostaloga, i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).

5.1. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

6. U ovom slučaju predlagateljica je zahtijevala razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama upisanima:

- u zk. ul. 1279 k. o. S., koje se sastoje od kč. br. 3212 Šuma površine 17 jutara i 93 čhv te

- u zk. ul. 1280 k. o. S., koje se sastoje od kč. br. 2635/2 površine 1 jutra i 600 čhv, kč. br. 2644 površine 653 čhv, kč. br. 5571 površine 841 čhv, kč. br. 5612 površine 288 čhv, kč. br. 5613 površine 2 jutra i 979 čhv, kč. br. 5682/2 površine 776 čhv, kč. br. 5694 površine 1250 čhv, kč. br. 5699/2 površine 87 čhv, kč. br. 5749 površine 1 jutro i 26 čhv, kč. br. 5777 površine 1079 čhv, kč. br. 5788/2 površine 54 čhv, kč. br. 5795 površine 1 jutro i 507 čhv.

6.1. Sve navedene nekretnine upisane su kao suvlasništvo predlagateljice u 1/3 (ili 900/2700) dijela i protustranke u 2/3 (ili 1800/2700) dijela.

7. Nepravomoćnim djelomičnim rješenjem, donesenim u upravnom postupku do čijeg pravomoćnog okončanja je prekinut predmetni postupak, vraćaju se u vlasništvo, između ostalih, nekretnine koje su predmet ovog postupka, a upisane su kao vlasništvo Republike Hrvatske i to predlagateljima u tom upravnom predmetu:

- V. N. u 167/2700 dijela,

- J. K. u 33/2700 dijela,

- N. B. u 33/2700 dijela,

- H. D. u 33/2700 dijela,

- A. M. V. u 11/2700 dijela,

- R. M. M. u 11/2700 dijela,

- T. M. u 11/2700 dijela i

- A. K. u 33/2700 dijela (dakle, ukupno 330/2700 dijela).

8. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15-pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP), suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva, a prema st. 2. toga članka, suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

8.1. U ovom postupku protustranka nije istaknula prigovor da se razvrgnuće ne bi moglo zahtijevati u smislu odredbe čl. 47. st. 2. ZVDSP, već je u podnesku od 1. veljače 2021. navela da se nije u mogućnosti očitovati o eventualnom načinu diobe, da daljnje raspolaganje predmetnim nekretninama, u suvlasničkom omjeru u kojem je upisana, ovisi o ishodu postupka za povrat oduzete imovine te da do okončanja navedenog upravnog postupka ne može sklopiti sporazum u ovom predmetu niti predložiti način diobe (s obzirom na prava priznata trećim osobama nepravomoćnim rješenjem).

9. Pravni učinak razvrgnuća, u smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZVDSP sastoji se u tome da svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuću na temelju pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, a na zakonom određeni način, stječe pravo vlasništva ili/i neko drugo pravo, izvodeći ga iz onoga svoga suvlasničkoga dijela s kojim je sudjelovao u tom razvrgnuću, a koji mu istodobno prestaje.

10. Odredbom čl. 126. st. 1 i 2. ZVDSP propisano je da se odlukom suda ili drugoga tijela pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

11. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, a prije svega činjenicu da bi stjecanjem svojstva pravomoćnosti navedenog upravnog akta, treće osobe i bez upisa u zemljišnu knjigu stekle pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu protustranke, koji se sastoji od 330/2700 dijela nekretnina koje su predmet ovog izvanparničnog postupka, odluka suda u pogledu razvrgnuća suvlasničke zajednice koja bi u tom slučaju bila donesena u postupku u kojem nisu sudjelovali svi suvlasnici, ne bi bila od utjecaja na suvlasnička prava onih suvlasnika koji u njemu nisu sudjelovali.

11.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima predlagateljica ističe da pravomoćno okončanje postupka, u kojem treće osobe od ovdje protustranke zahtijevaju povrat (330/2700) njezinog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, nije prethodno pitanje u ovoj izvanparničnoj stvari te da predmet upravnog postupka nije i njezin suvlasnički dio, budući da je odredbom čl. 36. st. 1. ZVDSP suvlasništvo definirano kao vlasništvo više osoba na nekoj stvari tako da svakoj osobi pripada dio tog vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari.

12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 4. srpnja 2022.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.