R. H.

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-1014/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š., vl. F.-t. o.

A. sa sjedištem na adresi: …, K., OIB: …, koju

zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u S., protiv tužene Z. K.,

…, OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. V.,

odvjetnik u S., nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 11.svibnja 2022.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, a u izočnosti punomoćnika tužene, dne 4.srpnja 2022.godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 8.849,60 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21.studenog 2018.godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3%-na poena.

II. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3%-na poena, koja na predmetni iznos teče od dana presuđenja, pa sve do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parbenog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, dok se za više zatražene troškove postupka, u iznosu od 750,00 kn, tužena odbija u svom zahtjevu.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 27.studenoga 2019.god. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužena temeljem sklopljenih ugovora o radu i aneksa ugovora o radu bila zaposlena kod tužiteljice na radnom mjestu trgovca-prodavača u poslovnoj jedinici u K., te da je dne 20.studenoga 2018. izvršena inventura stanja cjelokupne robe u prodavaonici br. 4. u kojoj je zaposlena tužena. Od strane tročlane komisije poslodavca uz sudjelovanje radnica- prodavačica zaposlenih u toj prodavaonici, između ostalih i tužene, a po završetku sastavljen je zapisnik o inventuri potpisan po članovima komisije i zaposlenika trgovine, kada je utvrđena inventurna razlika, odnosno manjak robe u iznosu od 17.699,20 kn. Tužena je zajedno s radnicom I. Ž. odgovorna za prodajno mjesto poslovne jedinice 4., a kako se radi o visokom iznosu manjka robe, koji je posljedica neodgovornog postupanja radnika, iste su odgovorne za štetu koju su prouzročile tužiteljici, a kako se ne može utvrditi koji dio štete je prouzročila tužena, to sukladno čl. 64. Pravilnika o radu svi podjednako odgovaraju i štetu nadoknađuju u jednakim dijelovima, odnosno svaka radnica po 8.849,60 kn. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 8.849,60 kn sa zateznim kamatama od 21.studenoga 2018. do isplate te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 23.studenoga 2020. tužena navodi kako je stupila u radni odnos s trgovačkim obrtom T. i radila je u trgovini u mjestu K., da bi 2.srpnja 2019. bila prebačena u istoimenu trgovinu u mjestu K. i tu je bila četiri mjeseca, te je do 3.studenoga 2019. svakodnevni utržak bio 500-1.100 kn maksimalno. Za svotu za koju se tereti nije odgovorna, a inventure godinama nisu u redu i način na koji se preko nje, a i ranije drugih ljudi, dug pokušava naplatiti je amoralan, neljudski i protuzakonit. Na ročištu od 3.ožujka 2021. tužena je osporila i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na određeno vrijeme od 8.svibnja 2017., aneksa ugovora o radu na određeno vrijeme od 8.studenoga 2018., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8.svibnja 2019., zapisnika o inventuri od 20.studenoga 2018., Pravilnika o radu od 1.rujna 2015., saslušanjem svjedoka T. Š., V. Č. i N. R., te

saslušanjem tužene kao parbene stranke, dok je tužiteljica odustala od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinja D. K. i I. Ž., kao i od prijedloga za izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužena bila radnica tužiteljice temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 8.5.2017. i aneksa istog od 8.11.2018., a potom na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme d 8.5.2019. i to na radnom mjestu prodavača u maloprodaji,

- da je tužena radila kod tužiteljice do 3.11.2018.,

- da je dne 20.studenoga 2018. izvršena inventura stanja robe u prodavaonici br. 4. u kojoj je radila tužena te je zapisnikom utvrđen manjak robe u visini od 17.699.20 kn. 5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete u iznosu od 8.849,60 kn nastale joj u prodavaonici br. 4. kada je zapisnikom o inventuri utvrđen manjak robe u iznosu od 17.699,20 kn.

8. Prema odredbi članka 107. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17; dalje: ZR) određeno je da ako radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi; st.2. istog članka određeno je ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao, a ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima, st.3. citiranog članka.

9. Odredbom čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) određeno je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

9. Odredbom čl. 64. st.2. Pravilnika o radu određeno je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu dužan je štetu naknaditi, a ako štetu uzrokuje više radnika, svaki je odgovoran za dio štete koji je uzrokovao. U slučaju da se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koji je prouzročio, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

10. U konkretnom slučaju, u prodavaonici br. 4. u PJ K. nastao je manjak robe utvrđen zapisnikom o inventuri, koji je potpisan od strane članova komisije i radnica zaposlenih u toj prodavaonici – tužene i I. Ž., u visini od 17.699,20 kn, od čega je popisana roba kojoj je istekao rok u iznosu od 5.456,28 kn, a vrijednost robe koja nije zatečena na popisu u iznosu od 12.242,92 kn, a kako proizlazi i iz zapisnika o inventuri od 20.11.2018.

11. Tužiteljica za taj manjak tereti radnice te prodavaonice tuženu i I. Ž. u jednakim dijelovima, pozivajući se pri tome na Pravilnik o radu od 1.rujna 2015., te Zakon o radu, jer da su iste zbog neodgovornog postupanja, odnosno zbog manjka robe u prodavaonici u kojoj su radile prouzročile štetu tužiteljici.

12. Po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu sve provedene dokaze, tužiteljica nije dokazala da bi joj upravo tužena prouzrokovala štetu.

13. Naime, tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužena prouzročila ili doprinijela nastanku manjka. U prodavaonici br. 4. radile su njih dvije radnice, tužena i I. Ž., s time da tužiteljica prije dolaska tužene u prodavaonicu br. 4. nije popisala robu niti izvršila inventuru već je tužena počela raditi u istoj ne znajući kakvo je stanje imovine i obveza te prodavaonice. Neosnovane su tvrdnje tužiteljice da je prije početka rada tužene u prodavaonici br. 4. izvršena inventura, jer isto nije potkrijepljeno nikakvim relevantnim dokazima, a iskaz svjedoka T. Š.,

direktora firme F. A. ne može se prihvatiti kao iskren i vjerodostojan, jer isti kao direktor te firme sigurno će iskazivati u korist tužiteljice pa tako i da su u prodavaonici u K., kada ju je preuzela tužena, zalihe robe bile kako trebaju biti i da je od tada pa do druge inventure nastao minus od 18.000,00 kn za koji terete radnice te prodavaonice tuženu i I. Ž., koja da je podmirila svoj dio duga,

kako je isti iskazao.

13.1. Da je izvršena inventura u prodavaonicu br. 4. u K. upravo prije dolaska tužene u tu prodavaonicu tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze iz kojih bi nesumnjivo proizlazilo da je stvarno stanje imovine i obveza u toj prodavaonici bilo u skladu s knjigovodstvenim stanjem prilikom dolaska tužene u istu, dok iz iskaza tužene proizlazi da tada nije izvršena inventura, a u prodavaonici je zatekla pola skladišta isteklog roka, a u blagajni papiri s dužnicima od seljana koji dolaze svaki dan u dućan. Osim toga, za istaknuti je kako je tužena prestala s radom kod tužiteljice 3.studenoga 2018., dok je inventura provedena 20.studenoga 2018., dakle 17 dana nakon prestanka rada tužene u prodavaonici br. 4. u kojoj je utvrđen manjak.

14. Stoga ne stoji tvrdnja tužiteljice da sama činjenica da je tužena prouzrokovala manjak nesavjesnim radom kao prodavačica ukazuje na njenu odgovornost za utvrđeni manjak, odnosno da su obje radnice te prodavaonice mogle prouzročiti manjak pa da postoji odgovornost obiju radnica (tužene i I. Ž.) za nastali manjak, a sve to iz razloga što tužiteljica nije mogućnosti utvrditi tko je manjak stvarno uzrokovao. To što je tužena potpisala zapisnik o inventuri i na isti nije prigovarala samim time ne dovodi do odgovornosti tužene.

14.1. Tužiteljica se neosnovano poziva na odredbu čl. 107. ZR prema kojoj bi svi radnici odgovarali za štetu uzrokovanu poslodavcu kada se ne može utvrditi koliki je udio štete za svakog radnika, a to jer čl. 107. ZR govori ne o šteti uzrokovanoj poslodavcu, već o šteti koju je radnik, odnosno radnici uzrokovali poslodavcu. Dakle, govori o slučaju kada postoji uzročna veza između postupanja radnika i nastale štete, ali se ne može utvrditi koliki je udio svakog od radnika u nastaloj šteti.

15. Dakle, to što je šteta uzrokovana poslodavcu ne povlači odgovornost radnika za štetu, ovdje manjak, zbog same činjenice da je radnik eventualno mogao uzrokovati štetu, već treba poslodavac dokazati uzročnu vezu između nastanka štete i postupanja radnika, a što u ovom slučaju nije dokazano. Tuženik nije dokazao da je šteta koja se ogleda u utvrđenom manjku u uzročnoj vezi s nesavjesnim i nemarnim radom tužene kako to ističe tužiteljica.

15.1. Samo postojanje sumnje na strani tužiteljice kao poslodavca da je tužena prouzročila nastali manjak ne može se prihvatiti.

16. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.

17. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, /19 - dalje: ZPP) pa je tuženici, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) , te priloženom popisu, priznat trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se odnosi: za zastupanja na ročištima od 3.ožujka; 12.svibnja; 20.rujna i 1.prosinca 2021. po 75 bodova, za sastav podneska od 22.veljače 2022. po 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 3.750,00 kn, dok je za više zatraženi trošak, u iznosu od 750,00 kn, tužena odbijena. Tuženici nisu priznati troškovi sastava podneska od 10.svibnja 2022., budući da istim nije ništa novo navedeno, već se radi o identičnom podnesku kao i od 22.veljače 2022.

U Splitu 4.srpnja 2022.

S U T K I N J A

KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tužene