Poslovni broj: 6 UsI-1900/2021-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđe Klišanin, u upravnom sporu tužitelja Ž. A. iz M., B. i H., po opunomoćeniku za primanje pismena
u Republici Hrvatskoj M. B. iz S., protiv tuženika Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, bez održavanja glavne rasprave, 4. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/21-03/03619455124, Urbroj: 341-99-06/2-21-226 od 7. travnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/19- 03/03619455124, Urbroj: 341-18-06/2-19-7590 od 15. listopada 2020.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/21-03/03619455124, Urbroj: 341-99-06/2-21-226 od 7. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/19-03/03619455124, Urbroj: 341-18-06/2-19-7590 od 15. listopada 2020., kojim je utvrđen prekid postupka koji je pokrenut radi priznanja prava na invalidsku mirovinu tužitelja, zbog rješavanja prethodnog pitanja o donošenju rješenja o statusu ratnog vojnog invalida nakon provedene kontrole zakonitosti korištenja prava s klauzulom pravomoćnosti kod nadležnog tijela u BiH.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, u bitnom navodi kako je dana 11. veljače 2019. podnio zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane, sukladno članku 142. stavku 2. Zakona o hrvatskim obiteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Navodi kako mu je rješenjem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji od 5. listopada 2016., na koje je dana reviziona suglasnost Uprave za pitanja branitelja od 27. studenoga 2006. (čijim je davanjem revizione suglasnosti rješenje postalo pravomoćno i izvršno sa danom 27. studenog 2006.) priznat status 80 % RVI temeljem povrede. Ističe kako navedeno rješenje egzistira, nije poništeno, ukinuto niti izmijenjeno i po njemu se i danas vrši isplata invalidnine. Prigovara kako je tuženo tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje pogrešno primijenilo materijalni propis jer je razvidno kako ispunjava uvjete iz članka 142. stavka 2. Zakona, tj. razvidno je kako ima priznat status 80 % RVI-a za stalno, temeljem pravomoćnog rješenja nadležnog tijela, te samim time ostaje nejasno kojim je to člankom Zakona o hrvatskim braniteljima propisano da prije podnošenja zahtjeva stranka mora proći postupak kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko - invalidske zaštite. Prigovara kako je kako je upravno tijelo postupilo suprotno u odredbama članka 8. i članka 118. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi kako razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj dana 11. veljače 2019. podnio zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
8. Upravno tijelo je zatražilo provjeru podataka, tj. pravomoćno revizijsko rješenje o statusu ratnog vojnog invalida od Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata - Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze, Sarajevo.
9. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata - Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze dopisom, broj: 07/1-03-5754/19 od 26. lipnja 2020. obavijestilo je upravno tijelo kako za tužitelja nije provedena prva faza revizije i nije izdano uvjerenje na FMB-1 obrascu, te je dostavilo Uvjerenje o sudjelovanju, okolnostima i načinu stradavanja (tiskanica HZMO).
10. U skladu sa utvrđenim, upravno tijelo je prekinulo postupak za priznanje prava na invalidsku mirovinu u skladu sa odredbom članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., dalje u tekstu ZUP-a), obzirom kako je uvjet za stjecanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/17.) trajno stečeni status RVI koji mora biti utvrđen pravomoćnim rješenjem nadležnog bosanskohercegovačkog tijela donesenog nakon provedene kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko - invalidske zaštite (Službene novine Federacije BiH broj: 82/09).
11. Odredbom članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/17., dalje u tekstu ZHBDR-a) propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.
12. Odredbom članka 55. stavka 1. ZUP-a propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
13. U skladu sa navedenim, obzirom kako iz dopisa Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata - Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze od 26. lipnja 2020. proizlazi kako za tužitelja nije provedena prva faza revizije i nije izdano uvjerenje na FMB-1 obrascu, prema ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo nije povrijedilo Zakon na štetu tužitelja kada je temeljem članka 55. stavka 1. ZUP-a prekinulo postupak za priznanje prava na invalidsku mirovinu, obzirom kako je uvjet za stjecanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZHBDR-a trajno stečeni status RVI koji mora biti utvrđen pravomoćnim rješenjem nadležnog bosanskohercegovačkog tijela donesenog nakon provedene kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko - invalidske zaštite, a što nije slučaj kod tužitelja.
14. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.
15. Stoga se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.
16. Slijedom navedenog, osporeno rješenje doneseno u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 4. srpnja 2022.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku za primanje pismena u Republici Hrvatskoj M. B. iz S., sa odgovorom na tužbu
2. Tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb,
3. U spis
4. Kalendar 30 dana
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Nema naplate sudske pristojbe (prema odredbama ZSP i ZOMO-a).
3. Kalendar 30 dana.
