REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 6 P-2224/20-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., OIB: …, Z.,

zastupanog po punomoćnici D. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. temeljem generalne punomoći Su-3898/07, protiv

tuženika S. I., OIB: …, iz Z.,

zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 5. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, tuženika i njegova punomoćnika, dana 4. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrvz-16235/99 od 6. prosinca 1999. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 81.244,63 kn sa zateznom kamatom tekućom :

-na iznos 3.553,37 kn od 31. siječnja 1997. do isplate;

-na iznos 3.551,96 kn od 28. veljače 1997. do isplate;

-na iznos 3.553,25 kn od 31. ožujka 1997. do isplate.;

-na iznos 3.562,58 kn od 30. travnja 1997. do isplate;

-na iznos 3.566,41 kn od 31. svibnja 1997. do isplate;

-na iznos 3.567,36 kn od 30. lipnja 1997. do isplate;

-na iznos 3.559,35 kn od 31. srpnja 1997. do isplate;

-na iznos 3.555,35 kn od 31. kolovoza 1997. do isplate;

-na iznos 3.555,04 kn od 30. rujna 1997. do isplate;

-na iznos 3.542,48 kn od 31. listopada 1997. do isplate;

-na iznos 3.534,94 kn od 30. studenog 1997. do isplate;

-na iznos 3.517,59 kn od 31. prosinca 1997. do isplate;

-na iznos 3.198,96 kn od 31. siječnja 1998. do isplate;

-na iznos 3.187,95 kn od 28. veljače 1998. do isplate;

-na iznos 3.189,87 kn od 31. ožujka 1998. do isplate.;

-na iznos 3.199,80 kn od 30. travnja 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 31. svibnja 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 30. lipnja 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 31. srpnja 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 30. kolovoza 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 30. rujna 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 30. listopada 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 30. studenog 1998. do isplate;

-na iznos 3.230,55 kn od 30. prosinca 1998. do isplate,

kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovrhe u iznosu 1.120,00 kn sa zateznom kamatom od 7. prosinca 1999. do isplate te se zahtjev u navedenom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 3.750,00 kn, u roku 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je ovome sudu 29. studenog 1999. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, na ime neplaćene zakupnine za poslovni prostor u Z.,

isplatu iznosa 81.244,63 kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, kao i isplatu iznosa 30.125,55 kn na ime obračunatih zateznih kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja ovršnog prijedloga te isplatu troškova ovršnog postupka. Sud je 6. prosinca 1999. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvz-16235/99 kojim je naloženo tuženiku isplatiti utuženi iznos sa troškovima ovrhe u visini 1.120,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da nije ni u kakvoj obvezi prema tužitelju, a posebno ne po osnovi zakupnine za poslovni prostor iz razloga što je i prije nego mu je utvrđen prestanak obrta strojobravarske i kovinotokarske djelatnosti 6. srpnja 1995., napustio predmetni prostor, a iz kojeg razloga ne može niti biti obveznik plaćanja zakupnine za razdoblje 1997.- 1999. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi.

3. Po prigovoru tuženika na rješenje o ovrsi, sud je na temelju odredbe čl. 54 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ), stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Izvadak iz poslovnih knjiga (list 2 spisa), rješenje Grada Z. sekretarijata od 10.

srpnja 1995. (list 27 spisa), Ugovor o zakupu poslovne prostorije od 22. ožujka 1977. (list 46-49 spisa), Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora (list 50-51 spisa), Zapisnik Grada Z. o izvršenju od 16. lipnja 1994. (list 56 spisa), Zapisnik ovog suda od 15. lipnja 1994. (list 57 spisa), obavijest tuženika o predaji poslovnog prostora od 12. srpnja 1994. (list 58 spisa), Zapisnik ovog suda od 26. kolovoza 1996. (list 59 spisa), Zapisnik Grada Z. od 26. kolovoza 1996. (list 60 spisa), iskaz tuženika (list 117-118 spisa), iskaze svjedoka Lj. O. (list 119 spisa),

Zlatka Odaka (list 119 spisa), M. I. (list 119-120 spisa), I. T.

(list 121-122 spisa) i Z. K. (list 122 spisa).

5. Temeljem tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu u visini 81.244,63 kn kojeg tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da tuženik isti duguje s naslova neplaćene zakupnine za poslovni prostor na adresi Z., a za

razdoblje 1997. i 1998. i to za razdoblje 1997. temeljem Ugovora o zakupu od 22. ožujka 1977., a za razdoblje studenog i prosinca 1998. temeljem bespravnog korištenja poslovnog prostora čime da se tuženik obogatio za iznos visine zakupnine koju bi za to razdoblje morao plaćati.

7. U predmetnom postupku sud je 5. prosinca 2019. donio presudu i rješenje poslovni broj P-1609/19-7 kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrvz-16235/99 od 6. prosinca 1999. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 81.244,63 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate, a koji dospijevaju u razdoblju od 31. siječnja 1997. do 30. prosinca 1998. (toč. I. izreke presude); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu 6.344,95 kn sa zateznom kamatom od 5. prosinca 2019. do isplate (toč. II. izreke presude); odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos 3.230,55 kn za dane 31. rujan 1998. i 31. studeni 1998. (toč. III. izreke presude) te je rješenjem ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrvz-16235/99 od 6. prosinca 1999. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 30.125,55 kn te je utvrđeno da je tužba u navedenom dijelu povučena.

8. Po žalbi i dopuni žalbe tuženika, Županijski sud u Karlovcu Stalna služba u Gospiću je rješenjem poslovni broj Gž-124/20 od 19. ožujka 2020., ukinuo presudu ovog suda od 5. prosinca 2019. u toč. I. i II. izreke te je u tom dijelu spis vraćen na ponovni postupak. Ujedno je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku.

9. Podneskom od 4. lipnja 2019. (list 32 spisa) tužitelj je precizirao zahtjev u vezi tijeka zatezne kamate na pojedini mjesečni iznos tako da iste teku od dospijeća svakog pojedinog potraživanog mjesečnog iznosa do isplate te je sadržajno povukao zahtjev za njihovu isplatu u uglavničenom iznosu 30.125,55 kn. Za potonji iznos je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. u vezi čl. 451. st. 3. ZPP pravomoćno odlučeno rješenjem ovog suda poslovni broj P-1609/19-7 od 5. prosinca 2019. kojim je utvrđeno da je tužba u tom dijelu zahtjeva povučena.

10. Iz stanja spisa proizlazi da između stranaka nije sporno:

- da su 22. ožujka 1977. i to tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupoprimac, zaključili Ugovor o zakupu poslovne prostorije u Z., a

koja poslovna prostorija se sastoji od tri prostorije u ukupnoj površini 111,35 m2 za obavljanje strojobravarske i metalostugarske djelatnosti, na neodređeno vrijeme. Nije sporno niti da je čl. XIV Ugovora određeno da je za slučaj prestanka Ugovora, zakupac dužan zakupodavcu zapisnički predati poslovnu prostoriju;

- da se poslovni prostor faktično sastojao od dvije prostorije površine od po 23,12 m2 u dvorišnom prizemlju na adresi Z. (tzv, skladišni prostor) te

drugi poslovni prostor površine 111 m2, a koji se nalazio na istočnoj strani prolaza između K. i B. (tzv. radionički prostor);

- da je tuženiku sa 6. srpnjem 1995. rješenjem Grada Z. utvrđen prestanak obrta strojobravarske i kovinotokarske djelatnosti;

- da je tuženik 26. kolovoza 1996. predao tužitelju u posjed tzv. skladišni dio poslovnog prostora u Z., u dvorišnom prizemlju, a o čemu je

sastavljen Zapisnik od 26. kolovoza 1996.

11. Sporno je, obzirom na navode tuženika da je i radionički dio poslovnog prostora tužitelju predao još 1996. (kada je nesporno predao i skladišni dio), je li tuženik u utuženom razdoblju koristio tzv. radionički dio poslovnog prostora u Z. te je li posljedično navedenom u obvezi podmirenja

utuženog potraživanja.

12. Iz stanja spisa proizlazi da se između stranka, pred ovim sudom, već vodio postupak radi isplate u odnosu za radionički dio poslovnog prostora u Z., površine 114,73 m2 koji prostor je u terminalskim podacima tužitelja

evidentiran na adresi K., površine 111 m2, ali za drugo vremensko razdoblje (siječanj - rujan 2009., list 66-67 spisa) i to u postupak P-10313/05. U tom postupku je tužitelj za radionički dio poslovnog prostora potraživao isplatu iznosa u visini 29.074,95 kn, temeljeći ga na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove. U tom je postupku 28. studenog 2007. donijeta presuda kojom je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž- 3763/08-2 od 9. prosinca 2008. (list 63-72 spisa). U tom je postupku pravomoćno utvrđena činjenica da je tuženik još 28. lipnja 1996. predao tužitelju sve prostorije koje je imao u zakupu, a da je Zapisnik o primopredaji spornog poslovnog prostora sastavljen tek 7. listopada 2002. iako ga je tuženik stvarno tužitelju predao još 1996.

13. Kako je dakle o činjenici predaje i radioničkog dijela poslovnog prostora već pravomoćno odlučeno presudom posl. br. P-10313/05-47 od 28. studenog 2007., ovaj je sud pri ocjenjivanju tog prethodnog pitanja vezan pravomoćnom sudskom odlukom i nije ovlašten o njemu drugačije odlučiti, već mora uzeti da je ono što je utvrđeno pravomoćnom odlukom istinito (''res iudicata pro veritate habetur''). Pravomoćna sudska odluka mjerodavna je za pravne odnose stranaka koji su prije pravomoćnosti bili sporni te su stranke dužne ponašati se u skladu s njom.

14. Pri tom valja reći još i to da, iako pravomoćnom postaje samo izreka presude, kako bi se mogao identificirati zahtjev o kojem je odlučeno mora se analizirati i sadržaj presude, što u konkretnom slučaju znači da je bilo potrebno utvrditi iz kojih je razloga u predmetu posl. br. P-10313/05 tužitelj tvrdio da je tuženik u tamo utuženom razdoblju koristio tzv. radionički dio poslovnog prostora i iz kojih je razloga njegov zahtjev sud našao neosnovanim.

15. Kako je već naprijed navedeno, tužba u predmetu posl. br. P-10313/05 podnesena je iz istog činjeničnog osnova kao i predmetna tužba pa je i u tom postupku raspravljano upravo o činjenicama odlučnim i za ovu odluku, a konačno je i presuda kojom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev utemeljena na odlučnom utvrđenju da je tuženik i taj sporni radionički dio ispraznio još tijekom 1996. i 1997., da je isti predao tužitelju još 1996., ali da je Zapisnik o primopredaji tog dijela poslovnog prostora sastavljen tek 7. listopada 2022. Pritom i sam Županijski sud Karlovcu u odluci Gž-124/20 od 19. ožujka 2020. (kojom je ukinuta ranija presuda ovog suda od 5. prosinca 2019.) u obrazloženju odluke navodi da prema mišljenju tog višeg suda, Zapisnik od 7. listopada 2002., ne predstavlja ujedno stvarnu predaju tog poslovnog prostora tužitelju.

16. Uslijed svega navedenog, a kako je dakle, presudom P-10313/05 od 28. studenog 2007. pravomoćno odlučeno o pitanju koje predstavlja prethodno pitanje za ovu parnicu (čl. 12. ZPP), odnosno kako je utvrđeno da je sporni dio poslovnog prostora stvarno predan tužitelju još 1996., a ispražnjen tijekom 1996. i 1997., to tužitelj za 1997. i za razdoblje siječanj- listopad 1998. nije u obvezi plaćati zakupninu za isti odnosno, za razdoblje studeni- prosinac 1998. nije se mogao neosnovano obogatiti za visinu zakupnine koju bi inače morao plaćati, a na kojim činjeničnim tvrdnjama tužitelj temelji svoj zahtjev u ovom postupku.

17. Unatoč prethodno navedenom, a u skladu sa uputom višeg suda od 19. ožujka 2020., prethodno utvrđena činjenica predaje spornog poslovnog prostora, upotpunjena je i iskazima tuženika i svjedoka. Tako su saslušani tuženik i svjedoci Lj. O. (list 119 spisa), Z. O. (list 119 spisa), M. I. (list

119-120 spisa), I. T. (list 121-122 spisa) i Z. K. (list 122 spisa)

suglasno iskazivali o tome da je tuženik još 1996. tužitelju predao i sporni radionički dio poslovnog prostora, a kako je u istom imao teške, višetonske strojeve za potrebe njegova obrta, iste je krajem 1996. izvlačio iz radione na ulicu i uz pomoć viličara. Radi se o svjedocima koji su neposredni očevici opisanog izvlačenja strojeva, isti su suglasno iskazivali o vremenskom razdoblju izvlačenja strojeva, njihovi iskazi su u skladu sa životnim i uvjerljivim iskazivanjem i samog tuženika u vezi navedenih činjenica te ih sud njihove iskaze u cijelosti prihvaća i na taj način je u potpunosti dodatno razjašnjena i upotpunjena činjenica da je Zapisnik o primopredaji predmetnog radioničkog dijela poslovnog prostora sastavljen tek 7. listopada 2002., ali da isti ne predstavlja stvarnu predaju radioničkog dijela poslovnog prostora. Naime, iz prihvaćenog opsežnog iskaza tuženika, a koji je ujedno u skladu i sa njegovim navodima iznijetim u prigovoru na rješenje o ovrsi te navodima iz podneska od 17. listopada 2019., slijedi da je do sastavljanja Zapisnika iz 2002. došlo tako što su djelatnici tužitelja toga dana došli na spornu adresu, a što je on shvatio tek kao utvrđenje činjenice prethodne napuštenosti tog prostora, a budući da isti uopće nisu imali ključeve od radioničkog dijela. Osim toga, u ukupnosti ocjene tog dijela iskaza tuženika sa sadržajem Zapisnika iz 2002. kojeg je tuženik vlastoručno potpisao, ali i pisano na istom iskazao napomenu da ne želi podmiriti nikakvu zakupninu, zaključuje se da isto govori samo u prilog istinitosti tvrdnje tuženika o ranijoj primopredaji tog dijela poslovnog prostora, a dakle ne i o stvarnoj predaji prostora tužitelju kako on to tijekom postupka navodi. Pritom je na Zapisniku iz 2002., kao posebna bilješka, navedeno da je prostor u derutnom stanju, bez ikakvih priključaka, zapušten i prokišnjava, a što logično ukazuje na činjenicu da taj prostor već dugo nije korišten i govori u prilog tvrdnje tuženika da je isti tužitelju predao puno ranije odnosno, 1996. kako je utvrđeno.

18. Slijedom svega navedenog, budući da je dakle, utvrđeno da tuženik u utuženom razdoblju nije koristio predmetni poslovni prostor jer je primopredaja istog izvršena još 1996., zahtjev se utvrđuje neosnovanim u osnovi i tuženik nije u obvezi plaćanja potraživane zakupnine za 1997. te razdoblje siječanj- listopad 1997. odnosno iznosa za koji da se, prema nedokazanim tvrdnjama tužitelja, obogatio za razdoblje studenog i prosinca 1998. pa je zahtjev odbijen kao neosnovan i primjenom odredbe čl. 451. st.3. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke.

19. Budući da je zahtjev utvrđen neosnovanim u osnovi, sud nije posebno utvrđivao visinu zahtjeva.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi č. 154. st.1. u vezi čč. 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen tuženiku, a budući da tužitelj nije uspio u sporu. Trošak postupka tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje u tekstu Tarifa) i priloženom troškovniku. Tako je tuženiku priznat potraživani trošak za sastav podneska od 3. ožujka 2022. 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 9. ožujka 2022. i 5. svibnja 2022., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 300 bodova što primjenom tbr. 50 Tarife i uz uvećanje za 25% PDV-a (750,00 kn), sveukupno iznosi 3.750,00 kn. U Zagrebu 4. srpnja 2022.

Sudac

Vlatka Toplak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

- spis